mati

ue.

dat islasi svakom subotori, a eijen« ma je unaprijed za Dudrovnik: na čijslu go-

'0' DUBROVNIKU 18; Januara 1894.

dinu.fior.,4, na p& godine for. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovsnu : na čijela | šalju 1 Uredništva.

godinu for. 4: 50, na p0 godine Šor. 3:

25; sa inosemstvo flor. 4 i poštarski troškovi.

Pojedini broj | stoji 10 novč. Ko n& vrati list kad mu pretplata mine, smatra se tiskaja. po pogodbi. “

a je predbrojea i 'za došasto "polagodište. | *

s= .
vlada i niko drugi..

«Poziv na- pretplata.

| Otvoramo pretplatu na četvrtu godinu naše-

ga lista: .

" 'Gijena je ,Crvenoj Hrvatskoj“ za Aostro-U-
garsku i Bosnu-Hercegovinu: na god. 44 fior. (9
kruna); a na'p0 god. 2 fior. 25 novč. (4; krune):
Za ostale zemlje: 4 fior., (8 kruna) i pošt. troškovi
(Za Ameriku itd. 11 franaka u zlatu).

"Ovom prilikom preporučamo rodoljubima, te
nijesu predbrojeni neka nas potpomognu tačnom
pretpiatom. Cijena listu, razmjerno prama .troško-
. vima, vrlo je umjerena,

Uprava' ,Orvene Hrvatske.“

Hrvatski primas.

__ Prošle sedmice javili su zagrebački listovi,
da je magjarski pop Bela Mayer, kandidat ma-
gjarske vlade na zagrebačku nadbiskupsku  stoli-
cu, sam i nepozvan. otputovao u Rim, da se tamo
preporuči. :

'Svak ko, je tu vijest. pročitao, biće pomislio
da će ovo brzo tri godine dana, šteje umro kar-
dinal_ Mihaloyić i zagrebačka stolica. nije se još
popunile. Tri godine dana hrvatski katolički puk
Banovisi čami bez svoga pastijera, hrvatski na-
rod bez livoga primasa! A zašto sve to? .

li u“ ce povratila sredqvječna doba borbe
za iivčsitufu? Hi smo zagčežli o Kuktarkampf ?
1 Rišgbi da je nješto -od obojega. Pošto danas

crkvena vlašt osveštuje biskupe na predlog ili
bolje u sporazumu: sa “civilnom, to se ove dvije nis
jesu imogle složiti. Rimska kurija, ne meće nego
sne moše da potvedi kandidate magjarske vlade,
ova opet neće da pristane na zahtjeve kurije, i
tako evo već: tri godine dana, što se vodi ljati i
ako potitčli boj. ''

+ A kako to, pitaće se kogod, što ga ulazi u
imenovanje zagrebačkog nadbiskupa magjarska vla-
da? Zar bogoštovjd, crkveni poslovi, po nagodbi
ne spadaju u režiju hrvatske autonomije? Šta ga
tu ulazi magjarski ministar bogoštovja, ili kakav
njegov brat.*.? To je naše. to je posao dotičnog
hrvatskog prestojnika, ili ako ćemo hrvatskog bana.

I tako bi bilo kad bi se vršila nagodba, o-
nako kako je pisana, ali se ona provagja onako
kako Magjari hoće, Po samoj nagodbi Hrvatima
je zajamčena potpuna autonomija u sudbenim, škol-
skim, crktenim i nutarajo-upravnim poslima.  Pi-
tanje zagrebačkog nadbiskopa imalo bi se riješiti
jedino izmegju Zagreba i Rima. Pošta po nagodbi
re smije tu zavlačiti svoje priće, pa ako se uša
sve to Hrvatska u ovako važnom pitanju ignorira,
ili, &to je još gore, tri godine dana vuće za nos,
to nam je najboljim dokazom, koliko realue  vri+
jednosti ima nagodba. Ovdje se vidi, da hrvatski

