nici i vojnici, nego im se plaća nakon tri mjeseca
za jedan i to ne cijela plata. Vojnici dobivaju 1%
novč. na dan. Skupština je htjela da im se plaća
povisi na 6 novč., ali nije bilo novaca.

Sabor dalmatinski. — Službeno je već pro-
glašeno, da će se dalmatinski sabor sastati pa 11

Januara god. 1896.

Pišu nam iz Lgubinja: — Nedaleko Lijubi-
nja u selu Ubosku dogo io se požir ns kući Laze
Janjića, koji kod tolikog svoga dobra, ostade sko-
ro o ničem sa svim svojim ukućanima. Da je zgra-
da bila osjegurana to mu se ne bi lilo dogodilo.
Ali narod naš još ne shvaća blagodati asikuracije,

Pišu nam iz Zagrebu. — U zadnjem broju
tvrdi ,Dubrovnik“ da je int. hrv. kazališta Ihr. S.
Miletić odbio i povratio natrag osmrtnicu o jed-
nom članu beogr. kazališta, koje mu je ondješnja
uprava poslala, i to, navodnu s razloga, što da je
bila ćirilski napisana. Premda je svakom jasno da
je to očita laž, upitao sam Dr. Miletića što je na
stvari, a on mi reče da je doista primio upitnu
osmrtnicu, pa je kao Europejac i uaobraženi čo-
vjek izrazio svoju sućut poslavši beogradskoj upra-.
vi posjetnicu sa slovima ,p. c.“ Ako , Dubrovnik“
i druge srpske novine, na koje se on pozivlje, ni-
su još u kulturi tako daleko, da shvate tu formal-
nost uljudjenoga društva — mi im Hrvati nismo
krivi. Hrvati, pa ni .Dr. Miletić kao pravoslavni
Hrvat nemaju zašto da mrze ćirilicu, i to tim ma-
nje, jer ju piše jedan dio hrvatskoga waroda i bra-
ća naša Rusi. Vijest ,Dubrovnika“ je dakle očito
prosta laž i podla kleveta.

Na moje pitanje bili on poslao ,D.“ isprav-
ka, odgovori mi da smatra izpod svoga dosto-
janstva, a kad mu ja na to rekoh da ću njegove
izjave Vama priobćiti za našu ,Crv. Hrv.“ reče mi,
neka ,Crv. Hrv.“ izričito navede: ovlašteni smo od
Dr. Miletića itd. Priopćivši Vam tako doslovno moj
interviev, molim Vas da ga u Vašem listu shodno
upotrebite, a našem g. Supilu izvolite izručiti poz-
drave Dr. Miletića.

Sa otačbeničkim pozdravom i veleštovanjem
X.

Gradska Kronika.

Općinska sjednica. — U utornik bila je op-
ćinska sjednica za proračun za god. 1896. Prora-
čun je nakon male debate bio jednoglasno pri-
mljen. Vijeće je poprimilo neke predloge vijećni-
ka Vlaha vit., DeGiulli, da se popravi Placa i pre-
dloge odbora za pregledanje računa: da Upravitelj-
stvo učini korake, da se u buduće bude plaćati i
na ovaj mast, koji je do sad slobodno dolazio u
grad. Pošto se nekoliko vijećnika udaljilo tekom

sjednice, to se ova morala prekinuti, jer nije bio
prisutan zakoniti broj.

Naša Čitaonica. — U nedjelju biralo se u-
praviteljstvo nove čitaonice. U upravu su izabrana
gg. Ernesto Katić. prof. Juraj Carić, dr. Salamun
Mandolfo, Klimo pl. Ghetaldi i Kristo Bujaj. Pre-
sjednikom je izabran g. Ernesto Katić.

Teatar. — Na drugom mjestu donosimo iz-
vješće prijatelia g. M. Č. o prve tri prestave, Preko-
sinoć se prestavljao ,Il figlioccio di Pombignac A,
Dumas-a (sina). Gosp. Drago se kao obično istaknuo.

