navljali rušeć javni mir ne obziruć se na na- redbe iste, i ona ista bila usilovana uteći se sta- rijoj vlasti to je nje stvar. — Svakako je nerazu- mljivo da zastupnik i načelnik Janjinski, komu je ovo najbolje poznato nije ustao u saboru da ra- zjasni stvar, jer tim bi bez dvojbe vlada kad bi u pravoj slici upoznala stvar, uništila prvu osudu ili barem otklonila zatvor — što se: i nada ' Stari rćanin. Mcstar, 22 Februara. Članovi ,Matice Hrvatske“ primili su i ovo- godišnji lijepi dar naše marne Matice. I ove godi- ne je Matica nama bosanskim Hrvatima posvetila jednu knjigu iz našeg domaćeg života pod naslo- vom ,Bosanke“ od Ivana Lepušića. Prem Le- pušić dobro poznaje naše prilike, čini nam se da u ovoj nije baš najbolje uspio nu pošto se mi- slimo napose osvrnut na ,Bosanke,“ to prela- zimo na drugu stvar. _Još prošle godine čitali smo u novinama da kani Matica izdati iduće godine ,Zmaja od Bo- sne“ i to nas je vrlo obradovalo, jer je Zmaj ob- ljubljena knjiga megju muhamedancim. Ali: kako nam se čini, Matica to kani izdati za sve članove, kako običnu knjigu, a mi bismo stoga baš htjeli koju reći. Matica je ,Zimaja“ jedan krat izdala i po tom članovi te godine imaju ga. Muhamedanski Hrvati ga nemaju i rado ga ištu. Ne bi li bilo shodnije da Matica štampa ,Zmaja“ kao nakladnu knjigu tako da se svakom Muhamedancu članu Matićinu pošalje kao dar od Matice svome članu, a za druge članove ne-Muhamedance, da se odre-- di stalna cijena ? Nama se čini da bi bilo shodni- je nego da ,Zmaja“ izdade megju običnimi knji- gami. To bi bilo nekako onako kako je izdala i slavenski riječnik za svoje članove Slovence. — Čitali smo pak da će izići i Osman Gundulićev. Nu ako bi se i izdavao, nek se bar ispušte oni stihovi koji bi mogli Matici škoditi. Dakle svaka- ko treba uzet obzir i na to. Nebi bilo zgoreg da se i ,Zmaj“ malko is- poravi. To će znati kojigod malo bolje poznaje naše odnošaje i prilike. _ Mujo. Pogled po svijetu. — Sva Europa upire očima u Francesku, koja je postala pozorištem krvavih prizora. Anar- histe kao da su nju odredili svojom žrtvom. U u- tornik opet su bačene dvije bombe u Parizu us- prkos tome što je pohvatana čitava rulja ovih zli- kovaca. Gragjanstvo je strahovito uzrujano i boji se posjećivati javne lokale. Vladine stroge mjere kan da nijesu ništa koristile. — Austrijski su sabori zatvoreni. Staročesi u češko-njemačkom pitanju opet se vraćaju na svoje staro stanovište. — U Srbiji se dogagja groznih stvari. Regbi da se danas vodi borba izmegju dinastije i naro- da. Radikalci osobito napadaju na Milana. , Zasta- va“ dapače piše, da Milan nije od krvi Obrenovi- ćeve, da on nije Obrenović. To bi po ,Zastavi“ vio je jednom novinaru da je on voljan usposta- viti red. Vidjećemo. Brzojavi — Prag, 22 Februara. — Juče svršila rasprava ,Omladine“. Osugjeni su od 6 mjeseca do osam godina. Budimpešta, 23 Februara. — Danas se razvila velika rasprava o crkveno-političkom pro- gramu vlade. Ministar pravosugja Szilagy govorio je preko 2 sata u prilog civiluom braku. Po gradu su učinjene vladinoj stranci velike ulične ovacije. tim. 23 Februara. — Sonnino je iznio svoj i vladin financijalni program. Ovogodišnji deficit iznosi 177 milijuna, čemu dosta dopriniješe _ Sici- lija i Maesa-Carara. Somnino misli pokriti deficit pristojbom na žito i na s0, nametom od 200/0 na pokretna dobra i plaćanjem pet-postotnih coupona sa 40%, Velika uzrujanost. Rim. 23 Februara. — Presjednikom komo- re izabran je Bianchieri. ir koja uči na Počuhskoj bogosloviji upravila je od- ziv izjavi sveučilišne omladine Boshe i Hercegovi- ne. Živjela ! Sabor satvoren. — Kako je poznato sabor dalmatinski bio je naglo zatvoren, kad je došlo na dnevni red pitanje o adresi. Prije toga raspravlja- lo se o pripomoći kninskom starinarskom društvu, pri čemu je došlo do velikih galama sa strane sr- bo-talijanaša. I galerije su bučile i presjednik bi- jaše prisiljen da ih isprazni. I on je glasovao pro- tiv adresi! Oprošteni. — Poznato je