120 (tobože) glasova, od kojih 122 (?) svećenika.“
(A srpski je imao trinaestog, Ficovića. Uredniš-
tvo). Ovo je nešto nova, do sada nečuvena. Nu
da je ono 12 svećenika glasovalo za Gondolu,
onda bi klasifikecija birača sasvim drugčije iš-
la, onda bi se zanago bio našao koji ,kato-
lički srbin“ koji bi dubrovačkom svećenstvu hva-
lospjev iskitio! Tako vam je to! A sada ljutiti što
svećenstvo nije š njima, ne znajući šta pakosni-
jeg da proti njemu reku. bizantinskom preprede-
nošću nastoje ga prikazat kao elemenat protivan
narodu, kao nekakvu to!'ožnju ,kastu“, zahrinutu
veće za svoje, neg li za narodne interese; kao na-
tražnjake, valjda s toga što ne dopuštaju da bez-
vjerci narod izrabljnju. ,Jedinstvo“ je lupalo pro-
ti svećenicima, ali kao pravašima; srbadija oko
»Dubrovnika“ ide dalje te prišiva narodajacim, da
se oni tuže na nasilja crkve, te prezirno piše o
svećenstvu kao stališu u zlobnoj namjeri da ga i-
zolira od svjetovnjačkog stališa, i tim sam ugled
crkve potkopa. Mi kažemo: istina da je uz pra-
vaše veći dio nižeg svećenstva, a da je uz na-
rodnjake vlada, a to baš znači da su pravaši za
narod. ,Dubrovniku“ pak koji nas pita gdje bi-
smo bili, kad bi proti nama, tobože kao proti sr-
bim, bila i crkva i vlada, odgovaramo: Licumjer-
ci, ne trebuje vam crkve, kad je za vas vlada!
Jedan od dvanaest.
Pogled po svijetu.
— Dok grof Badeni sastavlja novo ministar-
stvo u Beču se obavljaju gradski izbori. Borba je
bila strahovita. Glasovalo je prosječno 80 0/0 bi-
rača. Po resultatu koji se do sd znade, antise
miti dobiće u novom gradskom zastupnistvu veli-
ku većinu i tako Lueger postati načelnikom Be-
ča. Antisemiti nijesu neprijatelji Slavena kao lje-
vičari, s toga svak se veseli golemom porazu
liberalaca.
— Juče na 20 Septembra Italija je prosla-
vila 25-godišnjicu ulaska u i&un i narodnog je-
dinstva kao protest proti Papi. Radi toga neo-
preznog čina katolici svega svijeta upravljaju svo-
mu glavaru mnogobrojnih adresa sažaljenja i vi-
jernosti.
Domaće vijesti.
Umoljavamo p. n. gg. predbrojnike, koji nam
još duguju, da se stave u red sa našom upravom
jer smo inače prisiljeni obustaviti im list.
Odreka d.ra Trumbića. — Naš vrli prijatelj dr.
A. Trumbić zahvalio seje na izboru za zadarski ko-
tar gdje je bio izabran iza onih sablaznih koalicija
narodnjaka i talijaaaša. U pismu na birače, u zadnjem
»N. Listu“ iznosi razloge, koji su ga n a to sklonali.
Premda žalimo, da nećemo imati u saboru ovu iz-
vrsnu silu, mi u onakim okoluostima i radi razlo-
ga te ih je naveo, potpuno odobravamo Trumbi-
ćev korak. Njegova odreka jest najsvjetlija pravaš-
ka epizoda ovih izbora. Trumbić je pokazao oni-
ta. se za častima jagme, što je pravaško po-
štenje.
Pravaška pobjeda u Zagrebu. — Za grad-
skih izbora u IL, i IL. izborništvn prodriješe magja-
roni. Tome se nije bilo ni čuditi jer odlučuju od-
visni glasovi. Ali u III izborništvu gdje je neza-
visno gragjanstvo stranka prava izvojšti sjajnu po-
bjedu. Pravaši dobiše 440, magiaroni 300 a ostan-
ci obzoraški jedva 100 glasova! Tako u gradsko
zastupstvo ulazi ovog puta 14 pravaša. Čestitamo
našoj miloj braći na ovoj pobjedi!
Senjski biskup. — U velike hvale novoime-
novanoga senjskoga biskupa dr. Maurovića. Bog
ga poživio!
Gradska Kronika.
Odlikovanje. — Viši poštarski upravitelj g.
Eduard Selch odlikovao je križem za zaslugu st,
krunom. Čestitamo !
Gjorgje Vojnović. f — U nedjelju oko po-
noća progje parobrod ,Hebe“ sa umrlim ostanci-
ma pokojnog presjednika sabora Gjorgja Vojnovi-
+ ća, da ga ponese u obiteljsku raku u Savini.
Naš biskup, — U srijedu povratio se iz Ita-
lije naš biskup pričekan od kapitula i klera.
24 Dr. Mišić, — G. dr. Mišetić preselio se
osvojim stanom na Ploče poviše sv, Lazara, Ordi-
se:
niraće doma do 8 sati, od 8:10 u bonici, a posli- |
je u ljekarnici Drobac. Po padne do 3 sata kod
kuće.
