2 1+ Or. Frano Rački. . 4 PL 4 e Say narod hrvatski bio je na 15 ov. mjese- . "ea u Žagrebu, da se po zadnji put pokloni tijelu velikoga pokojnika, čija će uspomena živjeti dok sažal- nice dolažahu sa svih strana i još su ih puni o- pozicijonalni listovi. Bijaše preko šesdeset vije- uaca, osvem svota koje su se polagale mješte vi- jenca u dobrotvorne svrhe. Bijahu zastupana mno- gobrojna društva hrvatska sa svih strana. Napuni- li bi sav naš mali prostor kad bi samo htjeli da pobrojimo razna zastupstva i odličnjake koji su bude svijeta i Hrvata. Neizbrojni brzojavi, bili na velikom sprovodu. Odmah na vratima akademije, gdje su bili izloženi umrli ostanci pokojnika oprostio se šnjim na ime iste g. Dr. Frano Marković prekrasnim go- vorom koji je prisutnim izmamio mnogu suzu ža- lobnicu. I tužna povorka krenula do prvostolne cr- kve, a odonle na groblje Mirogoj“, uz saučešće nepreglednog naroda. Nad grobom je govorio aka- demik Tadija Smičiklas, a prof. Šandor pl. Bres- ztijensky izrekao je u ime ujedinjene hrvatske o- pozicije, koja je izgubila jednoga od najboljih svo- jih članova ovaj govor: »Zalosni zbore ! Na vijest smrti dra. Frana Račkoga trznu se bolno sav hrvatski narod ter šilja odasvuda izra- žaj svoje žalosti, a prvi megju svima izrazi ju je- dnoglasno sabor Dalmacije, koljevka našega držav- noga i kulturnoga života. Mi pako gragjani prijestolnice Hrvatske, pra- štamo se satrveni sa slavnim pokojnikom pred nje- govim otvorenim grobom. U tom gragjanstvu evo i nas, mili pokojni- če, Tvojih najbližijih političkih suradnika, da Ti kažemo posljednji ,S Bogom !“ Teško nam se kidaju riječi od srca i od u- stiju, jer: je Tvoje preminuće i za nas gorki gu- bitak. Tvoje bo savršeno otačbeništvo posvetilo je Svoj umni i neumorni rad i političkim probitcima Hrvatske domovine. Medju sjajne resultate. Tvoga znanstvenoga rada spada i neoboriva obrana hrvatskoga držav- noga prava. Spram tim resultatom udesio si u svim od- nosnim pitanjima i Tvoj politički rad. Ne samo da se tim nijesi ogriješio o zna- nost, već si se uprav tim pokazao pravim njezi- nim sveštenikom, ne zatajiv u praktičnom životu ono, što si u znanstvenom radu pronašao kao sve- tu istinu, a domovini si dao u obranu prava ne- pobjedjeno oružje uma. Oslonivši se na kulturu i samosvijest naro- da, radio si za hrvatsko državno pravo odvažno i temeljito u našim saborima od g. 1861 do 1875, u kraljevinskom odboru g. 1866 i u dogovaranju s ugarskom vladom g. 1872, Tebi povjeri hrvatski sabor opetovano najva- žnije državopravne poslove. U tvom političkom radu bijaše Ti hrvatsko državno-pravo pozitivno-pravnim temeljem; nu Tvoj prosvijetljeni um i moralna savršenost tražila je i etički temelj a našla ga je u kršćanstvu. Po njem posvećena načela slobode i ravno- pravnosti bijahu Ti u savezu sa hrvatskim držav- nim pravom oni temelji, na kojih si hotio osnova- ti imenito savez kraljevina Hrvatske i Ugarske, bivši skroz osvjedočen, da će samo oni osigurati trajnost saveza i za vazda zajamčiti slogu, bratin- stvo i megju sobom obranu posestrima kraljevina. Ko što u državopravnim pitanjima, tako si kao zastupnik naroda i u drugim, naročito u svim prosvjetnim, razvijao najpomnji, najtemeljitiji rad. Prestavši biti narodnim zastupnikom, nijesi ipak prestao biti političkim čimbenikom, već si o- stao i u tom pogledu daleko pretežnom dijelu hr- vatske inteligencije vazda autoritetom. Jest, autoritetom! Takovim nam posve- ti.e Tebe pravoga sveštenika naše svete crkve i uzor samostalnoga značaja. Tvoja savršena uče- nost, neumorna radinost, idealna samozataja, uzor- na neseličnost te izvanredna požrtvovnost, krije- posti rijetko u jednom čovjeku političaru, spojene. Taj tvoj autoritet doprineo je vanredno