+

.

1 3 Dr. Frano Rački rodio se 25 novembra

koz Zi u Fužini u hrvatskom gorskom kotaru od

-r

sv. Jeronima gdje ostane tri godine, _

+ tiilnih roditelja. Pučku školu svršio jeu rodnom

mjestu a gimnaziju u Varaždinu. Odabrav sveće-
ničko zvanje pregje u senjsko sjemenište, odakle
god. 1849 pogje u Beč, gdje je marljivo izučavao
teologijske i filozofijske nauke, nu već onda pri
ljubi se učenju slavistike i stranih jezika.

bno stade marljivo izučavati historiju, napose sla-
vensku. God. 1852 regjen je za svećenika, a god.
1853 položi doktorski ispit, te bude namješten u
senjskom sjemeništu kao učitelj crkvene povijesti

ai kanoničkog prava. Ali nad sve znanosti histori-
“ja bijaše njegovom strukom. Još u Senju napiše

veliku svoju radnju ,Viek i djelovanje. sv.
Ćirila i Metoda“, a zatim još nekoliko povje-
snih rasprava po raznim časopisima. G. 1857 po-
gje iz Senja u Rim za kanonika ilirskog kaptola
koje su mu
mnogo vrijedile, jer je kroz sve ovo vrijeme iz
bogatih knjižnica rimskih crpao gradnju za povi-
jest južnih Slavena. God. 1861 povuče i Račkog-
megju narodne pobornike i on stupi u narodnu
stranku uz svog prijatelja biskupa  Strossmajera.

“Znamenite adrese onih vremena njegovo su dje-

lo. Osvem njih napisao je više pol. članaka od ve-
like vrijednosti, a u Beču izda knjigu pod naslo-
vom ,Odlomci iz državnog prava hrvat-
skog za narodne dinastije“. Iste godine
1861 izda u Zagrebu ,Slavensko pismo“.

:Godine 1864 stade sa Jagićem i Torbarom uregji-

vati znanstveni časopis ,Književnik“ u kome
je napisao osim inih radnja i ,Ocjenu starijih
izvora za hrvatsku i srbsku poviest“.
Došaste godine u društvu s Jagićem izda glasovi-
to ,Asemanovo evangjelje“. U prvoj sje-
dnici jugoslavenske akademije na 5 juna 1867 bi
izabran  presjednikom akademije i uzdrži tu čast
sve do zadnjih godina. Tada se posvema posveti
ovome naučnom zavodu, kome je bio duša. Od
njegovih većih radnja spomenućemo samo: ,P o-
kret na slavj. jugu koncem XIV i počet-
kom XV vijeka“; ,Bogomili i Patareni“;,
»Kada i kako se pretvori hrvatska kne-
ževina u kraljevinu“; ,Dopunjci i izprav-
ei za stariju poviest hrvatsku,; ,Borba
južnih Slavena za državnu neodvisnost
u XI vieku“ itd. itd. Sve ove rasprave izišle su
u ,Radu“ jugoslavenske akademije, ali nijesu sa-
me, jer ih slijedi sijaset drugih radnja razbacanih
tamo i amo.

Kad su nazad tri godine bili podignuti pre-
govori izmegju Rima i Petrograda radi  uregjenja
ruskih katolika, ruski car bio je sklon da ustano-
vi za svoje \atolike patrijarsku stolicu, ako će na
nju zasjesti Dr. Rački. Povjerenik carev bio je
došao dapače u Zagreb, da se dogovori, ali je
Rački tu čast usprkos hitnjama Vatikana otklonio,
jer da se on ne može odreći svog milog naroda i
asademije. Bito ioliko je bio cijenjen ovaj čovje.!

