i A gada nastaje drugo pitanje:
ovi dogagjaji djelovati

  
 

“jedna “iskra koja: je elektrizovala. Ne, nije
što osjeća, osjeća opozicijonalno. Predsjednik sud-

benog stola misli valjda kao i oni gjaci koje je

će čuvstvovati i žrtvovati od svoga imetka,
se nazori; opozicijonalne novine

će biti redovito zaplijenjeni i na tome će svršiti.
Jer su stranke razrovane,

kama te ih počiniše. Ovo je naše nekompetentno '|'

uvjerenje, & daj Bože da se u njem prevarimo!

 

 

+++ Pravoslavni u Banovini.

Onomadne donijeli smo izjavu gosp. Marka
Mileusnića načelnika maksimirske općine, koji iz-

javljuje, da je on pravoslavni, al da se zato nije :

odrekao svoje.hrvatske narodnosti.

+ Danas možemo. priopćiti drugi pojav. Kod
gjačke rasprave, o kojoj se na drugom  mjes-
tu. bavimo, _ sjedilo je na optuženičkoj klupi
nekoliko sveučilišnih gragjana pravosl ne vjere.
Oni .su tuženi .kao sukrivci demonstracije _ proti
magjarskoj zastavi, pak. su zajedno sa svojim ka-

toličkim, muhimedanskim, grčkokatoličkim i žido-

+
a
s
#e

oni Hrvati. !

Ovaki slučajevi nijesu onamo rijetkost. ; Mi
“vidimo veliki broj hrvatskih rodoljubi pravoslivne
"sfere. Gije vam je dobra duša pokojni Dušan Ko-

ue, koji. je Matici "Hrvatskoj ostavio znatan dio :

svog imetka? Najveći hrvatski pjesnik Petar Pre-

radović bio je. takogjer, pr woslavni. Njemu podi-
je divan spomenik drugi hrvatski pješnik:i kaji-,
I on je. pravoslavne ijere, ali Hrvat: Bryeoslivhi!
je. takogjer profesur na zagrebačkom sveučilištu |

ddr. Malin, ža koga čujemo da je: izvršna pravnićka .
sila: pravoslavni je narodni zastupnik, & sada ve-:

  
  

inliišali več Hstežai“ pisaći iste dai :To-
gt' ie; Mliodl€ iifendast vat sta Mazak.

, 0 ten

liki župan dr. Nikolić, ali svi ovi osjećiju se sino-

vima hrvatskoga naroda. Oni dijele vjeru od na-:

rodnosti, pak zato što su grčko-istočne vjere no
aimisle, da moraju biti i Srbi.

Do, Kako se: dakle vidi sroska propaganda: po-
\moća: pravoslavne vjere, koju.je porzval v: narodnim'
imenom, zbilja još nije sve zarazila. Čujemo dapa+'
će da u Banovini imade i.sveštenika, koji se 0-
“sjećaju Hrvatima, al radi razumljivih: obzira toško

: :im:se odlučiti na javnost.
ti Ljudi koji 'u mutnu
poimence na ovaj list, da mi mrzimo pravoslavni
* živalj. Nikad gore laži! Mi ga ne samo kao tako-
,va ne: mrzimo, nego ga štujemo i ljubimo, jer na-
lazimo da je u prostom njegovu puku isto tako
krasan i bogat narodni osjećaj kao i u puku ka-
toličke: religije. Mi smo proti tome da se pravo-
slavna vjera zove srpskom. da služi oruzjem u po-
( litičke svrhe. Onim časom kad to prostine, naći
će se pravoslavni elemenat u nama najvećeg svog
prijatelja.
Opstoji vierska borha. Ludo bi bilo od nas
:da mi to niječemo. Ali to ne smije spadati u na«
rodno pitanje. I onda kada mi budemo složna braća,
biće onih koji će sa vjerskog gledišta nastaviti svo-
ju akciju, koli sa strane katoličke toli sa pravo-
glavne. Ali zašto da se to prenosi na narodno-po-
litičko polje ? Zašto da se mi,. jedan narod ili: ba-
:remjedno pleme, cijepaimo za to što se ovaj krsti
sa pot a.onaj sa tri prsta ? Mi to ne pojmimo a
ma | pak danas kada još nijesmo obezbijedili
| "svoj: narodni: život.