Društvo Drago čim je došlo pogodilo je je-
dini orkestar što je sastavljen u Dubrovniku, da
udara u teatru. Ali Srbi hoće na svu silu da
udara njihova glazba, pak su društvu zaprijetili,
ako je ne uzme, da neće nijedan dolazit n :tea-
tar, Društvo se našlo na muci, tim više što'-je'
već pogodilo orhestar, a zna se da jedna glasba —
a osobito onaka —- u teatru para uši, i da je
mnogo prikladniji orkestar, Sada uprava teatra
odredila je, da za 10 večeri ne svira niko. I ovo

.je jedan dokaz više, kuko se Srbi svukud hoće
nametnut, pa i ne imali nikakvo pravo.

, Vrijeme. — Srijedu, četvrtak i petak šiloka
izobilja. Uz to vlaga da pogineš. U četvrtak
»Dubrovnik“ radi velika mora i vjetra nije mogao
uljesti u gradsku luku, nego je krenuo u Gruž.

Premještaj. — Gosp. Antun Rendić vježbe-
nik na divoni bi premješten na Jelsu.

V Večera. — U srijedu u večer u prostorija-
ma restaurancije , Ancora“ mjesni činovnici pošte
i brzojava privediše večeru u čast kontrolora gosp.

umni i je bio premješteu za upravitelja pos- ;
te u Gruš

»Pravo“. — Uredništvo novoga lista ,Pra-
vo“ moli nas da javimo, da će došasti broj 6 izaći
na 24 ov. mj. sa člancima broja 5.

/ Nevjerojatno. — U nedjelju u jutro po u-
glovima grada bijahu priljepljeni oglasi sa strane
Lloydove agencije u Gružu, da će najbrži ,Wurm-
brand“ otputovati iz Gruža u Trst 24 ure kašnje,
t. j. na 7 ura-u nedjelju veče. Na 9.ura u jutro
neki su vidjeli proći , Wurmbranda“ iz Kotora,
pak misleć da bi mogao odmah otići pošli su u
Gruž. I doista Wurmbrand otputuje na 10 ura
u jutro! Lloydova agencija u Gružu nije ništa
učinila da se u gradu obznani ova nagla promje-
na svog prvašnjeg oglasa, pak su tako mnogi put-
nici izgubili parobrod. Mnogi se punim pravom
tuže na ovako postupanje, a mi se nadamo da se
više neće opetovati, nego da će. Zloydova agen-
cija, u interesu putnika, u buduće svaki put i u
gradu oglasiti svaku sličnu promjenu.

Zanimivo. — Ima evo dva-tri puta da smo
upitali , Dubrovnik“, priznaje li on, da može bit
i Hrvata pravoslavne vjere. On nam još nije od-
govorio na ovo pitanje, nego vijuganjem nastoji,
da ga zalašuri. Zbilja, ,Dubrovniče“ ? Ako može
biti Srba katolika (što mi dopuštamo) zašto ne
bi moglo i pravoslavnih Hrvata? Na ovo za nas
veoma zanimivo pitanje čekamo odgovor.

 

i Teatar.

Lugo i Drago. — Žena, koja će do: sko-
ra početi da spominje mladost, elegantne kretnje,
strojna tijela, blijeda oka i pretanenih usnica, ma-
lo plačaog ipak simpatičnog glasa, odlučna i izu-
čena u prikazivanju, to yam je gospogja Lugo.

Čvrst čovjek, koji ono što glumi to je pro-
učio, a što je proučio, to je shvatio, gospodin je
Drago.

Njih dvoje glumi od nedjelje u našem tea-
tru. Gospodina Draga već smo čuli pred tri go-
dine, gospogja Lugo prikazuje se prvi put na na-
šoj pozornici.

