četvrtak u veče, iogli baciti:.pogled u plesnu dvo-. ranu Ronacherova etablisementa. Oni bi bili bez sumnje ovog puta zadovoljni sa uspjehom svojih neprestanih muka, možda isto tako kao gospoda članovi: odbora hrvatskoga akademskoga društva , Zvonimir“, koji su htjeli da u Beču aranžira- ju slavenski — koalicijoni ples. Oznaka se slaven- ska dade ovdje ipak samo djelomično ostvariti, jer njemačka gospoda.i njemačke gospogje — a ova- kovih prijatelja nije nigda mladim Hrvatima u Be- ' ču uziiianjkalo — takodjer aktivno sudjelovahu kod plesa. 1 koalirini je ples potpuno uspio. Osim kra- snih zastupniča i zastupnika sjevernih slavenskih " plemena kretahu se dvoranom ponajpače gospoda “i gospogje sa slavenskog juga. Jednom riječi, ta je večer pružila pravi dogagjaj: mirno plešući ' Balkan! 'Time bila .bi Zvonimirova. večer dovoljno ha- rakterizovania. No pravi hrvatski ples ne može 'da progje bez pjesme i igranja. A ta je okolnost .bi- la takogjer opravdana, to većma, što je slava bila posvećena uspomeni najvećeg hrvatskog lirika, P e- tra Preradovića. Stoga je položio ponajprije društveni presjednik gosp. Miloyčić nakon zgo- dnoga govora na glavu ženijalnoga pjesnika lovo- rov vijenac, gosp. cand. phil. Kernic deklamovao je pjesmu Harambašićevu, a na to je operna pje- vačica gjica. Matilda Fendrich sa svojim vrlo ugodnim mezzo-sopranom otpjevala zgodno oda- branu Zajčevu pjesmu ,Domovini i ljubavi“, koja odgovara intencijam komponiste. Slavensko pjevač- ko društvo pod ravnanjem sborovogje Jiiika ot- pjevalo je jedan Basinov zbor, a tada su slijedili kao prelaz k jugoslavenskom na: odnom plesu ,Ko- Ju“ nježni zvukovi ,tamburice moje dangubice“, koja južnim Slavenima svaku bol ublažuje, a vese- lje povećava. Hrvatskomu je plesu prisustvovalo distinguirano društvo. Oficijelnom dijelu večeri pri- sustvovale su i kćeri proslavljenog pjesnika, gjice Preradović. Poslije toga bio je ples. Preko 200. parova plesalo je MV 'Još u 5 sati u jutro ži- “vahno se je plesalo:. > nm Gradska Kronika. Sudbena rasprava našeg urednika. — U že- tvrtak bila je rasprava pred sudom, koju je podi- gnuo naš urednik proti g. Stevu Vrčeviću i druži- ni radi poznatog napadaja. Na raspravi svjedoci opisuju čin kako smo ga i mi u br. 50, od njih “uoblašteni, opisali. Svjedok gosp. Paladino govori da je bio 3-4 koraka daleko, da je vidio kako je Vrčević zainaliniio rukom i kako mu je naš ure- dnik rukoni odbio udatac. Svjedok gosp. Milić sla- že se potpuno s gosp. Paladinomi i nadodaje, da bi on, koji je bio blizu 3-4 koraka, bio vidio ili čuo da ga je udario. Za tim je govorio punomo- moćnik Dr. Mandolfo i branitelj Dr. Matijević i naš urednik. Gg. Culić i Harlović bijahu riješeni, a Stevo Vrčević bio je osugjen na 3 dana tamni-' ce, promjenjivo u 9 fior, globe. Izjava. — Na lažni dopis iz Dubrovnika, uvršten u br. 5 ,Srpskoga Glasa,“ odnosno tački u kojoj je rečeno, da, Božo Mičić ,...;. običaje čuti svašta bez da se zacrveni, na primjer od Lu- ka Bone o Gundulićevoj slavi Pred Dvorom,“ — da svoju čast obranim, poslao sam uredništvu istog lista slijedeći ispravak: .