“o a bitt Srbin,:ako je Srbin: rogjen, kad ih nii onako: “od šale pitamo: a mogu li pravoslavni biti Hr- 'pati? — e onda se oni čine nevješti pak obično prečuju tako pitanje. Oni, kako se ono reče, na to uho dobro ne čuju. U predzadnjem broju mi smo bacili par rijeći o pravoslavnom elementu u užoj Hrvatskoj. pak smo kazali kako tamo ima puco čestitih i učenih Hrvata pravoslavne vjere, što više izmed onih zbog zastave zatvorenih gjaka ima takogjer više hrišćanskih Hrvata. 1 na ovo nadovezasino ne- ke bilješke, kako vjera ne djeli narodnost. Naš ,Dubtvvnik“ ćim je pročitao ovo raz- laganje, našao je da su to nekakvi ,lukavi poslo- vi“, On misli da je tu nešto drugo po srijedi, ra- di čega se ,Cr. Hrv.“ ulagiva ,onijem otačbeni- cima i onijem akademičkijem gragjanima pravos- Javne tjere, koji iz poznatjieh nam razloga hoće danas da su Hrvati...“ Ovo: ,hoće“ ,Dubrovnik“ je nabaška pod- vukao. Dakle oni ;oće da su Hrvati, ali Ilvrvati nijesu? A zašto nijesu? Odgovor na ovo pitanje ostalo je u peru liberalnog ,Dubrovnikova* pis- ca, da se jadan ne poreče. TA za to što su pra- voslavne vjere! Evo ovo se zove bizantinstvo. Svi srbi, baš- ka vjera baška narodnost, ama ni onaj hrišćanin u Zagrebu nije Hrvat, jer je srpske vjere! Ovo je zaključak iz ,Dubrovnikova“ : phoće da su Hrvati.“ U navedenom članku mi smo rekli: ,lina Sr- ba, dakako da ih ima.“ Dubrovnik“ to prenosi ne spominjujuć da je za ovom stavkom slijedilo: ,Ama jesu li svi pravoslavni — Srbi?" Ou to za to ispušta da ne potakne svoje čitatelje na raz- | mišljanje, u čemu bi on samo izgubio. Pak se ou- da čudom čudi što smo mi rekli, da ima Srba, te govori da je ova popustljivost zato, što nam je došao luč do nokata! Kakva popustljivost ? Kakav luč? Kad smo mi rekli, da nema Srba? Ovo se zove uprav za- vagjat narod! Mi ne govorimo da Srba nema, tim što po- ričemo, da je srpsko sve ono, što Srbima u gla- vu šune, da nam svojataju. Ima Srba, ali nema srpske vjere! ,Dubrovnik“ i njegovi drugovi to ne mogu da razumiju, ali mi im nijesmo krivi. To je plod natražnjačkog odgoja onih svećenika, koji im pobrkaše vjerske i narodne pojmove. U Hrvastkoj svi pravoslavni bijahu do ne- davna Hrvati, pak su nam dali takovih umnika, kojim će slava u hrvatstvu vječno sjati. U Dal- maciji i danas pravoslavni vele da su Hrvati. I u Dalmaciji bilo je odličnih hrvatskih . pjesnika i rodoljuba pravoslavne vjere. Danas popovi i inte- ligencija zovu se Srbima. A zašto? Bi li nam Dubrovnik“ umio odgovoriti na ovo pitanje. Bi li nam onda po duši kazao: ko mješa vjeru s na- rodnošću ? Ko se vjerom služi u političke svrhe? Idemo još dalje. U Trstu i u Kranjskoj bi- će jedno 50 izobraženih Slovenaca, koji pripadaju pravoslavnoj vjeri. Molili bismo ,Dubrovnik“, da nam odgovori, je su li i oni Srbi? Jesu li i oni sljedbenici srpske vjere ? U Pragu i Češkoj ima danas više od stotine pravoslavnih Čeha. Po ,Dub- rovnikovoj“ teoriji, oni više nijesu Česi. Oni tek phoće“ da su Česi, ali oni su pravi pravcati Sr- bi, jer pripadaju: ,sveto) srpsko-pravoslavnoj vjeri“. Evo do kakvijeh zaključaka dovodi srpski šovinizam i njegova vjerska intoleraucija. Naši Dopisi. Dobrota, 3 Decembra. »Mlad umire, ko je Bogu drag.