Br. 3. EM List izlazi svakom subotom, a cijena ma je unaprijed za Dudrovnik: na cijela go- dinu flor. 4, na p4 godine flor. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu : na. čijelu godinu flor. 4: 50, na p0 godine for. 2: 25; sa inosemstvo flor. 4 i poštarski troškovi. Pojedini broj stoji 10 novč, Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojea.i za došasto polagodište. sz————m—=m—=—mm——mmmm>m mm m>mnrrmmmnmmrmmmmčm A BRESA ma N. V. cara i kralja Frana Josipa la, prikazana po hrvatskom klubu u sjednici dne 12 Januara 1894 sabora dalmatinskoga. Svijetla kruno ! Premilostivi naš kralju ! Sabor kraljevine Dalmacije okupljen u Za- dru, dočim smatra ugodnom dužnošću ponoviti Va- gem Veličanstvu nepokolebiva čuvstva svoje vi- jernosti i odanosti, ne može se oglušiti glasu &vo- je savijesti i zastupanog naroda, a da u teškom položaju u kojemu se zemlja i narod nalaze, ne zavapi pomoć i obranu od očinskog srca Vašeg Veličanstva, svoga zakonitoga kralja, prvog ču- vaoca nezatomljenih prava i drevne slave hrvat- ske domovine. Mi preodani Vam zastopnici kraljevine Dal- macije duboko smo uvjereni, da ogromne nevolje koje tište ovu kolijevku hrvatstva — gdje se od davnih vremena kruniše slavni prešasnici Vašeg Veličanstva, i gdje je toli sjajno sjala zublja kr- šćanske prosvjete, kad je većim dijelom Evrope barbarska tmuša vladala — neće nikada prestati, dok ne bude povraćena svojoj starini; dok ne po- stane opet živim udom vijerne Vaše države lirvat- ske, kojoj dvostrani ugovori, zavjernice i prisežbe Vašeg: Vehičanstva i slavnih Vaših: pregja zajam: čiće ,prava,. ustav, zakonitu neodvisnost i zemljiš- nu cjelokupnost.“ Svijetla Kruno! Dalmacija, što silom, što sramotoom trgovinom otrgnuta od hrvatske zajed- nice, četiri je puna vijeka tugjiocu robovala, dvo- reć mletačku skvupnovladu i odbijajuć nasrtaje a- sijatske aždaje. Ali ni kroz sve to dugo doba su- zA i proslavljenog junaštva, u srcima dalmatinskih Hrvata nije se nit za čas utrnula svijest prava na ujedinjenje s ostalom braćom, nit je za čas pre- stao živ njihov vapaj za svojom hrvatskom stari- nom. 'Ovoj su se dapače još čvršće privezali, kad su po svom biškupu kninskom Andriji, složno sa ostalim velinožama i zastupnicima hrvatskoga na- roda, na'četinskom saboru, god. 1527, poklonili Hrvatsku krunu slavnom : prešasniku Vašeg Veli- čanstva, Ferdinandu I.u. I staleži hrvatski, s druge strane Velebita, nijesu nikada zaboravili, ni kroz najburnije doba, ovaj znameniti dio hrvatske domovine, te su u to ime nebrojeno puta zatražili pomoć i zaštitu gsa- komitih pregja Vašeg Veličanstva i Vašu. Vaši slavni prešascici nijesu pak nikad mo- gli ni za čav oteti se glasu svog vijernog usroda te sa u sijaset prigoda! obećali, da će njegovo pravo na jedinstvo. i cjelokupnost udjelotvoriti. 1 sam Leopold'1, u svojoj rješitbi od 10 Jula 1703, svečano obeća Hrvatima, da će za“ njihovu švomu dvoru dobro posnatu vijerkost utjeloviti Hrvatskoj save one simlje, koje sw i joj od stari pripadale. * Kada \pri ovrhi prošlog tijeka bi sruđena mletačka kepeovlada, te Dalmselji padoše s ru. ka ropski okovi, i ustad& slobodni na svoje noge, + zhletiše se amo poklisari“ 'N. A.V. Frane La da ju prisovnu k nasljedniku starilr njesinih vladara, i de Joj obećaju stare hrvatske pravice, U narodu bije: se bila utraula