List izlazi svakom sabotom, a cijena mu je unaprijed sa Dudrovnik: na cijela go-
dinu for. 4, na p0 godine flor. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu : na čijelu
godina flor. 4: 50, ma p0 godine flor. 2: 25; sa inosemstvo flor. 4 i poštarski troškovi.
Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se
da je predbrojea i za došasto polugodište.
Poziv na pretplatu.
Otvoramo pretplatu na četvrtu godinu naše-
ga lista:
Cijena je ,Crvenoj Hrvatskoj“ za Austro-U-
garsku i Bosnu-Hercegovinu: na god. 44 fior. (9
kruna); a na po god. 2 fior. 25 novč. (4 krune).
Za ostale zemlje: 4 fior. (8 kruna) i pošt. troškovi
(Za Ameriku itd. 11 franaka u zlatu),
Ovom prilikom preporučamo rodoljubima, te
nijesu predbrojeni neka nas potpomognu tačnom
pretplatom. Cijena listu, razmjerno prama tr »ško-
. vima, vrlo je umjerena, |
| Uprava ,Crveno Hrvatske.“
i re: A s.
Na početku nove godine.
Evo nas u četvrtoj godini! Ko bi bio rekao,
a -će se ove tri ovako brzo izlizati! Čini nam se
ao da je juče bilo, kad je ono iz Dubrovnika
rkaula u svijet ,Crvena Hrvatska.“ /
E, a sad bi trebalo da slijedimo atari novi-
arski običaj: da,se opet na pragu nove godine
restavimo našijem čitaleljitace pa da im naš pro-
ram ponovimo i svečano obećamo šta ćemo ra-
ltriroz godinu koja dolazi i kako ćemo se via-
dati u našijem važnijem pitanjima. Ali ovaj put
hoćemo da običaj pogazimo. Ta sav hrvatski na-
rod unaprijed znade, što će da radi ,Crvena Hr-
vatska“, a kako će da: izradi jos ni mi isti ne
znamo.
Kad nam :dakle nije potreba da kažemo ime
i prezime društvu, s-kojim smo tri godine proži-
vjeli i koje: mas dobro pozna, a mi ćemo da po-
četkom četvrtog tečaja kažemo dvije o tom dru-
| štvu, biva o: narodu kome imamo čast da pripa-
| damo. ..
Jesu li Hrvati u ovo zadnje doba koraknuli
paprijed? Jesu nema sumnje. | mi taj napredak
opažamo tim. bolje, što imamo susjeda, te se ni-
yljesu niti makli, da ne rečemo, te su nazadovali.
rigpodabljajuć nas snjima, mi opažamo golemu
azliku i mi se veselimo našem napretku.
Nego tu 8e, ako ćemo da govorimo iskreno,
osta obm .njujemo i naš napredak prispodobom
recjenjujemo. Uzmimo za mjeru brojeve, Koji su-
sjedni narod, ua pr. u zadoje doba pomakauo se
naprijed za 0, & mi smo došli do 2. Istina je, 3
3 milijuva 1 bilijuna. puta veće od ništice, ali 2
je opet veoma malea broj naprama 10 ili 20, kod
ujih se rečimo nalaže drugi narodi. Do ovih bro-
jeva hoće se posla |
Ne govorimo o kilometrima željeznica niti
dnosti naroda naprama sadašnjosti i zahtjevima
čuvjećaostva koje danas diše.
Mi hoćemo slobodu i cjelokupnost, Neodvi-
snost 1 cjelokupnost jednoga naroda nije tako la-
gane stvar osobito kad se tiče (naroda ovako ma-
lena kao što je naš, u sklopu velikih centralisti-
čnih- sastavina njemu toliko protivnih, pak jos u
doba kad je, kao što-.je danas, individualnost sple-
tena u veliku gustu mređu.
Ssaki veliki čin ma svijeta bio je produkt
individualnosti, a: ostali faktori bijahu pomoćni.
Tako je bilo i tako će biti, &:tom: razlikom što se
denes ta ,individualaost* raširila, navlaš u po-
o množini tvorca. Govorimo o ljadima, o vrije.
