; List izlazi; svakom subotom, lu godinu fior. 4: 50, na po godine fior. 2: Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra je predbrojen i za došasto polugodište. Odlučni momenti. Mi bismo rekli da je vidljivi početak ove | nove promjene u monarkiji, koja je samo poslje- | dicom historičkijeh-razloga, potekao — iz Rumunj- | ske.: Ono. ljetos bio .je kralj: Karlo u Beču. .Govo- rili su ljudi, da je to samo čin udvornosšti, nego. dva vladara, naš i rumunjski ručali su zajedno, pak su se valjda i razgovarali. A o ćemu? Ne sjegurno '0 lijepom 'vremetiu: Biće govorili 0 sve- mu po male, o politici, Austriji, trojnom savezu, Rumunjskoj i — Rumunjima. Budimpešta ovamo viče, da iredenta iz Rumunjske podupire one u \ Erdelju, pa možda. da je kralj Karlo razlagao a- ustrijskom ministru izvanjskih posala. da li je kriv onaj koji iredentu širi, ili onaj koji ju svo- jim postupanjem izazivlje. Mogahu tamo pamuti i ovaki razgovori. Ele iza tog posjeda mi vidime +p4d ramunj- skog ministarstva i temeljitu promjenu nutarnje politike u Rumunjskoj. I još više! Oni Rumunji te za narodna prava čamiše u magjarskim tamnica- ma bijahu nenadno poinilovani i pušteni na slobo - du. Naš kralj ide u Erdelj, i prima poklonstva rumunjskih crkovnih i narodnih odličnika i s nji- | ma se razgovara. Ne znamo što je ou tamo vidio. Ali netom otide iz Erdelja, doleti glas da su ugar- ski Rumunji imali veliku skupštinu, u kojoj od- lučiše da se batali višegodišnja pasivnost i da | se sudjeluje u saborskim izborima. Biva, oni se opet postavljaju na ustavno polje aktivne politike, za koju su do sada držali da mi je štetna. Ovo nešto znači. Malo zatim opet će na put Njegovo Veli- čanstvo. — U Zagreb, u Hrvatsku. Je li išao po savjetu Magjara i bana Khuena, da vidi kako je ovaj proveo ,pacifikaciju“ Banovine? Ili je napro- tiv htio, da se na svoje oči uvjeri, da li su Hr- vati zbilja taki magjarofiili kako to pričaju oni suplemenjaci Lajoša Košuta i izgrednika Hentzijeva spomenika, koji su na vladi? Mučan odgovor na ova pitanja. Megjutim svi znamo kako je bio pri- čekan i što je tamo čuo i vidio. Znadu i Magjari | od kojih veći dio sad buči i viče ma Hrvate, a manji, — onaj trijezniji — koji gleda doma Ni: jemce i Rumunje, šuti i razmišlja što bi se još mo“ glo dogoditi od Velike Ugarske. Ovo je drugo. Treće pak bilo bi nešto što se odigralo u Cislajtaniji: — ona promjena vlade u Beču. Palo je koalicijono ministarstvo. Obalilo ga je jedno slavensko pitanje, u kome su svi Sla- | veni bili zaboravili da se zovu Česi, Poljaci, Hrvati i Rusini. Jedan jedini čovjek u veli- koj njemačkoj liberalnoj stranci shvatio je ovaj dogagjaj, umio je da pogleda u budućnost, pak se prepanuo i ostupio. To je bio njezin vogja Plener: Sumišljenaci nijesu ga razumjeli, nego su se na- tjecali u šovinizmu i vikali na Slavene. Regbi da se sada: kaju. bi Došao je Poljak Badeni, koji neće da ga vo- de nego da vodi on sam. On je pogledao oko se- be: koga ima i na koga može računati. Bio je: u Češkoj i tu se je razgovarao sa češkim namjes- nikom. Biće govorili o češkom pitanju: O Polja- cima i ne misli; om je Poljak i još druga dva mini- stra Poljaci su dakle njegovi! Vidi» je da s antisemi- qim no moše, pak je udario na njih, jer mu je u a cijena mu je unaprijed za Dubrovnik: na cijelu | godinu fior. 4, ma po godine fior. 2; Za