“ Menandro. (+ Osmrtnica). Dne 1 tek. u najljepšem cvi- jetu mladosti, petnaestgodišnji Držislav Mata Ra- dimira, učenik V. razr. kotor, gimn. usnuo je u Gospodinu, iza višednevne teške bolesti, angjeo- skom ustrpljivošću podnešene, opskrbljen svetotaj- stvima umirućih — svetom uprav smrću. — Mili Držislav! Uzdanica svojih, ponos otačbine, dika vjere! — Dobar, učen, uljudan i u svemu prija- žan. — U ponašanju i nastojanju izgledan; u dru- govanju i općenju uzoran. Poštenjak uprav do skrajnosti, iskreni prijatelj i drug do odanosti ; čiste savjesti; srca plemenita. — U nauku 1ar- ljiv, a školi odlikovan; vau škole ponešen za glaa- | bom, -omiljenim svojim tamburicam. — Mladena-' čkim zanosom, u rodoljubnom svom srcu preodan | hrvatskom svom narodu, iz kog je poput miomi- risnog cvijetka rastao i lijepo se razvijao. — Ali vajme! Tuge i nevolje! Nenadno ga spopadne ne- mila bolest i pokosi ga. Zalud požrtvovna njega i nastojanje obitelji liječnika i ostalih. Zalud sve! Svemogući ga volio kod sebe u raju megju oda- branicima, nego da vehne u ovoj tužnoj dolini. Vajme! Plačite roditelji, braćo i svojto nema vam vaše uzdanice. Plači otačbino tvog ponosa nema. Plačite vjernici, nestalo je vaše dike. Plačimo i mi prijatelji, omiljenog nam Držislava nema vi- še!... — Nu da. Na, nč! Nemojte plakati. Tješi- te se. Suze vaše oterite. Držislav se porodio za bolji svijet. Preselio bo se u vječnost. Iz sadašnjeg svog boravišta lakše 'će izvesti u djelo namisli ple- menitosti svoje. Sa nebeskih visina, prost i lišen zemaljskih briga. tuga i nevolja molit će se stal- no uspješnije za ucviljene roditelje, ožalošćenu braću, svojtu i za nas prijatelje. Sjećat će se ro- dne Dobrote, rastrgane Hrvatske i svete nam vje- re. Da, Držislave, moli, neprestano moli! Tvoja će nam slika vavjek pred očima lebdjeti. Ogleda- lom ćeš nam biti. Nećemo te nigda zaboraviti. Nigda ter nigda! — Raja se nauživao i počivao u miru! — Prijatelji. | i Bihać, 25 Novembra. | (Naše džamije). Gospodin uredniče ! Dvije riječi iz ovih krajeva. Ljetos bi vlali podnešena molba preko naše vakufske komisije u Sarajevu po mutevelliji Mehagi Hadžiabdiću iz Bišća, da da- de novaca i šume za popravak džamije. Molba je bila uslšana, te se odmah preduzela gradnja oko- rabljene džamije u Gornjem Prekovuju, te je ta džamija i njezina munara po tradu i nastojanju Mehage ovih dana lijepo dovršena. Ja htjedoh ovo javiti da iznesem pred moju braću muslomane, kako se MHadžiabdić ljudski zauzimlje za naše stvari i naše svetinje. Mnogo toga grize zub vre- mena, ima dosta našijeh džamija koje su zapuš- tene. pak ako se za njih ne providi. izgledaće do brzo kao ruševine, Potičem zato moju braću, da u svakom mjestu svim silama upru, da naše stva- ri ne propadu. [Ima vakuf, ima vlada, pak neka se njima obrate. Vlada će dati pomoći za ovu stvar, jer i mi plaćamo porez ko i svaki