“pravaški znak — crveni karanfil. vas u tamnici karaofila? Zar su u ovaj mjesec "dića!#.— Je, draga; ali belih; ne valjaju beli!“ Pa za kaj ue?“ — pogled! . . . Bez 45. jom — = m mmm o m m m u mnm (99 : List izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za Dubrovnik: na cijelu godinu Hor. 4, na po godine tior. 2; Za ZV Bosnu i Hercegovinu: na cije- lu“ godinu fiof. 4: 80, 'na po godine fior 2: 25: za inozemstvo fior. 4 i poštarski troškovi. : a DUBROVNIKU 28. Novembra 1895. ENA HRVAT Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku a dopisi šalju se Uredništva. 3 Pojedini broj stoji>10 novč. Ko: će vrati: list: kail su pretplata mine, smatra se da || tiskaju po pogodbi. Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava. je predhrojen ;i za došasto polngodiste. Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retka, a oglasi kojise više puta 1 Ziigreba. Djeca su ačlnja zenica svojijeh reditelja, Po- mislite sada da to nijesu bila mala djeci, već kras- ni, vitki mladići: u najboljoj dobi života svoga, pu- ni snage ; zdravlja i plemenitih osjećaja, ponos o- čin, ljubav. materina. Pomislite da su na jednom lišeni svoje slobode, pak, okrivljeni teškijem pres- tupkom, čekaju svoin sudbinu, koju će isto onako mirno, snositi, kao što: joj hladnokv+uo u lice gle- daju. Jest, ali. srce roilitelisko, u onaj čas ta im čuvstva ne oprašta, dapače ono u ljubavi krvari i preuzimlje na se, najveći dio, onog strahovanja. A uz roditelje tu su braća i sestrice, tu vas onaj niz milih rodbinskih lica, koja su tim draža što ih ne: vidiš. Pak; sva_ova čeljad svetih uspomena, skuplje- na, zaiedno, u onom času neće da razumiju, da si ti ta ponosom sjeo ma optuženičku klupu; oni te plaću u tvojvj kobi, pak te gledaju kao nevinu ži- tru, a ne mogu da ti pomoći pruže. Pomislite sa- "da da je, tu gjedalo_ne deset. već do šesdeset ta- kijeh sinova, iz_s ih. hrvatskih. zemalja, pak_se oa- da nećeta začuditi._ako vam pokažemo staroga magjarona, progonitelja «ne misli, te mu je sina u_zatvor poslala, kako stisnutim zubima, zgrčenom Pesti, šeka, pred, dvoranom Sudbenoga Stola, da ga _puste mika. počuje, kako se brani milo mezimče njegovo | Politiku na stranu! ama oni mlagjahni op- tuženici sinitpatični su i nekome, koji baš strogo ne spada u njihov obiteljski krug. Kako se lijepo, otmelio +i gospodski drže!: Svaki na prsima ima Pa otkla molim dana i čuvari postali pravaši? Ne. druge ruke ki- '*t6 one junačke grudi, male Lijelo niježne ručice, "a srce hitro kuca kuća, a oko gleda tamo amo, - t& sa boga kakavje tu grijeh? Patrijotizam je to! uda sati danas donijela ,našun dečkom“ klin. »Bele nose antisemiti, a crveni su |rravaški zoak. Evo glegj! Ja donesoh čisto crvenih!“ Onako veli jedna ,krasićka“ dru- goj, a biće -kogod, te je ovu mnedužnu pogrešku ulovio, pak je sada kaže, no grešnika neće. Stro- "gi pogled presjednika sudbenoga stola hoće da in+ ponira strih, ali zaludu, kad ni stražar ne može, koji galerije izpražnjuje. A onda se dečki“ kaju vani, kad ik u zatvor vode. . . . . potsmjeh! . i ,klinčac“ je tu. Spojite ako možete sva ova čuvstva zajedno, pogledajte onu staru mamicu gore na galeriji, ka. «iko joj ači biserum bliješte, pak ih nehote: rubcem utire, vigjite i onu drugu, tamo dalje, ali ne ni ulnamicu“ ni ,taticu“' nego 2... . (nebojte se - maćemo kazati, jer to nijesu naše tajne) pak ćete (i tamo riaći