a sIma Srba, dakako da ih ima. Ama jesu li
svi' pravoslavni Srbi ? Ne nikad ! KO što može biti
Srba katolika tako isto i pravoslavnih Hrvata, Sr-

«bi i ,srpska“ vjera to ne dopuštaju. U sjevernoj
Dalmaciji i u Banovini ima na hiljade prostih se-
ljaka hrišćana koji i danas vele, da govore hrva:

, faki. Kako mogu oni. biti Srbi ? Kako se može je-
dna vjera nazivati srpskom vjerom ?

 

U koliko će |
na odnošaje u Banovini? /
Dobro, bez sumnje dobio. Ono je bila kao |
narod

tamojkako se misli. Dispozicija je: izvrsna. Sve:

sudio. Svejje tamo nenaravno, prisilno, umjetno. |
Pa ipak neće se ništa ozbiljna učiniti.l Ljedi /
svak
će: mišlju i: osjećajem biti solidaran i izmijeniće |
napisaće? nekoli- :

ko oštrih, veoma učenih uvodnih članaka, koli |

 

a njihovi prvi liudi
rastrovani jalom, klevetom, spletkarenjem, zavišću, *
neiskrenosti, krivim, stanovištem i velikim pogreš- .

brobit republike. Ovaj potonji
bu Senata zacrozi se onijem erkovnjacima, koji' bi

uvozili u grad vina iz zabranjenijeh miesta.
u opće trgovali vinom. Klement oprašta

vskim sudrugovima branili sebe i izjavili se dasu
= (| tvrtoma. rodbinskog stupnja kod vjenčania. "Sumo

novaca. oružja, i pomogli zv

\

love grakču na nas a

 

 

danas bili zajedno i složno radili 77 ime, ježik i

narodnost našu. Mi ne bismo gledali ,kako se ko ,

krsti“ već ,čija mu krvca grije prsi“. Ali onda mi

bismo bili jaki i zato — trebalo je tome dosko- |'
| gjaka katoličkog vjeroispovjeanja objelodaniše kroz

»Draškov Raboš“, protest. odgovor urofu Eg. Bel-
krediju. Tu se dvoji (da li hrišćanstvo jest od Bo-
ga; tu se kaže: Trostruko okrunjena glava pre-
trpje tom nezgodom (zapadnim raskolom) grdni
poraz, od' kojeg se jedino mogla oporaviti, ako
se na moral opozove; ali morala ni za lijek.“ Vi-
teškim slivenskim pregaocima pod Husom i Jero-
nimom  Praškim (Slovinac ih je u raj uveo) ne
pogje samo za rukom, da se otmu od ljuđi te ne
imagjahu vjere u Boga.“ Jedan Rim .dozvao je
Turčina du skismetički istok iskorijeui; drugi je
Rim Turčina održao, da mutni: istok podvrgne.“
Ove rimske težnje, koje jedino 'smjeraju na. ras-
prostiranje svjetovne vlasti u duhu niskog i na-
silnog
okolnost: što je prvom Rimu deveta briga 0 Hri-
stovoj nauci razmišljati i evangjelsko primjere ob-
zirom na nebesno carstvo šljedovati, a drugi Rim
isto tak» niskoj bludnji podliježe, radeći kronički
o tugjoj glavi, a bez nikakvog nažnog i poštenog
opravdanja.“ Srce nas boli za velikog Bruna, Ar-
nalda, Husa i Jeronima. Katolici smo ka' iko
ali' gdje je taj, te će Vratolomejsku nać oprostiti,
ko li zaboraviti?“ Znajte da je taku braću lako
pregijeti;
ti, kad je naš Rim s našom duhovnom - štetom u
savezu.“ Nikad oružje jezuičko: nikad gjelati svo-
gi roda; nikad neprijatelji pravoslavnih Slavena ;
ni kad pravoslavlja neprijatelji, pravoslavlja što te-
imelj slovenske narodnosti održava: temelj, na ko-
me je položena sudbini slavenska.“ Bilo bi još
mnogo toga, ali za ovaj put neću đuljiti. Popovi
i fratri sebjakovići oko (vas ti gjaci te potpisaše
taj gulni protest. Ne kiko livvat, nego kako da-
brovački svećenik, čim osugjujem dum _ Ivanove
siblazni.  zaključnje:n  Vjekoslavom Gjorgjićem :
'& Mati Rimska Crkva nas je zadojilh, njom će
mo se vazda dičiti, za nio slava. if ipobjedu' iskr-
biti se; a još bolje knezom Vojnovićem : Usprkos
isčeznuću političke slohod«, samo “mt tradicija,
ako se ne prekine, može spasiti Dubrovnik od
konačna rasula, i omogućit mu, da izvrši
ni zadatak napram susjednoj braći, te. otvorit mu
obzorje čedne ali dostojne budućnosti.

