a . Isusove u ime. neba zemlje i cieloga roda ljud- skoga vapije: ah! zaisto ovaj, koji ovako trpi, ni- je samo čovjek, nego je ujedno sin Božji. Kad I- sus Isukrst o samom sebi veli: da nitko bez mu- ke i patnje nije prorok u narodu svomu, kako bi mi drugi proroci i apoštoli prosvjete i prave slo- bode bez muke i patnje bili? Ali ako čovjek u- sred muke i patnje Bogu svomu i sviesti svojoj vjeran ostaje, onda su navale na takvoga čovjeka nova slava i hvala njegova. Ja sam posve uvjeren, da čim se vrieme bu- de više od preminuća našega pokojnika odmicalo, tim će i njegova slava biti čistija, obćenitija i sjaj- nija. Pokojnik je osobitom božjom providnosti čla- nom bio svih naših biskupija. Rodio se, svećenik je postao u senjskoj biskupiji; jedno kratko vrie- me bio je i našim kanonikom; bio je i kanonik zagrebački, i kano taki bio je upravo čast i hva- la i slava zagrebačke nadbiskupije. Valja dakle da se sve naše biskupije u lju- bavi.i u uspomeni prama pokojniku natječu. Zato želim, molim, odredjujem, da se u sva- koj. našoj župi, odmah kad ovaj moj list u župu prispije za pokojnika svečana misa ,Requiem“ od- pjeva. Ovim se pobožnoj uspomeni i molitvi braće svećenika i cieloga puka preporučujem. U Djakovu, 15. veljače 1894. Josip Juraj, biskup. Naši Dopisi. Župa, 28 Februara. Molim Vas, gosp. uredniče, da mi ustupite malo mjesta u Vašemu listu, da van pričam bru- ku, koja se je onomadne u nas dogodila. Vidjeli ti naši Srbići i braća Autonomaši, da se bez Župe ne m te što će, što neće, ajde, rekoše, da nasrnem# u gustoj koloni na one ot- padnike; naćuškaćemo pune špage šestica i njima ćemo sipat u oči, diko nam to ratovanje na do- bro izide, Što rekoše to i učiniše. Gagre obećao da će im on ujarmiti Postranjane i da se ništa ne boje; Bajo dofatio barjak, opalio dvije habernice |. da se kupi vojska na krajini. I što ću vam na da- leko pričat, Što bi dlanom o dlan udario, stvorilo se na Pločam trides dobrih druga. Pop Bućin, ka- žu, ižljego i on da blagosovi svoju djecu i vele | ljudi koji su mu bili blizu, da mu se je omakla suza radosnica, gledajući lijepu slogu bratije i lacmanske bradice. Da nebi četa sustala, odvela sobom i starca Martina s barjelom da ih do po- trebe pokrijepi. Kad bilo da se upute, upade k nji- ma i majstor Matija s očitom namjerom, buduli Postranjani tvrde glave, da im zaprijeti č neće vi- še u njega gjavolje papuče kupiti. Odoše. Kad na Dubac, nuti vraga! — vije se hrvastka trobojnica! Nehote svačija ruka dosegla do iza uha da se ma- lo počešlje, ali Srbi su. junaci! — toči, Martine, razaberi nas, starče, nije sva Župa u Dupcu. Oši- ni mali! Evo ih na Brgatu. Nego Brgaćani fi- na nosa, ovonjali ih i vigji napasti, bježe od čete ko da je gubava, mješte ih pričekati ko se onakijem obrazima dolikuje. Gospar Ivo mršavi, razumije da tu stanja nije. Vikne: kalauzi Bajo i — naprijed u Postranje. U Postranju ne zna ni- ko da će krajišnici u pohode, dok neko javi: evo ih. KO da jes vrha puška ciknula da će Turci na Župu, skoči svak ko pomaman i staro i mlado i muško i žensko. Oni pomolili a odamo mužika u- strojena u dva časa -da_ osladi četi teško putovanje i mislim slobodno da je i danas čuju. Na taj sjaj- mi doček. nijesu se gospari nadali nagaziti, pa su se iz prva malo i.... prepali. Al je Bajo srca slo- bodna, stisnuo barjak a zaorio glasom: držimo se, ne dajmo se, I stadoše lećeti megju narod šestice i fiorini. Kad eto treće nevolje! Postrinjani neće šestica ni fiorina, osta drum posrebren na sramo- tu krajišnika a na diku i svijetal obraz poštenijeh Postranjana. Zasramljeni, pokunjeni, kud će te u pobratima Gagre da se malo okrijepe, jer Martinu se ustrešla ruka ine može da očepi bario. Dok su oni tamo žvakali Ivove kovsice, mužika je pred vratima izabrane komade svirala a narod klicao iz svega grla: , Živjela Hrvatska.