i i i Mi / | : | List islazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za Dubrovnik: na cijelu vt" O godinu fior. 4, na pd godine fior. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu Hercegovinu: na cije- || šalju se Uredništva. | lu godinu fior. 4: 50, na po godine fior. 2: 25; za inozemstvo fior. 4 i poštarski troškovi. Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da || tiskaju po :pogodbi. Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava. je predbrojen i za došasto polugodište. U DUBROVNIKU 29. Decembra 1895. Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku a dopisi # Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a U Dubrovniku, svrhom Decembra. Mi možemo s ponosom pogledati na ovo pet godina rada, što ih evo do brzo za sobom ostavljamo lJunim pra- vom možemo kazati, da je u nas malo listova, koji su na narodno-političkom polju razmjerno toliko uradili, koliko uprav ,,Crvena Hrvatska.“ Pokrenuta u najtežim, upravo zdvojnim prilikama za hrvatstvo ovijeh južnijeh krajeva, a u prvom redu naše slavne Atene, sa plemenitom zadaćom da nam hrvatsko ime i ideju obrani, ona se može podičiti, da je uz geslo: Bog i Hrvati! svojoj velikoj misiji kroz ovo vrijeme dostojno odgovorila. Prijatelji naši iz drugih krajeva sjećat će se, kako smo onda stajali u Dubrovniku, Potisnuti svakojakim sres- tvima, savezima i uplivima, mi smo išli od poraza k pora- zu na korist srpske struje, koja je prijetila, da će zavla- dati našijem pukom. Hrvatski Dubrovnik pripravljao se, da igra tužnu ulogu odmetnika A danas? Danas mi već bilježimo velikih pobjeda. Naša mladost, naše gragjanstvo i cijeli naš skladni puk, svijestan i odvažan ustaje na o- branu hrvatstva gdje mu se god prilika pruži Stara du- brovačka republika ostaje najhrvatskija zemlja! Ako ,Cr- vena Hrvatska“ i nije sve to sama uradila, ona tu ima do- bar dio svoga truda i svoje inicijative. Istina je, još nije sve gotovo. Ima još jedna najljep- ša i najtvrgja kula, koju umjetno skovano srpstvo, p da u manjini, drži čvrsto u svojim rukama: grad DubroYhik, &am grad, velimo, sa svojim predgragjima. Ali složnim i ne- prestanim radom, gragjanskom sviješću i napretkom mla- . ples narašteja, Aahićemo i ovu otetu nam tvrgjavu, koju već i sad prestavlja hrvatstvo. - smeo, 7 »Crvena Hrvatska“ nastaviće junačku borbu na one baterije hrvatskijeh protivnika punom nadom, da će ih o- boriti, jer ne stoje na tvrdu temelju. I ove godine ovaj list bilježi u svoj ljetopis jednu veliku pobjedu. Mi smo učini- li, da je srušena golema srpska propaganda za rashrvaće- nje djece hrvatskih roditelja, koja se organizovano vodila na našoj gimnaziji. Naprijed samo! U to ime ,,C. H+ o- kuplja oko sebe, i od sad kao i do sad, sve dubrovačke Hrvate, ma kome mišljenju oni pripadali. Naprama protivnicima hrvatstva bezobzirna i neu- moljiva, u našim hrvatskim pitanjima širega vida slijediće »Orvena Hrvatska“ svoj dosadašnji odlučniji pravac, nastojeć uz to uvijek, da se uzdrži na visini pristojnosti i umje- renosti. Razgovaraćemo s načeiom, snosljivosti, uvjerenjem i ljubavi, a ne s onim nekim prostotama, koje regbi posta- doše kruh naš svagdašnji našega javnoga života, otkad mu se strast nametnula učiteljem. Naravno je da nam kod ovakih nazora, uz neod- visnost našega lista koji nije ničiji organ, ne cvatu guže. I ,Crvena Hrvatska“ mora se boriti sa mnogim poteško- ćama, kojim neurednost plaćanja pretplate nije možda naj- manji krivac, Devedeset na std hrvatskih rodoljuba i ne sanjaju koliko je teško izdavanje jednoga nezavisnoga i poštenoga lista, premda