Austro- Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu: na cije- 25; za inozemstvo fior. 4 i poštarski troškovi. javnoj pozornici damo i pratimu, što mi ne vidimo. Približa:se onaj dan, o kome u Beču i Pešti to više mišle, što manje govore: ob šalju se Uredništvu. se da || tiskaju po pogodbi. Rukopisi se ne njemačkom' narodu bolji materijal liberalna stran- ka. Ali to je još malo. Opet je bacio pogled na Češku. Ukinuo iznimno stanje, pripoznao potrebu nekog riješenja češke stvari. Česi ga gledaju i šute. Pak su došli i saborski izbori. Staročesi ot- stupili: ,Kad nećete, vele, nas evo mi se uklanja- mo da ne ometamo, da vidimo što će uradit mla- di“. 1 , mladi“: prodrh, pobijedili, osvojili cijeli češ- ki narod.“ e . oliš A :Badeni je ovo predvigiao već onda kad. je ono šetao po Pragu s češkijem namjesnikom. A gnda? Ništa lakše! Počeše! se igrat wa skrivice Česi i Badeni. Počelo ono neko političkoašikova; nje: namignuše, .nasmijaše: se, pozdraviše i evo već govora kdo stari znanci, ljupko i ali : mudro. Češka nevjestica stidna i umiljata, ama. neda 0- braza prije. nego popo blagasovi, a ovamo. ža- ručnik neće da se izušti. Nego: se imastavili dobri kumovi, braća Poljaci, pak :teto$e tamo, amo. I oni su. napokon Slaveni. .Igra:je ozbiljna, pita- nje: zlamen to. Da je češki warod znao što ga čeka, bio-bi ilrukčije odredio glede dinastije svoje 1% grimio je prekolani Gregr u Beču. Danas mladočegi idu u Dvor. Njihov presjednik objedovao. jes austrijskim carem za istom trpezom, uprav njemu licem ce. Iz Beča pišu u Prag, da :se je tu čulo zna- čajnih riječi velika zamašaja, no da se to sad ne može priopćit. Jer svaka stvar ima svoje vrijeme. u li- Sad je naš politički svijet upro oči u Prag. Rad bi znat kako će ovo svršit. Čovjek se tako lako ne mijenja, pa ni mladočesi. Hoće li im dat državno pravo? Ili će dobit neku autonomiju u Austriji? Neki vele ni prvo ni drugo, nego da će im bit dosta, za sada, i jednakost jezika u uredim Češke, Moravske i Šleske. Ono ,za sada“ valja zlata; ondje leži zec. : Pitanje je, je li ovo politi- ka mrvica, ili masnijeh komada. Idemo da vidimo! U toliko dok se sve ove stvari izvagjaju na ispred: našijeh oči, i mi ih gle- ima nešto i onamo. isa kulisa, nova dualizma na temelju austro-ugarske nagod- be. Ova nagodba obnavlja se ono svakih deset godi- na. Dokle mine rok nema nego godina dana, pak će se sastati: austrijska carevina i ugarska kraljevina, da svoje stare ugovore od god. 1867 potvrde, ili nešto — promijene. Dosta se: toga, ispod vode, sakupilo s jedne i s druge strane. U Pešti mr- moše na nijemštinu. Nijemština u vojsci, nijemšti- na u diplomaciji, a imalo bi, vele, bit sve brat+ ski: pola meni, pola tebi. Ovako umuju oni t, zv, umjereni,“ koji vladaju. Ali trijeznost i opreznost nijesu doma na obalama 'Tise. Ugarska opozicija — onaj pravi arpadski magyar orszdg — neće ni da čuje za nagodbu. ,Kakva nagodba i zajednički poslovi!“ viču Košut, Ugron, Pazmandy. ,Perso- nalna unija! I ovo je odviše!“ i “Jaoh vladinoveima, ako štoged kući ne done- gu! Banffy je na žeravi $ ove druge strane, u Beču, regbi da bolje poznadu kako poso stoji, pak .se i oni spravljaju, ali ne sa tijem ,idealnijem' tričarijama.“ Amo su praktičniji ljudi, koji umiju računati. Nalaze da nije uredu da Ugarska daje 80, gdje Austrija po- stavlja 70, a obe jednaka prava, Ima ih dosta koji ti šeljeli oQ ovomu porazgovarat te t Ma- Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ a Dubrovnika a dopisi Za oglase, zahvale i 0 | bije Jelačića. bana. st. