je ori 21 Znade li onda vlast.me-vrijedi ni polo-
vicu uljudnosti ! Pa kakva vlast jednog kontro-
lora ??!?

Nu dosta je više — vidit ćemo tu premoć!
A stara je riječ: ko pod drugim jamu kopa sam
u nju upada! —

Ovaki je kao zvanična osoba. — Nu pak ako
želi da mu se prošetamo kroz oficije — evo nas
na službu.

Nu za ovaj put nam je dosta pozivljuć ga
na red a nadležnu vlast upozorujuć da dobro raz-
gleda neke stvari, prvo neg nam dopusti, da
ih mi prorešetamo. Stari prijatelj.

Lastovo 18 Oktobra.

Dan 13 t. m. ostavlja za' sobom u srcima
svijeh Lastovaca neizbrisivu uspomenu rijetkog
slavlja; dan naime, kad naš općeljubljeni domoro-
dac. vrli-dum Marin Lešić, prikaza Bogu u jedno
sobom, prvu nekrvavu žrtvu.

Ja ću samo predočiti časnim čitaocima di-
čne ,C0. H.“ poglavite tačke svečanosti, jer sve
potanko opisati, to bi bio dug posao; a i prostor
lista to nedopušta.

Još njekoliko dana prije, vigjalo se mjesto u
njekom nervoznom stanju. Tu se pripravljalo, ra-
dilo neumorno, a da što bolje, što ljepše nakiće-
na i narešena prikaže se svome miljencu rogjena
gruda zemlje. Svanuo na svrhu i toli žugjeni dan,
a zvona, mužart. blatska glazba pozdravljaju ga, i
narod potiču na veselje. Prispjela deseta, a sve-
čarovi gosti sakupiše se u njegovom st+nu, od
kud da ga doprate do žrtveniku. Stupala je na če-
lu te časne i duge povorke glazba, zadivljujuć na-
rod svojim zvonjenjem; za njome odbor za sveča-
nost. onda mladomisnik sa roditeljima ; na zadnju
svojta i pozvanici. Stigli u crkvu, pa i sv. Misa
započela. Što je tu bilo, to se izrijeti neda: vi-
djeti mledoga levitu svetim zanosom opojena; ga-
nute mu do suza roditelje; čut kratak al jezgro-
vit govor, poštene duše Dum Jura Laneve; pa
pjevanje Mise, po Rossi-u sastavljene za dva gla-
sa, to je isto bilo, .ko i suzu radosnicu niz lice
spustit, 'U_toliko svršila Sv. Misa, preko -koje po-
dao je naš svećar tijelo života onim, koji su mu
dali život smrti. Istim redom s kojim smo ga do
crkve dopratili, i otpratili smo ga do njegova sta-
na, gdje je slijedio baš gospodski objed. Tu su se
naravno. redale nazdravice: izvan mladomisniku,
roditeljima, braći mu, a naosob Kuzmi, čija lju-
bav prama svome bratu zadivila je sve goste; te
glavi katoličke crkve i našem hrvatskom kralju ;
nazdravljalo se takogjer i pobornicima vjere i do-
movine. Iza objeda, svegjer istim redom, povratili-
smo se u crkvu, gdje iza sv. Rozarija, blagoslovi
naš svečar, svoje mile domorodce s Presv. &Sveto-
tajstvom; dočim su pjevači ispjevali Letanije od
Constantini-a, i ,Tantum Ergo“, dvopjev od Cel-
lini-a. U toliko prispjela glazba pred crkvu i iz-
vrši potvrgjeni joj po odboru program. Za tim po-
wratismo se opeta u svečarev dom na večeru, pre-
ko koje sjetismo se i naše nevoljne braće u Istri,
pa na predlog Dum Jura Laneve, sakupilo se 22
krune. Sjetili smo se takogjer i mrtvih pobornika
naše domovine; sjetili smo se naime hrvatskih
mučenika, Zrinjskoga i Frankopana ; pa bi urečen
sat kad smo se svi imali nać sutra dan u matici
da prisustvujemo sv. Misi, koju je imao čitati
kremen-značaj, 2Dum Juro Laneve. Koje spasono-
sno djelo on i obavi uz prisutnost mnogobrojnog

