“. tvori državno pravo hrvatsko. Kako se širi ta mi- e e sao, tako ju slijedom slijedi knjiga. Sve su to po- sljedice zagrebačke izložbe i one jasne manifesta- dječiiugpda u prilog ideja stranke prava. I naša braća Srbi vele takogjer da se bore, al to je krivo, oni sa samo bune i komešaju, a to je daleko od prave narodne borbe. — Srbi se o- slobodiše od turskoga jarma ponajviše tugjom po- moću, a u Hrvatskoj podigla se je propaganda strahovita, da spase ,izdišuće sr pstvo u Trojedni- ci“, incijativom tugjih vlada, pače i same hrvat- ske — tako zvane—. Čovjek kada se nečesa lako domogne, ne zna mu cijene, a tako ni oni svojoj slobodi, nego se kolju megju sobom ko pomamni, ai vana hoće da se pokažu moćni, moćniji nego li jesu, a opet.ne znadu da cijene tugje. Preko no- ći treba da Srbi postanu staroslavan i kulturan narod, za to grabe Hrvatu, sve što on ima, neka svijet misli da je sve njihovo, — Neplemenita o- va ,borba, protiv izmišljene ,propasti“, koja da prijeti Srpstvu od Hrvata ragja odurnim nakazama. Eno kakov im je javni život: rastrovan do skrajnosti. Eno im politike: osvade i svojatanja, eno im kulture: slaba pučka naobrazba i nemo- ral, eno im prema svemu tome književnosti: iz- met književnog zanata, koji će poći onim pravcem, koji odredi materijalna korist. Čim se pojavi koja nemoguća misao, evo već knjiga da ju podupre i raširi. Otale Ružičićeve povjesti pa Srbobranovi koledari. — Ovakove knjige — a niču jedna za drugom — ne nalaze nigdje megju Srbima čovje- ka koji bi ih valjano ocijenio, ne nalaze čovjeka, koji bi javno ustao sa svojim imenom proti takvim sablaznima, da barem obrani čast srpskoga imena. Neka se toga sjete, da pravedan sud ipak pobje- gjuje, neće li danas, a ono će sutra. Dok Srbi hvale knjige ovakoga smjera koji se protivi i naj- privativnijoj istini, jasno dokazuju da u njih nema više narodnoga ponosa i da im je riječ ,narod“ postala firmom za njihovu gadnu mešetariju. Nego ostavimo ih sada na stranu. Matica je ove godine raspačala 10.000 snopa svojih knjiga. Kan da se sve više približa dan kad neće biti ro- doljuba Hrvata, a da nije njezinim članom. Želeći našoj Matici do godine još koju hiljadu članova više, kličem: Poduprimo Maticu! Okupimo se oko nje! Ona nam je sada duševna sveza za sve kra- jeve gdje god nas ima. Naši Dopisi. Beč, 30 Januara. Ko budnim okom i simpatijom prati borbu koju Hrvat, ne samo u svojoj domovini, već i u tugjini vodi na obranu svojeg imena, svojeg pra- va, jezika i časti, taj će se svakako u duši vese- liti svaki put, kad bude čitati dobre vijesti o na- pretku i radu hrvatskih akademičnih društava u tugjini. Slobodno možemo reći da ono, što je sada za hrvatstvo u našoj domovini stranka sjedinjene opozicije, to da su za hrvatstvo u tugjini naša a- kademična društva. U domovini sjedinjena opozi- cija budi narod, uči ga da štuje svoje ime, svoj jezik, kako da brani svoja prava, otkriva mu sva neprijateljska rovarenja, koja njegovi dušmani ku- ju da ga upropaste: ona je, da tako kažemo, od- vjetnikom koji brani pred svijetom pravednu par- nicu za hrvatsko državno pravo i slobodu hrvat- skog naroda. A hrvatska akademična društva u Beču, Gra- cu i Innsbrucku zastupaju te ideje u tugjini, oni raznašaju u svijet hrvatsku kulturu i dokazuju stranom svijetu kako hrvatski narod zbilja opstoji jak i čil, samosvjestan svoje zadaće i pravedne želje, da se opet naime uspenje na ono uzvišeno mjesto u položaju svjetske kulture i slave, koje ga pravom patri. ,Zvonimir“ u Beču, ,Hrvatska“ u Graču i ,Velebit“ u Innsbrucku, šire hrvatsko ime svojim neumornim isticanjem hrvatstva u sre- dini njemačkih gradova; njegovanjem sitne tam- bure šire oni hrvatsku glazbu, a što je najglav- nije spoznavaju oni tugji svijet hrvatskim veli- kanima. U tome se osobito ističe ,Zvonimir“ u Be- ču. On