Br. 42.
= R
URVGNA HRVATO
List izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za Dubrovnik: na cijelu
godinu fior. 4,na po godine fior. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu: na cije-
lu godinu fior. 4: 50, na po godine fior. 2: 25; za inozemstvo fior. 4 i poštarski troškovi.
Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da
je predbrojen i za došasto polugodište.
Iz Zagreba. #
Jutrnja magla tek splinula po vazduhu. Hi-
ljade i hiljade naroda prolomiše u urnebesni: ZŽi-
vio hrvatski kralj! kad se s vrata zagrebačkog ko-
lodvora pojavi dobroćudno i simpatično lice sije-
doga Frana Jozipa I. Hrvatska sveučilišna omla-
dina u bogatoj narodnoj uniformi golim sabljama
napravi počast, barjaci se spuštaju k zemlji, šeši-
ri dižu u vis. Uz zaglušuo klicanje mnoštva, kralj
se odveze u banske dvore, ovom prilikom pretvo-
rene u previšnji konak.
Tu je dakle! Treba malo da otpočine, Narod
zajazio sve pobočne ulice Markova Trga na veliku
muku stražara i odbora, koji se bore, da hajica
ne probije. Na Trgu su deputacije. Zagrebački
nadbiskup mršav i boležljiv otmena gospodskog
držanja predvodi katoličko sveštenstvo Hrvatske i
Slavonije. Tu je grčko-istočni karlovački patrijar-
ba, krupan čovjek lijepe pojave u bogatom crve-
nom odijelu, krasne srbrne brade. Patrijarh je pred-
metom opće pažnje. S ugarskim ministrom presje-
dnikom u nemilu je konfliktu, pak se vreba kako
će ca nva dvatica cactati
slanstva hrvatskih i susjednih. ugarskih županiji U
bogatim iskićenim narodnim uniformama, velike
deputacije muhamedovaca iz Bosne. Zapovjednik
zagrebačkog vojnog zbora, razmjerno mlad gene-
ral s monoclom na oku sa malom četicom gene-
raliteta, svi u bijelim austrijskim odoram, a okolo
naokolo časuici, svećenici, zastupnici, pun Trg bi-
rane gospoštine koja čeka da se pokloni svo-
me kralju.
No nije mrtvo ni dolje u doljnjem gradu, na
Ilici i Jelačićevu trgu.. One dane Zagreb bijaše u-
dvostručio svoje stanovništvo. Posebni vlakovi sa
svih strana domovine dovozili narod, a wicama
kolalo najmanje 60.000 duša. Cijela Ilica okićena
hrvatskim zastavama, samo dolje vije se na Srp-
skoj. banci srpska zastava. Narod nalaz da je to
provokacija, jer da je ono Hrvatska : no Srbija.
Uz srpsku banku pravoslavna je c&Va, koju su
takogjer okitili srpskim znakom. Nod se skuplja
te. bučno zahtijeva, da se zastave aklone. Nastaju
demonstracije koje. počinju vikapčm: ,dolje sa za-
stavama!“ Prozori zgrade u čas$u polupani, zido-
vi izmrljani, a više hiljada da traži da se za-
stave skinu. Napokon nakondobre ure demovstri-
ranja bijahu. od oblasti skiite srpske zastave, koli
na banci, toli na pravoslenoj crkvi.
Nije to sve..Na ukžu u grad koči se lijepi
slavoluk: što ga je podšnu) Zagreb, a na njemu
uz hrvatsku i ugarsk/ trolojnica. Mnogi nalaze da
to nije pravo. Pukase tu u čas skupilo. Zahti-
jevaju da se uklort magjeska, zastava sa gradsko-
(ga: spomenika. 'Gtvoriše Vrata slavoluka i jedan
mladić,, sin zastupnika ća. Franka, poleti gore,
pak uz urnebesno klicanj otrgne i baci magjar«
sku zastavu. Iz bliže zgide društva sv, Jerolima,
n kojoj je jedan zajednići ured, Magjari prijete,
viču i bacaju kamenje. llicija nastoji, da rastje-
ra mnoštvo, ali zaludu. (ik se vraća natrag, pak
na: Zrinjevcu demonstrirjproti magjarskoj zastavi
šumarskog ureda, koja (de u čas skinuta. 1 na
ono malo magjarskih
gastava što bijahu
alijedilo je svečano pola-
i Borqodao gad
U DUBROVNIKU 26. Qtobra 1895.
Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatsko“ u Dubrovniku a dopisi
šaljuse Uredništvu.
Za oglase, zahvale i
tiska1 po pogodbi. i i
Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava.
ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi kojise više puta
ganje zadnjeg kamena na teatu. Kazalište je vrlo
lijepo, dostojno Zagreba i ove nisije te mu je na-
mijenjena. Na prostranom trgi, gdje je ono bila
izložba, sabralo se najmanje 2.000 ljudi, koji su
Njegovo Veličanstvo najzanosnje aklamirali. Pošto
je kralj razgledao zgradu, u pratnji bana i drugih
dostojanstvenika stupi na bakon, gdje ga ban
pozdravi prigodnim govorom, koji je bio prekidan
urnebesnim klicanjem svaki pu; kad je grof Khuen
izustio riječ ,hrvatski.“ Kralj odgovori, zatim uz
oduševljene ovacije udari pozaćenim čekićem tri
puta na zaključni kamen i proglasi hrvatsko ka-
zalište otvorenim.
Iz teatra krene kralj k novum glazbenom
zavodu i ogromnoj palači za srednje škole, gdje
je takogjer položio zaključni kamen. Narod zgrne
iza zgrade srednjih škola, da vidi defilovanje škol-
ske djece. Na prostranoj poljani sabralo se 7600
muških i ženskih učenika pučkih i srednjih škola.
Svi su bili okićeni hrvatskom. trobojnicom. Djeca
iz- okoline bijahu obučeni u čistu narodnu nošnju,
pak su svi skladno marširali ispred kralja kličuć
mu Živio! i bacajuć cvijeće, dok je svirala valpo-
vačka glazba, koja je takogjer sastojala od same
Narod je“ bio" dđasavjelrsilsajuiač snealije iVlejm
budućih nasljednika, koje je naličilo cvrkutanju
ptičica. Kralj je bio očevidno ganut, te je nepre-
stano zahvaljivao malim četicama, a napose pogla-
vici bogoštovja i nastave prestojniku dru. Isu Kr-
šnjavome, koji je stajao pokraj njega.
U to doba neki Magjari namješteni na že-
ljeznici bijahu opet izvjesili na slavoluk magjar-
sku zastavu, uz koju se onda postavila žandarme-
rija, da je čuva. Iza toga i oni drugi uredi uspo-
staviše ugarsku trobojnicu.
U veče čim se je smirklo započne rasvjeta
grada. Za ovu rasvjetu općina je potrošila oko
40.000 fior.. jer je dobavila poduzetnika iz Vene-
cije, koji je sobom donio sve što mu je trebalo.
Rasvjeta je ispala veličanstveno. Kralj se u 6) sa-
ti izvezao gradom, da ode na svečanu prestavu, a
uzgred da pogleda razsvjetu Narod ga je nepre-
stano pozdravljao. Teatar se napuni dupkom pun
pozvanika, kojim je hrvatska vlada poslala pozi »'
Prikazivao se Prolog mladosv intendanta, zaslužnog
dra. Miletića: ,Slava umjetnosti“, koji je cenzura
tamo amo osakatila. Zatim se pjevala osma slika
Zajčeva ,Zrinjskoga“. Kralj je bio vanredno za-
dovoljan. Na svršetku odvezio se u dvor, gdje ga
dogjoše pozdraviti serenade pjevačkih i tamburač-
kih društava, sa bakljadom.
Markov Trg pun punc&, udušen, Prolaze ba-
kljonoše, društva pjevaju, tanburice ciliču, a na-
rod neprestano viče: Živio hrvatski kralj. Njeg.
