Br. 11.
List izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za (Dubrovnik:) na cijelu \
godinu: fior, 4, na po godine fior. 2; (Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu :) na cije-
lu godinu fior. 4: 50, na po godine fior, 2: 25; (za inozemstvo) fior, 4 i poštarski troškovi.
U DUBROVNIKU 17. Marčs 1894.
CRVENA HRVAT
Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku a dopisi
| šalju se Uredništvu.
Pojedini broj stoj 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da , tiskaju po pogodbi.
U Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava.
je predbrojen i za došasto polugodište.
HESSEN
Ministarstvo se koalicije raspada.
Ovijeh dana u Beču se nategnuše žice. Koa-
licijoni kabinet pripravljao je za palarmentarnih
praznika novu izbornu reformu. On bi možda bio
rado učinio s manje, ali nije mogao, prvo što se
obvezao da će preinačiti izborni red, a drugo, što
je pitanje reforme od Taaffea tako vješto lancira-
no, da ga više nije moguće maknuti sa dnevnoga
reda. Ministarstvo Windischgraetzovo držalo je svo-
ju osnovu tajnom, sve do prošle sedmice, kad ju
je priopćilo delegatima koaliranih klubova.
Ova se razlikuje od stare samo u tom, što
bi se stvorila nova, peta, kategorija birača, koja
bi imala 43 zastupnika za svu Cislajtaniju. Taj
novi kolegijum ne prestavlja jedan stališ, već je
nekakva mješanija birača, iz koje se ne možeš iz-
vući. Svakako izborno pravo znatno bi se raširilo.
Poglavice klubova nijesu ovu osnovu onako
prihvatili, kako je vlada očekivala. Oni su najpr-
vo pošli sa svog stranačkoga stanovišta, pak su se
upitali, da li bi njihova strauka dobila ili izgubila
i po tome su se vladali. Čini se da su liberalci
najzadovoljitiji, sasvijem da se boje radi Morav-
ske, koju bi, kaže ,N. Fr, Presse,“ novim kolegi-
jumom mogli vrlo lako izgubiti. Poljaci su i u o-
vomu, kao i u svim pitanjima, vrlo šareni, al bi
zacijelo napokon pristali.
Nego konservativci sa novom izbornom re-
formom .nijesu_ nimalo , zadovoljni. _Hohenwart se
odlučno izjavio protiv nje od početka do kraja.
on je dapače pošao malo dalje, te je predložio
neku svoju reformu, koje ne bi:povećala broj za-
stupnika, nego bi: ih podijelila u one birane di-
rektno: i u druge izabrane preko zemaljskih sabo-
ra. Pri tom je Hohenwart dakako računao za svo-
ju stranku, koja bi se tako znatno pomogla, što
je bilo dosta, da se liberalci zgroze.
Mi sad ne znamo kako će proći ova dva
predloga o preinaki izbora, to nas dapače malo
interesira. Ali znamo to, da se konservativna nje-
mačka stranka okreće od koalicije, i da prije ili
poslije prestoje u Austriji velike promjene.
Moglo bi da bude, da je opozicija konserva-
tivaca protiv vladina predloga samo izlika. Oni su
jedva dočekali čas, da provale na dvor svojim o-
sjećajima. U koaliranom kabinetu konservativna
stranka nema nikakve važnosti, sve dok tamo sje-
di jedan Plener, koji je umio iz Windischgraetzo-
va ministarstva stvoriti kabinet ljevice, a konser-
vativci su mu samo kola vukli.
Kad bi Hohenwartov klub vladi zanijekao
svoju pomoć, ova bi izgubila većinu. I onako Slo-
venci, koji su još tamo, spravljaju se da izagju,
te ih ni njeke male koncesije novog ministra na-
stave ne mogu udobrovoljiti.
Poljaci pak teže za potpunom autonomijom
Galicije. Oni gledaju da utine, neka sabor galički
šalje u Beč::svoje delegatesi Osvari' toga željeli bi
i njeke sutonomne poslove, te bi'tako došli u po-
ložaj koji danas ima Hrvatska naprama Ugarskoj.