da je svekoliko cavtajsko općinsko vijeće bilo osugjeno na globu radi tužbe, što je protiv njega podignuo bio pri- stav Gozze, koga je općina gledala odalečiti. Ovih dana svi bijahu carskom milošću pomilovani i glo- be oproštene. Čestitamo! Preradovićeva večer u Beču — Dne 15 ov. mj. hrvatska je mladež u Beču dostojno je proslavila uspomenu velikoga hrvatskog pjesnika Preradovi- ća. Svečanost je bila u dvorani Ronacherovoj, ko- ja je bila okićena poprsjem besmrtnog pjesnika. Dvorana je bila, kako pišu ,Obzoru“, dupkom pu- na otmenih i odličnih gostiju, a napose je krasni spol bio zastupan u velikom broju, odlikujući se krasnimi i sjajnimi toaletami. Slovenska akad. dru- štva bila su lijepo zastupana. Drnd. med. R. Mi- lovčić, presjednik akad. društva ,Zvonimira“, po- zdravi najprije goste a onda prozbori zanosno slo- vo o Preradoviću. Završivši govor položi na po- dnožje kipu lovor-vijenac, općinstvo uzkliknu ,Sla- va“ a glazba zasvira: Lijepa naša domovino! Bio to veličajan čas! Sada izigje g. Bogoljub Krnic, da govori proslov, koji je u slavu Preradovićevu spje- vao dr. August Harambašić. To je prava sapoteoza pjesnikova. Deklamatoru se burno povlagjivalo. Sjajno je uspjela gjica Fendrihova koja je pre- krasno pjevala Zajčevu ,Domovini i ljubi.“ Slaven- sko pjevačko društvo odlikovalo se u zboru ,Kri- žari na moru“, & g. Krištof lijepo je gudio Sara- satov španjolski ples br. 8.“ Pjevač g. Lederer pjevao je krasno Zajčev ,Plovi, plovi“ i Lisinsko- ga ,Udaljenoj“, & uz to se iztakao kao skladitelj dviju lijepih kompozicija, koje su se kod ove sve- čanosti izvodile i stekle sveopće odobravanje. (Ži- vio ! Op. Ur.) Zadnju je tačku izvodio vrlo preci- zno taimburaški sbor. Poslije koncerta bio je vrlo animiran ples. Cijela je slava vanredno krasno u- spjela. Gradska Kronika. Lične vijesti. — U ponedjolnik stignuo je iz Zadra zastupnik dr. Pero Čingrija. Brzim parobro- dom od petka prošao je za Boku naš zastupnik grada Kotora prof. Tomo Brajković. Izjava U zadnjem ,Srpskom glasu“ njekakav dopisnik iz Dubrovnika spomenuo je razmiricu izme- gju gg. Frana Bibice ml.i Frana Supila. Pošto je tu izneseno, samo ono što nije u prilog g. Supila i pošto je stvar tako prodrla na javnost već sa srp- ske strane, zamoljeni od g. Supila, dužni smo iz- javiti istini na čast, da je gosp. F. Bibica mlagji pred nama izjavio da nije htio uvrijediti g. Supila i da žali i opozivlje ako je izustio koju riječ koja bi ga bila mogla uvrijediti. Dubrovnik 23 veljače 1894 B. Mičić, M. Čingrija. Financijalno strašarenje. — Kako svak zna zast. dr. Podić upitao je u saboru vladu, je li joj poznato, da financ. stražari pregledaju i čeljad iz predgragja Pila i Ploča, koji idu u jutro u grad za poslom ili u kupovinu i misli li tome stanuti na put, pošto i Pile i Ploče spadaju u okružje po- trošarine naše općine. Vladin povjerenik odgovori, da će se tomu naći lijeka i bi naregjeno, da se, radi fin. stražarima naregjeno, da što bolje pripaze gja, te i ako bi sad bilo lašnje štogod pro- krijomčariti u grad, nije bogme donijeti do grada. zato ako fin. vlast tako dobro pazi, ona či- samo svoju dužnost. Ima nešto drugo na što se mi tužimo a to velika šteta, koja se novom uredbom nanaša zdvornome našemu puku. Naši Konavljani itd. o- bično dolaze sa svojom Mute u u jutro rano. Već tamo više sv. Jakoba ih Fim odjat“ Tu valja da čekaju & robom po nekoliko i zaustave &ve što imaju ,za zda- |: ura, dok dogje straža koja će ih otpratiti u gi Narodu je ovo čekanje nesnosno i štetno. Ono- madne na pr. kod sv. Jakoba zaustavljena su po zimi čitava kola vina iz Konavala i tu su pod ve- drim nebom čekali nekoliko sati dok su ih otpra- tili u grad. Konji umorni i oznojeni, bez ikakve zaštite, mogahu vrlo lako oboljeti. Ako pak Ko- navljanin ili Župljanin goni u pastrvu, on je obično u cik zore na Orsuli. sv. Jakobu valja da sve zaustavi, a da ondje ne stoji zaludu, ide u grad i poslije se opet vraća po robu, koja leži na putu. I naš se puk na ovo