R List izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za (Dubrovnik:) na cijelu |
godinu fior. 4, na po godine fior. 2; (Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu:) na cije-
Ju godinu fior. 4: 50, na po godine fior. 2: 25; (za inozemstvo) fior. 4 i poštarski troškovi.
Pojedini broj stoj 10 novč. Ko ne vrati list kad mu
je predbrojen i za došasto polugodište.
z—————m—m=mmm—=m—m==m=m=m—m—mm————=—=—<m=<—<€=SeEz mz
Sabor Dalmatinski.
Ovogodišnje zasjedanje trajalo je malo ma-
nje nego mjesec i po dana. Iz početka se plando-
valo od sjednice do sjednice i po 5 dana, a na
svrhu navalila jedna za drugom, kad je najviše
trebalo dogovora i promišljanja. Sabor je u subo-
tu od vladina povjerenika po nalogu ministra na-
glo zatvoren i tako je ostalo mnogo posala neri-
ješenih. Vladin povjerenik zatvorio je sabor, da
ne dogje do drugog čitanja adrese za sjedinjenje
sa Hrvatskom.
Početak saborisanja ne naliči svrsi u niče-
mu. Hrvatski klub predao je odmah adresu o ko-
joj se narodno-hrvatski izrazio tek mjesec dana
kasnije. Izmegju Biankina i potpresjednika Bulata,
kao zamjenika presjednikova, dolazilo je svaki dan
.do neugodnih prizora. Organ ovoga zadnjega, ,Na-
rod“ odvraćao je Biankinu svom žestinom, uzim-
ljaći pri tom njeko skoro-, ,namjesništveno“ sta-
novište. ,Narotini List“ nijč mu ostao dužan,
a većina je šućela. Jedan jedini zastupnik. većine
ulazio je još u ovu polemiku; koja se vodila po-,
najviše radi toga što adresa nije bila odmah do-'
nešena .na -duevni red. |
Mi to takogjer ne odobrhvasmo, Postupanje
većine tumačismo kao da ona već zna za sudbinu'
adrese kluba šesterice i sabora ako je prihva«:
ti, te da joj je najprva briga, da zemaljskom od-
boru votira provincijalni budget. Možda se nijesmo |
ni prevarili. ue
= Ali malo ,po malo, kad su se hladni zidovi
sabornice Sv. Antuna ogrijali žarom političke bor-i
be, sve se promijenilo. Spljetski ,Narod* naje-.
dnom stanuo pisati o Biankinu kao o čovjeku ko-
ji je izrazom mišljenja sveukupne. dalmatinske Hr-i
vatske, dapače pošao je još dalje, te zaprijetio ne-.
komu, da gleda dobro što čini, jer da bi lako mo-
gao imati posla ,s elementima, kojim ni sam Bian-
kini nije dosta radikalan. Dok je ovako udarao
sBulatov list, u Zadru se raspravljao školski _ pro-,
račun sa velikim saučešćem govornika. Narodna-
hrvatska stranka utjecala je obilno u raspravu, te
je naprama Srbima zauzela tačno i posve opre-
djeljeno stanovište. Govori Borčića, navlastito pak
oni Čingrije i Klaića, bijahu od svakoga s radošću
pozdravljeni i veoma qobro primljeni. Narodna
stranka trsila se da popravi svoju prekolanjsku
pogrešku o čitankama, te je ovo pitanje bilo izru-
čeno stanovitom odboru. Istodobno je Klaić zapi-
tao presjedništvo kada mish donijeti na dnevni
red adresu za sjedinjenje sa Hrvatskom.
Da pravo kažemo, teško bi nam bilo naći
razloge ovome preokretu. No mi ih nećemo ni
tražiti, jer bismo mogli zaći i krivim investigacija-
ma. Mi se radujemo da je krenulo na bolje i u
Zadru kao.u Beču, pak, , sasvim da nam je naša
bliža , stranačka budućnost veoma tamna, vapimo
naprama narodno-hrvatskoj stranci, neka ona i.ma-
dalje nastoji da _se. što, bolje zbliži radikalnom živ-
lju pokrajine, koji, i u mladosti, i u narodu osva-
ja sve više zemljišta. Dalmacija mora da progo-
vori svojim neprijateljima
U: DUBROVNIKU 24. Februara 1894. : : ,
šalju se Uredništvu.
pretplata mine, smatra se da tiskaju po pogodbi.
Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku a dopisi
Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više puta
Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava,
to dogoditi na ovaj način kako se dogodilo, nije
nam se ni snjelo. Pomislite malo! adresa je pod-
nesena: vladin povjerenik šuti, jedino prosvjedu-
je da se tobože kralju nije govorilo s dužnim mu
počitanjem; dolazi se na prvo čitanje : povjerenik
šuti; raspravlja se pitanje kojim se bavi adresa,
čita se prvi put i velikom većinom glasova izru-
čuje se ona posebnom odboru sedmerice: povjere-
nik ne govori ništa; odbor se sastaje, bira pre-
sjednikom Klaića, izvjestiteljem Bulata, čini njeke
popravke na adresi te je prima; u došastoj sjed-
nici dolazi na red adresa i baš da će se izručiti
drugome čitanju, kad na jednom ustane gospodin
povjerenik vlade. Da govori protiv nje? Ne, nego
ide do presjedničke stolice i izručuje presjedniku
malo pisamce. Ovaj ga otvora i čita — — da je
sabor po nalogu ministra naglo zatvoren !
Ovako ponašanje zaudara malo po apsoluti-
zimu i dovodi vladu do opreke sa temeljnim zakoni-
ma ove države, po kojim Dalmacija pripada Hr-
vatskoj. Nemaju li zar_ dalmatinski zastupni-
njezina dužnost da obrazloži svoje postupanje.
Kot. poglavar Nardelli rekao je da vlada ima
bi se ovako postupalo, ustavnost ne bi bila nego
"obmama a narodno prestavništvo puka igračka.
Ali nas sve ove ,ekspetoracije“ ni ma-
'lo ne straše. Sabor dalmatinski dokazao je, da ve-
čina, velika većina naroda želi sjedinjenje sa mate-
rom zemljom. Mogu se tome stavljati na put koje-
kakove zapreke i mudre doskočice, ali to će biti
samo pokušaji. Mi treba da tim pokušajima ju-
mački odolimo, da se ne prepanemo od dekreta i
ljudi koji su tu od danas do sutra. I mi ćemo po-
bijediti. Sabor dalmatinski može se još zatvoriti
nekoliko puta. Toliko bolje! To će našu narodnu
svijest. još više učvrstiti. Proti nama svom snagom
vojuje njemačka ideja. Nju ćemo iz naše zemlje
izagnati. Spomenimo se samo da smo Hrvati i da
smo Slaveni.
x
u i
Talijanaši su ovog puta učinili vrlo žalosnu
figuru. Njih 3-4 govorili su o velikoj konvencijo-
nalnoj laži, o talijanskom harakteru zemlje. To su
čeljad koja ne vide dalje od nosa, koja ne vide
šta će biti sutra i kako će se svi njihovi napori
rasplinuti u strahovitoj asimilativnoj sili našega na-
roda. Oni toga ne dokučuju i zato su se usudili,
da adresi za sjedinjenje sa Hrvatskom suprostave
svoju adresu, da se uzdrži statu quo. Zahtijeva-
li su pučkih škola na talijanskom jeziku za spljet-
ske crven-kapičare, da im odbor piše talijanski,
da se učenici srednjih škola odgajaju talijanskii još
mnogo toga. Ali su bili sjajno poraženi u svemu
a najviše u svojoj adresi, koja je zadobila cigla
četiri glasa. Ako ti ljudi umiju misliti neka ob
ovom razmišljaju. |
i Prije nijesu bili talijanci, već samo . protiv-
nici sjedinjena. Da se uzmognu osloniti na $ 19
temeljnih. zakona, prihvatili su se talijanske na-
"rodnosti. Talijanske narodnosti u nas nema. U nas
onako kako im danas | može biti obitelji u kojima se doma govori tali-
ci prava da pitaju to združenje? A vlada, nije li.
pravo a ne dužnost da cdgovars saboru. Kad
ne pjemonteške obitelji, u kojima se danas govo-
ri franceski, sačinjale franceski narod, a to bi bila
ludost i pomisliti.