Veličanstvo ozdravlja rukom. Na jednom iza krat-
ke stanke pjevačka društva ihtoniraše divnu i ve-
ličanstvenu : ,L'jepa naša «wmovina!“ Dvadeset
hiljada šešira pane i narod ji gologlav slušao hr-
vatsku himnu. Kralja je taj prizor vidljivo iznena«
dio, nije znao šta je, već s\ bližnjim obratio za
razjašnjenja. Iza toga uz velito klicanje i nazdra-
vljanje razigje se puk. Doma« svojoj kući, a stran-
ci svojoj nečuveno skupoj i &škom mukom pro-
vidjenoj postelji. |
Drugi dan slijedio je pnvišnji posjet u er- |
kve i razne zavode, Na ulazu dočekao ga
je dotičai starijošina, U vaoj Grkvi pati: U
jarh Branković. u govoru van programa, aludirao
je na skidanje srpske zastave, ali kralj mu nije
odgovorio.
Prije nego je Njeg. Veličanstvo stupilo u
pravoslavnu crkvu bijaše na nju opet izvješena
srpska zastava. Srpska propaganda, koja se vje-
rom služi, od narodne zastave učinila je crkovnu,
pak joj pod ovom firmom trebuje u političko-narod-
ne svrhe. Čim je Njeg. Veličanstvo otišlo od pra-
voslavne crkve, sakupi se narod, koji stade demon-
strirati vičući: ,dolje sa zastavom!“ ,Van sa
zastavom tugje države!“ Broj gragjanstva bijaše
toliki, da je začepio prolaz. Pošto se niko nije oda-
zvao ovim zahtjevima počeše na crkvu lupati ka-
menjima. Umiješala se policija i žandarmarija, koja
blokira mjesta oko crkve tjerajuć masu, koja nije
htjela ići nego je svakako zahtjevala, da se srp-
ska zastava ukloni. Deset sati potrajaše iskazi i
mnogo je ljudi zatvoreno. Kad je bila najviša vre-
va i kad se je najžešće demonstriralo, proveze se
kralj, sam samcat, megju demonstrante. da vidi.
Puk mu s mjesta učini prolaz, te mu priredi uaj-
srdačniju ovaciju. Desno i lijevo pozdravljalo je
Njeg. Veličanstvo, a čim je on prošao demonstra-
qa -
novine, koje vladi vrlo blizu stoje, donijele su da
se kralj ovom prilikom izrazio : ,žaliti je, ali nije
se smjelo provocirati,“
Po podne i pred noć demonstracije proti pra-
voslavnoj crkvi radi toga što je na njoj visjela
srpska zastava zauzeše velike dimensije. Svak se
bojao nemilih izgreda. Već je bilo nekoliko ozle-
gjenih. Odbornici za red otidoše korporativno do
načelnika, da će oni položiti ončas svoju čast, ako
zastava ne bude skinuta. Načelnik je odgovarao
da je ono uzeto kao crkovna zastava. (Pa kad nam
Dubrovnik“ stane lakardijat, da oni ne mješaju
vjeru s narodnošću ! Ur.), ali sve je to bilo zalu-
du i zastava se morala skinuti. Na to se narod
isti čas razišao. Presjednik pravoslavne crkvene
opštine zagrebačke položio je svoju čast, jer da
je ona zastava bila izvješena na crkovni toranj
proti njegovoj volji i bez njegova znanja. Drži se
da su sve ovo udesili oni plaćenici oko ,Srbobra-
na“ i njihov protektor negdašnji obzoraš Živković.
U veče toga dana bio je sjajni ples grada
Zagreba. Njeg. Veličanstvo počastilo je taj ples
svojom prisutnošću, uz aklamaciju i pozdrave ci-
jelog onog sjajnog svijeta, što se tamo nalazio pak
se razgovarao sa nekom gospodom. Zatim mu je
banica prestavila veliki broj gospogja iz hrvatske
aristokracije. Neke od njih upitao je da li stanuju
u Zagrebu, a kad su mu niječno odgovorile, po-
žalio je da ne prebivaju u ovako krasnom gradu. —
To veče ponoviše se izgredi, ali na drugi
način. Magjari namješteni na željeznici ogorčeni
radi skinute zastave vrebahu osobito na pravnika
Franka, koji ju je faktično skinuo, Kasno u noći
kad se je vraćao kući iz kavane u Starčevićevu
domu dočekaše ga, napadoše bodežima, kamenjem
i štapima i tako isprebijaše, da se je siromašni
momak onesvijestio. Ali u to priskočiše neki pro-
laznici koji udariše u potjeru za Magjarima,, sti-
siv, Stumaštevile bp JANJA POJASA ČT" <