Br. 4. ( je predbrojen i za došasto “polugodište. Za sjedinjenje sa..Hrvatskom. Hrvatski klub u Zadarskom saboru predložio je adresu za sjedinjenje, oi. iza pretresanja i e- ventualnih ispravaka, primljese po sfboru imala bi se: upraviti svijetloj kruni, "našema kralju. Do ponedjelnika adre$g za sjedinjenje nije došla na dnevni red. U pofiff$elnik izjavio je pre- sjednik da će doći na raspra$w kad se riješe svi ostali poslovi. Ova izjava presjedništva čini nam se odviše lukavom, a da joy, se čovjek svrsi ne dosjeti. Adresa je u toliko izašla na javnost, te je pobudila opću pažnju pojitičkog elementa naše mo- .narhije, napose Nijemaca. ._ #' I tako će evo brzo, pitanje sjedinjenja prvi $put df ozbiljno dogje na fpretresanje u dalmatin- skom saboru, od kako je narodna stranka pobije- dila hrvatske protivnike. Govoriti o, pravu. našem na sjedinjenje sa Hrvatskom, o pravu Hrvatske na Dalmaciju, značilo bi u neku suncu svjetlost do- kazivati. Dalmacija pripada Hrvatskoj po državnom historičkom pravu i po pravu narodnom. Dalmaci- ja je uvijek bila čest Hrvatske, dok je nijesu Mle- čići izdajstvom i nepoštonom trgovinom umrol s s-oj- ruke. Dosta je pročitati novu adresu, da se uvjerimo, kako se. kruna_kroz Hrvatsku nije bila nikad o- drekla Dalmacije itkako, kad se Dalmacija povratila svom. zakonitom vladaru, pripoznala jetoliko puta, da ona pripada Hrvatskoj. h Da ne ponavljamo povelje, da ne ponavljamo kraljevske: reskripte navedene već u adresi hrvat- skoga kl spomenućemo sad samo riječi, što ih je Nj. Veličanstvo upravilo našemu Dubrovčaninu pok. Niku; knezu:Puciću, kad je išao zagovarati aneksiju.i':koje: se nalaze u pismu upravljenu na brata mui Meda, priopćenu u ,Pozoru“ g. 1861. Kralj je doslovce rekao : pla eičnim da sjefiinjenje Dalmacije sa Hrvatskom kasni i Dalmaciji i svim Pokrajinam carevine, znam da je u Dalmaciji narod slavjanski, da je budućnost Dalmacije sa Slavljanima, te žalim i brinem se da to sjedinjenje po- stane djelom.“ Ove riječi kadre su da začepe usta svijem onijem, koji, ne znajuć što je narodnost, priječe naše narodne težnje. Da i nema svih tih oslona, i po narodnom pravu mi možemo tražiti sjedinjenje. Dalmacija i Hrvatska, to su dva imena, dvije pokrajine, ali _je- dan narod. Ne slušajmo, ako nećemo, kako o tom misle u Zagrebu, Djakovu, Spljetu, čujmo Du- brovčanina kneza Meda Pucića. ,Historičko pra- ,Y0, piše on, kad nije skopčano s narodnim, isti- ha je, malo vriedi, Ali kada je, kako ovdje »Skopčano s njim, neprocienjivo je blago, _ koje ,Svak .mora da zaljubi i pri srcu drži. S toga ,Svaki Dubrovčanin, mora da, zaljubi i pri ,Srcu drži družtvo s Hrvati pod, ugarskom. kru- lom, i mora da zgrabi SJAŠN, BEŽEOću »koja bi ga tamo dovela.“ . Sjedinjenje narod hoće. .'To je on u, Dalma- / ciji dokazao u svim prigodama. , Ko bi pak dvojio o južnoj Dalmaciji, odgovorićemo mu, da u južnoj Dalmaciji do Neretve imade 25 hrvatskih općina | biranih tako širokim: izbortiim redom, da se pri- bližuje: općem pravu glasovanja, da jemarod iza- njenja, jer amo nema Hrvata koji toga neće, U DUBROVNIKU 27. Januara 1894. MA HRVAT List izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za (Dubrovnik :) ma cijelu 'i godinu fior. 4, na po godine: fior. 2; (Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu:) na cije- lu godinu fior. 4: 50, na po godine fior. 2: 25; (za inozemstvo) fior. 4 i poštarski troškovi. Pojedini broj stoj 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da šalju se Uredništvu. tiskaju po pogodbi. 