Supruzi Drago — gospogja je poznata u

umjetničkom svijetu pod imenom Lugo — i ako
ne odvojiše do. svjetskog glasa, ipak su dobro
poznati u talijanjskoj drami. Već oboje odigralo
je svoje zlatno doba, pa se sida nalaze u stadiju
kad umjetnička zvijezda počinje da blijedi, ali nji-
hova zvijezda imade još dovoljno svijetla da nas
zamami. Položaj je gospogje Lugo teži nego polo-
žaj gosp. Draga. Ona valja da udovolji publici kao
žena i kao umjetnica, a reći ću bez oklijevanja,
da dobar dio maše teatialne publike voli prvo,
nego drugo. Taj dio publike ne će biti zadovoljan
s njome kako ona zaslužuje — jer zub vremena
reže kud progie, pa će za to mnogi željeti svje-
žiju Tosku, mlagju Alice, zamamniju Ciprianu.
Ali pozornica nije samo da se na njoj pokazuje
mladenački sjaj — ona je mali svijet. Mi hoćemo
da na njoj vidimo život, čovjeka; pa i ako želimo
mladu ženu da nam ugagja oku, opet tražimo da
ona znade uzdržati dosljednost haraktera, da joj
se čuvstvo odrazuje u licu, intonacija glasa da
odgovara misli, kretnja sitnaciji, a vrhu svega da
bude naravna, hez prisiljene mimike i poze, bez
nepotrebne krike i vriske, Ako sve to može samo
umjetnost, gospogja je Lugo umjetnica.

Niti me volja, niti mi vrijeme dopušta da
analiziram supruge Drago u tančinama, osvrnut
ću se samo letimice,

Do danas su prikazivali u tri komada, u
Sardou-ovoj ,Tosca“ i ,Faeciamo divorzio“ i u
»Dramma Nuovo“ Stebaneza, te su nam tako Dra-
go i Lugo pokazali po tri haraktera.

Tosca je obijesna pjevačica, odana Bogu i
vlasti, ali ponajvećma Mariju, koga ljubi, ljubi
nada sve. Ona ga usrećuje zagrljajem, mori ljubo-
morom, te napokon izdaje i to sve iz ljubavi, Lu-
go je bila u mježnoj strani upravo dražesna, u
ljubomoru i na kušnji prava žena, a u šeni na:
pastovanja se je pokazala iskušana umjetnica. Kad
zalazi k Mariju u tamnicu (4 akt) možda je malo
preveć mirna za onu situaciju, n0 umetak ,ma
prima te lo giuro“ u času kad pokazuje Mariju
salvocondotto, što joj ga poda Skarpija, izrekla
ga je tako u skladu sa situacijom da se savršenije
ne da ni pomisliti. — Skarpiju tog lavert-a bez
duše i bez srca, tog inkvizitornog bezdušnika sta-
ro policije gosp. Drago je glumio uprav majstor-
ski. Mučao je i promisliti hladuokrvnijeg ubojicu

pod plaštom dužuosti, uego li nam ga Drugo pri:

kazuje. Čovjek misli ovaj nema ne samo sred, ma
ni krvi u žilama, pa mu začudno biva kad vidi da
plane željom za Toskom. Ali taj se proces kod
Draga zbiva naravno, On ostaje uvijek isti, kod
njega se ne ragja čuvstvo čovječje, on plane zvjer-
skim nagonom, te traži za ljubav svoju samo žr-
tava, kao što ih traži i za mučila, dok ne zastenje
pod nožem. Šenu napastovanja u glaho doba noći,
u dvoru zaokruženom vješalima, prenatrpanu ubo-
jicam, možda najljepša šena što je potekla iz pe-
ra Sardou-a, Lugo i Drago glumili su upravo maj-
storski. te da je Toska pokazala pri omaku malo
više strava i užasa pred lješinom, moglo bi se
kazati savršeno.