drugi s- ko ne još više od svih vjera u Bosni i Hercego- vini. Ne bacajmo s uma našeg rahatluka. Neka nam je i on emin, ko što je naš irz, naš mal i džan. Ja rekoh u najboljoj namjeri, & do dobrijeh je ljudi, da me poslušaju. Mukibbi reatan Bioceli. Pogled po svijetu. — Umro je austrijski državnik bivši ministar presjednik grof Taffe. — Srpski radikali izjaviše se protivni reviziji ustava god. 1869 nazvačenoj u prijest?lnom govoru. — Turska je mobilizovanjem svojih bataljuna pokazala veliku nesposobnost za uspostavljenje mira. — Pokrajinski sabori u Au- striji sazvaće se za 28 ov. mjeseca. Domaće vijesti. _ Težnja za slogom. — Zadnji dogagjaji s jed- ne i s druge strane Velebita nagjoše u narodu sasvim drugi odziv nego su se nadale razne naše stranke ili frakcije. Iz mnogih pisama koji nam stižu sa svih strana od rodoljuba raznoga miš- ljenja mi možemo istiještiti jednu glavnu i veliku misao : sloga i uzajamno sporazumljenje. — ZA danas samo konstatujemo ovaj fakat. Gimnazija u Zadru. — U proračunskom odboru car. vijeća izjavio je ministar Gautsch, da će se godine 1897 podiguuti u Zadru za sad niža gimnazija sa naukovnim jezikom hrvatskim. Ova vijest primljena je s velikom radošću po svoj Dalmaciji. _ Makar da ovo nije, kako je iz prvine sabor tražio, pohrvaćenje opstojeće talijanske gimnazije, te se tako zadarskim talijanašima ništa ne diže, oni su se strahovito uzrujali na ovaj glas, pak su po Zadru pravili demonstraciju, Tim su dokazali svoju fanatičnu nesnošljivost naprama većini po- krajine, koja će to upisati na raboš. Na Hrvatima je sada. da činom dokažu potrebu narodne gimna- zije u Zadru. Dr. Bogoslav Sulek f. — U subotu u veče umro je u Zagrebu poznati naš pisac i učenjak d". Bogoslav Šulek akademičar i tajnik jugoslavenske ije u 800j godini života. Dr, Bogo- at ula io o čodom brit šlovak pik je ei goo mladosti svojoj: došao u Hrvatsku; i tako priljubio naš narod da je sve svoje sile posvetio njegovu napretku. Kao pisac okušao se od naravoslovja do politike na svakom polju, uvjek s izvrsnim uspje- hom. Kao političar i novinar radio je skoro tride- set godina sudjelujuć u svijem važnijem dogagjaji- ma od god. 1848. Pod starost, kao tajnik akade- mije, radio je od jutra do mraka, pak je tako re- kuć umro s perom u ruci. Zagreb i Hrvatska is- kazaše mu velike počasti. Laka mu bila hrvatska zemljica ! Pišu nam iz Dobrote 4 Decembra: Žalosna srca javljamo vam, da je u nedje- lju, dne 1 tek., preminuo mladi naš rodoljub g. Držislav Radimiri (sin poznatog vrlog otačbenika g. Mata Radimira), odlikaš petog gimnazijalnog razreda. Svak žali ovaj prerani i teški gubitak, kako očevidno svjedoči uprav krasni, još_ovdje nevidjeni sprovod, koji je bio dne 2 tek. Sve su vlasti mjestne i kotorske bile zastupane, pak druž- tva. Prisustvovali su učenici velike gimnazije, po- morske i pučke škole i veliki broj razne gospode. Bilo je više vijenaca i pjesničkih sastavaka. Nad otvorenim grobom izrekao je sudrug pokojnika g. Dragutin F. Radoničić pogrebno slovo, tako da je sve prisutne