“ Gagre ko-pame- tna glava savjetova jaranima, da pošto se li remi venta dlog bi pćimljen ogromnom većinom glasova. Bo- ,' žo, krvav junak, ne šće ko kukavica istijem putem natrag, no mu se hrabrenije učini skotrljati se niz Postranje. Ostali naguše za njim, materin sine, ko da su svi bijesi za njima. Kad evo i opet nesre- će! Upade četa megju dvije vatre; Brgaćani otud, odovud Postranjani: Držte se varalice koji hoćete da trujete Župu, dosta vam je pašovanja, narod vas pozna, molite -Boga da ste i ovako prošli. Taj ih je grid pratio sve do teste u donjoj Župi, gdje ih je opeta dočekala kiša...... Ali bolje i kiša no da-su pošli u Mline, gdje ih je čekala i druga muka. I utekoše nam siromasi mokri i jadni baš ko pobijegjena vojska. Gospodo Srbi i Autonomaši! Mislimo da ste se svjedočili ako baš slijepi nijeste da Župa va- ša nije, niti će igda biti. Način koji ste izabrali da zavedete našu siromašnu čeljad, najbolje vas karakterizuje. Sjegurni smo da “neke osobe koje ste sobom u nas dopotezali, stidiće se i danas i vazda radi gadne igre, u koju su se dale zaplesti ; ali nam ih nije žao: nek vide, nek pamte, nek zna- ju da Brgaćani i Postranjani i Župljani nijesu mar- va i da se za novce ne prodaju kako su oni za cijelo držali. I ako smo tanki u imanju, znamo daj- budi da smo pošteni. I da ste nam zdravo i nika- da vaša noga ne stupila na našu zemlju, a mi slobodno lakše ćemo bez vas i puru jesti no s va- ma glodati Ivove«kovsice. Postranjanin. Sućuraj ca Hvaru, 24 Februara *) Je li moguće promisliti da u ovakovoj ma- lenoj varoši, u kojoj sve je svezano u svojbini je- dno s drugim, da ne može da se dogje do mira, sloge i bratske ljubavi. Oh! sasvijem žalosno je vidjeti, gdje ne imajuć nikakove političke borbe, da se bratski ne ljube, već neki nemirni, duhovi svagdanjom podaju povoda mržnji i nemiru optu- žujuć putem suda nevinu i poštenu čeljad. U tu svrhu kao da se ustrojio jedan odber, koji o tom svagdano radi, kojemu se na žalost pridružio i njeki gospodin. Nego svim ovim regbi da je trun u oku sadašnji općinski načelnik, koji bi morao na njihovu želju podati ostavku i zahvaliti se. na na- čelničkoj časti, da njima možda |ogje za rukom dočepati se općinsko uprave, i da tada nevoljan narod bude mogao jednom gledati na svoje oči gdje ,Diviserunt sibi vestimenta meam et super vestem meam miserunt sortem.“ Evo našto ciljaju naši filius patriae, pa već sada, prije sedam mjeseci pripravljaju se na izbore i već odlučiše o | načelničkoj časti, sigurni tome kad kažu: ,lo so- no podesta da qui poco tempo.“ Ludost, dječur- lijo moja, a što kaže narod? pozna li vas? Djeco Božja puštite narod da izreče osudu, nek prosudi današnju upravu i onu što bi pod vama imala bi- ti. Nego oni poznaju da narod njih prezire i boji se kao ovca vuka, pa s toga sad nastoje da sa kakovim krivim izmišljajem optuže putem suđa sa- dešnjeg načelnika i da ga stave pod kakovu istra- gu. Djeco božja to je sramota dirati u mirna čo- vjeka, koji vam je nagradio i nasadio i koji svag- danjom traži svaki način kako bi koristio vašoj Općini, varoši i narodu, čovjeka koji nije uzmanj- kao odrješito zastupati svoju hrvatsku općinu i narod, koliko na izložbi u našem hrvatskom glav- nom gradu Zagrebu, toliko i pri otkriću spomenika našeg slavnog hrvatskog pjesnika Gundulića u Du- brovniku. Jedino što bi mogli ukoriti našeg dičnog načelnika, da je s tama, djeco, dobar i što hladno- krvno 's