Jedina neprilika još! što še po novijem uregjenju ne može na mah oživotvoriti nastava. Sada u Mo- + staru imamo tri ove vrste mekteba: dva su na li- '.\ jevoj a jedan na desnoj strani gradske obale. Prigovoriti se mora da ni jedna zgrada sa a zdravstvenoga gledišta ne odgovara u tim mekte- bima, a na da sve kod mekteba desne obale, pa osim što je tjeskoba i harabluk da se zimi djeca pate, još moraju prelaziti na drugu stranu u mektebe u kojima takogjer prostora nema. Po ovomu se vidi da je to od najtežih nezgoda za djecu i za u- čitelje, pa je mnogome teško svoje dijete spre- mati. Koliko se znade ob ovome je vakufsko po- vjerenstvo više puta izvješćivano, ali uzalud jer se uvijek odgovaralo da vakuf nema fonda. Kad vi- dimo da se oveća poduzeća i novac vakutfski ula- že u Mostaru u različite zgrade, teško nam je i ovo se moralo iznijeti, da se na mektebe bolji ob- zir uzme. U tom ne smijemo šutiti, jer nemamo li mekteba u redu, nemamo ništa. Sve nauka posti- zava, načini ljude ljudma, oplemeni im srce i u tom samo će nam biti spas i yjeri i napretku op- ćemu. Su tim Vam gosp. Uredniče u naprijed za- hvaljujući kao nepristranomu i pravdoljubljivom čovjeku šalje se selam Muhbirul hairat. Vrlika, 24 Avgusta. Prije nekoliko dana bila je premetačina u 9 sati noću, u prisutnosti četverice oružnika u fra- tarskoj kući. Svi mišljasmo da je fratar snovao tešku urotu, a kad tamo - odnešen glavni imenik birača i listine ! Htjedoše odnjeti i već gotove u- toke, kojih ima oko 600 sve temeljito sastavljenih, al prisutni se opirahu i tako utoci ostadoše. Pre- tražiše svaki kutić i ne nagjoše ništa. Što su tražili? Ne znamo. Sumnjamo da su baš tražili ove utoke. Poslje bili bi nam ih vrati- M, ali to bi bilo malo ..... kasno, jer bi rok pre- ša&. Ovako mi Hrvati u Vrlici sumnjamo. Od 600 utoka svi bijahu na općini odbiveni. Tu se odgovorilo en bloc: ne valjaju. Zašto ne va- ljaju ? Jerbo su učinjeni u korist ukljućenih i po- va... no u Svoje iylašt Kulišiću., koji, se_ uliži- Kakva ih sudba čeka na poglavarstvu ? Ne znamo, al već smo valjda pogodili. Previše je o- vijeh Hrvata ! Sutra dan poslije glasovite premetačine ko- lali glasovi po Vrlici, da su istu noć pokušali ne- ki panduri otvoriti skrinjicu listovnu, da vide ko- me je što Barbić ili pop pisao. Da imademo tyr- dijeh svjedoka tužili bi. Evo ovako vam se žive kod nas, a zašto ? Jer proti volji većine hrvatskog pučanstva nekomu treba, da ovdje gosdoduje Jo- so Kulišić odrod hrvatskog koljena, sad srestvo neke protunarodne politike. 1 zato su dobri Srbi! Y. Blato, 25 Avgusta. Poslije predzanjeg dopisa iz Blata u »Nar, Listu,“ Zemaljski Odbor odmah u svojoj sjednici zaključio da se odmah strogo naloži llatskom Opć. Upraviteljstvu da utjera od I. Cet uića (recte Načelnika Batistića) onih pet hiljadu forinta za vino; ali onaj nalog je valjda dospiv u Blatski Općinski Arkiv, pod rubriku ad acta, jer 'se go- vori da je načelnik odlučio, prvo sabiat; općinsko vino koje će se počet trga do desetak dana, pro- dati ga pak onda platiti općinu, a i pravo je, kad ga se je čekalo godinu dana, može ga se počeka- ti i još ovo dvaest dana. U toliko načelnik diči se sa svojim uzor imenicami, — joj da ih proćči- tate! — Prekosutra su u nas izbori, pa lugari i poljari obahodu kuće, mjesto da sada najviše idu čuvati naše šume od kragje i požara. Valjda su njima korisniji voti nego li šuma! — Ubinam gentium summus !? Škaljare, 26 avgusta. U ponedjelak na večer načitao sam se vije- sti u našim i tugjim novinama. Pročitao sam Is- pravak u 34 br, ,Crvene Hrvatske,“ gdje Dr. A- leksandar Mitrović otvoreno veli, da mu nije sud- savjetnik g. Bressan udijelio kakav dopust, što je zbilja istina, jer, kako mi rekoše g. Mitro- dobio ge je od dotičnog Ministarstva. Nego on- gdje Mitrović izjavljuje u , Dubrovniku,“ da ni- žčztaiciniim iajititatvinočičnnansnuatoanemnjsmntaoganamousn je bio u Ercegnovome i da ne agitira za nastaju- će izbore, krupnija je laž od iste laži — nečuve- na bezočnost. Sasvim pak