mno 09 i do najnovijega znamenitoga i radosnoga poli- A aš ta % tičkoga dogagjaja u hrvatskom narodu, do sjedi- njenja oporba. Ali žali Bože! Uprav sada, kad nam je u ra- du oko konačnoga provedenja jedinstva oporbe najviše trebalo Tvoga temeljitoga znanja, bogato- ga iskustva, izdašnoga rada i moćnih sveza, uprav sada odijeli Te od nas nemila smrt. U našoj velikoj tuzi može nas tješiti . samo jedino ono, što bijaše i Tebi najsvetije. Vjera! ona nam kaže, da se je, mili pokoj- niče! Tvoja čista duša dovinula Svoga vječnoga izvora i svrhe: Boga; tamo će ona pred presto- ljem vječne savršene pravde biti zagovornikom hr- vatskoga naroda. A taj će narod i u dalnjem radu oko ostva- ranja svojih, Bogom i državnim pravom posveće- nih ciljeva, erpati upute i pomoć iz Tvojih umnih djela, a u težjih će se časovih jačiti pred Tvojom slikom plemenitoga savršenoga otačbeništva, pak dok goder bude hrvatskoga naroda, oriti će i slava Franju Račkomu !“ Iza Bresztijenskoga govorahu Slovenci Dr. Koblar i dr. Kušar. Prof, Lundell iz Švedske go- vorio je njemački: , Njegova će djela, reče izme- gju ostaloga, ostati trajna u svjetskoj literaturi. On je neumornim svojim radom podigao sebi spo- menik ,aere perennius“, a time proslavio ne samo sete, nego i svoj narod. Hvala mu zato, hvala i vječna slava dru. Račkomu !“ Rus prof. Kulakovsky govorio je ruski. ,Ka- mogod si došao, reče, bilo u Moskvu, bilo u Pe- trograd, u Pariz, Beč, Ljubljanu, svagdje su znali za ime dra. Račkoga. Neprolazne su njegove za- sluge kulturne za čitavo Slavenstvo, i ako je po- kojnik bio u prvome redu Hrvat i vjeran i odan sin svoga naroda“. Sve hrvatske, sve slavenske i sve velike stra ne novine donose o Račkomu dugačkih osmrtnica. Odlikuju se braća Slovenci koji su i u ovoj prili- ci ukazali da s nama zajedno osjećaju i da su na- še boli i njihove boli, a za njima Česi. Naš ,Vie- nac“ budućim brojem izlazi sav posvećen Račko- me, a ,Prosvjeta“ je zamolila hrvatskog slikara i Dubrovčanina g. Vlaha Bukovca, da za nju snimi lik milog pokojnika sa mrtvačkog odra.. Već se ku- pi za njegov spomenik. Po svim krajevima naše domovine služe se svečane zadušnice za dušu nezaboravnog učenjaka. I Dubrovački Hrvati spravljaju da se pomole Bo- gu za svoga osobitoga prijatelja. Zaslužni srpski publicista u Banatu, starina Dr. Polit-Desančić piše: ,Kakav gubitak! Mogu generacije proći, a naš narod takova čovjeka dobi- ti neće. On je jednakom ljubavlju obuhvaćao oba naša plemena. Šta je on sve napisao to bi+bilo mnogo i za deset učenjaka a ne za jednoga.“ I tako je. Ispod njegova umnoga pera nara- sle su gomile mudrih knjiga. Slava mu! Slava ve- likome Hrvatu i učenjaku, velikom spoborniku na- ših ideja i naše budućnosti! : Naši Dopisi. Pridvorje u Konavlima, 15 Februara. Ima već osam godina da naša Župa nema svoga stalnoga župnika, sbog različitih okolovšti- na, a nadasve uslijed prevremene nestašice sveće- nika Presvjetli Ordinarijat nije bilo u stanju po- kriti ovo mjesto valjanim dušobrižnikom, i tako u istinu upravljao njime kroz rečeno vrijeme sad je- dan sad drugi svećenik i starješina ovog franje- vačkog samostana, na opću utjehu i zahvalnost svih Pridvorjana. Ali ipak narod sasvim da nije i- mao ma eto baš ništa da prigovori duhovnoj slu- žbi vrijednih franjevaca, želio je imati svoga žu- pnika kako ga je imao od pamtivijeka. Ta se obi- stinila ovih dana, i velikim veseljem i neopisivim ushitom ovaj narod primi radosni glas da Dum Vi- ce Radecki bijaše imenovan upraviteljem ove pro- strane župe nakon 4 godine pravednog i zaslužnog župnikovanja u kršovitoj Stravči. — Na 12 t. m. oprosti se svojim Stravčanima koji ga otpratiše do granice zvonjenjem zvona, pucanjem kubura, vija- njem barjaka, blagosivljajući