- pNije istina da sam ja o Gundulićevoj slavi, pred Dvo- rom, bio uvrijegjen od g. Luka Bone, Izrazi kojim se je on u onoj prigodi, samnom govoreći, poslužio ne vrijegja- ju mene direktno. Istina je nasuprot da sam ja g. Boni istim tonom iste izraze odvratio, — što je dopisnik iz Dubrovnika u svom dopisu navlaš prešutao.“ i 'Objelodattilo taj moj ispravak, poslužujem se na- :šom ,Crvenom Hrvatskom,“ što će biti svakako zašto, Zao mi je jedino što se_do potpisao svojijem pravijem imenom, jer bi mu on- aš kazao: ko je pape Jeti aa AREA 26, KAŠA i a JE U Dabroraika; Name 804. sJeuq + af 11 US LSI moe da u četiri ša zube! "= b 'ra istini. Domobranci su išli mirno, a Srbi; sa ih Pošto uredništvo Dete Glasa“ nije još i adodajemi anis samo .t0, deja: u istinu nije: a VA zov trvozit žapisvmam Qogu:ta" Tučnjava. — U utornik u veče glazbarista- re glazbe počeše psovati naše, a kad su im ovi odgovorili, napanuše ih nožima. Ušijera nije bilo. Ovi ih počnu. tjerati i zametne se tučnjava. Do- gju napokon i ušijeri koji povedu na općinu ona dva glazbara stare glazbe. : Gosp. M. G. pokupio im je klobuke po Placi i ponio na općinu i po- slao zvati komesara. Kad je ovaj došao naredi da se ona dvojica puste iz zatvora. Domobranci. — U pretprošlom br. ,Dubro- vnika“ stoji da su dva domobranca susreli Srbe pa da su ih stali vrijegjati, dok je i do gustijeh došlo. Kako smo se mi informirali, ovo ne odgova- dostavljajući k tome uvredljivijeh i branci, ni kao vojnici ni kao ljudi, su. pretrpiti da ih se vrijegja. Naši domobraliči mo; služiti svoj vojsci kao izgled radi mirna +-uzorn: ponašanja, što je od dike i njima i njihovim rešinama, ali svaka stvar ima svojih granica. Boyrotting — U tomu su naši Srbo-autono- maši majstori. Već smo lani spomenuli nekoliko slu- čajeva. Sada imamo nadodati još jednog počinjena sa strane općine. Na 1 ov. mj. pozvala je općina užigača gradskih fenjera P. K., koji ju je 8 godina vjerno služio i otpustila ga bez ikakva razloga. Naredili su mu da preda sve stvari svomu naslje- dniku, koji je jedan došljak, i da ide ća. Diskoras na Poljani. i Ivo. — Kume Lovro, dobro jutro !.... (Vlaho čekaj!)..... Danu pripovigji, pripovigji. Jedan govori na jedan način, drugi na drugi. Što je bilo ? Lobro. — Jadan čovječe progji se, ko bi ti sve pripo- vidio! Vjeruj duši i kumostvu, odkad je Župe, nije onega bilo. Urnebes! E kunem ti se svačijem na svijetu, imo sam puknut od smijeha. Ti ne možeš znat..... valjalo je bit tamo i slušat.... jedna stvar za ne vjerovat, eto...., Vlaho. — Kako? A oni pišu da su hi svukud lijepo pri- čekali i vikali , Živio Gondola“, a samo nešto malo djece iz jednoga sela da je vikalo , Živjela Hrvat- ska“ i da je! to vama bilo jakon žo? Lobro. — A pušti ih bogati čovječe, kako pišu o svemu tako i o temiu. Bolje po njih da nijesu ništa ni spo- minjali. Ivo. —.Da čujmo, čujmo, pripovigji nam lijepo, iz po- četka. Koliko ih je bilo? Lobro. — Bilo ih je oko triest. Sedam karoca! Došli na Brgat. Što ćeš ti vigjet: okupila ih mladost, oni o- tud oni odovud : ,Živjela Hrvatska!