je 1888e godine slavio tristagodišnjicu ro- gjendana Gundulića, na način kojemu u ljepoti i sjaju te krasnom ispatku, teško da se nagje sli- čne zgode megju Hrvatima, Almanaci ,Zvonimi- ra“ i krasha ,Spomenica“ u slavu Gundulića jas- ni su svjedoci te slave a i vrline istodobno, onda- šnjeg odbora kao i književnika koje je ,Zvonimir“ u svome krilu njegovao. I lanjske je godine ,Zvo- nimir“ pod presjedanjem člana vaše hrvatske omla- dine g. Grgurevića, proslavio zaslužnog hrvatskog musikologa Kuhača, na način dostojan i vrijedan | imena tog slavnog muža. A ovog puta, na 15 Veljače tek. god. slavi- ti će ,Zvonimir“ uspomenu na neumrlog miljeni- ka hrvatske vile slavnog Preradovića. Ova slava zaslužuje da ju se na vrijeme ja- vi i spomene, eda se na nju svrne pozornost hr- vatskih rodoljuba, jer ovom zgodom stalni smo da će se ,Zvonimir“ u Beču proslaviti, tim više što on eto pripravlja — osim one od prenosa pje- snikovih kosti, — prvu svečanost koju zahvalan hrvatski narod svom glasovitom sinu posvećuje. Presjednikom za ovu godinu ,Zvonimiru“ je takogjer sin stare dubrovačke republike, gosp. Rodo Milovčić, već iskušani i poznati rodoljub, a on će uz pomoć vrijednog odbora i požrtvovnih društvenih članova zaufano na najdičniji način ovu svečanost izvesti, buduć da se već sada op- širne priprave čine, tako da se madamo, da ova slava neće u ničemu zaostati onoj od 88e Gun- duliću, a to i ide tako, jer genij Preradovića nek bude za Hrvata isto što i genij Gundulića; svetu uspomen obojice, slavimo na isti način. Još njekoliko riječi o , Zvonimiru“. Stara je i poznata stvar da je mlagji nara- staj najradikalniji politični element u općem smi- slu, a osobito takova je mladost hrvatska. Dok su nesretne stare zadjevice razdvajale hrvatske rodo- ljube u domovini, onda je skoro cijela mladež, pa i ona u Beču, listom i od srca pristajala uz ra- dikalniju stranku, stranku prava. Ali otkada se, na sreću i dobrobit hrvatskog naroda, rodoljubne, stranke složiše, od tada je mladež najiskrenija a i najokovjelija pristašica sloge svih rodoljubnih Hr- vata, pa ista ona ideja, koja je vodila hrvatske prvake, da su koplja i mačeve, kojim su prije na štetu domovine, jedan drugome teške rane zada- vali, sada složno protiv općeg neprijatelja i na za- tor hrvatskih dušmana okrenuli, ista ta ideja vodi sada i mladež, nadahnjivajuć je čistim hrvatskim osjećajem u ljubavi prama domovini i požrtvovnom radu, da podignu i na glas iznesu svoja ognjišta u tugjini, ognjišta rodoljublja i škole budućeg ra- da za hrvatsku slobodu. Stara nesloga u domovini, bila je donekle uzdrmala i ,Zvonimirom“ u Beču, ali sada kao da nam se pomladio; a sadašnjem presjedniku kao da ide za rukom da opet steče svom društvu ono staro njegovo prvo mjesto u kolu bečkih Slavjana. Dao Bog da tako bude! Janislav, Nevesinje, 28 Januara. Gospodine Uredniče! Odavna Vam se nije- sam javio, jer sam se nadao, da će se naši odno- šaji poboljšati, ali zaludu, hvajde nema sve na i- stomu ako ne i gore. Prije nekoliko dana padne me put u Nevesi- nje i tamo se uvjerih da je još gore nego li lanj- ske godine. Prvo gledao sam djecu muhamedansku da uče u džaminskom hajratu i znajući da ima ta- mo lijepa kuća medresa, upitam ljude da zašto im je tako žao na školu. Oni mi odgovoriše: Ona nam je medresa uzeta, Mi smo za nju molili i tužili ali zaludu; vazda je dotični činovnik turao tužbe pod šeltu. Dalje mi rekoše da jei udrugijem stva- rima amo za muhamedance naopako. Nevesinjski gragjani počeli ostavljati svoja mjesta i bježe u druge kotare. Suviše kaže mi gragjanin da su se počeli ši- riti neredi ispred džamija i u naokolo njih. Valj- da amo nijesu propisi kao u drugijem mjestima Bvsne i Hercegovine ? Čujte još ovu. Vigjoh djecu našu kad izlaze iz osnovne škole, Nema muhamedanske nego ciglo 5-6. Ja