čudna i nerazumljiva mi je u 68 br. ,Dalmate“ ona vijest iz Kotora 20. avgusta, kojoj poznati dopisnik dava neku osobitu važnost, biva, kako je neki činovnik kupio nečije dobro u Lastvi, koje je bilo procijenjeno 1900 f. za samih 300 for.!!, i da su mu vlasnici nasta- njeni u Kotoru. To dobro, ovdje svakome pozna- to jest nasljednika nekog pok. Dendera Antuna, čigovi baštinici danas o nadnici živu; a kupio ga je sudbeni savjetnik g. Bressan. Pa što zato? Prije svega, da je to dobro bilo 1900 fior. procijenjeno, nije istina. nego samih 1500 fior., što sam ja svojim očima vidio; a da pravo rečem i to- liko je premnogo, jer, vaistinu. kad bih ja imao novaca na pretek, ne bih doista za to veliko do- bro ni 300 for. dao i još na onakovom položaju. Dopisniku ,Dalmate* poznato je bilo to dobro prelijepo i prije dolaska g. Bressana u Kotor, ko što mu je bio poznat i položaj i dug, koji je bio poviše njega; pak, ako mu se učinjelo, da je to dobro premalo plaćeno bilo. i ako mu je ono na srcu stojalo, a on ga bio pri prodaji, gdje se i našao zanj kupiti i cijenu od 1500 for. izdati. Barem bi imao svoju kuću i to još na otvorenome mje- sta pri moru, gdje bi mu bilo bujnija mašta pri slaganju dopisa u ,Dalmati“ i u ,Mattiuu.“ — Iz one vijesti očito je, da dopisnik reži nešto na svoga sumišljenika g. Bressana. Ali svakako u ovoj prigodi ne mogu suwa- nje, a da ne zamolim g. upravitelja gradske pre- turije da bude isto tako brz — ko što je bio u poslu pomenute kupnje — u riješenju ostalih sli- čnih poslova. Kotor, 27 Kolovoza Rijetka je to osoba u Kotoru, koju nije u- pravo zgadio onaj dopis sa potpisom 2426 u 31 br. nazovi ,Dubrovnika“ ili kako ga ovdje zo- vu »dJournal de corruption.“ Ako se koja osoba nalazi, te odobrava onakovo pisanje, to zaista ne može biti druga nego neki Stevo Vukov, i neki usrećitelj općine Grbaljske, koji mu je po svoj i O tanađitial g Da nepristrana publika uvjeri se kakav je list nazovi ,Dubrovnik“ i kakov mu je ovdješnji njegov aftachč g. Leso, koji svoju uglagjenost ra javno iznosi, iznijeću nekoliko činjenica. Taj glav- ni dopisnik i auktor pomenutog dopisa jest g. Le- so, a ko drugi nego žutokljun Leso, koji je još nota bene kao sveučilišni gjak bio ilustrovan i to od istih svojih srpskih sudrugova zbog njegove je- zičine, zbog njegovog nepristojuog pisanja i pos- tupanja. Pa i ovdje u gradu slučilo se nešto sli- čneg: bio je višeput na javnim mjestima grdno osramoćen zbog uličarskog srpskog riječnika. Ali ga sve to nije ni najmanje opametilo. a kako i bi kad je trobrazan čovjek naš Leso, iliti što bi Nadežda rekla. Gospar Leso oplemenio je svoje srce w Za- grebu. Novom Sadu i Beogradu, drugujuć sa naj- ljućim hrvatskim krvopijama i prodanim dušam:, u čije će kolo do malo i on sasvim stupiti, jer mi rekoše, da su mu obećali uredništvo neke srp- ske novine u Banatu, pak baš zato i uči sada ma- gjarski jezik. Evo opet Srbima nove jabuke, jedan novi Dinarčić, Branković, Drakulić iz Boke , Pos: vuda su jednaki,“ koji će sto prije nesretni srpski pokvareni narod upropastiti i grob mu iskopati, Svi su vam današnji urednici i piskarali srpski u našom domovini po Lesovom kalupu. Svi se listom povedoše u svemu i po svemu za onom ciganskom političkom pisanijem u Srbiji, gdje je nestalo više onih pravih i poštenih Srba, ko što isti Garašanin priznaje, Srbija je zemlja bez morala, sve radi pusti novac kod najvišeg do najmanjeg. Što ćeš goreg, kada tu srpskim dobro- tvorcima i rodoljubima, koji su i sve svoje imanje za svoj narod prosuli, današnja ciganska srpska štampa podvaljuje lične interese, nerodoljublje, slavohleplje, ocrnjuje jim čak i porodice i prevr- će u grobu mrtve kosti. Uprav ovakovi su vam ,Srpski Glas,“ nazo- vi ,Dubrovnik“ itd. sa svojim attacheom Lesom, glavom kotorske srpske omladine i bivšim sura- dnikom ,Srbobrana“ koji, sram ga bio, u onome, » Gospar“ gragjane Hrvate i Autonomaše što su s nama, pri- pisujuć im neke uvrijedljive i sramotne riječi, pak čak i njihovim porodicama, a to