U Drama Nuovo uloga Alice ne pruža vele
polja glumici da odvoji. Ta se uloga pokazuje još
neznatnijom, kad je slušaš od iste umjetnice, koju
si dan prije slušao u Toski, u/'kojoj Sardou sve
moguće situacije ishitrio da Sarah uzmogne sjati.
Stara je to pjesma: mlada djevojka ide za stari-
jeg YVoricka, i izdaje ga sa njegovim posinkom
Edmondom. Ljubi mladog, žali starog. Kaje se,
priznala bi, ne bojeći kazni za se, ali se plaši za
miloga svoga, te tako pušta prilikama da same
raspute što su zamrsile. Ggja. Lugo nevjernu že-
nu, kakovu je pisac zamislio, glumila je dobro.
Ona lomi vjeru, ali je lomi iz ljubavi ne od zana-
ta, pa s toga kad muž posumnja, te je uzme da
ispituje (2. Akt) ona taji, ali tajeći izdaje se, a
ako Yorick ne uvigja, to je jedino jer joj je muž.
Vječnu bojazan da joj muž ne saznade i unutat-
nju grižnju grešnice, znala je da prikazuje vjerno
sve do konca drame činom, kretnjom, riječju. —
Koliko je uloga Alice bila neznatna za ggju. Lu-
go, toliko je uloga Yoricka bila znamenita za g
Drago. U ulogi Yoricka umjetnik može da poka-
že svoj talenat, a g. Drago je sjajno dokazao da
ga ima. Vidjelo se da on uči, i da znade, kako
prije spomentili, shvatiti ono što prouči. Od prvog
pomola sumnje, sve do časa osvete, on je ostao
dosljedan čovjeku što sumnja o ženi koju ljubi,
koliko u cjelokupnosti haraktera, toliko u tanči-
nama. On sumnja i hoće da saznade; da to po-
stigne služi se dosjetkama što samo nevolja može
da nauči, pa i onom da siplje svome zavidniku
krvave pogrde u lice, samo da mu ovaj vrati mi-
lo za drago. Ali neka i najmanja aluzija pane,
njegov je ponos uvrijegjen — on ne će da vjeru-
je. 1 to se vnče kroz čitavu dramu, sve dok ne-
ma u ruči poj iv dokaz nevjere što mu je zd-
vist priba onda sveti izdajniku i pamet
gubi. Tu ulogu sumnje i neodlučuosti, g. Drago,
koji u opće sjeća dosta na Hamleta, glumio je
prekrasno, On glumi dušom. Bul i užas tako dra-
stično prikazuje da ih i publika osjeća, $ pred
tri godine slušao sam ga kao Yoricka, pa me je
onda, kao i sada zadivio,

Sinoć su prikazivali Divorgons, te nam tako
pružili prigodu da ih čujemo i u šaljivom koma-
du. Uloga Cipriane la je zgodu ggji. Lugo da
odvoji i ona se je, i u Toski pokazala umje-
tuica, Cipriana, mlada djevojka udaje se iz krila

 
 

materina. U čas se asimilira društvu i _milicu u '

kojem živi, Muž joj Enrico (gosp. Drago), kruh
svakidašnji, nije više tečan, te traži lfubavnika.
Muž joj je dosadan, istrošen — ljubavnik primam-
ljiv, vatra. Enrico se na vrijeme dosjeti varci, pa
oštrovinnošćn, koja nas malo zabezeknuje, plete

 
 
  
 

spletku, po kojoj on zauzimlje ulogu ljubavnika,
a ljubavniku predaje ulogu muža. bavnik izeu-
bivši atrakciju 'zabranjenog v pada, postaje

dosadan, budala, dok muž primamljuje i
ona mu leti u naručaj. no joj obikli,
bilo da jo umjetnošću bolje znali md.knaditi na-
rav, ggja Lugo i spoljašnošću nam se je bolje do-
jimala nego prve dvije večeri, Damu francuskog
društva prikazivala je kao francuska dama, žeu-
sku ljubomornost. kao ljubomorna žena, a u pri-
jelazima iz jednog čuvstva u drugo, bila je upra-
vo dražesna, Kad razvija svoje teorije (1. Akt)
moža je malo previše brzala u govoru, ali sve
skupa glumila je krasno. Gosp. Drago bio je na
svome mjestu kao uvijek,
U Durand-Durand što se

utorak u večer oni nijesu glumili.

Ista
I nehote odu još Oi

prije nego savi, Biari je obli g

je prikazivao u

  
  

A

eta