   

odjelni prestojaici — hrvatski ministri — zajedno
sa chefom vlade nijesu drugo već činovnici više-

ga rangab

Ban je više puta iza zuba prigovorio, da nje«
ki Hrvati u Rimu ometaju gor& - hvaljene dobre
intencije prekodravskih savesnika, da sa. oni da-
kle krivi, ako zagrebačka nadbiskupska stolica evo
tri godine čeka na svoga gospodara. Moguće da
je to istipa, da je koji odlični Hrvat svojim upli-
vom do sad raspršio svaki atentat Magjara. Hr-
vatski narod biće mu sato uvijek sahvalan, ali

ko Zagreb agma oadbiškupa, Krita j0 mogjereka |

zo zaboravio, do danas bijaše;preko petnaest kan-

jahu Magjari, a samo njekoji magjaroni, izmed ko-

  
 
   

   

Od smrti pok. Mihalovića, koga je narod br-
didata na zagrebačku stolicu. Većina od ovih bi-

jih Vučetić imagjaše najveće izgleda. On je bio
kand datom hrvatskog ministra pl. Josipovića i hr-
vatske vlade, ne kod Rima već kod vlade magjar-
ske u'Pešti, Njeki su išli da ge preporučuju i do
Vatikana ali mitre ne dobiše. Rim nije mogao
pristati na volja 'Magjara, jer je znao i bio je u-
pućen, da bi on s ovim nadbiskupima teško. dir-
nuo u živce: naroda kome je pajpotlje biskup i
namijenjeo. Jedno doba bio je ozbiljoim kandida-
tom Dr. Stadler, dapače stvar bijaše dovedena
kraju, ali ju je magjarska vlada uništila i Stadler
je ostao u Sarajevu. (Sad je iskočiotnj Bela Mayer,
za kog vele da i ne'zna hrvatski.

Pri ovakim pojavama stranac bi pomislio,
da Hrvati traže nadbiskupa čovjeka opozieijonal-
ca, koji se kune na program ujedinjene oporbe, te
našao posve opravdanim što se magjarska vlada
opire koliko više može, da sjede na tako  moćou
stolicu atraoćar i njezino smrtoi protivnik.

niji cuica nije: Mi (govorimo mi. jer je nasa

domovina. jedna) hoćemo da primasom Hrvatske
bude jedan Hrvat i da bude dobar svećenik.' M:
ne tražimo da je ovaj gorljivi pristaša naše stran-
ke, sli barem neka je sin naše domovine, neka
ovu domovinu ljubi. Drugo ne tražimo. Baš ovo
smeta  Magjarima i zato su se: bili svim silama
nametnuli da ometu imenovanje Stadlerovo. Dr.
Stadler, današnji nadbiskup bosanski, nije stranćčar ;
on se da rečemo politikom i ne bavi. Qu je samo
Hrvat i uz to uxoran svećenik i strog starješina.
Ali to je za Magjare odviše.

Oni hoće da u Zagrebu, na najvišem crkve-
nom dostojanstvu u zemlji imaju svoga čovjeka, iz-
mećara magjarske politike. U prvom redu najljep-
še bi bilo kad ovaj ne bi bio članom paroda ko-
me ima da postane pastijerom, nego poput grčko-
katoličkog biskupa, u Križevcu, koga su negdje
ispod Karpata: otkrili i poslali u Banovinu uprav
kao ono činovnike kad šalju u kakvu komisiju.
Ako pak ne uspije jedan koji se amo nije rodio,
Oada predlažu drugoga, našega zemljaka, koji bo-
lje bi bilo da nauw se mje ni rodio. Takve prepo-

ručuja njihova jadna svojstva.
Nasi ljubljeni saveznici ne vole uzorna i

stroga svećenika, jer da pravo rečemo bio budući
nadbiskup i kineske narodnost, kao dobar pasštijer
postao bi im nekoristan, Oai se šajime no bi mo-
gli služiti u svoje svrhe 1 zato uprav traže čo\je-

ka svoje politike i svoga mišljenja,
slosuo je to za Hevatsku | Žalosna svjedod-

žba jednog dobrog dijela hrvatskog klera.
Mi svjetovnjaci nemamo nekoga prava da

jom je, na stotine načina, saveznik Jands otrovao
dobar dio hrvatske inteligencije, šalibože nije se

i sramotu. Naši dalmatinski svećenici i ne snije«

su najvjeruije aluge sisoma, jer im ovaj us taj u-
vješ uvo oprašta, dapače dogagja se često puta,
da su ovakovi nošeni na dlanu, promakauti, odli«

mjestima i savadaim poćasUMA gli lUAN«

   
   
  
  

 

diramo u tu, ranu, ali, evo; hoćemo. Korupcija, ko«

ograničila samo na avjetovajake. Prošla je odavna
tu ogradu i gdje je posegla, tu je napravila ruglo

voju kakvijeh ,baraktera“ ima u; banovini, A ovi

    

i oglasi pisćaju se upravi ,Crvene Hrvatsko“ u Dobrovaika & dopis
oglase, sahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se tiše pota

Rukopisi se ne vraćaja. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava

redne zasluge.“ Lako je pogoditi što se dogagja
od slabića koji sve to motre i znadu, a primjera
im pred očima dosta, kako krepost može da ma-
terijalno upropašćuje. Tašo se uzgajaju stupovi ma-

gjaroustva.