7 SA mi Dubrovčani koji se nekako smatramo napose od Dalmacije, počujmo malo što nam veli o sjedinjenju isti naš zemljak i vlastelin, neopla- kani knez Medo Pucić. God. 1861 piše on pozna- tim svojim bistrim stilom ; »To strašilo sdruženja nije za Dubrovčanina nika- kvo strašilo. U Dubrovniku ne stoje nikakvi Ta- lijani da se plaše za svoju narodnost; Dubrownik nije nikada tako priljubio dalmatinsko ime, da mu g je sad žao izgubiti; Dubrovnik nije nikakva dobra okusio od nje- mačko-zadarske gubernije, da mora plakati za njom, da- pače otkad je pod njom, svaki je dan vidio gdje mu vehnu stari izvori blagostanja, pa ne može pregorjeti, da u ovo pedeset godinah mira svaki je dan jače propadao i mje- sto što je od basničkog doba, odkad mu je do juče bilo središte prosvjete, bogatstva, trgovine itd. postalo je gomi- la bezkućnika i bezobraznika; Dubrovnik neima dakle u- zroka da vidi,u ukinuću zadarske negdašnje gubernije gu- bitak kakav svoj; pače podpunim izvršenjem ćesarske i zjave od 5 prosinca nemože nego dobiti u svakom smislu.“ Zlatne riječi! Neka ih. svaki Dubrovčanin dobro promozga i u srcu nosi. Imade naših dušmana koji zlobno insinuiraju, da su godinama 1867 i 1868 prestale sve kralje- ve obveze, te da je uspostavom Beustova duali- zma Dalmacija . definitivno pripala Austriji. Tako govori. i mrosvied zadarskih autonomaša. Ali to nije ni malo istina, te :se adresa pravom poživlje na zak, čl. I. zakona od god. 1868. U njemu sto- ji, da Ugarska neće prestati ,zahtievati reinkor- poraciju Dalmacije, kao i zahtievati, da se Dal- macija pridruži kraljevinam Hrvatskoj i Slavoniji.“ A taj je čl. I. sankcioniran od njegova Veličanstva. Pa i danas eto hrvatski sabor u Zagrebu zove se ,saborom kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije;“ autonomna vlada zove se vladom , Hrvatske, Slavonije i Dalmacije;“ ban isti nosi naslov bana ,Dalmacije, Hrvatske i Slavonije,“ Šta nam treba. više? Što to znači? Znači da Dalmacija pravom pripada onamo, te ako je časovito otsutna, da to pravo nije izgubilo svoju krepost. Ako se pak to pravo do danas nije izvršilo, to imamo da zahva- limo u prvom redu protivnicima našega naroda, koji u današnjem stauju crpe svoju korist. Ali to donekle shvaćamo, kao što shvaćamo njihovu bijesnu viku što je pokrenuto pitanje sje- dinjenja. Što nikako ne shvaćamo jest, da se i vladi- na stranka preko Velebita protivi adresi. »Narodne Novine“ zovu nas Dalmatince nje- kim malo bratskim imenima, jer da, pitamo sjedi- njenje preko nagodbe, dok bi one htjele da se Dalmacija postavi na opstojeće državno-pravne u- govore izmegju Ugarske i Hrvatske — da se po- stavi na nagodbu i da na temelju one aneksiju. Ali u adresi nema govora o nagodbi ni za ni protiv, dapače članak I zak. 1868 na koji se a- dresa pozivlje sastavni je dio iste. Adresa hrvatskog kluba pita samo sjedinjenje sa Hrvatskom, a ,nagodba“ ;,Narodnih Novina“ nije nego kukavna isprika sada; vladajuće stranke, koju mi vrlo dobro razumijemo. Mi. radimo i vapimo za sjedinjenjem, mi to sjedinjenje tražimo onako kako znamo i možemo. Ali to je i vaša dužnost, gospodo. vladine stranke, jer ako