skalupio,navu: izbornu reformu,, koja; podjeljuje tom stališu (radničkom) 43 zastupnika. -, -U zastapničkoj kući upitao je Biankihi:o to- žnjoj razdiobi ili o djelotvornom pačanju Austro- arske u srpske unutarnje poslove. Ostatak Slovenaca hoće takogjer da istupi iz henwartova kluba. na od preko 130.000 duša, koja se jednodušno azila u prilog :obligatornog : gragjanskog braka. regjeno od liberalaca kjo pi svjed kom sastanku. - — U Engleskoj promjene u kabinetu. Mješte adstona došao je lord Rosebery a mješte njega enovan je Kimberley ministrom izvanjskih posa- Gladstonov sin imenovan je ministrom za Irsku rstvo. —Na 6 ov. mj. u Srbiji bijaše velika proslava . dišnjice oslobogjenja. Pišu nijčmačkim. novinama, će kralj učinit! svoga oca vrhovnim zapovjedni- m vojske. Dvor je nezadovoljan s novom vladom, koja je preslaba. Očekuje se nova kriza. — Talijanska komora prihvatila je vladine o- edbe glede iznimnih stanja velikom većinom gla- va. Usprkos tome vlada nema stalne većine, te se po svoj prilici raspustiti sabor. ajmljene 3: ville. ga štovanja sa .strane svih _ putnika. koliko dana. Brzojavi. Beč, 9 Mata. gate pokr. sabora. Rim, 9 mskoj izložbi za godinu 1895.'— Danas ma 3 Domaće viesti. di razne prizore iz ,Osmana.“ ova! U Sv, Petru na Mreini- 3, žu s! "1 NEEE ) — U "Budimpešti bila je velika narodna skup-: mjesto Mošley( 'Koji je preuze | indijsko mini: , | tonuti ali su ga — Njemački car imao. je na 8. ov. mj. sti- uti u Opatiju. Italija poslaće mu na počast tri tne lagje. Novine pišu da će se car svratiti i u lu, da razgleda arsenal. Na Opatiji su za cara — Naš kralji kraljica borave u južnoj Fran- skoj na Cap Martinu, gdje su prijedmetom veli- Ostaće još — Ministar- vo je priopćilo povjerenicima koalicije nacrt re- rme izbora. Hohenwart je izjavio da se u -cjeli- i s reformom ne slaže, te bi radije uveo opet de- :: Marta. — Sabor je odbio predlog o j& pred | boroim pukla onmbnu Osmerića su teško ranjena. : Čitamo u Zagrebačkoj . Prosvjeti“ : — Gospo- in Vlaho Bukovac ostavlja doskora Zagreb, te će nešto vremena baviti u Beču, a za tim iđe u | riz, gdje će i ostati. U Beču će sasvim dogoto-' ti prekrasne dvije radnje, koje će ostati u Za- ebu. Prva radnja namijenjena je galeriji slika. aručio ju je biskup Strosmajer. Prestavlja: Gut- lića koji sazivlje tile, da mu kažu slike iz ,Os- ana“ i smrt Sulejmana. Slika je tri metra širo- . Obiluje mnoštvom osoba. Vile se dotiču čela esnikova, koji leži na uzglavlju i tim: dodironr Vidi kako Vladi-.. v poljski dobiva bitku, kako Kizlar otimlje Sun-, nicu, kako ubijaju Osmana itd.. Nacrt toj sliki obrio je Strosmajer i pokojni Rački. — Druga slika namijenja odjelu za bogoštovje i nastavu Zagrebu. Prikazuje apoteozu Dubrovnika. Osobe prikazane u naravnoj veličini. Vidi se Dubrov- sa morskim žalom. Megju osobam na sliči, na- e se svi slavniji dubrovački pisci, — Živio naš Knjas crnogorski na glus smrti Dra. Fra- Račkoga. — Knjaz Crnogorski čim je dočuo 5 ov. og rk a < SD HE jednoga poštarakoga činovnika. : ih rod a. : ne Pe o. ja. ovih. dana u. 799i godini. Daničećiva pismena. — Čitamo u ,Prosvje- ti:“ Neki dan imali smo prigode vidjeti vrlo rijet- ku knjigu od Pavla Vitezovića, koji je živio u XVIII. vijeku, te smo se začudili videći u njoj gotovo sva slova, koja je Daničić uveo mjesto gj dj lj itd. Naš slavni Vitezović ih je prije izumio. Spomenuta knjiga je vlasništvo akademije, te ne znamo, da li je bila poznata Daničiću. Pišu mam is Postranja. — Da vam i ovu pričam. Onomadne neki Jovo D. vikao je nama: Čekajte do godine, pak ćemo biti jotaa pastijer i jedno stado. Našao se jedan pošteni Župljanin S. 8. pa ga je išćerao na.dvor. Evala mu! Sukobi pašobroda. — Na 1. ov. mj. sukobio ! se u luci Riječkoj parobrod ug.