Da nas ne boli zaslijepljenost puka, smijali
bi se kad vidimo njeke naše širogaće i crvenka-
pičare, koji ti talijanski ne znaju reći ni dobro-
jutro! a ponose se kao zanešeni pristaše dalma-
tinske autonomije !
Govore nam u ime talijanske kulture. Ona
je bogata i mi je ne ćeramo. Naši naobraženi mla-
dići uče talijanski, njemački, franceski, a u naj-
novije doba eto i ruski i oni iz ovih jezika crpa-
ju bogati materijal nauke za svoju širu naobraz-
bu. Ali naš narod, naš puk kad bi i desetinu
naučio od onoga što njegov jezik posjeduje, - bilo
bi mu dosta.
Naprotiv ova talijanomanija može učiniti, da
se iz naših kuća, iz naših škola, iz naših posala
— uopće sa naše obale talijanski jezik . sasvim
proćera. I tome se ne bi bilo čuditi, ako je tu
ne srestvom kulture nego kao oružje naših naro-
dnih protivnika. |
*
*o * :
Srbi su dosta govorili, ali što su govorili, to
je drugo pitanje. Svakako dobro sn istaknv)i_sv0i
liberalizam zastupnici hrvatskijeh hirišćana koje su
popovi vjerom posrbili. Oni su govorili i o jeziku
i_o spomenicima, i o hrvatskome pravu i o čitan-
kama, i o učiteljima i o srednjim školama' i svu-
kud su samo govorili o hrvatima. Najmanje su go-
vorili o sebi, o svojim načelima i 0 svojim težnjama.
Oni su nam se pokazali u pravoj svojoj sli-
ci kad su adrese došle na dnevni red. :
Srbi su glasovali i protiv talijanaške i piro-
tiv hrvatske adrese. Njihovi politički saveznici
zahtijevahu da se Dalmacija ne združi sa Hrvat-
skom, već da ostane kako je i danas, u Cizlajti-
niji; Srbi su se tomu protivili. Mi smo pitali da
Dalmacija ne ostane u ovome stanju već da se
pripoji Hrvatskoj: Srbi su se i tome protivili.
Što dakle hoće ti ljudi? Hoće li sjedinjenje
sa Srbijom? Ne, dapače ako ih to zapitate, oni će
vas opsovati kao podle denuncijante. :
'To je jedno. A za drugo pitali bi ih, kako
se slaže njihovo glasovanje protiv autonomaške
adrese sa izjavom zastupnika Kvekvića, koji je
lani rekao da je Srbima mjesto u Beču?
Jedan govori ovako, drugi onako. A ne pi-
tajte ih što hoće, jer oni ni sami ne znaju. Al
“me! Oni hoće inad i mržuju, oni hoće zlobu, pr-
kos i cijepanje narodnih stranaka; oni hoće tu-
gjinsko gospostvo i saveze. sa našim najgorim du-
šmanima. 'To im je dopušteno, pa i rade, a za
drugo se ne misle. Oni ne rade, ne stvaraju već
ometaju nas i sebe. Srpska stranka u Dalmaciji
nije narodna stranka nego je to sekta kojaje nikla
na buništu vjerskoga fanatizma. Kao takova ne može
nego da truje i sreća za nas da sačinja neznatnu
manjinu pučanstva. a t
x % d
Sa svim tim, ovo zasjedanje nama je donije-
lo razmjerno najviše koristi, Kao da su se umje-
reni elementi već uvjerili, da se u pitanju narod-
nih pravica valja služiti odlučnijim srestvima. .Hr-
vatsko ime nije nikad bilo tako visoko uzdignuto
kako sada, Saborom dalmatinskim vladala je prije
neka raznobojna, polutanska, neopredijeljena na-
rodna misao, Danas u njem gospoduje isao hr-
MAKA (obi 0
pm
Pa