se tome začudih i upitah a da zašto je tako malo naše muhnmedanske djece, koja uče školu. Odgovoriše mi prijatelji, da se u učiteljstvo uvuklo srpstvo, pa da bi ovi rada, da se i djeca toga napoje i da s toga muhamedanci svoju djecu u školu ne spremaju. Obzirom na broj pučanstva, Vis. Vlada ima- la bi u Nevesinje dodijeliti barem jednog učitelja :muhamedanca, pošto Nevesinje broji tri četvrtine muhamedanskog žiteljstva. Ja se madam, da će nam Visoka Vlada ovu pravednu želju i ovu mol- bu uslišati. A sada Allah emanet. Kaimija. Pogled po svijetu. — Prošle sedmice bio se je nenadano raz- bolio ruski car od upale pljuće. Ognjica mu je bi- la veoma poskočila. Ali za malo bolest je jenjala. a neobično jaka narav ruskoga cara prebrodila je svaku pogibelj. — Bugarskome se knezu rodio sin kome su nadjeli ime Boris. Odmah je postao zapovjedni- kom više pukovnija ! — U ponedjeljak pogubljen je guillotinom anarhista Vaillant, koji je ono bio bacio dinamit u sabor. Niko se nije nadao njegovu smaknuću. Go- vori se, da je Carnot imao svu dobru volju, da ga pomiluje, ali njegovi savjetnici. nijesu to nikako dozvolili. — Francezi su osvojili središnji afrički grad Timbuktu na Nigru. Timbuktu je stjecište sudan- ske trgovine. Tako su Francezi postali gospoda- ri Sudana. : — Umro je glasoviti liječnik Billroth od klje- * nuti srca. — Češki veliki posjed onačno se razdvojio : u p;ave Čehe i u one koji ostaju vjerni bečkoj «oaliciji. Ovi potonji u praškome saboru uvijek tlasuju zajedno sa Nijemcima. Ali će u narodu iz- zubiti sve zemljište. Danas isčezavaju razlike inegju starim i mladim Česima naprotiv općim koaliranim neprijateljima. — Prosuo se glas da će se Gladstone odre- ći vlade. To je bila donijela Pall-Mall-Gazet- te, ali nije istina. U Londonu se općenito drži, da je sam Gladstone turio tu vijest u njemu protivne novine, neka vidi koji će to utisak učiniti na narod. — Crispi je ozdravio i otišao u Napulj na oporavljenje. Čitava je Sicilija razoružana, samo su njeki posakrivali oružje. I u Massi Carrari na- stalo je razoružanje. Vlada je navijestila ove godine veliki deficit koji će biti pokrit novim porezima. Nevolja je gotova! — Poznat je svakomu glasoviti politički , bo- lesnik“ Dr. Cornelius Herz, koji radi bolesti ne može da dogje u zatvor u Francesku. Ovaj je bo- *lesnik napokon progovorio. Rekao je da on imade hrpu dokumenata koji gadno kompromituju njeke franceske političare te su ostali poštegjeni od pa- namske afere. On će te dokumente iznijeti na ja- vnost. Tako kronika škandala nije još završena. — Bruseljsko je sveučilište zatvoreno, jer je mladež pravila nereda što nijesu dozvolili da predava anarhista, čuveni E. Reclus. Domaće viesti. Umoljavamo p. n gg predbrojnike da što prije 1 amire rretplatu. Sabor Dalmatinski — U sjednici od prošlog ponedjelnika primljen je zakon o uregjenju konavo- skog polja. U utornik započela je rasprava o škol- skom proračunu koja još traje. Taj isti dan od hrvatskog kluba podnešeni su predlozi o povišenju plaća učitelja i kateheta. Za rasprave govorili su Buzolić, Biankini, Borčić, Vukotić, Bjelanović i Salvi. U prošlu srijedu nastavila se rasprava u kojom su govorili Borčić, Peričić, Vukotić i Bje- lanović. U Četvrtak na 1 februara nastavlja se ra- sprava školskog proračuna. Diže se Biankini i u trosatnom govoru izreče jedan od onih njegovih govora, koji se mogu uzeti kao program jednog naroda. Za Biankinom govorio je Nardelli, koji ga je kušao pobijati, za tim Salvi i Truxa, koji je pro- svjedovao proti Salvijevim opaskam 0 talijanaškoj školi u Spljetu. U Subotu na 3 Februara bila je X. sjedni- ca. Nastavlja se — iza nekoliko upita i odgovora sa strane vlade — rasprava o školskom proraču- nu. Prvi je govorio Borčić, čiji govor dosta se raz- likaje od onoga probolani u istoj raggeerk ;Boeijć