Kao političar Rački, premda se od nazad dva-
deset godina povukao s parlametarnog polja,  su-
djelovao je duševno svim velikim pokretima u pri-
log hrvatske misli. Bio je vogjom neodvisne  na-
rodne stranke sve do nazad malo vremena, kad
se je ova sjedinila sa strankom prava. Tad ga na-
lazimo u ujedinjenoj oporbi, gdje je njegova riječ
bila visoko cijenjena. U zadnje doba bio se veo-
ma poharao, tako da nije mogao odoljeti nemiloj
bolesti koja ga je mjesec dana mučila, dok ga
nije osvojila. >

Laka mu bila hrvatska zemlja \ Vječna mu
uspomena u narodu |

O" i
| Kobna vijest ošiuula je sve prave sinove na-
še domovine. Po svemu narodu od Drine i Drave
do jadranskoga mora vlada velika žalost. Sve hr-

svijet, već ttvekoliko učeno Slavenstvo saučestvuje
našoj žalosti, osobito braća Česi. pri»
i Čitaonice svih hrvatskih

 

brzojava. Čitaonica, je zamolila, proć., Smičiklaga da .

je zastupa i' položi: vijenac. Dr. Mile Starčević za-
stupaće isto tako dubrovačku hrvatsku omladinu.

Prekojuče bio je sprovod. Po velikim  pri-

\pravama sa.svih strana ima biti bilo nješto impo-,

zantna.
Vječna slava velikome po' ojniku! Čast. na-
rodu koji ovako štuje svoje neumrle sinove!

— se. a

Ko nam truje pravoslavne Hrvate,

O tome smo mi dosta govorili. Ali je 2
bolje progovorila jedna rasprava koja se je ono-
madne vodila u Zagrebu.

Lani negdje ,Obzor“
nja, u kome bijaqu nacrtane goleme. nepodopštine
srpske što ih je na tamošnjoj gimnaziji radio do-
šljak grč. ist. kateheta Duić, koji je pravoslavne
učenike (nije ih bilo nego šest!) učio, mješte vje-

- ronauka, kako da- bolje zamrze hrvatstvo i hrvat-

sko ime-+-još mnogo toga.
Kad je dopis izišao, Duić je tužio urednika

radi uvrijede poštenja. Ovakoj feli čeljadi ti ne
smiješ kazati po istini ko su i što su, jer oni od-
mah nalaze da je tim uvrijegjena njihova čast.

Ele rasprava je bila u Zagrebu i sudbeni
stol pozvao je kao svjedoke gjake pravoslavne vje-
re, .od kojih jedan g. M. Ljuboević sada uči u Pe-

šti. Evo ovdje presude i srpske bruke :
Broj 560. kaz. ex 1894.

Kr. sudbeni stol u Zagrebu obnašao je odbiti pred-
leg privatnoga tužitelja Vladimira Duića, da se proti Jo-
sipu Pasariću, uredniku ,Obzora“ povede iztraga radi pre-
stupka suprot sigurnosti poštenja tiskopisom označena u
$. 488 k. z. kažnjiva po $. 493 k. z. a počinjena tiskopi-
som: ,dopis iz Senja od 28 lipnja 1893 štampana u ,Ob-
zoru“ od 1. srpnja 1893 broj 148 i to iz sliedećih razloga:

Inkrimirano je sljedeće :

2. stavka od ,Mi u studenu javismo.. .
vnatelj nije i t. d.“ :

6. stavka od ,tim nečuvenim nakanama .... do pop g. Duić.“

7. stavka od ,u iztrazi... do otac #06 prosti razbojnik.“

8. stavka od ,dakle onaj čin... do posljedica uzgoja pra-
voslavni vjeroučitelja.“

Sve to u objektivnom pogledu tvori učin prestupka
označena u $.:488 k. z. jer se tužitelj: okrivljuje: stanovi-
tim nećudorednimi čini — koji ga mogu poniziti ili omra-
zit u očijuh javnoga mnienja.

Po $. 490 k. z. može se postići bezkažnjivost, ako
se dokaže podpuna istina okrivljenja.