i oni neznatnom svaticom mogu mnogo učiniti. Mi zato pozivljemo i molimo sve rodvljub- ne Hrvate, da nas u mučnom radu za hrvatsku stvar još bolje podupru perom i pretplatom, a neka budu uvjereni, da ta njihova žrtva nije ni izdaleka tako velika, kao ko- rist koju će donijeti onoj svetoj stvari, za koju im je evo sada pitamo. az === Svrhom godine. Na kraju godine običavaju novine da, napra- ve mali pregled svijeh važnijeh dogagjaja, kojim je godina te umire bila pozornicom. I mi bismo se mogli držati toga običaja, tim više što ova go- dina ostavlja svojoj baštinici — kao malo koju — bogato nasljestvo započetih planova, kojim je teš- ko proricati svrhe. Ali nećemo. Ostavimo i Kinu i Japan, Armence i istočno pitanje, Rusiju i En- glesku, Talijane i Abisiniju, Eugleze i Amerikan- *ce i njihove velike ratne priprave. Neka naši drugovi o njima pišu. Mi imamo i doma nešto malo posala. ' U pretprošlom broju u članku Odlučni mo- koj ,evoluciji“, koja se sada udešava u našoj mo- narkiji i kako su braća Česi na putu, da se sa- stanu sa ministrom presjednikom gosp. Badeni, pa da se s njime, nekako nagode glede toga bla- ženoga češkoga pitanja. Od onog članka do danas stvar je nastupila posve ozbiljnu fazu. Pala je jedna znamenita izjava na ime mla- dočeske stranke. Za razprave o budgetu zastupnik dr. Kaizl dobio je zadaću, da u ime svojih dru- gova (što je sveisto ko da reknemo: u ime šest milijuna Čeha) ,rasvijetli“ i opravda novu taktiku. Kaizl je govorio pomnjivo. Vidi se da ono što ka- že bilo je već prije pretreseno i uglavjeno. Najpri- je je osudio staru češku pasivnu politiku, a za njem ,nedišiplinirani radikalizam sa romantičnim prevratima“, koji se, kako veli dr. Kaizl, ,ne osvrće ni malo na modernu državu i njezine po- trebe, već sadržaje sva obilježja radikalizma te se drži načela: ou tout ou rien — a to ne valja opazi mladočeški govornik. Državno pravo lijepa stvar, ali puho hoda do toga. ,Zato smo odustali od pasivnoga političkog radikalizma, koji mnije da se takove ustanove dade kretom ruke provesti.“ Stoljeća su pam, veli, nanijela -nepravde i samo i oo m : \po jaad izbrisati. 5 koga vidimo etapa“. 7 Ove izjave i odviše su važne, a da bi na njih upozorivali političare hrvatskog hiaroda, one su i odviše jasne, a da bi im trebalo kakva ko- meutara. One umrlim riječima ne znače ništa dru- go, nego da će se mladočesi pur et simple posta- viti na stanovište narodno-političkog oportunizma. ,Mi znademo da će naša stvar još poći dugim i dalekim putem prije nego dogjemo do praktičnih rezultata, ama znadđemo i to, da se pri razgla- banju ovog pitanja neće smjeti započeti 8 mače- lom: državno pravo ili n2 državno pravo.“ Gosp. dr. Kaizl nije mogao jasnije govoriti. On je dapače pošao još i dalje, pak je mi- nistru presjedniku razložio kako njegovi drugovi to umišljaju. On mu je prstom pokazao one ,eta- pe“, koje znače novu eru češke političke povijesti a takogjer i ove cijele monarkije. — »Prije sve- ga treba naći dostojnu formu za izbornu reformu.“ To bi dakle bila prva ete$a. ,Drugi je korak“ — valjda češko državno pravo? kruna svetoga Vjen- česlava? dvor u Hradšinu? Ništa od svega toga. — ,Drugi je korak, veli dr. Kaizl, uregjenje jezi- čnog pitanja. Dužnost je vlade, da stanovite sitne chikane odstrani i da jednim potezom pera uve- de takozvani unutrpji službeni jezik, koji se us- kraćuje proti pravu i zakonu“. Ovo je ono što se kaže ,za sada“. Jest, ali skočiće drugi. Podignuće se Rusi- ni, Slovenci, Hrvati, pak će početi vikat: I mi pi- tamo svoj nutarnji jezik! Kad ste ga dali Česima, dajte