“ Ama najbolje se opošteni Brgat donji! Našli se ljudi na muci, stali tažit djecu šesticama, a mlados im baca šesti- . ce, da, oni neće njihovijeh solada. Nema kud kamo, valja bježat u Postranje, u Grbavac. U to počela o- na pusta mužika. Da čovjek oglune! Viće se, trubi se, vragovi se kote, a oni niz brdo u Grbavac kako ko bolje može. Oni postariji lome se niz put što su ga bili obećali načinit kad dogju na komunu. Nema nego da se iskopečiš ...... Ivo. — A jesu li Postranjani znali da će doć? Lobro. — Čekaj, muči, da ti kažem .... Eto ih u Gr- bavac. Postranjani svi bili u crkvi na blagosovu, ni- ko ne zna ništa, jedino ono 4-5 Ivovijeh. Dok pole- ti aber: Evo Srba! evo Talijana! E, brate si mi dragoviću, stade vika: ,Zivjela Hrvatska! Živio Vlaho DeGiulli | Živio Pasko Lucić!“ Nikad prestat. Počela mužika i u Postranju. Kad eto ih u Manrti- noviće ! Tu ih dočekali svi Postranjani. Viču: , Zivje- la Hrvatska !“_ Čudo se čini, Jadan Ivo trči tamo a- mo, a ma što ćeš učinit? Skočile i žene ! Zapjevali onu našu hrvatsku, a jedan iz one družine viče: alate još, alate još! Jedan mali, na pamet Stijepov, skoči, veli, ,ovo smo sad pjevali hrvatske pjesme, a sad ćemo vama malo zaudarat srsku mužiku.“..., Nije bilo nego da zineš pa da slušaš. Oni jadni sme- teni..... Iv o. — Što će vas bit Vlaho Matijević studijo ! Lobro. — Eto smeli se, Kud će ? U Makoše ? | gore. U Buiće? 1 gore. Od onalno Brgat trubi, Postranje se ozivlje. Ostavili i Gagru i Makoše i Buiće te niz brdo niz Veliku Rijeku, da ih niko ne vidi, a za rijima mažika. Čulo se lijepo u Kisića u Čibači, Zo- vu ozgar: O ti i ti evoti ovijeh ,,.,, ama što ću vam dalje setumnilodi: u jednu riječ bruka ! Trube Ma- koše, ozivlju se Čelopeci, re sri Martinovići, sve dolje do u Lazine iz Grbića. Nema “nego sudnji je ri s glave .... ama eto: ukazali smo im & mi Srbi ni Ta- 4. lijeni. Dok u neko doba nijesu Spa: rig Ri. Ivo — Ha! ha! ha! A čuj ! (što "sam da su Iva Avoseani nosili nit potočine sam hotio rijet ?) iČuo ? Lo vivo. — Ne inat brate, može bit da i jesu. Čudim se njemu staru u što se uprtio, Nego Iad qu iziili na put, brže poslali po karoce, koje su hi čekale u Mli- nima, te kako je koja stizala, tako su se krcali, pa u grad. Svu Župu posrbili ! Vlaho. — Oni govoru da ste se grubo podnijeli, da ono nije valjalo učinit, da nije bilo skladno. Lobro. — Nije valjalo učinit? Još im je bilo malo! A upitaj hi je li skladno doć megju puk i mitit s di- narima za da pogje za njima ? Je li to skladno ? Vlaho. — Oni govoru da nijesu pošli mitit nego se sa- mo malo prošetat. Eobro. — Prošetat ! Bogami su se baš prošetali ! A da zašto su počeli djeci sipat šestice ? Da su djeca u- zeli i mučali, bili bi onda udrili oko ljudi, s fiori- nima. Nego su im djeca sve pobacali. Ja sam vidio jednoga maloga gje šestice tuče kamenom i sve vi- če: nečemo mi vašijeh dinara 1..... Prijatelju moj, ako smo i siromasi, pošteni smo. Vlaho. — Ja