one slatke tosice — u isto :doba kadsta. ' ri magjaton < imače viši činovnik a:u srcu do+ - bar Htvat — gledajuć preko glave svoga sina oz: - biljno: razmišlja, da “li je: :ba& u: njegovoj domovi- ni sve unako, kako bi moralo biti. + U toliko rasprava teče. Presjednik ispituje, zvoni, viče, kori i kazni. Mlado je ono pred njim, ko živo srebro. Državni odvjetnik ozbiljno prebi- re aktima, mrko gleda kazneti zakonik. Čita li pa- — vagrafe ? Ili se možda sjeća svojih gjačkih dana, gvojih idejala.? Ko zna! S ong stroau bragitelji iz :1skromna plemenita duša, ljubinac mladeži. raznih krajeva Hrvatske, ljudi borbe i opozicije. 'Na prvom mjestu malen starčić, vas život, glava ;sijeda, oko mu ikri, lice puno izražaja i duhovi- tosti, al ne znaš dal se zgraža, smije, ruga li se. U ostalom izvrsno govori. To je dr. Derenčin sa- da obzoraš. Pak mlad branitelj, koji je juče bio na sveučilištu, te će valjda megju svojim ,kli- jentima“ još naći koga kolegu, -kome je napijao brucošku - dobrodošlicu. Do njega imrko momče, si- novac dra. Starčevića, Pjesnik Harambašić i on je 8 branitelj, karanfilom na prsima misli možda na svoje »Slobodarke“. Dr. Ružić, poštenjačina. od. čovjeka, Eno i onoga Primorca, mlade godine, ali stari pravaš, i on je pohrtio, da svoje znanje upotrebi u ,pleme- nitu svrhu; a za njim me smije izostati pi Karlovac, .najrodoljubiviji grad u Hrvatskoj“. Skrajnj je pak dolje dr; Mazzura, nemiran, ali mrk,. živo . dalma- tinsko oko. Kolike li opreke megju tim ljudima ! Rekoše nam zadnji stranački odnošaji. Pa ipak — eno ih. zajedno. Reg bi, da ih optuženijem :i ne treba. -Oui se sami brane. Ovim. činom mi, smo. htjeli, da pokažemo _ Europi, da. hrvatski. narod -nije ni- čiji...“ — ,Molim. to je politika; o politici nedam govoriti.“ — Vi me pozvaste da se branim. Moja na- mjera bila je politička. Jo moram to rastumaćiti.“ — ,0 tom apsolutno ne dam govoriti, Ima- te li još što reći na svojn «branu ?“ — plImam, Mi ovdje sjedimo kao prosti zlo- činci. Ali hrvatski marod uvažit će . . . .“ — pRekao sam da o tom nedam govoriti. Oduzimljem vam riječ.“ I tako: dalje. U za sve to misao se nije zapriječih, jer se uopće zaustaviti ne da. Suzbiveno pod oštrom i hrabrom formom izjave, ona je našla drugi put, pak je izmiljela na javu jeguljastim oblikom, medenim zvukom, U tom pogledu bilo se diviti golobradiin govornicima. Mnogi od njih pokazaše tako opsež- no juridičko i narodno-političko znanje, da im se začudiše isti stavi iskušni pravnici. Vatreno i živo, a gdje je trebale mudro i lukavo zagovarahu oni svoju stvar, ne tobož da se obrane (oni su to već unapred znali) nega da komentiraju i rašire onu ideju. koja ih je vodila k Jelačićevu spomeniku. Ono pak što. nijesu zvali ili -umjeli iskazati, ona su osjećali. To se je najbolje vidjelo kod tumače. nja usklika : ,Slava Jelačiću !“ koji su doviknuli kod spaljenia zastave i koji je većina pogrešno tumačila. Ali čim je jedan od branitelja (pravaš dr. Potočnjak) izjavio, da se ovim usklikom omla- dina ne identifikuje s onom mišlju, koja Jelačića svodila preko, već ša: onom: do Drave, da naime ona ne misli biti orugjen ..... itd. — oni su od+ mah tome govorniku — mimogred rečeno na ža- lost svijeh obzoraša -— srdačno "zahvalili, jer da je pogodio njihova čuvstva. * x * U subotu bijahu preduzete najstrože mjere oko Zrinjskoga Trga. Redari i oružnici nijesu dali nikome ni