Pretplata i oglasi piaćaju se upravi ,Crvel: Hrvatske“ u Dubrovniku a dopisi
šalju se Uredništva.
Za oglase, sahvale i ost. plaća se 10 novč. po retka, a oglasi koji se više puta
tiskaju po pogodbi.
Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni aprava.
ista velika svojstva, za koja je nekad bilo dovolj
no da ih imade šaka ljudi, Neizmjerno je mučao
to postići, alje potrebito.
< Evo primjera. Da se, metnimo, nagje koja mo-
ćoa duša, koja bi sastavila ovu našu rascijepanu
Hrvatsku u jednu cjelinu, dala joj neodvisnost o:
uu kako je mi umišijamo pa nas pozvala i rekla
nam: — Narode, evo ti domovine sjedinjene i
nezavisne, upravljaj šojom i s tobom — šta mišli-
te bi li mi bili sposobni da to obavimo? Ili bi mi,
ovaki kakvi smo danas, ovu domovinu doveli na
žalosni položaj Italije ili Srbije? Ne, mi se nada-
mo da se ovo zadnje ne bi dogodilo, ali ne bi bi-
lo nemoguće. Pogledajmo dobar dio hrvatske in-
teligencije, pogledajmo nesposobnu i nehrvatsku
aristokraciju u Banovini i još koga — pa ot-
sjecimo.
Jest, imade svakojakih naroda. Francezi, naj-
bogatiji narod na svijetu, da ih ko pogjarmi, za
pedeset godina eto ih prosjaka u svakom pogledu,
jer bez slobode ne mogu živjeti kao ni bez zra
ka. To je plemenita krv. Poljaci naprotiv kad su
imali Poljsku, izdavali su je za dobre novce jedan
Pruskoj, drugi Rusiji itd.; a kad su je izgubili
postali su najbolji patriote i izvrsni političari. Ta-
lijani su do šesdesete, . rascijepani u toliko koma-
dića u borbi za slobodu bili uzor-naroda. Stvorili
su Italiju i postali su — ono što su danas. Zašto ?
Massimo d' Azeglio pisao je god. 1865: Italija je
učinjena, sad treba učiniti Talijane. Talijani Mas-
sima d' Azeglia nijesu bili odgojeni i Italija pro-
pada. Slično se može kazati i o Srbiji.
Kakav bi bio naš narod? Bi li možda bio
poput Talijana?
A ko to znade?
Za to mi toliko vičemo oko narodnog odgo-
ja, oko oplemenjivanja narodnog harahtera. Bez
nas se ne može učiniti Hrvatska, ali neće ni &
nama samijem. Mi treba da se pokažemo dostojni
domovine, dostojni slobode i države i bas danas
kad se marodi biju da tako rečemo njekim moral-
bitkama, u kojim kultura i harakter odlučuju po-
bjedom, nama treba sva sila onih moraloih i du-
ševnih junaka.
Ne varajmo se našom junačkom prošlošću.
Hrvati su bili uvijek junac ; Hrvati su tri puta
spasili koltorna Eoropu; njihove krvi napila se
Frauceska Pruska, Magjurska i Talijanska zemlja;
ali ovi isti junački Hrvati na početku ovoga vije-
ka gubili su redom svoja politička prava, pa go-
tovo i svoj jezik, da se nijesu našli geniji, koji su
udarili temelj Preporodu, počinili čude»& i spasili
hrvatstvo. Po ratnim junaštvima ne smijemo uvi-
jek suditi vrijednost jednog nauoda.
' Imade i drugih većih junaštva, kojima je 0-
tao snačaj.
Kod borbe za narodna | prava značaj slavi
'slavlje u onim tihim svojevoljnim žetvama priluže-
'nih ovjerenju, za koje malo ko zaa; u pregaranju
lijepih mjesta, masnih služba, društvenih pološa.
ja; u odbijanju laskavih ponuđa; u ustrajnosti #vo-
ga osvjedočenja. Ovo je oni pravi kvasac, koji či-:
ni, da narod uzavri plemenitim lijepim idejama.
