List izlazi svakom subotom, & cijena mu je unaprijed za Dubrovnik: na cijelu godinu fior. 4, na po godine fior. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu: na cije- lu godinu fior. 4: 50, na po godine fior. 2: 25; sa inosemst fior. 4 i poštarski troškovi. je predbrojen i za došasto polugodište. i i ==Nl=am==uQm. == Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku a dopisi šalju se Uredništvu. Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi kojise više puta Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da tiskaju po pogodbi. vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava. Rukopisi se ne < NAŠE OČITOVANJE. Dok se naši protivnici vesele, hrvatski narod bolnim srcem gleda #4 ovaj razdor u stranci prava, koji je nastao u Zagrebu. U ovom žalosnom času mi se usugjujemo, da hrvatskom parodu iz ovih dalekih strana poša- ljemo poruku, koja bi mu imala služiti u shvaćanju onih bolesnih odnošaja, te su nastali med zagrebačkim pravašima. — Reklo se: stranka prava teži za cijelokupnosti i samostalnosti Hrvatske na temelju državnoga hrvatskoga prava i narodnog načela. Ovo. je temeljni program naše stranke. Ali program nije dosta. Najuzvišenija ideja uhvaćena u program ostaje ipak pusto mrtvo slovo, ako djela njezinih prestavnika ne budu od- govarati njezinu duhu. Nije dosta napisati na svoj barjak slobodnu i uje- dinjenu Hrvatsku, već treba i raditi u ovome smislu, pak svako i najmanje pitanje promatrati samo s ovoga stanovišta, jer inaće čovjek će toliko za- brazditi, da će se naći u sukobu sa svojim programom. Duh našeg pravaškog načela — sloboda i narodno jedinstvo — .isključivao je mogućnost takove nehotične stranputice. Jer ko razumije ideju stranke prava, taj je u njoj našao već u napred tačno opredijeljenu dire- ktivu za sva politička. i narodna pitanja, koja u našoj domovini _već opsto- je i koja svakim časom nastaju. Ali u posljednje dvije godine taj se duh u našoj stranci u Zagre- bu slabo slijedio, ili ga valjda nijesu više razumjeli. Tako je u ime stran- ke od njezinih prvih ljudi počinjeno više krupnijih i manjih pogrešaka, koje su malo po malo uzdrmale povjerenje u dotične pravaše, a u narodu i omladini oslabile onaj zanos, onu tvrdu vjeru u naša načela, kojim smo se do sad s razlogom ponosili. Pogreška je bila Folnegovićevo putovanje u Bosnu. Pogreška je ono držanje dra. Franka u Pešti sa magjarskim novinarom. sje Pogreška je poznata izjava. grofu Khuenu F adervariju kad je sla- vio desetgodišnjicu svoga službovanja, u kojoj mu se!pohvališe ,čisti prsti“. Još je veća pogreška priznanje hrvatskomu prestojniku nutarnje uprave, učinjeno mu u glavnom organu stranke — ako se ne varamo — onom prigodom kad je bio imenovan tajnim savjetnikom. Velika je pogreška učinjena izjavom dra. Franka u saboru, kojom je na ime stranke nekako osudio, požalio i desauvirao sav njezin rad, dok on nije u nju stupić, a najpače mučeničku godinu 1884. Pogriješio je dr. Aute Starčević kad je onako pisao o pokojnome rus- komu caru. isto teko bez razloga u svojim člancima slijedio je zagrižljivim tonom naprama njegovu nasljedniku. Ovo su plemeniti vladari jednoga ve- likoga narvda, koji je nama svoj i koji nije trebalo izazivati. Pogriješio je glavni organ stranke, kad je tendencijozno napanuo bi- skupa Strossmajera povodom nekih srpskih još nedokazanih opadanja, pak tako ponovo uzvitlao t, zv. Strossmajerovo pitanje — makar da je ovo pi- tanje stvar osobnosti — zaboravljajuć da u stranci ima mnogo pravaša, koji Strossmajera smatraju kulturnim dobročiniteljem naroda. Pogriješio je dr. Ante Starčević, kad je — nauckan od drugih, ko- ji tako zlorabiše njegovu bolest i njegovo. prijateljstvo — zavadio se sa svojim zaslužnim nećakom, 8 kojim je. do.juče živio u najboljim odnoša- jima, pak radi te osobne zadjevice stavljajuć alternativu : ili ja ili. on — učinio, da klub stranke prava u Zagrebu, da ne dogje u sukob sa svojim starim i bolesnim prvakom, isključi