+ . 1 3 Dr. Frano Rački rodio se 25 novembra koz Zi u Fužini u hrvatskom gorskom kotaru od -r sv. Jeronima gdje ostane tri godine, _ + tiilnih roditelja. Pučku školu svršio jeu rodnom mjestu a gimnaziju u Varaždinu. Odabrav sveće- ničko zvanje pregje u senjsko sjemenište, odakle god. 1849 pogje u Beč, gdje je marljivo izučavao teologijske i filozofijske nauke, nu već onda pri ljubi se učenju slavistike i stranih jezika. bno stade marljivo izučavati historiju, napose sla- vensku. God. 1852 regjen je za svećenika, a god. 1853 položi doktorski ispit, te bude namješten u senjskom sjemeništu kao učitelj crkvene povijesti ai kanoničkog prava. Ali nad sve znanosti histori- “ja bijaše njegovom strukom. Još u Senju napiše veliku svoju radnju ,Viek i djelovanje. sv. Ćirila i Metoda“, a zatim još nekoliko povje- snih rasprava po raznim časopisima. G. 1857 po- gje iz Senja u Rim za kanonika ilirskog kaptola koje su mu mnogo vrijedile, jer je kroz sve ovo vrijeme iz bogatih knjižnica rimskih crpao gradnju za povi- jest južnih Slavena. God. 1861 povuče i Račkog- megju narodne pobornike i on stupi u narodnu stranku uz svog prijatelja biskupa Strossmajera. “Znamenite adrese onih vremena njegovo su dje- lo. Osvem njih napisao je više pol. članaka od ve- like vrijednosti, a u Beču izda knjigu pod naslo- vom ,Odlomci iz državnog prava hrvat- skog za narodne dinastije“. Iste godine 1861 izda u Zagrebu ,Slavensko pismo“. :Godine 1864 stade sa Jagićem i Torbarom uregji- vati znanstveni časopis ,Književnik“ u kome je napisao osim inih radnja i ,Ocjenu starijih izvora za hrvatsku i srbsku poviest“. Došaste godine u društvu s Jagićem izda glasovi- to ,Asemanovo evangjelje“. U prvoj sje- dnici jugoslavenske akademije na 5 juna 1867 bi izabran presjednikom akademije i uzdrži tu čast sve do zadnjih godina. Tada se posvema posveti ovome naučnom zavodu, kome je bio duša. Od njegovih većih radnja spomenućemo samo: ,P o- kret na slavj. jugu koncem XIV i počet- kom XV vijeka“; ,Bogomili i Patareni“;, »Kada i kako se pretvori hrvatska kne- ževina u kraljevinu“; ,Dopunjci i izprav- ei za stariju poviest hrvatsku,; ,Borba južnih Slavena za državnu neodvisnost u XI vieku“ itd. itd. Sve ove rasprave izišle su u ,Radu“ jugoslavenske akademije, ali nijesu sa- me, jer ih slijedi sijaset drugih radnja razbacanih tamo i amo. Kad su nazad tri godine bili podignuti pre- govori izmegju Rima i Petrograda radi uregjenja ruskih katolika, ruski car bio je sklon da ustano- vi za svoje \atolike patrijarsku stolicu, ako će na nju zasjesti Dr. Rački. Povjerenik carev bio je došao dapače u Zagreb, da se dogovori, ali je Rački tu čast usprkos hitnjama Vatikana otklonio, jer da se on ne može odreći svog milog naroda i asademije. Bito ioliko je bio cijenjen ovaj čovje.! Kao političar Rački, premda se od nazad dva- deset godina povukao s parlametarnog polja, su- djelovao je duševno svim velikim pokretima u pri- log hrvatske misli. Bio je vogjom neodvisne na- rodne stranke sve do nazad malo vremena, kad se je ova sjedinila sa strankom prava. Tad ga na- lazimo u ujedinjenoj oporbi, gdje je njegova riječ bila visoko cijenjena. U zadnje doba bio se veo- ma poharao, tako da nije mogao odoljeti nemiloj bolesti koja ga je mjesec dana mučila, dok ga nije osvojila. > Laka mu bila hrvatska zemlja \ Vječna mu uspomena u narodu | O" i | Kobna vijest ošiuula je sve prave sinove na- še domovine. Po svemu narodu od Drine i Drave do jadranskoga mora vlada velika žalost. Sve hr- svijet, već ttvekoliko učeno Slavenstvo saučestvuje našoj žalosti, osobito braća Česi. pri» i Čitaonice svih hrvatskih brzojava. Čitaonica, je zamolila, proć., Smičiklaga da . je zastupa i' položi: vijenac. Dr. Mile Starčević za- stupaće isto tako dubrovačku hrvatsku omladinu. Prekojuče bio je sprovod. Po velikim pri- \pravama sa.svih strana ima biti bilo nješto impo-, zantna. Vječna slava velikome po' ojniku! Čast. na- rodu koji ovako štuje svoje neumrle sinove! — se. a Ko nam truje pravoslavne Hrvate, O tome smo mi dosta govorili. Ali