veoma tuži. Za to mi mislimo da bi mnogo bolje bilo, kad bi se vratilo na staro, ili da se barem na gra- nicama okružja potrošarine o gm zgodne pro- storije, gdje bi se mogla trgovin& smjestiti, dokle se odvede na carinarski ured. Nema srpstva beg pravoslavlja = — U nas se mnogo dokazuje da vjera ne ulazi u narodnost. Ali dok je to kod Hrvata sveta istina, kod Srba je bezočna laž. To im mi uvijek govorimo i oni se uvijek od toga brane, al ne mogu da se obra- ne, jer su činjenice koje svjedoče, da jedno govo- re a drugo rade i misle. Na jednom od zadnjih sjednica sabora dal- matinskoga jedan srpski zastupnik takogjer je pro- svjedovao protiv toga, da se srpstvo i pravoslavlje istovjetuje, te je predbacio Hrvatima da oni Srbe tijem klevetaju. Tome zastupniku dokazaćemo da mi ne klevećemo. Nećemo dokaze kupiti iz dalje i bliže prošlosti. Uzmimo samo najnoviji broj cetinjske »Prosvjete“ koju uregjuje pop Jovo Sundečić. Pod rubrikom ,Književnost“ najavlja ,Prosvjeta,“ kako je u Beogradu počeo izlaziti novi sedmični list pod naslovorit' ,M ir“. U programu tog lista razlaže se, kako je srpstvo sa pravoslavljem tvrdo svezano, te se zaključuje ovim riječima: ,S koje god se daklen strane pogje, dolazi se do uvje- renja, da je samo u pravoslavlju srpstvu spas“. Istina, ,Mir“ piše nadalje, da ,on ne želi ovim da odbije od sebe braću Srbe drugih vjera“ »Brat je mio koje vjere bio!“ kliče ,Mir“ — ali spas srpstvu samo u pravoslavlju. Drugijem riječima: Srbi svi i svuda, a pra- vi Srbi samo pravoslavni Srbi. I još imaju obraza pisati da ih mi kleveće- mo! i još se razbacaju liberalizmom ! Diskoras na Poljani Vlaho. — Obazno sam od Luja, da su Srbi u dijeti vo- tali kontra autonomašima. Je li to moguće ? Ivo. — Jes. Vlaho. — Ma da zašto su im to učinili? Ovo je treći put: kad je bilo za gjinazijo, u nas za Bajamonta 1 sad. Ja se čudim autonomašima.... Ivo. — Pa što to smeta. Ovo su ti dispetti amorosi. Au- tonomaši znadu, da ih Srbi ćutu i da im ovo činu apposta. JA sam se o temu razgovaro s Lujom. Po- znamo hi mi dobro, govori, nijesu to čeljad koja bi te privarila, ajbo! Vlaho. — A kako se je podnio gospar Frano? Jeli ka- ko i ono prikolani kad je voto per la lingua? Ivo. — Ne! ovega ga je puta tokala sreća. Bio ti je ono došo na sv. Vlaha za da mu se poklonu župski bar- jaci, pak je poso subito u Zadar. Biće imo puno posla. Ma.... tri četr, dana prije nego je došla ona _ scabroza kvestijon, on se razbolio i valjalo ga je doć doma. Tako je salvo e se ed il decoro della lega. Vlaho. — Tako ti je to kad se čovjeku da sreća. Valja se rodit u erljenoj košuljici. > Ivo. — Nije se on u njom rodio, nego su mu je obukli za njegove merite. Ma to su sve stare stvari, A novo ti je da se je u srskomu partitu promijenio gjenero. Vlaho. — Ma bogati ! Ivo. — Kako ne. Prije je bio Vlaho a sad je došo Luko, Sad je u Luka i svita i nožice. Grizo se on toliko vremena ! Sad je došo njegov red. Vlaho. — Jadnoga Vlaha! Ma opet... kad se promi+ slim draže mi je da su ga tisnuli zbanće, Luko je barem dubrovčanin i čeljade koje umije imponjat. Sad će barem bit dišipline; neće pop Jovo činit što mu je drago. Ivo. — Ludove! Biće isto, Jerbo ovo ti je za našega svi- jeta, da se vidi da ga vjera ne ulazi, Ma ti znaš da naši Srbići ne mogu sami učinit ništa, Znaš koga valja da slušaju. $ Vlaho. — Vlahe! Ivo. — A oni? Vlaho. — Boškovića ! Ivo. — A Bošković? Vlaho. — Popa. : Ivo. — Eto vidiš da smo na istomu, bio Vlaho, bio Lu- ko, ona sekreta direcijon od partita ostaje na se stu. To ti je sve isto kako ono gje framansuni činu ministre, pa se para da guvernaju ministri, I nije ti tako samo u nas nego svuknd. ništa novo ? Vlaho. — Neka im Bog naspori.., Dru Ivo. — Ništa, ništa ! Nego zbogom. Nadaj mi se za dru- ge zgode. Me iii JAVNA ZAHVALA Svijem onijem koji su na koji mu dra- do usčin dopriuijeli da ublaže našu bol rad gubitka naše nezaboravne A NE najsrdačnije zahvaljuje. U Grušu, 33 Fobruara AHNNNRNNRNNEND s x % Obitelj Šoleti&/ o ANKA