Ne niječemo, junak je onaj “koji je u času ente-
zljezma, opijen bojnom rikom, dimom i sedahom
ljudske krvi poginuo na bojuome polju; ali je za
pas sto puta veći junsk onaj skromnik, te godina
svaku bijedu, jer meće da pogazi svoje poštenje,
svoje osvjedočenje. Ovaki čine narod narodom.
Hrvatska imade i ovakovih heroja i ako ko-
me od ovih panu pod oći ovi retci, neka mu bu-
du utjehom i priznanjem. Ali, narode, pomislimo
koliko si ti u zadnje 80 godina dao društvu ljud«
skom odgojenih i maobraženih mladića! Njeki su
već i ostarili. A koliko ih je danas 8 tobom? Od-
govori. —
Ne, mi se ipak nijesmo izrodili, Naš narod
ima divoijeh kreposti, plemenitih svojstva jošte u
sirovom stanju. Mi se nadamo da naš azijatski
susjed, koji hoće da narod u Banovini otruje 1e-
moralom, neće uspjeti. Mi ćemo napredovati, mi
vjerujemo u našu lijepu budućnost. Ali, za boga
neka se svak prihvati rada koliko više može. Naš
patrijotizam ne smije da bude konsekvencijom. sm-
bicije, obijesti, besposlice, ili jaoh! kalkila, nego
plodom dužnosti, one dožnosti koja traži da se
vrši kad i ne daje plaće. Recimo s velikim En-
glezom: , Hrvatska očekuje da svak vrši svoju
dužnost,“ recimo i uradimo tako; pregnimo da
budemo bolji i kreposniji svi, svi bez razlike, pa
kad ova naša odluka porodi domovini trideset u-
zor-haraktera poput staroga Starčevića, mi smo
postali plemeniti narod.
Eto posla rodoljubu, eto ujedinjenoj opozi-
ciji velike misijel
Jer ako mi hoćemo da učinimo Hrvatsku,
znajmo da na3 danas, sutra čekaju borbe i kušnje,
prama kojim ove sadašnje nijesu nego ugodna zaba-
va. Da im odolimo treba nam velike duševne snage.
* *
a
Neka niko naše riječi ne uzme drugčije ne-
go one zvuče. One su iskreni izlijev našeg mi--
šljenja, a njihova tendencija neka bade iskreuim
našim vapajem narodu našem, na početku godine
koja obećava da će mu, bilo gdje bilo, donijeti
velikih iznenagjenja i borbe.
Blaga uspomena D." Iva Broza.
Htio bih da bude klapnja ovo što se sada
nemirno premeće po mojoj pameti, a užbugjuje
mi u sred duše moje neugodnu bol; al, na žalost
to nije moguće: realnost bo:je to, i kruta real-
nost, koju niti smijem oporeći, niti mogu ubjeći.
Dr. Ivana Broza ne ima više | U najljepšoj
dobi života, kada je tek stanuo da razvija svoje
muževne sile, oživotvoruje svoje visoke ideale; u
dobi keda se pojavila na njegova obsorju nada
lijepe. budućnosti, pod pritiskom naporna umoaa
' tada, pada eto žrtvom neumoljive smrti! Hladna
ploča nijema groba zatvorila se je, da za utljek
sakrije moža onim koji su gaj iskr.no ljubili i du-
"boko- štovali ; a istrgne iz ruka znanosti lijepe
nadej kakvih je mogla od njega, kao od populjka
jošter ne dovoljno razvijena, očekivati da procavte,
Pade Ivan prije vremena žrtvom sveopće |.
sudbine; nade s njime sagjoše u crnu zolju; :
smrt sve što je u njezinoj bis
“lo; al čvđiae nešto: da, ostane što nije ona:ka
i godina trpi, sajeduo sa ovojim, mirno i uatrejao | dra-bith: da uništi; nešto besmrtan: | vječitac+4k š
| «e ra
Odnese
(.
a
< x
1.
\a