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi kojise više puta vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava. gjarima i taj će razgovor zacijelo biti veoma za- nimiv. Inače amo je nekako posao lakši. Tu su Nijem- ci, ljudi posjeda i, kulturne prevlasti ; tu Poljaci, čeljad Galicije i njezinijeh potrebica. A Česi? Ne- bojte se, biće i Česi, malo prvo smo ih gledali. Eno sad se mire s Nijemcima, oni prijatelji Rusa i slavenske solidarnosti ! oo = A Magjari 2... Ako Pešta bude vele vikat, Beč. će je, skladno uzet za ruku; pak će joj Me- ternichovim štapićem pokazat Rumunje i Hrvate. Rumunje, čija tri milijuna naroda napuštaju pa- sivnost, ulaze u sabor i pitaju narodna prava, i Hr- vate, koji su spalili magjarsku zastavu ispod sa- I obnova austro-ugarske nagodbe biće go- | tov:čin! — — : ; ,]Di S .. I ix g 9 : i MMA. A Hrvati 2... Što će bit od nas? Što će bit od Dalmacije ? Od sjeđinjenja ?..... UA I na ova pitanja nije teško odgovoriti. Austro- ugarska uagodba obnavlja se svako deset godina. U ovoj nagodbi, sa ugarske strane, dolaze kao je- dno krunsko jedinstvo i one zemillje koje spadaju pod ugarsko-brvatsku nagodbu. Tu je i Dalmacija. Pa ipak Dalmacija pripida danas faktično Austriji. Ovo ua tviuvlja vušlć ugvrosrw,; boji « Lab ib nvčloj monarkiji vrijede danas kao zakoni, ne bi smjelo da i dalje traje. Sasvim tim Dalmacijaće ostati u dama- šnjem svome stanju, jer obnova dualizma uzeće se više kao uzdržanje statusa quo, nego kao potpuna provedba dualističu'h paragrafa. Za nas Hrvate da- kle i obnova nagodbe i sve ono što se u Beču da- nas dogagja ne znači ništa drugo nego produljenje našeg današnjeg političkog stanja za drugijeh deset godina dana. ' Ostaćemo dakle politički na starome. Ni sje- dinjenja, ni financijalne autonomije. Oni preko Ve- lebita, niti će što tražiti ni dobiti. Daj bože «la se prevarimo, ali — u koliko poznamo većinu dana- šnje saborske većine — to će biti teško. Mi pak amo, ako budemo dobri, ako ne budemo vikat, pi vele gledat put Zagreba, imaćemo u to doba prvi razred nižo narodne gimnazije u Zadru i možda, možda kakvu malu koncesiju jezika u uredima. A promislit, da su ovo momenti, u kojim se odlučuje o budućnosti narodi monarkije i da bi Hrvati u ovom poslu mogli igrati prvu ulogu ! Oportunistima s ove i 8 one strane Velebita na uvaženje i razmišljanje ! RR Spljetskome. ,Jedinstvu.“ Čovjeku se uprav gadi polemizovat sa spljet- skijem ,Jedinstvom“. Mješte odgovora, izvrtanja, mješte ozbiljne rasprave, butada, mješte polemike laži i kleveta. U pretprošlom. broju u uvodnom članku mi smo narodnoj stranci u pitanju zagre- bačkih demonstracijv: učinili nekoliko tako teme- ljitih opazaka, da su nam sami ' neki vrlo - odlični članovi te stranke dali potpuno pravo. Mi'nećemo sad ponavljati što smo ondje rekli. Taj članak pod naslovom Malo razgovora / naći će naši čita- telji u br. 46 ,Crvene Hrvatske.“ Spljetsko :,Je- dinstvo“ na sve naše razlaganje odgovorilo je ta- kijem pogrdama i napadajima, koji bi bili zločin« stvo, da nijesu lude lakardije. g id 1860 Organ hrvatske vlade, službene Narodne Novine“ osvrnušo ne na naš članak, — Bojim / pravom (pišu 0%. N.“), pita dubrovački list dale