na blizu pristupiti palači Sudbenoga Stola. Sataije vojnika stajahu konsignirane, sprav- ne na šviki. mig oblasti. Hiljade naroda zgrnulo se obilnim“illicarna. Prolaz je bio zabranjen, Sumo odvjetaici i novinari, te dvaeetak ljudi #4 ulazai« i com moglo je u dvoranu. Optuženičke klupe bija- hu prazne. Gjaci su onaj dan bili za kaznu zatvo- reni, te sutamo čekali svoju osudu. Nju pročita presjednik u polu-praznoj dvo- rani. Mladi ljudi koji spališe magjarsku zastavu osugjeni su na 2, 3, 4, 5 do 6 mjeseca teške ta- mnice. Optuženicima bijaše dozvoljen rok'za pri- ziv od 3 dana. Oni izjaviše, da neće prizivati. Tako je svršila ova u našoj narodnoj borti znameiita parnica, koja je već i odviše poznata, a da bismo je mi ovdje potahko donijeli. Ona je svršila ovom osudom, koja je zapanjila.: Ne ni kazati kako se je to dojmilo hrvatskoga gra- gjanstva i cijeloga Slavenstva, Izmegju ostgjenika imade sinova svih hrvatskih zelalja i svih 5 vje- ra, kuje su u našem narodu_ zastupane. Ne. dakle ui muhamedanaci ni_mile naše brače pra- voslavne | Sa raznih strana domovine počeše dola- ziti prinosi za pomoć zatvorenim gjacima i onim koji su već prije toga bili relegirani. Ljudi za koje se do sada samo čulo, da su skromni imućni gragja- m3 ponudiše znatne sume, ili se prijaviše zA pot- puno opskihlL enje jednog siromašnijeg gjaka sve dok svrsi svoje nauke. Bratski Prag. priteče u po- moć, a za njim i drugi gradovi. Rodoljubi potpi- suju mjesečne prinose za uzdržavanje osugjenika, koji čim odleže svoju kaznu, biće prisiljeni ići na visoke škole drugijeh naroda. e # &6&— Da je ova rasprava znamenita u na- rodno političkom pogledu, to ne treba tek dokazi- vati. Mnogo se tu dokazalo, a u prvom redu do- kazalo se to, da oni mladi ljudi koji sada u uzama leže, nijesu osamljeni pojav, kako. je kogod htio da svijetu prikaže, nego da je u narodnoj ideji za njima ono, što se narodom zove. Dokazalo se, da pacifikacija Hrvatske ne može uspjeti, dok se god hrvatski narod ne bude dovinuo svojih prava. Varahu. se Magjari kad mišljahu, da je Hrvat pristao: da bu- de magjarskom provincijom. Ono saučešće, kojim je cvijet hrvatstva pokazao mladim demonstranti- ma može naučiti Magjare, da su se u svojim ra- čunima prevarili, onako isto kas što je ukazalo Europi, da ,Još Hrvatska nije propala!“ S te strane svrha je dakle polučena. Ali to nije sve. Hrvatski patrijot koji teži za slobodom i je- diustvom svoga naroda, biće se čudom čudio, kad je opazio, da neki domnći elementi koje je on do sada smatrao negacijom “idealne narodne slo- bodne i hrvatskoga rada, da i oni velju u vese- lje zaplivaše, te ga dapače nastoje nadmašiti, On se začugjen pita: odakle u njih na jednom toliko radikalizma, pak oduševljeno pljeska njihovom o- braćenju. I mi bi se tome veselili, kad iz njih ne bi govorila opsjena powiješana dahom 'tugje: poli- tike. Oni isti ljudi, krji danas do nebesa skaču, šute kao riba kad se radi o nekim pojavama, ko- je bi se što se tugjinskog duha tiče mogle uspo- rediti sa pojavama preko Velebita, da ih u: tom nijesu natkrilile. Zar su dakle sami Magjari pa koje se hrvatski narod ima pravo tužiti? mi nemamo i drugih neprijatelja ? S te strane svak zna «to htijusmo. kazati bez da nam iko može što predbaciti, jer smo one, koji uz pravaška načela hoće da se ugiblju na je- duu ili na drugu stranu Litave, g presirom 0 U #% g i a. aa C RL O A