a i glazbe. Zatim ispjevaše pjevači krasnu
vu misu kojoj je služio, razumije se Mlado-
mišnik. U toliko prispio i objed. Osim gosta pr-
voga e takogjer i krasan spol. Na-
 zdravljajuć mit, istsknute bijahu njegove zasluge
gt m'i draštvenom životu, te njegovi od-
i, prama vjeri i domovini. Pred večer paka,
vljala nas glazba pred maticom, biranim, vje-
izvedenim komadima. :
= Ganutljiv paka bijaše treći dan, biva onda,
kad nam se je bilo razkrstiti s glazbarima i sa
njihovim presjednikom, starim boriocom za vjer-
ska i navodna prava, Dum Ivanom Šemanom. Po
objedu, kome prisustvovahu sva gg. zvanici prvog
dana, uputili smo se svi i corpore iz >večareva

doma, da otpratimo (do-parobroda one koji su nas
do tri dana“ razveseljivali a uzornim svoji pona-

danjem aajdubju dusi i ljubav kod cijelog pućam

stva stekli. Sašli do mora, a u toliko pomolio 1
parobrodić. Uljegli u čamce vozili smo se tihim
morem, dočim nas je glazba zabavljala raznim ko-
račnicam a naosob toli omiljelom »L'jepa naša do-
movina“ i ,Oj banovci.“ Uz to prispio parobro-
dić, da nam odnese toli omiljelo društvo. Zadnji
na svrhu čas našeg bolnog rastanka, izljubismo,
izgrlismo. milu braću i nazvali im sretan put, a
brzi opet povratak izmegju nas. Kad se je paro-
brod uputio, dok smo ih mi pozdravljali s rubci-
iwa i klicali im iz čamaca ,živjeli blagani.“ ,Ži-
vjeli hrvatski glazbari,“ , živjela hrvatska,“ živjela
stranka prava,“ itd. oni su nam  odvraćali svira-
njem ,L'jepa naša domovina.“ Na svrhu malo po
malo i parobrodić nam se ukrao s vida, a mi svi
povratili se svojim kućama, noseći u svome srcu

vječnu uspomenu svećanosti još nevidjene na La-
stovu. Gost.

U Sutivanu, Oktobra.

U sutomu dneva 9 tek. mj. crni oblaci po-
krili plavo nebo i nadvili se nad ovom malenom i
zabitnom varoši. Čovjek prestavljen zatvori se u
svojem domu kleknuvši pred Raspetim sklopljenih
ruku i orosenih očiju e da bi uklonio s njegove
glave prijeteću grozotu i propast.

Ali se nebo očajnom pokajniku ne smilova.
Uz neprekidno sijevanje i strašnu grmljavinu, pro-
lomi se oblak i gusta kiša počela padati kano da
hoće sve uništiti. Srećom taj užas ne potraja nego
dva sata. Voda nabuja, slije se u potoke i poče
teći strahovito rasteći kako se je približavala k va-
roši, k moru.

Odnese zemlju do litice, sruši gomile i me-
gje, napuni potoke, naspe plodna polja pijeskom,
i dijelom zakopa a dijelom izguli loze. Voda se
razlije, nastade strašan i još nevidjeni povodanj.
Sve što nagje na svom putu odnese, uništi. Pro-
vali u kuće, odnese vino iz konoba, poduši živo-
tinju; samo što Svevišnja ruka ne dopusti da bude
ljudskih žrtava, i ako je u kolibama voda sizala
do ruba kreveta, a mnogi se očajno morali držati
štropa, da ne budu plijenom nezasitne vode. Nema
puta, nema staze a da nije bila ili sasvim sruše-
na ili jako oštećena tako, da na mnogim mjestima
ljudska noga ne može da progje. Svud pustoš, svud
žalost, svuda vaj. Sav težački napor, sav trud, vas
dugotrajni znojni rad bi uništen u kratkom vreme-
nu, u malo časova. Puk prestrašen, vapi pomoć ;