Pri otvoru gimnazije. — Mnogi roditelji iz
okolice, zabrinuti radi poznatih lanjskih nedjela
srpske propagande, pitaju nas što se nama čini,
bi li svoju djecu poslali amo ili u koju drugu gi-
mnaziju u Dalmaciji. Ovim im odgovaramo, da ih,
nz dobru preporuku i u dobru kuću, mogu slo-
bodno poslati i u Dubrovnik, jer ne cijenimo da
bi se više mogle ponoviti one sablazni, koje su
se lanjsku godinu tolerirale.
Samoubojstvo. — U noći od 16 t. mj. ustri-
jeli se u Gružu financijalni stražar Lovro Korču-
lanin. Prenesoše ga u bonicu, gdje je nakon ma-
lo, u 5 sati u jutro, preminuo. Ostavlja udovicu i
četvero siročadi. Nepoznat je uzrok, koji ga je
naveo na ovaj nerazborni čin.
/ Novi par. red. — Od Upraviteljstva mje-
snog c. k. Poštarskog i brzojavnog ureda primili
smo sa zahvalnošću novi vozni red parobroda ko-
ji će ticati Dubrovnik ili grušku luku, a uz to i
satokaz, dokle je na vrijeme predati pismo, nov-
ce ili inu pošiljku za dotičnu prugu. Kako se vi-
di ima velikih promjena u bolje, po kojim sad će-
mo imati svaki dan poštu sa novinama. Osobito se
zauzeo Lloyd, koji pod sadašnjim presjednikom
gosp. bar. Kalchbergom nastoji, da zadovolji na-
pretku i blagostanju pokrajine. Pohvaln« uz to,
da je svoje oglase dao tiskati i na našem jeziku.
Marin pl. Giorgji. — Pišu nam iz grada: Za
izbora velikijeh poreznika opazilo se da je Mari-
nica Giorgji dao svoj glas Srbima. Začudilo me
što se dogodi od negdašnjeg aneksijoniste koji ,
pod stare svoje dane združuje se sa protivnicima
svojijeh načela. Sic transit....
Pivo u Dubrovniku. — Od Divničke Pivare
u Sarajevu primili smo nekoliko flaša njezina pi-
va, da okušamo kakvo je. Nalazimo ga izvrsna te-
kom i okusom, samo je nešto malo lakši nego su
druga piva. U nas se, preko zastupnika rečene
pivare gosp. Detoni, počeo točiti na mnogo mje-
sta jer je ugodniji, a uz to i jeftiniji.
Diskoras na Poljani.
Vlaho. — Dopo tanto !
Ivo. — Evo ti me 0! A što govori Frano ?
Vlaho. — Furenat na naše mortuarijo. Viče da smo ha-
Je, da on još nije umro idaje u šeset i pet godišta
promijenio dosta bandijera, pa će i srpsku.
Ivo. — Znali smo i prije da drži butigu od kelura, Ma
što!.... Piso je u Zadar i u Vijenu; tužio se per-
fino Sybili, koja ga je sostenjala za ljubav svomu
simpatičnomu Niku, (Što hoće rijet kad se staro dr-
vo užeže !)
Vlaho. — Insomma znaće nam duša !
Ivo. — Jadnoga - Frančeska !
Vlaho. — Duše mi nije mu za skercat. Ne toliko za grad,
ma, govori, ako izgubim kredit ovdi izgubio sam ga
i gori. ... De resto jesi li vidio kako je svak sko-
čio. Puk ga je bio sit, Mu ja sam najviše osto za-
čugjen kad sam vidio autonomaše.
Ivo. — Nijesu ga više mogli trpjet. Zbandavo je svakoga,
sovo, viko, dero se kako da je u Taboru. Valjalo se
strašit ulje:ti u komunu za ne uvesti se u napas.
To je zdenjalo čoljad.
Vlaho. — Čuo sam da su vlasi bili tel: grafali u Zadar
1 molili one autonomaše, da iusistu oko gospara Iva
Jelića i dotura_ Balda.
Ivo. — Jesu zaludu i dva i tri puta. Ma što ćeš. Neće ga
više niko! Neka ga glogju vlasi. Je li im dikjaro da
je njihov Dubrovnik ?.,, Dunque ?
Vlaho. — Da sad?
Ivo. — Tombula je učinjena, nema više rimedija. Jedina
mu je speranza u Bonde, ako bi on mogo obrnut
autonome. A što ćeš, valja se lizat, Pošo je u Ma-
teja, bacio se na koljena i učinio djelo od pokaja-
nja. Još mu je obeće, da prvi put što dogje Sterneck,
guvernatur oli koji veliki, da će im ga ukazat.
Vlaho — Tegnuo je čovjeka nel suo debole.
Ivo, — Kako ne! Tako je Mato osto kontenat. A to sve za
da mu pogje u Bonde, za akomodat ovi poso od au-
tonoma. Jadan Mato subito je partio i ponio Bondi
pozdrav Franov i očinski blagosov popa Jova.