hrvatska svijest. Oa ču glas tvojih kraljeva, osjeti ljabav sa svojim starim pra- vicam, te sa narodnih sborova gradskih: vijeća o- dazove se pozivu, tražeć sjedinjenje &a Hrvatskom pod šeslom mošae koće Habebturgovića, Ali prije ratna baka, pa sabuna pri ustroj- stvu europejskih odnošaja, posmetaše fa se o de to naravno ujedinjenje. Ipak slavni pregji V: i Veličatstea Frane I. i Ferdinand V. u svečanim prigodam potioviše ebećanja, da će se vapaju i Kad je banska konfer&n jom preponiznom prestavkomiod | zamolila Vaše Veličanstvo da. pravima, priznatim paten od 7 aprila 1860, nerazlučivo spojilo sa raški posestrimom Bano- vinom, Dalmaciju — otrgnutu nezgodam vremena — Vaše Veličanstvo previšhjim pismom od 5 de: cembra 1860 na bana Sokčevića odgovorilo je, da je pripravno predloženim željama konferencije potpuno zadovoljiti, te: o ie potrebita na- regjuje, da se radi potpulloga ispitivanja i sve- strano zadovoljujućega riješenja ovoga pitanja po- zovu poslanici iz Dalmacije u bansku konferenciju.“ Kad je pak Vaše Veličanatvo poveljom od 96 februara 1861 blsgoizvolilo urediti ustavne od- nošaje u monarkiji, izričito je svojim narodima izjavilo, da izdana zemaljska uredba za Dalmaciju ne moža potpunu valjanost steći, budući da 0 državopravnim - -odnošajima: " kraljevino Dalmacije prama kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji nije Va- še Veličanstvo konačnu odluku izreklo. U tu svr- hu Vaše je Veličanstvo carskom resolucijom od 26 februara 1861 odredilo, da sabor Dalmacije prije svega odašalje poklisare, koji će razpravljati pitanje o sjedinjenju Dalmacije s Hrvatskom i Sla- vonijom na prestojećem saboru ovih posljednih kraljevina. U tom smislu se je Vaše Veličanstvo izjavilo previtnjim ručnim pismom istoga dana na bana Sokčevića ,doknadno pišmu od 5 decembra,“ pa je o tom kraljevskim otpisom od istog dana obavijestilo hrvatskih sabor, pozivajuć ga, ,da pi- tanje sjedinjenja Dalmacije sa Hrvatskom i Sla- ,Yonijom u sporazumljenju sa izaslanicima dalma- ,tinskim uzme u pretres i zajedničke zaključke »Vašem kraljevskom potvrgjedju podnese.“ No, ondašnji nenaravni položaj Dalmacije ne dađe, da se izvedu blage namjere Vašeg Veličanstva, koje nije ipak nikad svoju kraljevsku riječ opozvalo, već je opetovano i najsvečanijom prisežbom izja- vilo, da je hoće ispubiti. = * To nam jamči i provišnji otpis Vašeg Veli- čanstva dhe 8 novembra 1861, kojim se tješi vi- jerni Vaš narod hrvatski, da'će se posvati još je- dan put sabor dalmatinski, da se sa saborom hr- vatskim i slavonskim putem odaslanih tamo po- slanika o blišnjoj svesi djelova Trojedne kralje- vine sporazšumije; to nam jamči takogjer i drugi otpis Vašeg Veličanstva dne 2 novembra 1860, kojim se obećaje, da će se pitanje & ujedinjenju konačno riješiti, pošto buda uregjeni državoprav- ni odnošaji Hrvatske; to n&m jamči zavjernica Va- tog Veličanstva od (godina ise7 sa dotičnom sa- kletvom; to mam jamči po Vašem Voličatstvu sankcionirani zakotiski člacak Li 1868 Brvetaki- ga sabota. + Gvijetla Kruno! Preplloatim nad Kršlja) Skrajno je već vrijeme: prihpjolo, da 86 ispuni svečana riječ Vaše CN i slavnih Vasih pregja, jer Dalmač od njeginog de- naravitog i Met ja: Dalmscija | danas robuje tagjineu. om ne stvara sebi sakone, kO što je: pd drrotskom pravu igle U ma. _ Pretplata i oglasi piaćaja se upravi ,Crvene Hrvatsko" u Dubrovnika s dopis šalju se Uredništvu. Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više puta tiskaju po pogodbi. Rukopisi se ne vraćaja. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava lom dalmatinskom sabora, jedva: joj dopuštaju kro- jiti koj praviloike ; ali ni ovi n&+dopiru do i nijesu li krojeni kako hoće sa- - vjetaici krune, izmegju kojih nema nit jednog Hr- vata. Pravi zakoni, koji uregjuju društvene i drža- vljanske odnošaje, ti se kroje na vijeću, gdje se i ne čuje glas dalmatinskih zastupnika, a kamo li se obazire ni osobite potrebe zemlje i naroda. Dalmačija ne upravlja sama aobom, kako je to po hrvatskom pravu igje. Prepletena, spućena praznima formalnostim, uprava Dalmacije ne od- govara starim hrvatskim uredbam. Sva je upravu u svoje ruke prikupila državna vlast, pripuštajać samo općinam nešto samouprave u sitnim mjesnim poslovima ; ali i toj svaki čas prijeti tobožnji nad- zor državne vlasti, da općine nebi kosnule u ka- kav zakon ili promašile svoju nadležnost, Uvlače se uz to sve to više u javnu uprava ljudi tugjinci, koji zemlju i narod ne poznaju i ne ljube, a sa sobom nose mržoju na narodne te- žoje i zadaću da ih ponijemče. Na čelu Dalmacije ko što nigdje u prostranoj monarkiji, stoji vojnik, koji je po svomu staležu nevješt gragjansko) upr&- vi, te ne može, da joj duh shvati. Povrh sve a- prave napokon sjede ljudi sasvim tugji, u taglini, i neodgovorni zastupstvu naroda. Takogjer ni naukovna struka ne služi opa korist istoj, ni zdravoj narodnoj prosvjeti. Pripo- maga se da nam pučku školu truje škola njema- 'čka i talijanska. U naukovnim kojigam klaštri se sve što bi moglo odgojiti hrvatsku svijest i hrvat- sko rodoljublje. Taljanštini drži se svegjer otvo- ren zaklon kod srednjih učiona, a stvara se sva- ka mučnoća, da se mladež odvrati od hrvatskog sveučilišta. Vlada Vašega Veličanstva u Dalmaciji osi. pokon svetogrdno pruža ruku do samog božjeg oltara, da odtud izgoni jednu od najvećih naro- dnih svetinja — starinsku našu glagoljicu, posve- ćenu od svojih osnovatelja od rimskih SS. Otaca, i uspjehom deset vjekova. Istu svetogrdnu ruku vlada Vašega Veličan- stva u Dalmaciji diže i na barjak hrvatski, koji nosi krunu Vašeg Veličanstva, nad združenim gr- bom vijerne Vaše kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, te je simbolom naše odanosti habsburg- skoj kući i hrvatskoj domovini, Proganjanje tog barjaka sa strane vlade V, V. u Dalmaciji ljutom je povrjedom naših dinastičkih i otačbeničkih o- sjećaja. Ne možemo Vašem Veličanstvu nadalje zata- jiti, kako je jadno Dalmaciji i na materijalnom polju, dok je njesina uprava u pedomaćim rukama, Dalmacija mora se za drugoga stiditi pred izobraženim svijetom, jer nema, što danas imadu divljaci u Africi i u Aziji — komad željeznice, ko- ji bi ju privezao svojim posestrimam i ostalom svijetu. Dvije jedine zamašnije radnje izvedene od vlado Vašega Veličanstva u Dalmaciji krox cio 0- vaj vijek, nijesu joj va korist: sakata željesnica Spljet-Knin ne nadovezuje se nikakvoj svjetskoj željesnici; a uregjenje Neretve, koje služi samo prolazooj trgovini susjedne Hercegovine, nije &pa- silo od vode neretvansko blato, nit narod od ku- žoih bolesti. U Dalmaciji vlada Vašeg Veličanstva ne r&- di ništa osbiljoa sa promskouće poljodjelatva, d&-