čiti. Zar vi, braćo, to ne vidite ?! Biće bilo s katoli-
čke strane neka neskošljivosti! kao što će je biti
bilo i sa pravoslavne. Ali to još nije nikakav raz-
log, da se braća cijepaju i zato mi se dičimo i
duboko klanjamo : gornjim otačbenicima i onim
pravoslavnim akademičkim gragjanima, koji danas
u tamnici leže; jer su e oni kao pravi rodoljubi
uzdigli nad te nevolje, pak ne obaziruć se na u-
vrede koje su padale s jedne i s druge strane,

ostali ipak vijerni svome plemenskome imenu. .

Čast im!

'Rim i Dubrovnik.
mn:

Ali su Dubrovčani mnogo žrtvovali za Pape!
Šta? Povijest na proti nam kaže. Rim ne Samo
što brani i obrani Dubrovnik u vanjskijem njego-

vijem zapletajima. neumrle zasluge on steče u-;

čvrstivši ga u nutarnjoj politici, sašavši za nj do

posljednijeh granica popuštanja, kod izvršivanja a-
| poštolske moći. Tako Julij TI i Pavao IIL. potvr-

gjuju pod prijetnjom cerkovnijeh cenzura zakone
ob ograničenju prćija. kaji taliko utjecahu do-
Papa uz to na mol-

ili bi
nA če-

da ne budu Dnbrovčani prisiljeni uzeti žene kad
svojijeh aumniivijeh susjeda. Hadrijan VI. čini za
Dubrovnik izvanrednu iznimku, dopustivši mu, da
može od nevolje davati Turčina oružja “i drnau

neadopašteni Ažčbanu. Pavao UL. mljeli velike mi-
losi duhovna svijom aaljinam i mišeškqanom snsje-

daih varoša. koji Bi itnijeli u“ Dubrovnik hrane,
Takozjer Siksto TV."
Grane XI. dopjistivim trgneatia Furcima 0 čem
visijaše njihova hrana. Pana ie povijest Dubrov-
nika, sjdinijeh nspomena onoga što 'su Pape uči-
nili da obrane Dubrovnik od Turčina, od Mlečića
i od Uskoka (a kamoli da su propuštavali hajdu-
ke Dum Ivane!) da-mu pribave najmoćnijeh pri-
jatelja i 04 strane pognbnijeh dušmana. Nikola V,
Pio. H, Pavao III, Pio V, Grgur XIII. Kliment
VIII. inokent. X, Aleksandar VIL. i Kliment xI.
(u prigodi trešnje): Kliment XIV.-ili ga spasiše od
skrajne propsšti, ili od gubitka česti teritorija. ili
ga. izbaviše od velikijeh neprilika.
I ne, samo obraniše i potpomođoše nepre-

'gstano Dubrovnik, nego gt najvišim povjerenjem i

časti proslaviše. Vaselenski Sabor Basileenski, do-
pušta im da trguju s nevjernicim. Sveta Stolica
daje Skupnovladi oblast imenjivati Biškupe Ston-
ske i Trebinjske. i dožvalu: upravljati  crkvenijem
imutkom; pogizja joi u svem što može ostraniti
dodir Mlečića, i za to! dijeli Korčnlansku od Ston-
ske biskupije. Rim g. 1478 ovjenčava lovorom u
Kapitolju Elija Crijević:. U Rimu su u naivišoj
pošti i časti Fri Juraj Dobretić. Fra Bonifaciji
Dankolica, Fra Ambrozij Dubrovčanin, fra Tomo
Rastić, fra Frano Radeljević, fra Dionisij della
Torre, fra Dominik Andriaši fra Klime Ranjiua, I-
van Lukari, Stiepan Gradić, Raimund Kunić, Fra-