je 2 bolje progovorila jedna rasprava koja se je ono- madne vodila u Zagrebu. Lani negdje ,Obzor“ nja, u kome bijaqu nacrtane goleme. nepodopštine srpske što ih je na tamošnjoj gimnaziji radio do- šljak grč. ist. kateheta Duić, koji je pravoslavne učenike (nije ih bilo nego šest!) učio, mješte vje- - ronauka, kako da- bolje zamrze hrvatstvo i hrvat- sko ime-+-još mnogo toga. Kad je dopis izišao, Duić je tužio urednika radi uvrijede poštenja. Ovakoj feli čeljadi ti ne smiješ kazati po istini ko su i što su, jer oni od- mah nalaze da je tim uvrijegjena njihova čast. Ele rasprava je bila u Zagrebu i sudbeni stol pozvao je kao svjedoke gjake pravoslavne vje- re, .od kojih jedan g. M. Ljuboević sada uči u Pe- šti. Evo ovdje presude i srpske bruke : Broj 560. kaz. ex 1894. Kr. sudbeni stol u Zagrebu obnašao je odbiti pred- leg privatnoga tužitelja Vladimira Duića, da se proti Jo- sipu Pasariću, uredniku ,Obzora“ povede iztraga radi pre- stupka suprot sigurnosti poštenja tiskopisom označena u $. 488 k. z. kažnjiva po $. 493 k. z. a počinjena tiskopi- som: ,dopis iz Senja od 28 lipnja 1893 štampana u ,Ob- zoru“ od 1. srpnja 1893 broj 148 i to iz sliedećih razloga: Inkrimirano je sljedeće : 2. stavka od ,Mi u studenu javismo.. . vnatelj nije i t. d.“ : 6. stavka od ,tim nečuvenim nakanama .... do pop g. Duić.“ 7. stavka od ,u iztrazi... do otac #06 prosti razbojnik.“ 8. stavka od ,dakle onaj čin... do posljedica uzgoja pra- voslavni vjeroučitelja.“ Sve to u objektivnom pogledu tvori učin prestupka označena u $.:488 k. z. jer se tužitelj: okrivljuje: stanovi- tim nećudorednimi čini — koji ga mogu poniziti ili omra- zit u očijuh javnoga mnienja. Po $. 490 k. z. može se postići bezkažnjivost, ako se dokaže podpuna istina okrivljenja. Osumnjičen nastupio je dokaz istine, koji je sudbe- no poveden s uspjehom sljedećim : Ustanovljeno je izkazom Miroslava Ljuboevića, da je privatni tužitelj kao vjeroučitelj običavao podučavati svoje djake pol sata o crkvenom pjevanju a pol sata o srpstvu, da je putio djake za vrieme poduke o religiji, da zamrze na konškolarce Hrvate, da je mirno i smješeći se slušao, ako su djaci obrede katoličke vjere ruglu izvrga- vali, da je pripovjedao, da su prvi rimski pape bili raz- bojnici, jer da su ljude, koji im se nisu htjeli pokloniti na lomači izpalili, a ti ljudi da su bili pravoslavne vjere, da imadu 21|1 150 mučenika, koje pravoslavni svetcima sla- ve, a to su bili oni, koje su rimske pape na lomači spali- ti, — da je rimske pape oholija podigla, podučavao je, kako nadalje iz izkaza tog svjedoka proizlazi, da će se svi Srbi sa Srbijom sjediniti, ter navaliti na Hrvate i t. d. — da je u obće djake za vrieme vjerouke.putio na mržnju i prezir proti Hrvatom, da je mtče odobravao što su djaci pravoslavne vjere učinili, jer kad su djaci pred crkvom ga+ zili hrvatsku trobojnicu, da je gledao sve to mirno i smje- . do kako da ra- šeći se, a smijao se takogjer, kad su mu djaci pripovjedali ' gle :da namijene da su poderali i u zahod bacili rimokatolički evangjelijar, Svjedok Josip Lukić, kaže, da je privatni tužitelj . pripovjedao u školi, da je pravoslavna vjera jedina prava vjera, a rimske pape da su najgorji ljudi koji dadu pra- voslavne paliti, kojim kašnje srpski narod spomenik postavlja. Ravnatelj g. Mesek potvrgjuje, da je njemu privat- ni tužitelj na njegov upit, što on djecu uči o nepogrešivo- sti pape, kaxao da je to istina, da je on ma upit jednog djaka morao po svojoj savjesti reći, da je papa pogriešiv. Pošto dakle iz izkaza tih svjedokah a naročito iz- kaza Ljuboevića proizlazi, da je privatni: tužitelj u istinu djake pravoslavne vjere putio na mržnju i prezir proti djakom katoličkim-Hrvatom i-:da je privatni tužitelj kriv vladanju pravoslavnih djaka, jer je iste kod poučavanja u religiji huškao proti hrvatskoj narodnosti i rimokatoličkoj eri — to .neima dvojbe, da je X ica svj TENI je Duić 1 gosp. Josip Pasarić — prvi time, da mu prosto stoji proti ovomu zaključku u roku od 8 dana ($. 