wi pitamo da.budemo; : pripojeni materi zemlji, toliko: više morate tražiti vi, da se Hrvat- brao-ove općine ida ih je birao u ime. ideje :sjedi- | skoj ova naša Dalmacija povrati, da Dalmacija“ | u naslovim vašeg sabora, vaše vlade i vašega ba- Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku a. dopisi Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više puta > I Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava. na ne bude prazna riječ. Po vama državopravnog pitanja više nema, jer je riješeno ugovorom s U- garskom od 1868. Taj ugovor, nagodba, na koju se vi toliko pozivljete priznaje vaše pravo na Dal- maciju. Zašto ne radite u duhu izjave što ju je o sjedinjenju izrekao vaš pristaša i novoizabrani ze- munski zastupik Dr. Nikolić? Zašto vi ne tražite Dalmacije na temelju nagodbe ? Možda bi se ova i tako odazvala, ko zna? Nasuprot vi se: usugju- jute protiviti sjedinjenju, jer da ga tako mi ne tražimo! Ne znači li to da su vama vaši stranački interesi nad sve, da vi žrtvujete vašoj partaji i njezinim pogreškama najbitnije interese našega naroda? , Vi nagodbi žrtvujete sjedinjenje. Zar bi Ma- gjari ugovorima sa Cizlajtanijom žrtvovali | jedin- stvo Ugarske ? — — Srećom ideja sjedinjenja tako se uvriježila u narod hrvatski s ove i s one strane Velebita, da je nije moguće vise isčupati ili je zabašuriti. Ako sada i ne postane činom, ona će u svim pri- godam izbiti kao vapaj naroda usprkos svim nje- govim i njezinim protivnicima domaćim i vanjskim, dok najpotlje svojom eneržijom i ustrajnošću ne U svojimi granicam narod / može sve, samo kad hoće. mmm Na odgovor. Šibenik, 11 Januara 1894. u. Neg mi ćemo ovu dobru poštenčinu još malko počastiti i pozabaviti. Mi hoćemo da se našalimo, i eto nek bude sve kako hoće ova dobra poštenčina, gosp. dop, ,Srp. Gl.“ Nek bude da su: oni utemeljili, kupili, plaćali, darivali .pak i jeli i ragjali se za nas, i još štogod, ako mu je malo njegovoj gladnoj srp. duši. Velimo 'mu dakle i dajemo mu sve na milu volju. Al samo nek bude malu iskru ustrpljiv u svom čelavome srcu, — jer vigju da si pošten i da ti srce nije runjavo, — pak u svom istočnom ustrpljenju riješi mi ovo, što mi, kratke dobričine ne možemo da razumijemo; a do čega smo došli samo po tvojim riječima i po tvome sudu. To bi, dakle, bio rebus zadan od tebe gosp. Tebi, pak nam ga gosp. Ti riješi da ga razumijemo. Biva to: kako je to da vi i oni zgoljni Srbi, koji ste ovu čitaonicu utemeljili, nijeste na nju podigli svoj srp. barjak, ili ako ne bi bili smjeli toga, za- što nijeste podigli koji drugi, n. p. dalmatinski samo, neg vas nečastivi, prosti Bože, zaveo i vi išli da razvijete baš i.baš onaj, na koji danas tulite, koji danas grdite i nepriznajete radeći iz svih sila proti njemu: i proti onome, čemu je on kazalom i ciljem; nego razaviste barjak hrvatski a na njemu grb velike Hrvatske! I-vi njeg razavili, vi pod nijm narod ovaj dizali, vi pod njim marširali u redovima, vi se pod njim oduševljava- li, ivi pod njim i u njegovo ime sav svoj mučni rad udešavali i za njegovu čast: i pobjedu išli da se žrtvujete novcem i životom! To protumači na- mi, Mi je to: valjila bila politička pogrješka, sude- ći po današnjem vašem političkom radu, mišljenju i govorenju? Ili je pak politička pogrješka dana- dnje vaše djelovanje riječju, zniškiu i.činom pa-