Vlaho. — As druge bande kleo se staromu Peru :
da će.
Ivo. — Jes, ma vlasima govori drugu. Quegadni je obkul'
da reče svakomu, da on nigda nije bio S
subito promijenut. Kako to?
jednoga maloga vlašića i pita ga koje libro nosi.
Bukvar!“ — ,Bravo sinko! Ko to lega pravi je | m
junak !“ Ja sam se čudio kako su ga autonomaši
mogli trpjet.
Vlaho. — Oni govoru : zako smo votali sa gosp
ba, votali amo sa čeljade,“ Aludaraju 1 1
onega dragoga, na znam. Ovako ti je: kad te neće,
neće te niko. Ma burlu na bandu.... nadat se oni-
jem festama! i
Ivo. — Tega se nije čulo. Imali su mu prostrijet tapit od
komune sve do kuće gje stoji na alogju. Dvanes ma-
lijeh vlahinjica srpkinjica bilo je obučeno u bijelu i
čekalo za prosipat cvijeće, a omladina ga pratit
s dublijerima. Bili su hi gja alitali. Djevojka je do-
nijela iz Lapada košić botilja za tratavat i kupila
čerožinu za kandelabra. Mužika srska stala je lista-
na za udarat ,Vesela je Srbadija,“ imo se puštit
roket za avizat cavtaćane, a srski butigari ćekali su
s bumbetama za luminat Placu.
Vlaho. — Ne bi hi bio niko mogo trpjet! Svi hercego-
vački fakini sjedali su na skalinima za vikat mu ži-
vio. Bićeš hi oservo.
Ivo. — Kako ne, ma u neko doba, kad su Srbi počeli iz-
micat, neko im je reko da idu doma jerbo gospar
feste neće, a biće im isto sve plaćeno. One u sali
bila je počela polijevet studena voda, videći našu
magjorancu. Tvoj Frano sjedi u kafetariji i čeka kad
će ga doć nosit, kad evo ti Vlaha, žuta kako buba i
persvadava ga, da bi najbolje bilo skupit tunju i poć
u Lapad.
Vlaho. — Da ti pravo rečem učinili su mi kompasijun
kad sam ih srio kako bježu priko Place. Jedan dr-
ži štap priko ramena, a drugi od muke ispo iz ga-
ća. Pošo sam za njima. Biće im se sikuro skupilo
u ožičici, jerho appena su došli na Pile, Frano ni-
je mogo više durat, pa mu je Vlaho naredio žmuo
lemunate.
Ivo. — Nemoj jadan!
Vlaho. — Vidio sam mojijem očima, a možeš še infor-
mat u kafetariji. Oni vragovi po Pilama stali: vikat
da bi mu bolje bilo da uzme jedno ulje, jerbo đaje
Jemunata odviše leggiera. I tako namjesto prikv ta-
pita, bjež u Lapad!
Ivo. — Spominjaće se dokle bude živ.
Vlaho. — I Srbi s njim Altrocche srski Dubrovnik. Ovo
im je Porfirogenit! Adio Ivo! Arrivederci!
Ivo. — Bog s tobom!
Književnost.
Upravo je izpod tiska izašao moj po piscu autorizo-
vani prevod djela glasovitoga njemačkoga filozofa dr, Karla
du Prela ,0 spiritizma.“
U istom djelu pisac vanrednom duhovitosti, a po mom
mnienju i neoborivom logikom opravdava spiritističku teoriju
Tko se želi uputiti o ovom pitanju, koje sve više
interesuje učeni sviet, naći će u ovoj knjižici imuždnu upu-
tu « naravi i razlozima spiritističke teorije. < 2 -
Ciena je knjizi sa poštarinom 45 nwvč.-a dobiva se
u knjižari Jugoslavenske Akedemije u Zagrebu, Jelačićev
trg, te kod podpisanoga u Jaski u Hrvatskoj. i
Dr. Gustav Gaj odvjetnik.
Otvoreni Dopisi ,Crvene Hrvatske.“
Dopisniku iz Šibenika. — Molili bismo vas da nam
priopćite vaše ime, da znamo 8 kim imamo posla, pak će-
mo onda priopćivat vaše dopise.
-
Ostalim dopisnicima. — Neka se neka gospoda us-
trpe radi svojih sastavaka. Obilje prečeg gradiva i m
list krivi su, ne mi. Malo po malo, svak će bit zadovoljan.
Izjava.*)
Pošto mnogi misle, da bi od mene ili mo-
jom incijativom potekla vijest iz Konavale tiskana
u 74. Br. cijenjenog N. Lista u ,Izbornom sgo-
dopisju,“ radi same istine dužnost mi je izjaviti,
da onu vijest niti sam napisao, niti sam joj kumo-
vao, buduć da ja ne smatram poniženstvom, ako
se u potrebi učini ljubav svome starješine, ili bi-
lo kome, osobito kad je to u prilog istine i pravice.
Na Grudi, 17 Rujna. 1895.
A. Mostahinić, učitelj.
* U Uredništvo ne uzimlje nikakve odgovornosti,