-hrv. parobrodar- , skog društva ,Stefanija“ sa remorquerom ,Csiko- som.“ ,Csikos“ je probušen i odmah je stanuo brzo spasili. ,Stefanija“ je ošte- i ćena na provi đ U prošli petak u noći blizu Pole s raziše se dva Lloydova parobroda ,Elektra“ i ,Orion.“ ,0- rion“ je mogao proslijediti put, ali Elektra“ je tako oštećena, da su je parobrodi, koji su brzo po- tekli u pomoć, morali potegnuti na kraj. Od mr- | nara jedan je umro a četiri su teško ranjeni. Je- | dnome je otkinulo noge, drugome ih prsnulo. Gradska Kronika. Zadušnice za Dra. Frana Račkoga. Dubrovačka narodna Čitaonica izdala je ze veli- kim pokojnikom ovu osmrtnicu : »U današnji dan navršuje se upravo mjese dana, što su u Zagrebu sprovedeni do vječnog počivališta mrtvi ostanci jednog od najdičnijih si- nova hrvatske domovine D* FRANA RAČKOGA naučnjaka svjetskoga glasa, čelik-rodoljuba. za Gun- dulićeve slave u.Dubrovniku svijetlog nam gosta. Da se oduži uspomeni tog velikog pokoj nika pobrinula se Dubrovačka Narodna Čitaoni- ca, da mu se u taj dan, t. j. na 15 ov. mj. u Ul sati u jutro u crkvi Male Braće služe SVEČANE ZADUŠNICE. U Dubrovniku, na 8 marča 1894. Upraviteljstvo Dubrovačke Narodne Čitaonice. Lične vijesti. < Danas je stignuo u Gruž N. V. nadvojvoda Stjepan pod-admiral carske mor- narice sa svojom eskadrom. Čujemo da će sutra biti u kazalištu dobrovoljna prestava. Premiešten. — Naš sugragjanin gosp. David Mandolfo, sudbeni pristav, bio je premješten s O- rebića u Spljet. Kod poreznog ureda. = Gosp. Jero pl. Ce- ga, nakon sedam mjeseca teškoga bolovanja, preu- zimlje ovijeh dana ponovo upravu mjesnog c. k. = :| poreznog ureda, Radujemo se! + Ispravak. — Gosp. pop Jovo Bućin pravo- glavni — ili kako se on sam naživlje (po- što. vjera u narodnost ne ulazi) srpsko-pravosla- vni paroh,. postao nam je ovaj ispravak: »Nije istina što piše neki Postranjanin u do- pisu iz Župe.u br. 9 ovogodišnje ,Crvene Hr- mYatske“, da sam ja ižljego i blagosovio na Ploče POnu gospodu koja su u nedjelju 25 februara t.g. «pohodila. Župu, te da mi se je omakla suza ra- 'dosnica_ gledajući lijepu slogu bratije i lacman- ,Ske bradice.“ Dubrovnik, 3 Marta 1894. Pop Bućiua — srpsko pravoslavni paroh. _Dij rid dpi RE A6 pomanjkalo gradiva. Za ovaj ćemo dopisniku ,Dalmate“ samo to, da smia f agitkcij€ mogao vrlo lako' M e činovnika. u brine doči sao, Ja ako prrdri ii Zi oči S pička! | ka- nijčamo bavili -činovničkim stališom LI a — Naknadno e gvepednj-do: zafieliiPnJE krt? krune, koje smo na završnje poklade primili s O- rebića. Darovaše gg.: Miho Bijelić 20, Dr. Bibica 10, Lovro Kosović 10, Ivo Antićević 6, Pasabanda 5, A. Pasabanda 5, Ivo Mateljan 5, Da- vid Mandolfo 5, I. Bijelić st. 4, Ivan Bubalo 4, I. Bijelić ml. 4. Mato Glabalo 4, Jozo Regner 4, Ivan Bibica 4, Jero Despot 2, Vinko Ivanišević 2, Frano Vekarić 2, Marko Marinović 2, Dn. Pero Bijelić 2, Ivo Posedel 2, Mato kan. Štak 2. — TH Boyeotting. — U ponedjeljak od g. R—ća bi- jahu zazvani fakini od divone u poslovnicu A. T. Tu im je gori navedeni M. R. zaprijetio