ganuo do suza. A kako i nebi? Ko da ne plače za vrlim Držislavom ?... Ah! Ne mo- žemo dalje, jer nam se ne da. — Pokoj ovoj mla- doj rodoljubnoj duši, a utjeha obitelji, što joj je dragi pokojnik onako oplakan i ispraćen bio do hladnog groba! Dr. Ivan Bodlović + — U nedjelju umre u Spljetu naglom smrću u cvijetu svoje mladosti dr. Ivan Bodlović, s kojim su rodotelji i prijateiji spajali najljepše nade. Kosnuti nenadnijem glasom vapimo našem preminulom prijatelju vječni pokoj! Nadzornik Kulišić. — Pišu nam iz Boke: Ovih dana bio je svrgaut sa časti nazorništva prof. K. Kulišić, bez da mu je imenovan nasljednik. Rav- natelju gimnazije g. Dobriloviću naloženo je, da se privremeno brine nadzorničćke posle. — Već više godina dižu se neprestane tužbe proti nad- zorniku Kulišiću radi njegova srpstva. Pišu nam iz Zagreba. — Društvo za potpo- ru oskudnih a vrijednih dalmatinskih slušatelja na kr. hrv. sveuć, u Zagrebu imalo je 23 ov. wj. glavnu skupštinu u kojoj se je sastavio slijedeći odbor: presjednik Zvonimir Čipin stud. iur., tajnik Mihovio Škvrce stud. iur., blagajnik Peroslav Ko- vačević stud. iur., odbornici zamjenici: Milan Be- gović stud. phil. Branimir Brusina, stud. iur; re- tizionalni odbornici: dr. Ante Tresić Pavićić i Peroslav Paskijević Ćikara. Gradska Kronika. Lične vijesti. — U srijedu naš biskup presvj. Dr. Josip Marčelić pošao je u Ston, da posveti na novo popravljenu crkvu franjevaca. Promocije. — Prošle sedmice promoviran jo na bečkom sveučilištu na čast doktora filozofije (slavistike za uzgrednom filozofijom) gosp. Milorad Medini naš Dubrovčanin. Mladome prijatelju usr- dna čestitanja, tim više što je on pvvi dubrovački Hrvat, koji je postao doktor filozofije. Stari norci. — Svrhom decembra i e, kr. blagajne jrestaju primati duple šestice i patakune. Ko ih još ima, neka ih na vrijeme ponese pro- mijenut. _ Svečanost. — Sutra sa obićnim slavjem pro- slaviće naši zaslužni franjevci Bezg. zač. bi. dj. M., ili kako se kod nas zove Gospu od Končecijoni. Pu podne pjevaće se Zantum ergo sa orhestrom. Opravdane tužbe. — Tuže nam se sa više strana na jadno stanje u kojem se nahode stube, koje vode k crkvi Jezuvita i vojničkoj bonici. Na mnogijewn mjestima tako je to izpadeno i izgrize- no, da čudo kako se ne dogodi koja nesreća. — Ne znamo ko je pozvan da to popravi, ali u sva- kom slučaju imala bi providjet općina. Košturnica. — Pri gradnji novog hotela, kad su kopali sa sjeverne strane nagjoše veliku pod- zemnu izbu čunjaste forme duboku kakovih 7 me- tara i izragjenu opekom. Bila je puna kostura lju- di, žena i djece. Još su se nalazili i nes ti tragovi robe. Gragjanstvo navrvi gledati ovu grob- nicu, za koju se dosad nije znalo, pak je o tom koješta nagjalo. Po kompetentnom maijenju jedno- ga našega učenjaka možemo megjutim javiti, da su ovi kosturi starijeh dubrovčana, koji su poginuli od nemile kuge, te je u nas harala god. 1 su tamo svi skupa zakopani. -— Kosti su pone«ene i zakopane na novom groblju. 5 4 < Tedtar, — Kako Goa Not RR ' WVvnr. grmi mie M i