“jedino njegov izvor, iz koga dobivaše crni hljeb

za crne dane, zabrinutim, tužnim, prestavljenim
okom gleda u još crniju budućnost. Kako je sada
pusta ova negda ubava varoš! Kako su uništeni
ovi negda plodni vinogradi. Čovjek se zgraža gle-
dajuć tu strahotu. Steta, nemoguć, da se procijeni.
Obratili smo se vladi i svim vlastima, te zas-
tupnicima da nas potpomognu da se zauzmu.

Pogled po svijetu.

— Grof Badeni otvara vrata novoj politici u
Austriji. Prvo glede izborne reforme, on će kako
se čini, raširiti pravo glasa, ali će broj kurija o-
stati isti. Ovo je nešto posve drugoga od ono-
ga što su predlagale prijašnje vlade. Zatim
je izjavio, da onu Češkoj želi uspostaviti mir,
pak će u to ime pokušati ne bi li kakogod došlo
do nove češko-njemačke nagodbe. Prvi korak nje-
gov bio je, da ukine iznimno stanje u Pragu i
okolici.

Mladočeška stranka izjavljuje, da se ona na
taj lijepak neće dati uhvatiti. ,Narodni Listy“ pi-
šu da ukinuće iznimnoga stanja mje još nikakva
koncesija. Nije ovo prvi put da je češki narod bio
udaren iznimnim stanjem, pa ipak on je sve to
preživio. ,Narodni Listy“ neće da idu u susret
pustim obećanjima, niti će se zadovoljit prije ne-
go vide potpunu garanciju, da će oživotvorit nji-
hov državnopravni program.

— Franceska je konačno ulj u glavni
grad Madagaskara, samo sada ne u hoće li o-
tok pripojiti ili će preuzeti samo pokroviteljstvo.
Rat je megjutim pozobao silu novaca i opteretio
proračun, tako da se u Parizu sami ne znaju snaći.

— Italija ponovo vojuje u Africi, ali s kim,
kako, gdje i dokle to u Rimu ni sami ne znadu.
Prosuo se glas da je abisinskoga cara ubio grom.
Ako je to istina, onda joj je lako, jer su jlogla-
vice megju sobom nesložni. Inače Baratieri imaće
posla sa velikom i vještom abisinskom vojskom.

— Porta se napokon odlučila, da Armenima
podijeli neke reforme, po kojima dobiće oni neku
malu *autonomiju, Osven toga uprava u Armeniji
biće podvržena kontroli europejskih vlasti. Tako
su ove u Carigradu održale konačnu moralnu po-
bjedu. Megju Armenima vlada radi toga veliko za-

: dovoljstvo. iu

Domaće vijesti

Još i& Zagreba. — U vanrednoj sjednici grad-
skoga zastupstva predloži dr. Tomašić da se ime-
nuju počasnim gragjanima ugarski ministar pes
Banffy i ban Khuen-Hedervari. Ovo nekako
naknadu za aferu o zastavi. Opozicija na usta Fol-
negovića s državopravnih razloga podvio se to-
me imenovanju. Većina je ipak p predlog.

Mnogi od zatvorenih gjaka već su
dočim ostali
učilištu pokušahu da izazovu jednu
ali bez uspjeha. Magjarski gjaci u E

 

rediše bučnu demonstraciju proti
učilištarima. |

Hrvatski se sabor sastaje na 28 ov. mjese-
ca. Čujemo, da će se i tu povesti rasprava o gja-
čkim izgredima.

Kažimir Ljubić. — Sijedi i slijepi otačbe-
nik dn. Kaže Ljubić preselio se je konačno iz Za-
dra u Makarsku, da tamno proboravi svoje stare
dane. On će se i dalje baviti patrijotičnim radom
za hrvatski narod za načela stranke prava.