vami postupa. Taj ukor primio je i od nas više puta. Ako vi znate da je sadašnji načelnik što po- griješio proti narodu i interesim Općine, tužite ga slobodno; ako je narodu već ogorčao, vašim upli- vom sakupite narod i općinsko vijeće nek mu po- dadu glas nepovjerenja i prije izbora, pa vidjećete da će se on zahvaliti časti načelničke, Ali mučno da do toga dogjete, jer narod hoće da on jedini šnjim upravlja kao i do sada, da ga brani i ču- va, jer jao bi ga bilo njemu kad bi upao u vaše "šake, što je već prije zapamtio upravu va- +) Primamo i uvrštujemo s reservom, jer hem nijesu Prijatelji naroda, “ . ' \ se sada pomno istražuje. "Pogled po svijetu. — Otvoreno je carevinsko vijeće. Ministar- presjednik ne kani ukinuti iznimno stanje u Pra- gu. Plener je prikazao tri osnove o regulaciji va- lute. Vlada se dogovarala s članovima koalicije o izbornoj reformi. Slavenski članovi odbora za pro- račun glasovali su protiv dispozicijonog fonda. — Umro je bečki načelnik Dr. Prix. 6 — U Italiji velika nevolja. Narod je ostao , kao okamenjen na strahoviti izvještaj ministra Soh- nina koji navješta manjak od 177 milijuna i nove poreze. U komori dogagja se svakojakih prizora, Mnogi ugledni monarhični listovi žale što kralj ni- je obalio svoju civilnu listu. ; — U Srbiji i. još gore! Tamo se nadaju da će svaki dan rat. Zapovjednik vojnog zbora Hrvat« ske dobio je nalog da djelomično. mobilizuje voj+ sku. Tu istu zapovijed dobiše zapovjednici vojnih zborova u Bosni i-u Temešvaru. _ Milan pita 600.000 dinara apanaže, da se u- : dalji iz Srbije. Radikalci bi na to pristali. — Opet se pronaša vijest da će se Gladsto+ ne povući u mir, a na njegovo mjesto da dola lord Rozebery. — Njemački car dolazi na prolje- će u Opatiju. - Francezi misle da njihove anar- histe podupiru novčano njihovi neprijatelji. O toni * LR Domaće viesti. Umoljavamo p. n. gg. predbrojnike da sto prije namire pretplatu, a naše dužnike ad proš god. da se sjete svoje dužnosti. Novi Krčki biskup; — Kanonik tršćanski bi- skupije i župnik Sv. Justa preč. g. Andrija Šterk imenovan je biskupom krčkim. Novi biskup rodom je iz Volovske, te je dobar rodoljub i dobar Hr- vat. Istarski talijanaši veoma se ljute na ovo ime- novanje, jer bi oni htjeli imati kakvoga novoga Flappa. Hrvati u Bugarskoj. — Ovih dana sakupi- še se naši zemljaci, koji živu u prijestolnici brat- ske nam zemlje u svrhu da osnuju društvo ,H r- vatsku zadrugu“. Presjednikom društva i- zabran je g. Jurinić, prof. na državnoj gimnaziji -u Sofiji. 5 lesreća. — Starina Ljubić, pozmati rodoljub i narodni zastupnik sasvijem je oslijepio i nema nade da će ozdraviti. Dalmatinski: sabor votirao mu je mršavu mirovinu od 800 fiorina. Ali i .bez očinjeg vida časni Ljubić: radi za svoj narod vidom svoga razuma i iskustva. Kako doznajemo on je neprestino u poslu za narodnu stvar, Živio starče ! f Ivam Lukšić — Načelnik sutivanski g. I- van Lukšić umro je u Beču gdje je bio pošao na liječenje. Bio je u svom narodu veoma obljubljen. Laka mu zemljica! f Edu vi Eichler — Umro je pravosudni direktor bos. vlade Eduard Eichler. Hvale ga da je bio dobar i vrstan činovnik. Pokoj mu duši! Za hrvatsku Tualju. — Novi intendat za- grebačkog kazališta gosp. Dr. Miletić otišao je na putovanje radi kazališnih .studija. On kani obaći sva važnija kazališta zapadne Europe, da se bolje. upozna sa sadašnjim umjetničkim stanjem i orga- nizacijom onih zavoda, te da sklopi s njima traj- ne sveze. O Hrvatski subor. — U hrvatskom saboru ras- = Mijemci o hro. akad. mlađeši w Bolu: — Pod naslovom ,8a plesa Hrvata“ donosi be- čki ,Fremdenblatt“ ovaj opis Preradovićeve slave