'njo Znzzeri, fra Sabo Dolci, Ruzje Bošković, a

nadasve Benedikt. Stay, kojem pripjeva Zamagna :
Cum tibi praesertim gemini plausere dixerto
Clementas, atque ipse Pius, quo Roma superbit,
Per te transmitti sua seite oracula gaudet.
Našijeh dana znamo koliko su tamo bili u-
važeni i milovani knez Lukša Gozze i Dum Ju-
raj Pulić. $
Neka nitko ne cijeni da ja napadam kako
hrvat, ne, gdje se radi o najvišim svotinjama, o istini tu
nestaje hrvata i srba; rvlje dakako bio bi vidio
da su se ozvali naši poj vi i fratri srbjakovići, te
da su.u istom listu oprovrali bludnje svojeg bra-
ta; ali bi rijet da su im zamazane oči, te da ne
vide gdje se ide i na što se smijera. Ima godina da
srpski politički listovi sustavno veličaju pravoslavlje;
ima godina da sustavno napadaju posvećene 080-

bo; ima godina da svakako pretrosuju našo naj-

Može ite kako | Jer da ne može mi bismo :

u stranci prava, koje nam
ni simpatije ni
načka dužnost,

 

više svetinje, a naši srbjakovići ni mukaet.“*prećiji
'je svakako posao braniti neko umišljeno srpsko
pravo! Nijesam: fanarik“ ne,
Rekoh da nije ovo-prvi napadaj. Leto da dokažem.

ali vidim gdje se ide.

Godine 1885 dne 12 Februara sedamnaest

svajanja — uz ostalo svjedoči nam i ta

agli bismo i direktno s bogom 'opći-

kultur-

A. L.

 

 

Dubrovnik, 22 Novembra.
Prenoseć i komentirainć naše zadnje izjave

o zadnjim dogagjajim» 11. Pensiero Slavo“ pred-

bacuje nam koješta, od čega se on isti pere, pri-
znajuć u jednom člančiću. da se je i on mogao
prevariti u osobama. Ali
brazdile. veli da ih je ostavio. U tom pogledu ,Il Pen-
giero Slivo“

čim je opazio. da su za-

nema prava nama išta predbacivati.
Ako smo imi prije kadkad i hranili neke osobe
nikad nijesu ulijevale
povjerenja. to je, nekako bila stra-
dok su u našoj stranci i kad su
protivnici na njih najveće navaljivali. Branio ih je
a svoje doba i ,Pensiero Slavo.“

Moguće dakle da smo se i mi prevarili u o-
sobama, ali čim smo opazili di su nemilo posrnu-
le. mi ih, kako je on mogao lijepo vidjeti, nijesmo
slijedili u njihovim pogreškama. i

Neka se dakle ste strane mane nas ll Pen-
siero Slavo,“ ier nama osobe nijesu ništa, a nače-

lo je sve. Mi niti smo ikad do ikoga bili inspiri-

rani, niti s kim imamo kakvijeh obvesn, pak smo
za ta mogli svakomu u brk kazati čistu istinu, i
Franku i Folnegoviću i , Pensiero Slavo“ će zaludu
čekati, da nam ko začepi usta. Neka nm *, Pen-
sieru Slavo“ kaže kad smo mi pogriješili naprama
hrvatskome načelu, kad smo smi odvbrili pogreške
počinjene proti ideji slobode i nezavisnosti Hrvat-
ske, pak ćemo mu onda zbilja skrušeno pitati proš-
tenje, ako mu ne uzbudemo pokazali njegove po-
groške u tom smislu počinjene.

Naši Dopisi.
Šibenik, polovicom Novembra.
(Općinski isbori tw. Šiheniku,) Mnogo 80 je
pisalo o općinskim stvarima u Šibeniku; jamačno

 

mii