njegov pastirski rad, žudeć mu svako dobro i svaku sreću u novoj žu- pi. — Kod Drvenika prvo selo župe Pridvorske dačekaše ga m. p, otac Ivo Gar i nekoliko Pri dvorjana koji ga pozdraviše sa velikim ushitom čestitajuć mu put i zdravlje. - Prije nego povorka k matici Pridvorskoj gdje su ga čekali parokijani, muško i žensko veliko i malo, mužari započeše pucati, zvona zvoniti, narod se buniti da pristojno primi za prvi put svoga oca i pastira. Dogjoše na- pokon, po rimskome ritualu slijedi cerimonia pr- vog ulazka u crkvu, svak ulazi u hram Božiji. da se pomoli svevišnjemu, zatim se Dum .Vice sa svojim pukom lijepo pozdravi i zahvali na oduše- vljenom dočeku. U nedjelju biva na 11 tek. naš dobri i nezaboravni otac fr. Ivo Car iza Sv. Evan- gjelja javi nam da će na 14 tek. t. j. u srijedu slijediti predaja Crkve, Ureda i žvpničke Crkve i novoimenovanomu upravitelju uz prisutnost pre- časnog dekana, za to da ovaj žudi da se u taj dan budu naći u župničku kuću svi seoski glava- ri, pristavi, komornici su više po dva tri domaći- na iz svake kaznačine. Sasvim da u Srijedu bijaše pogano vrijeme, velika studen, jaka bura i snijeg ipak vijerni i dobri Pridvorjani . dogjoše, ma svi, njih na broju 30 i više, pobratime dragoviću odli- čnjaci i prve osobe župe Pridvorske. U#4 sati za- počela predaja a okolo 11$ sve je bilo svršeno u najljepšem redu ljubavi i miru. Iza svršene pre- daje naš prečasni dekan Dum Jozo Crnica, koji dobro pozna našu župu, njezine odnošaje, zahtjeve napokon svakoga pojedinoga kao ono čovjek koji je više Konavljanin nego gragjanin, nakon 24 go- dine neprekidnog boravka u našim Konavlima, u velike radostan videći nas zadovoljne, lijepim rje- čitim vatrenim i temeljitim govorom prestavi nam novog upravitelja kao uzor svećenika, istaknuvši njegovo dosadašnje ponašanje, upravljanje župom Stravčanskom kroz četiri godine, neumorni njegov rad oko spasavanja duša njemu povjerenih oko na- pretka one župe, i njegove ljubavi iskazane ono- mu puku, spravan vazda svakomu ugodit i bit mu pri ruci u svakom duhovnom predmetu na veliku slavu Božiju, na čast i diku junačkih njegovih Pri- dvorjana. Napokon reće kako se i mi prisutni imamo vladati prema njemu ako žudimo ter hoćemo vi- djeti plod i stostruki plod njegova rada, biva onog sjemena kog će on uznastojati posijat u naša srca doklen ga Bog i starješine držati uzbudu u Pri- dvorju. — Zahvali se Dum Vice na iskrene brat- ske i žarke izražaje prečasnog dekana a puku 0- beća i to svečano bit njemu pravi pastir i pravi . njegov prijatelj. Ostadosmo svi kao začarani pod slatkim ne- kim utiskom, u koliko svaka njihova riječ rani na- še srce od radosti i miline, videći i duboko spo- "znajući ko nas ljubi i kolikim žarom i dobro nam misli. Bog nam poživio našeg općeljubljenog deka- na do duge sretne starosti, Dum Vicu Radecki i našeg bivšeg župnika O. Cara! Neka im bude u pameti da gdje su oni tu smo i mi. Pak neka im slobodno reče časni raspop Bjelanović da su ,ni- zam.“ Posrbit Konavle nećete nikad, Bog i vjera kleti dopisnici paćek reporteri papirnatog , Dubro- vnika“ ,sa Snježnice“ rekte iz Mrcinske župnićke kuće. Progji se popo ćorava posla. Da se tebi pri- družuju naši vrli rodoljubi Tvrdeić, Radecki, Ba- čić, Vodopić i Violić? Nikad za nikad. Naši su svećenici svi s narodom a narod šnjima. To je naj- bolje dokazala ona skorašnja Pridvorska svečanost a i druge će ako Bog da! Pridvorjanin. Iz rata. 20 Februara. Rijetko se kad bavim našom nevoljnom po- litikom, ali vazda prigledam izvještaje pokrajin- skog zasjedanja, da vidim šta rade oni što nas zastupaju. — | Danas čitajuć oko mi zape, i živo &amnom trzne, a to? afera janjinske omladine, Ta je afera po zasluzi vrlog našeg zastupnika Bianki-