Osumnjičen nastupio je dokaz istine, koji je sudbe-
no poveden s uspjehom sljedećim :

Ustanovljeno je izkazom Miroslava Ljuboevića, da
je privatni tužitelj kao vjeroučitelj običavao podučavati
svoje djake pol sata o crkvenom pjevanju a pol sata o
srpstvu, da je putio djake za vrieme poduke o religiji, da
zamrze na konškolarce Hrvate, da je mirno i smješeći se
slušao, ako su djaci obrede katoličke vjere ruglu izvrga-
vali, da je pripovjedao, da su prvi rimski pape bili raz-
bojnici, jer da su ljude, koji im se nisu htjeli pokloniti na
lomači izpalili, a ti ljudi da su bili pravoslavne vjere, da
imadu 21|1 150 mučenika, koje pravoslavni svetcima sla-
ve, a to su bili oni, koje su rimske pape na lomači spali-
ti, — da je rimske pape oholija podigla, podučavao je,
kako nadalje iz izkaza tog svjedoka proizlazi, da će se svi
Srbi sa Srbijom sjediniti, ter navaliti na Hrvate i t. d. —
da je u obće djake za vrieme vjerouke.putio na mržnju i
prezir proti Hrvatom, da je mtče odobravao što su djaci
pravoslavne vjere učinili, jer kad su djaci pred crkvom ga+
zili hrvatsku trobojnicu, da je gledao sve to mirno i smje-

. do kako da ra-

šeći se, a smijao se takogjer, kad su mu djaci pripovjedali ' gle :da namijene

da su poderali i u zahod bacili rimokatolički evangjelijar,

Svjedok Josip Lukić, kaže, da je privatni tužitelj .

pripovjedao u školi, da je pravoslavna vjera jedina prava
vjera, a rimske pape da su najgorji ljudi koji dadu pra-
voslavne paliti, kojim  kašnje srpski narod spomenik
postavlja.

Ravnatelj g. Mesek potvrgjuje, da je njemu privat-
ni tužitelj na njegov upit, što on djecu uči o nepogrešivo-
sti pape, kaxao da je to istina, da je on ma upit jednog
djaka morao po svojoj savjesti reći, da je papa pogriešiv.

Pošto dakle iz izkaza tih svjedokah a naročito iz-
kaza Ljuboevića proizlazi, da je privatni: tužitelj u istinu
djake pravoslavne vjere putio na mržnju i prezir proti
djakom katoličkim-Hrvatom i-:da je privatni tužitelj kriv
vladanju pravoslavnih djaka, jer je iste kod poučavanja u
religiji huškao proti hrvatskoj narodnosti i rimokatoličkoj

eri — to .neima dvojbe, da je
X ica svj TENI je

Duić 1 gosp. Josip Pasarić — prvi time, da mu prosto
stoji proti ovomu zaključku u roku od 8 dana ($. 105 kaz.
pos.) predati pritužbu na veleslavni kr, banski stol,

Kr. šudbeni stol

  

U Zagrebu $ veljače 1804
Rakodozaj 1.5 o. .
s e ve A i i sa. n

  

   

nji način-odgojenih

bio donio dopis iz Se-,

   

' Radi toga nešto i pišemo ovo par riječi;

O tom se ubavješćuje privatni tužitelj g. Vladimir;

 
 

7«Ne, pravoslavno pučanstvo, koje živa po Hr-
vatskoj, Slavoniji, Dalmaciji i koje svoj jezik i
danas zove Hrvatskim, ne bi bilo našim naj-
ljućim neprijateljem, da mu nije nekijeh popova i

kalugjera; koji sa: zavaja i golema ste,

natizam i mržnju na hrvatstvo. Mi bi željeli

još gdjegod nagje poštenih momaka poput gile.
boevića, pak smo uvjereni dabi izišlo takih na

vidjelo, da bi svi čestiti i nepokvateni hrišćani

oči otvorili i oo .se odvratili: od; one staze, ko-

ih danas vodi pova i vili na r-
jom 4. njiho go

Gospodin koji nam je poslao : gorju presudu
hrišćanin je i zove se Mile Maravić. Iz pisma na
našega urednika izvadićemo jednu tačku, ma po-
činili tim i jednu malu indiskreciju, radi čega. mu
pitamo proštenje. ,Ovo Vam napominjem, piše on,
još iradi toga, da se uvjerite da iimportirani srbski
otrov nije otrovao svega pravoslavnoga. življa hr-
vatskoga. Ima nas još, a bit će broj sve veći, jer
se već opaža reakcija u zavedenom pučanstvu, ko-
je nije ni slutilo, da se primajuć  srbstvo : odriće

svetoga hrvatstva i da postaje dušmanin svoje o-
tačbine.“
S ovim istinskim riječima i mi završujeino,

Naši Dopisi,
Orebić, 12 februara.