Uzoran nadbiskup uveo bi red. Bio ko bio,

ako je pošten čovjek, on ne bi trpio pjeke. poja-
ve, on bi uništio uzrok, radi kojeg dobar dio ba-
novačkog sveštenstva nije niti u sjeni nalik dal.
matinskom što se rodoljublja tiče, a kad bi satr's
korupciju, nestalo bi i one neodvisnosti koju je
ova nametnula.

Može li to biti milo onijem preko Drave ž
Oni bi najvoljeli kad bi hrvatska crkvu #-

redili onako kako što su to već dobrim dijelom
obavili sa pravoslavnim u Srijemu, Banatu, Bačkoj.
Neće bogme!

Rim vidi kud Pešta cilja, te ako je pravo-

slavnijem usud podijelio, da im vlada jedan ma-
gjar Branković, kome bi dosta bila i deseta što
mu Srbi Novosagjani i radikalci pišu i dokazuju,
nadamo se. da katolicim u Banovini
ljati Bele  M»yeri ili magjaroni & Ja kan. Jagić.
U interesu je same crkve, da se to ne dogodi, :-.

neće uprav-

Hrvatski koledari.

Iz kotara dubrovačkoga, početkom godine,
Kad bi ko sudio po koledarima koliko ih u

nas ima, rekao bi, ne da smo narod od nekoliko
milijuna, nego uekoliko puta viši nego što smo,
Nije nam bas na to žao što je teliko tih knjiga,
nego što se mnogo puta malo pazi što se u oji-

ma piše. Kojiževnosti koledarskoj je cijelj, da ko-
risti narodu, da ga podučava ili da ga uz podu-
čavanje i zabavalja. S koledarima imalo bi se na-
stojati, da se naš narod budi, da se goji i uči, &
ne vrijede veliki napisi ni zlatna slova, ako u se-
bi ne douose okrepe. Ne ćemo ovdje nabrajati ko-
ledare, ni govoriti da je jedan ili drugi štampan
samo za spekilaciju, te može, ako toga ima, lako
uvidjeti svaki okati čovjek; nego ćemo govoriti 0
nečem drugom: o zgodnoj hrani, koju bi trebalo,
da poda lijep koledar za hrvatski narod.
Promislimo na hrvatski narod i one koji naj-
više čitaju koledare. Pitajte kujižaro, ko najviše
kupuje koledare sa $tivom i znat će vam odgo«
voriti, da su to ponajviše ljudi proste ruke E pa
to je i najuaravnije. Čovjek koji ima maogo ko-

jesta da čita, ne tteba wu, da kupuje koledare,

nego samo, koliko mu je dosta, da zna daoe i
svetkovine. Da naučnija čeljad kupuju malo ko-
ledare sa zabavnim Stivom ima i tu jedan razlog,

a to je što se malo pazi na vrijednost onoga, što
je u koledaru. Narod srednje i niže ruke kupuje

koledare, misleći, da će tamo sa malo novaca i-
mati kakvo štivo, pa kako cijeno kupi kajigu, ta«
ko i ne mari da se nije bog sna koliko nasladio
u njem, Izdavači koledara trebalo bi, da dobro na >

ovo promisle i malo drugačije urede koledare,

Evo što mislimo o materijalu u koledarima, da se
ugodi svakomu. Dvije vrati koledaca, trebalo bi,

da imamo; sa prosti puk i, druga bi bila vrsta
sa ostali narod, Kakav bi trebalo da bude kole«
dar sa prosti puk? To nije vrlo mućao pitanje, će
ćemo odmah ua my da odgovorimo.

Čovjek koji cijeli bošiji dan krvavo se gaoji
u svom poslu, dogje doma i duša ma pošeli: de