105 kaz. pos.) predati pritužbu na veleslavni kr, banski stol, Kr. šudbeni stol U Zagrebu $ veljače 1804 Rakodozaj 1.5 o. . s e ve A i i sa. n nji način-odgojenih bio donio dopis iz Se-, ' Radi toga nešto i pišemo ovo par riječi; O tom se ubavješćuje privatni tužitelj g. Vladimir; 7«Ne, pravoslavno pučanstvo, koje živa po Hr- vatskoj, Slavoniji, Dalmaciji i koje svoj jezik i danas zove Hrvatskim, ne bi bilo našim naj- ljućim neprijateljem, da mu nije nekijeh popova i kalugjera; koji sa: zavaja i golema ste, natizam i mržnju na hrvatstvo. Mi bi željeli još gdjegod nagje poštenih momaka poput gile. boevića, pak smo uvjereni dabi izišlo takih na vidjelo, da bi svi čestiti i nepokvateni hrišćani oči otvorili i oo .se odvratili: od; one staze, ko- ih danas vodi pova i vili na r- jom 4. njiho go Gospodin koji nam je poslao : gorju presudu hrišćanin je i zove se Mile Maravić. Iz pisma na našega urednika izvadićemo jednu tačku, ma po- činili tim i jednu malu indiskreciju, radi čega. mu pitamo proštenje. ,Ovo Vam napominjem, piše on, još iradi toga, da se uvjerite da iimportirani srbski otrov nije otrovao svega pravoslavnoga. življa hr- vatskoga. Ima nas još, a bit će broj sve veći, jer se već opaža reakcija u zavedenom pučanstvu, ko- je nije ni slutilo, da se primajuć srbstvo : odriće svetoga hrvatstva i da postaje dušmanin svoje o- tačbine.“ S ovim istinskim riječima i mi završujeino, Naši Dopisi, Orebić, 12 februara. Dabome, da se ovijeh poklada nijesmo za- bavljali, kako vi tamo u gradu — ali ipak so za- bavismo i mi dosta lijepo. Naplesasmo se do mi- le volje, naužismo se društva krasnijeh našijeh Hr- vatica, napjevasmo domoljubnijeh pjesmica — pa što. ćete više? To je za nas, za malovaroške ljude, uživanje non plus ultra.... -Nadodajte uz to svake večeri po svrsi zabave večeru izmegju nas nekoliko vim: prijatelja — i eto vam potpune slike svega .. No, to žije uprav baš (sve — ima \ još nešto. — 0- stalo samo tako da usput napomenusmo. Da razjasnimo ... Kazasmo vam za večere. Jedna od takijeh večera bila je poslije . pošljednje zabave — na osvit čiste srijede. Bilo nas ne- koliko. Kad se potkrijepismo, stadosmo da, pjeva- mo lijepe naše hrvatske pjesme, a onda da i na- zdravljamo. Te su nazdravice, naravski, bile ko što običajno u takijem prilikama bivaju, pa i ne tre- ba, da ih sve posebice spominjemo. Samo ćemo jednu — onu gospara Mil... Bijelića, brodovlasni- ka iz Kučišta. Lijepa je ta nazdravica i na čast je rečenom rodoljubu. Suština joj je u malo rije- či: veseli se probugjenom patriotizimu;. drago mu je, što se već gotovo svud na sastancima: divna naša domovina ističe i rodoljublje fali — ali ne bi rada, da to sve ne bude, ko što na šalost kad i kad biva, patrijotizam samo u ri iječi; kaže, da svaki pravi Hrvat, uz švoje hrvatsko osjećanje, treba da i potpomaže hrvatstvo, u koliko može, i moralno i materijalno; — kod nas je nadasve pre- poručit ovo pošljednje ... Citira tad one Haram- bašićeve stihove, upravljene praktičnijem stekli+i- ma, što smo ih mi u jednoj sličnoj prigodi u va- šem cijenjenom listu već donijeli — i žao bi mu bilo, ako bi se ikome na poluostrvu te riječi mo- Nazdravlja samo onijem, koji su, Hrvati.i na riječi i na djelu. — + Naše društvo, da dokaže, & je i ono takovo, a i u znak odobrenja hazdravice, pokesa 'še i*za čas izmegju dvanaestorice: drugova sakupi za Društvo Ćiri- la i Metoda lijepu svotu od 82 krune... Bi opre- dijeljen za sakupljača g. Antićević, od kog ćete to i ono, što je po mjestu poslije sakupio, bit već valjda primili. (Primili sino 104 krune, Ur.). Eto — to je.ono nešto, to je ono radi če- sa vam šaljemo ovaj dopis. No ne šaljemo kao da tijem hoćemo da pofalimo koga, Od onijeh smo, te drže, da sve ono što se po mogućnošti čini za svetu našu narodnu stvar — čini: se to iz same dužnosti. A kad jedan naprosto vrši svoju dužnost, | me zaslužuje nikakve posebne pofale. S toga glo- ne bi bilo potreba ni da ovo na javnost ix- to mišljenje još poodavna u jednom našen om listu bili obrazložili — ali nijesino si (hršienika <. San 3 4eo