sam čuo da nijesu sipali šestice. Lobro. — Nijesu ?! Neka reču meni! Neka reče Vlaho Matijević da nije do četiri šestice malomu pok. Petra Knega, neka reče Frano Bibica da nije dijelio kru- ne sinu Stijepa Nadramije, i gospar Abele i oni drugi, ko bi ti ih svijeh nabrojio ? A djeba baca- la ! I dobro su učinila !.... Reci, prijatelju, zove li se ovo doš sumbunjavat narod ? Ivo. — I ja mislim. Nego to im je stalo dobro. Biće se više persvadali da Župljani nijesu Srbi. Lobro. — I meni se čini. Ono će se u Župi spominjat dok bude koljena nakon koljena. Valja čut žene što govoru. Ma ja ti nijesam ni desetu reko, a zagovo- rio sam se, ostaviće me družina. Zbogom ljudi! Ivo i Vlaho. — Adio Lobro, držte se junački. Živjela naša, jeli Lobro ? ins: Lobro. — Da kako! Živjela naša Hrvatska ! (Odlazi.) * * * Vlaho. — Ivo, ja te gledam. Ivo. — Ne čudi se ništa. Puk je počeo otvarat oči. Pri- je su ga mogli varat i potezat za nos kakogod su ćeli. Više neće. Nema ti više gospar ti ni gospar ovi nego: mi smo za hrvatsku stranku, a ko je talijan u Pulju, ko je srb u Srbiju. Ma da mi je bilo vigjet tu šenu do bi deset fiorina. Ima bit bio pazar. Vlaho. — Nemoj vikat, evo Jova. Furenat je ! Ivo. — Zbilja! A jeli i on bio u Župi? Vlaho. — Nijesi lud, razumiješ da nije stalo, da oni idu. Ma sad se kaju i oni koji su bili. Pripovidio mi je jedan od kumpanjije, da bi prigorio dvijesti fiorina da nije pošo. Ivo. — Neka se drugi put promisli, Ma ja bi hi ćio pi. tat zašto su pošli sami? Zašto jopet nijesu poveli gospara Frana..... Vlaho. —....da se isa na mirac i da drži diskoras! Bravo ! To su imali učinit. Adio Ivo ! Ivo. — Bog stobom! Arrivederci ! Književnost. Vienac“ br. 7 izišao je vas posvećen uspo- meni Dra. Frana Račkoga. Sadržaj mu je ovaj« Biskup Strossmajer o dru. Franji Račkomn. — Sje- ni dra. Franje Račkoga. Spjevao Gj. Arnold. — Uspomeni dr. Franje Račkoga. Čitao u sveučilištu Dr. Fr. Marković. — Nad odrom dra. Franje Ra- čkoga. Spjevao Jovan Hranilović. — S Franjom Račkim. Zapisak. Napisao Ks. Šandor Gjalski. — Rački. Spjevao Dr. A. Tresić-Pavičić. — Rački prema filologiji. Napisao Dr. Milivoj Šrepel. — Vienac na grob ljudine dostojanstvenika te uče- njaka i pisca hrvatskog na glasu dra. Franje Rač- koga. Spjevao I. T. — Svetac svoga naroda. Na- pisao V. Novak. — Rački u javnom životu. Napi- sao Dinko Politeo. — Dr. Rački kao izdavač iz- vora za hrvatsku povjest. Napisao Ferdo Šišić, — Tri suze na grobu dra. Franje Račkoga. .Spjevao Stjepko Španić. — Rad dra. Račkoga oko povje- sti unutrašnjih prilika države Hrvatske prije XI-. vijeka. Napisao Ferdo Šišić. — Govori na pogre- bu dra. Račkoga. — ,Vienac“ izlazi svake subo- te a zapada 7 fior, na god. AERO JAVNE ZAMVALK Svijem onijem, koji u prigodi smrti naše mi- le tetke MARIJE grofice GOZZE; učestvovaše u našemu žalovanju, najsrdačnije za- hvaljujemo. U Dubrovniku, dne 26 Veljače: 1894. Marija Čingrija rogjena pl. Natali Marija markizica Boua rogjena pl, Natali derolim pl. Natali ć. k, Kotarski Sudac u mir. Gvojbo