da budu za srpsko-autonomašku stranku, jer inače da će ih činiti istjerati iz divone. Mi sad naprosto bilježimo slučajeve ovog bo- yeottiranja. Ako mu se s naše strane počne od- govarat istijem oružjem, umjeće nam pripo- vigjet neki ter neki...... Diskoras na Poljani. Vlaho. — E, Lobro, ti jopet u gradu ? Lobro. — A evo tako .... došo nešto kupit. Ivo. — Danu, Lobro, neka čujemo. Ovdi Lujo govori sve drugu i treću. Kako je bilo u nedjelju ? Lobro. — A što govoriš ti Lujo ? Lujo. — Ja sostenjam da su svukud lijepo pasali.... Lobro. — Jesu, brate, ko ti govori da nijesu. Komu bi vragu bilo palo na pamet da im ide prigragjivat put. To se i ne smije. Zato su lijepo pasali sve do Pia- ta, kako po štici, osvem ono na Orsuli gje su fre- ško nasuli. Lujo. — Ne govorim ja o temu, nego..... Lobro. — Čekaj ! Ja govorim. Nego da te nešto pitam. Zanago ti imaš bit njihov? : Lujo. (Smeo_ se). — Ja njihov? ... ne... čiji?.... ja sam svegi dubrovčanin.... ja ti se ne prtim;... nego sa svakijem lijepo.... ja živem sa svakijem..... Lobro. — A što se, jadan čovječe sramiš ? Reci čisto i bistro, kao što bi ti i ja reko da me pitaš... 0- vaki su ti svi! Kad ih upitaš što su, zaputi im se jezik ..... Bez šale, što si ? Ivo. — Ne pitaj ga, Lobro; on ti je autonomaš. Lobro. — A ćaća mu je nošio široke gaće, ko i ja sad! Aferim Lujo ! Ti kako i oni naši Talijani po gradu, što su juče iz Župe došli i još nose našu robu, pa se činu kako da su se rodili u Mlecima, a bogami ja drugi edu rijet alavija i dobrojutro. Lujo. — Mi smo svi Dubrovčani. \ Lobro. — Hajde ti s tezijem naprijed, učinićeš di Vlaho. — Pušti ga Lobro i pripovigji. Lobro. — A što ćeš da ti pripovidim! Izviždali smo ih kako ide i toka. Nego neka mole Boga da su došli žandari. A za pasat, pasali su lijepo. Put je, jadan! Nije im se bilo potreba lomit niz potočine i nosit krkače kako i onomadne. Ivo. — A je li bio gospar Ivo mali! Lobro. — Jes! Opet ti govorim čudim se njemu. Kad su prošli mimo Smokovljane, prhla, govoru, kokoš s do- ca, a on breknuo od straha. Nego ja ne nalazim koga gusta imadu dolazit da im mi zvižđimo. Ivo. — E unigusto particolare. Ma oni govoru, da će hodit svake nedjelje, ako im rebuška koga za- vesti oli kupit. Vlaho. — Anci prijetu, da će vam se osvetit, ako i vi ne budete Srbi i Talijani. Da vam više neće pro- : davat muku,ni robu. Lobro. — Vidis, to bi imali i učinit za da se vidi ko s kijem žive: oli puk š njima (kako se ono falu), oli oni s pukom. Ivo. — Reci im, Lobro, da se ne igraju s ognjem, jer ako počne reacijon..... je li da, Lujo? A ti, Lo- bro, dogji pripovigji meni svaku najmanju što uči- nu za despet. Priporučit ću hi jal U toliko, dršte : se vi junački kako i do sad. Lobro. — Hoćemo, vjera i Bog! Poruči im, Lajo, da Srbi nijesmo nigda bili ni da ćemo bit, a za Tali- jane nas nećete kupit. Mi smo Dubrovčani i Hrva. ti, I ostajte zbogom ! Vlaho. — Z bogom Lobro | Pozdravi braću ! Lobro. — Hoću ne boj se! Zbogom! Književnost. = — Matica Hrvatska. Razaslala je svim svojim čla- novom pripadajuće im knjige za god. 1893. Ako pometnjom koji vanjski član nije ipak primio ovih knjiga, ili ako ko- KAN Koze ar te prelio, SANOANE oi: EJ u Žeg ii a zagrebački članovi mk u sveu sgradu (prvi kat) družtvenomu blagajniku pošalju, jedni i EGAN do REVE SA 9. ožujka, , g. Tko u ih u" smislu mina DE ai ji i sija poiito za te nosne od sirem slikar smi