Dabome, da se ovijeh poklada nijesmo za-
bavljali, kako vi tamo u gradu — ali ipak so za-
bavismo i mi dosta lijepo. Naplesasmo se do mi-
le volje, naužismo se društva krasnijeh našijeh Hr-
vatica, napjevasmo domoljubnijeh pjesmica — pa
što. ćete više? To je za nas, za malovaroške ljude,
uživanje non plus ultra.... -Nadodajte uz to
svake večeri po svrsi zabave večeru izmegju nas

nekoliko vim: prijatelja — i eto vam potpune
slike svega ..
No, to žije uprav baš (sve — ima \ još nešto.

— 0-
stalo samo tako da usput napomenusmo.

Da razjasnimo ... Kazasmo vam za večere.
Jedna od takijeh večera bila je poslije . pošljednje
zabave — na osvit čiste srijede. Bilo nas ne-
koliko. Kad se potkrijepismo, stadosmo da, pjeva-
mo lijepe naše hrvatske pjesme, a onda da i na-
zdravljamo. Te su nazdravice, naravski, bile ko što
običajno u takijem prilikama bivaju, pa i ne tre-
ba, da ih sve posebice spominjemo. Samo ćemo
jednu — onu gospara Mil... Bijelića, brodovlasni-
ka iz Kučišta. Lijepa je ta nazdravica i na čast
je rečenom rodoljubu. Suština joj je u malo rije-
či: veseli se probugjenom patriotizimu;. drago mu
je, što se već gotovo svud na sastancima: divna
naša domovina ističe i rodoljublje fali — ali ne
bi rada, da to sve ne bude, ko što na šalost kad
i kad biva, patrijotizam samo u ri iječi; kaže, da
svaki pravi Hrvat, uz švoje hrvatsko osjećanje,
treba da i potpomaže hrvatstvo, u koliko može, i
moralno i materijalno; — kod nas je nadasve pre-
poručit ovo pošljednje ... Citira tad one Haram-
bašićeve stihove, upravljene praktičnijem stekli+i-
ma, što smo ih mi u jednoj sličnoj prigodi u va-
šem cijenjenom listu već donijeli — i žao bi mu
bilo, ako bi se ikome na poluostrvu te riječi mo-
Nazdravlja samo onijem, koji
su, Hrvati.i na riječi i na djelu. — + Naše
društvo, da dokaže, & je i ono takovo, a i u znak
odobrenja hazdravice, pokesa 'še i*za čas izmegju
dvanaestorice: drugova sakupi za Društvo Ćiri-
la i Metoda lijepu svotu od 82 krune... Bi opre-
dijeljen za sakupljača g. Antićević, od kog ćete
to i ono, što je po mjestu poslije sakupio, bit već
valjda primili. (Primili sino 104 krune, Ur.).

Eto — to je.ono nešto, to je ono radi če-
sa vam šaljemo ovaj dopis. No ne šaljemo kao da
tijem hoćemo da pofalimo koga, Od onijeh smo,
te drže, da sve ono što se po mogućnošti čini za
svetu našu narodnu stvar — čini: se to iz same
dužnosti. A kad jedan naprosto vrši svoju dužnost,

| me zaslužuje nikakve posebne pofale. S toga glo-

ne bi bilo potreba ni da ovo na javnost ix-

to mišljenje još poodavna u jednom našen
om listu bili obrazložili — ali nijesino

si (hršienika <. San 3 4eo