sve zato, jer ovi gragjani rade na opću korist svoje domovine, a ne za drugoga, jer rade za napredak i spas svoje- ga naroda. Ali, kakov Leso, takova mu i djela, Lezobrazni ljudi, bezobrazna djela. Mi pak savjetovali bi Lesa da se više bavi oko svoje i domaće nesreće i nevolje, da se srami zbog one grdne bruke doma i da promišlja na one prošle crne dane u njegovomu životu, itd. a da o- stavi na miru tugje obitelji, što bi mnogo i mno- go pametnije i poštenije bilo. Ako li je Leso mislio, da će našim gragja- nima štetovati onim dopisom, neka se onda uvje- ri, da ih je tim više uzdignuo i višu im ljubav od naroda pribavio, a na sebi i na svoju stranku gr- dnu omrazu privukao. Jerbo njihova su djela ot- vorena i poštena, dočim Leso, vaša uvrjeda kao i one ,oca mov.ila* Starine Novaka, Steva, za njih je osobita čast. Na pošljetku zapamti ove dvije poslovice Le- so: ,Dog je spor, ali dostižan, ili onu: ,Ko što čini, sebi čini.“ xi+Y Iz grada, 28 Avgusta. Hoćemo da upozorimo općinstvo na jednu od više nevolja u našemu gradu. Na jugozapadnoj strani grada, u ulici koja vodi u vojničku kasarnu ispod ,Svete Marije,“ nalazi se kuća, ili ti bolje kućiština, odregjena za općinsku ludnicu. Na pr- vow i drugom podu te kuće nalaze se sobice, od- regjene za umoboluc. Tu se obično nalazi pet do sest nevoljnih osoba, koje se ne mogu ubrojit u »Mahnitce,“ nego u proste lugjake, ili takove, ko- jim je mati narav na tjelesnom ustrojstvu uskcratila ono što je drugim dala, kakva je bila na pr. pok. »Mare vjerena,“ a sada stari klijenik Kulišić, To- fvli i dr. Ovakove nevoljnike odmeće od sebe Ši- beuska bolnica, pa je općina prinugjena da nagje za njih pristojan stau, te im poda način kako da udobnije sprovedu svoje kukavno živovanje. Ali na žalost, pomenuta kuća, gdje takovu čeljad naša ovćina konfinira, ne može se reći da je niti iz da- leka za to prištojua, a još manje da im je podan red i način, kako bi čovječja i kršćanska dužnost zahtjevala. Naši općiuski oci, jesu li kadgod u onu kuću u one sobice zavirili? Da su zavirili, bili bi se doista uvjerili da to nijesu stanovi za ljudske stvorove, nego za živine, i da kojigod nesretnik oudje ugje, regbi da mu je sugieno da što prije dospije. Uzalud bi u sobi tražio kakve postelje, nevoljnici treba da ležu na tlima na nesto glamni- ce izjegjeni od živina i svakoga gada. Prozor ne- ma nikakva štita da ih brani od vjetra i zime, otvoren je u najgorem čiću zime a kuća i tako studena, većim dijelom od sunca ne ogrijana, pa svak može pomislit kako ima biti onim koji ondje stanuju! Kakva je pak hrana što se daje onim ne- voljnicim, ne znamo ali svak može lasno pogoditi. Zi čuvara odregjeu je od strane općine g. Niko Savinović, čovjek već star koji doista osamljen ka- ko se nalazi uza svu svoju dobru volju, nije u stanju ni da se za samu jednu osobu kako treba skrbi, a kamo li sa više njih, Prije kako čujemo bila je uz njega kako pomoćnica jedna žena; sad |je sve na njemu. On dogje lugjake pregledat tri puta na dan i založit ih čime, ali obnoć regbi ne- ma tu nikoga niti u slučaju. da koji od lugjaka teško oboli. Čame oni dan i noć zatvoreni u go- bici pa se dogodi da koji od njih živ omrkne, ali živ ne osvane bez igdje ikoga da mu u onim ča- sima na pomoć priskoči, kako je bilo dosle više slučajeva, a najzadnji se zbio nazad malo dana s pokojnom Stanom Ivanković. Pripovijedala su nam pak čeljad iz susjestva, kako nevoljni Toffoli obnoć plače i bije se, da su ga živine izjele, da ga je i ako lugjaka prava bolest slušat! [ zbilja svak će nam priznat, da ono nije način da se po- stupa s umobolnim; hoće se drugo mjestu, drugi red i način; niti se smije jednoga čovjeka pa bio i lugjak zatvorit u tijesnu sobu i tu ga držat za- tvorena bez ikakva oduska za mjeseca-i godina — ako se neće da opet sasvijem pomahnita i iz- gubi posve ljudsku priliku. — Osim toga imamo strane iavnog djeloregja, obzirom na položaj dopisu 2-4+3==6 napada na sve naše najvidjenije ope kuće prigovorit da je posve neuredno, kad se