iz svoga kola mučenika stranke Da- vida Starčevića. Pogreškom bijahu oni neki nelijepi prizori, koji su ovih dama izlazili na površinu zato, jer neke osobe ne bijahu birane u stanovite odbore “ stranke, Pravaš nema se boriti za kojekakve časti u stranci, nego da ko- risti svojoj domovini. Natječimo se u zanijekanju osobne individualnosti, da tim više odakoći načelo, Pogreška je da u ovo zadnje dvije-tri godine hrvatožderska bečka nN. Fr. Presse“ i peštanski ,Pester Lloyd“, dosta puta vrlo tendencijozno, bo- lje su informirani što se radilo, govorilo i zaključilo u klubu stranke, ne- go najintimniji njezini pristaše u pokrajini. Čijom krivnjom se to dogagja- lo, taj nema pojma 0 zadaći stranke. Pogreškom zovemo onu izjavu glavnoga organa stranke u svečanom ruhu prigodom kraljeva dolaska u Zagreb, gdje je rečeno, ,da od 27 godi- na hrvatski narod mogao se je mirno razvijati na gospodarstvenom i kul- turnom polju“. Tim se je, po svoj prilici nehotice, zanijekalo pravo opstan- ka naše stranke u Banovini. Velika pogreška je ono držanje Folnegovića u zagrebačkom gradskom zastupstvu, kad se raspravljalo o poznatoj demonstraciji o magjarskoj zastavi. Mi ga ni najmanje ne odobravamo. Ali je još viša pogreška istup dra. Franka, iz stranke, u koliko je nagovorio bolesnoga dra. Starčevića i druge neke pravaše da i oni istupe. Folnegovićeva pogreška nije uzrok nago izlika ovome koratu dra. Franka, izlika doduše vrlo zgodna ali žalosna. Čovjek koji je sam počinio —_bezbroj_političkih pogrešaka, pak se lukavom reklamom posluži jednim za- bludnim činom svoga istomišljenika, da rascijepa stranku. a svoju ustroji, taj nije za nas ni pravaš ni hrvatski rodoljub. Mi žalimo one koji su se za njim poveli, pak se nadamo, da će to biti za kratko vrijeme. Ovo i još mnogo toga, uz megiusebno rovarenje pojedinih pravaša u Zagrebu, učiniše da se nutarnji život u stranci tako rekuć rastrovao, pak ako ova i njezina načela svejedno žive u hrvatskom narodu, to je zasluga one uzvišene ideje, koja joj služi programom. Mješte da se ove pogreške okaju i priznadu, one'se jošte 'oprav- davaju i brane, pak nam se uz to hoće da prestave kao mišljenje stranke prava i kao vijeran odraz njezinih načela. Ako mi do danas nijesmo javno ustajali, to ne znači da smo ove krive korake odabravali, već smo se nadali, da će se dotičui ljudi jednom opametiti, pak odlučno učiniti svojim zabludama kraj. Kako vidimo nema nade, da će se to dogoditi, šta više da ide sve na gore. Radi toga mi držime, da su mnogi naši prvaci postali nesposobni da nas vode i izgubili pravo, da tumače i zastupaju načela stranke prava. Zato ipak ne valja zdvojiti. U pokrajini još je sve zdravo. Buji i cvati stari duh stranke pra- va, onaj duh koji je osvojio hrvatski narod, a koji je nas vodio od pobjede k pobjedi. S tog razloga dakle mi vjerujemo, da se naša stranka može oporaviti od zadnjih udaraca, što više de će oni dobro doći u toliko što će raščistiti atmosferu, pak ćemo u mnogo čem bit jednom na čistu. To će biti samo onda, ako oni koji su pogriješili ne ustraju u svojim pogre- škama, ako većina iskrenih i čestitih pravaša primi i prizna gornje naše izjave, s kojim smo u isto doba označili naše mišljenje i našo stanovište. Veliki nutrnji antagonizam gospodujućih skupina dualizma nastoji, kako bi u hrvatskom narodu za svoju, po nas i po ostalo Slavenstvo ko- . .buu politiku našao moćna oslona. Jedan ga vuče Pešti, a drugi Beču. Ove struje zahvatiše dobar dio hrvatskih rodoljuba s jedne i druge strane Velebita. Mi se moramo. boriti proti tome. Mi ne smijemo dopustiti da se ikoja od ovih struja uvuče u hrvatsku državopravnu opoziciju. Niti Pešti, niti: Beču nego k Zagrebu ! Jedinstvo i Sloboda Hrvatske! Van s tugjinom! Ovo neka bude lozinka svakog pravaškog otačbenika. I kada on dobro pronikne u značenje ovih riječi, nije moguće da počini kriva koraka u nikakvom za naš program py dA i hrvatski narod načelnom pitanju. : A i g v sa Va vi 3.