ga i nama! Stvoriće se, kako se ono reče, pogibeljan precedens. A onda?..... Dr. Kaizl i oni u ime kojih je besjedio, kO da su znali za ovaj prigovor, pak je on na nj već unaprijed odgovorio: ,Ne stoji, veli, prigovor, da bi se to moralo dozvoliti, za drugih 8 do 9 jezika — jer mi stojimo na stanovištu: jednako pravo za sve narode u ovoj državi, ali faktični razvitak kulturnoga stanja, niveau pojedinih naro- da, za sada je još rabličit. Prema tomu su i fa- ii a md teli Je ttenći natukusuo ob ovoj malo is daljega uo» klične gotrebe avik itaroda rasličite“, Ovo jo ue, at kako najvažnija izjava, koja se je iz Kaizl-ovih usta čula. Makar da ona, kako mi iz pouzdana izvora znamo, ne cilja podnipošto na nas Hrvate i naš jezik, nego na neke druge hrvatske narode, mi ju donesosmo, da se vidi kako.misle braća Česi, kad bi eventualno došlo do sličnijeh škaklji- vijeh pitanja. Najteža je stvar naći formu. Forma je tu, lijepa, delegantna, moderna, Ona vijuga pu- tem razbora, pak nekako ne vrijegja. Ali ma ko- liko ova izjava bila potkrijepljena nekom naučnom teorijom većih i manjih kulturnih potreba pojedi- nih naroda, s njome Česi u suštini kažu ovo: Daj- te vi samo nama, a za druge nam je malo stalo. Oni se mogu za sad proći bez toga što mi pita- mo, jerbo... no jerbo im je g,različit razvitak kulturnog stanja.“ A kamo li slavenska solidarnost! Ne prigovaramo, ne osugjnjemo ne komen- tiramo. S njihova gledišta Česi imadu potpuno pra- vo, Narod treba da se najprije misli za svoje in- terese. Mi samo prosvjedujemo protiv teorije dra. * Kaizla, da razvitak kulturnoga stanja pojedinih na- roda množe vrijediti u narodnom načelu, jer bi on- a narod i jezik više kulture imao nekako pravo, da gospoduje slobodom naroda i jezika kulture zuijiada naime bogatiji tlači siromalf, a to ne Ovako je govorio Kaizl želeć na svrhu Svog govora, da ih ministar presjednik stavi u doticaj sa njihovim njemačkim zemljacima, eda bi se ne- kako nagodili. Mladočesi su njegovu govoru burno povlagjivali. Ali ovo nije još svekoliko. Par dana prije bo- žića u glavnome organu mladočeške stranko izišao je važni članak, koji se može smatrati nastavkom Kaizlovijeh izjava. U njemu se veli, ,da će se Mla- dočesi pridiužiti samo onim faktorom vlasti, koji su najviše kadri koristiti Česima.“ Koji su to fakto- ri? ,Narodni Listy“ pobrinuše se da nam. ih ukažu. — ,Koji su to faktori, pokazalo se je u Ugarskoj, gdje klerikalci ne mogu ništa izvojevati naprama crk, pol. osnovam, a kaže se i u Cislajtaniii, gdje se dru. Luegeru i rusinskoj deputaciji kažu vra- ta. Sada poticati državno pravnu svagju bilo bi suvišno, u korisno samo Magjarom uoči obnove nagodbe.“ Zbilja, da pravo rečemo, mi mladočehe više ne prepoznajemo. Ovo gore drugijen riječima znači: Mi se nećemo držati saveza sa potlačenim narodima i strankama. U Austriji nastojaćemo se sporazumjet s Nijemcima, u Ugarskoj sa moagjarskom liberal- nom strankom. Nećemo poticati državno-pravnu ,svagju“ (čitaj: pitanje češkog državnog prava) jer je to suvišno a štetno, nego se držimo Kaizl- ovih — etapd. * x * Mi nemamo prava, da prigovaramo Česita na njihovoj novoj evoluciji i politici. Kao narod koji teži da se dovine svoje nezavisnosti, ako ku- šaju razne načine koji k tome vode, ko im to mo- ; že zamjeriti. Njihova politika može biti dobra i zla po češki narod. To se sada ne dade predvidjeti. Mi samo iznosimo ovaj vele važni fakat koji otvara vrata novoj godini, u nadi da će ie razlaganje potaknuti hrvatske rodoljube radikalne i oportunistične boje na razmišljanje i na neku inicijativu.