,Glas Hercegovca. — Čujemo, da će se u-
redništvo ovoga zaslužnoga mostarskog lista ko-
načno sasvim preustrojiti. I cenzura mu je dozvo-
ljena u Mostar, dočim prije morao je na cenzuru
čak u Sarajevo. —

Pišu nam iz Stona 10 Oktobra: — Danas
nas iznenada ostavi, hvale vrijedni i općeštovani
u ovom gradu, e. k. oružnički stražmeštar, brat
Čeh Frano Maržan. Megju nami je proživio blizu
šest golina. Kroz sve to vrijeme uzorno je vršio
svoju dužnost, a podnašao se je (da se najbolje
izrazimo uzorno, kao djevojčica.

, Na posve blag način i očinskom riječi u služ-
benim posjetima svjetovao je seljake i upućivao ih
na čistoću, na racionalno obragjivanje polja, u j6-.
dnu riječ prikazivao im, da slijede, što je dobre,

a da se čuvaju zla; jer mladić, uz sve o
pomenute kreposti, izobražen je. Gre

od časti su mjestu u koje dolaze, pa dok mi. žali-

mo njegov odlazak, radujemo se mjestu, koje ga

stiče. Dobri Frano, dobar put! 4
: Nekoliko Stonjana.

Pišu nam s Otoka Brača t. m.: — Debeli
gospodin pučiški načelnik Vale, koji zaboravši na
svoje dužnosti, pred izbore obilazijaše od- kuma do
druga, od mjesta do mj
O već za narodnu stranku. U tu svrh

a u. šre
ća ga nanese i u Nerežišće. Okupiv nješto svit 1

oko sebe, stade napadati stranku prava, a hval

itd. narodnu stranku. Ter_izmegju ostalih na je- '

dnom će ti maestetićno: ,Što, pravaši su samo sva
mlada čeljad i djeca; a narodnjaci sve sami zreli
stari ljudi..... “ A dijete će mu sa strane: ,Ta-
ko će brzo nestati narodnjaka, a ostat će sami
pravaši.“ Moj doktor na to podvio repicu i svoj
put. Uhvamo se da će se malića proročanstvo
izpuniti. D. i

 

Gradska Kronika.

_.., Promaknuti. — Gosp. Ivan Miličević finau-
cijalni respicijenat bi imenovan komesarom fil.
straže za pomorsku službu u X razredu, ostajuć
kao zapovjednik na financijalnom parobrođu ,Ra-
gusa.“ — Gosp. Pero Polić bi imenovan poštar-
ski pomoćnik, a gospoda Tomo Vitaić i Andro
Gregorić poštarski vježbenici. Čestitamo !

___ Na sudu. — Presjednik našeg okružnog su-
dišta gosp.:V. Milić i državni odvjetnik gosp. Ilić
povratiše se sa dopusta i preuzeše uredovanje.

Teatar. — Počam od danas za desetak ve-
čeri prestavljat će u našemu teatru mletačko drtt.
štvo Corazza. Društvo Drago, s kojim je uprava
sklopila pogodbu doći će mješte Novembra na 1
Decembra.

Franjevački provincijal. — Radošću javljamo,
da mnogopoštovani O. Lujo Uccellini provincijal
naše franjevačke države, koji je bio slomio nogu,

već se tako oporavio, da može izlaziti vanka.

Na blagajni bolesnika. — Kao liječnik bla-
gajne bio je imenovan c. k. kot. liječnikom gosp.
Marcel Wendzilović. '

Novi nazornik poreza. — Na jesto umire
vljenoga gosp. Siminiatti prispio nama
viši porezni nadzornik gosp. Pavo Ljubičić, Dob
nam došao! i

Premještaj i promaknuće. — Ravnatelj mje-
snog Gimnazija gosp. Škarica premješten je u i-
stom svojštvu u Zadar. Na njegovo dolazi
kao rEOENAI PEĐA profesur celjske
gosp. Miho Zavladal

 
 
  

predani su kaznenomu sudu. Na sve-

esta; da agitira ne za...

mami šinama RR

mem silna.

|