Pod tu cijenu oni bi na mnogo pristali. =)
koju su stvorile ove oprijeke u Be-
jasna. Ljevica je ma vladi i ona svo-
lak
Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, & oglasi koji se više puta
venaca da ne brojimo njom protivne Nijemce. A | samo taj malen broj, to možemo lako predvidjeti
onda ?
Ministarstvo koalicije može još nekoliko po-
trajati, no njegovi su dani već odmjereni. Moguće
da je on izvrstan administrativni stroj. Ali danas
vlada treba da ima jedan pravac, jednu ideju., A
koju zajedničku ideju mogu imati liberalci i kle-
rikalci ?
Valjda kakav gospodarski projekt? Moguće.
Nego ne valja zaboraviti, da u Austriji ima tri,
četiri nezadovoljna naroda i da ovi za gospodar-
ske poboljšice svojih narodnih težnja neće pregor-
jeti. I zato svi fantastični ljekovi za nas ne vrije-
de, kad se neće da se pripozna prava bolest. Au-
striji nema lijeka u receptima ekonomske ili so-
cijalne naravi. To bi moglo vrijediti u Italiji ili
Franceskoj, ali kod nas je narodno pitanje
po srijedi.
Neka se stvaraju koalicijona ministarstva ;
neka se ova i raspadaju u mudrinama svojih pla-
nova. Uprimo mi svim silama za naša narodna i
državna prava. I održimo li se junački ustrajno,
Beč, te danas naša pitanja ignorira, biće naj-
prvi koji će ih pripoznati i zvati nas da se naga-
gjamo.
Magjarska nam je za to najbolji jamac
»Lega Nazionale“ u Šibeniku.
Šibenik, u Martu.
»Dalmata“ u 17tom br. imade opis svečanog
otvora šibenske skupine talijanskog društva ,Lega
nazionale.“ Mi se na taj opis osvrnuti nećemo po-
što će svakome njegova pretjeranost biti jasna,
kad pomisli, da ih niko hvaliti i uzveličati neće,
ako to sami ne učine. Radije ćemo našu pažnju
obratiti govorima (discorsi notevolissimi!) gg. dra.
Pini, Pavla Mazzoleni i dra. Locas, govorima koji
doista obiluju lijepijem frazama, koje imadu jedi-
ni uspjeh, da govorniku neuki slušaoc zavikne ,bra-
vo!“ — Prvome smo osobito harni pošto nam je
iznio na vidjelo golotinju te ,Lege“, koja imade
17.655 članova u pokrajinama ,consorelle“ : Tirol,
Gorica i Gradiška, Trst s okružjem, Istra i Dalma-
cija. A znate li koliko stanovnika broje te pokra-
jine sve zajedno? 2.035.479 po statistici god. 1892
od dr. Brachelli, pa prispodobite ta dva broja i
risum teneatis, odnošaj je kao 1 prama 115. A
tek razmjerje u Dalmaciji! Ova broji po gore spo-
menutom ministarskom savjetniku 527.426 stano-
vnika, Od ovih ih je upisano u ,Legu“ 1.799, da-
kle 1 prama 290; nu što je još smiješnije po dr.
Pini sam Šibenik imade 948 članova i po tome
čitava ostala Dalmacija 851. Doista bijele vrane !
Ali u broju od 948 šibenskijeh članova nemojte
zaboraviti, sadržana su, kao valjda i u ostalijem
pokrajinama i ona djeca u pelenima i bezsvjesna
služinčad, što ih upisaše marljivi sabiraoci članova
Lege“, te i ona množ prevarenih slabića, (ta kod
žena igrala je veliku ulogu i gospa od Pompeja)
a muškarcima se govorilo, kako će za dva tri mje-
seca (na vrbi svirala!) dobiti škole, te će im se
omogućiti talijanska kultura za samijeh 25 novč.
godišnjih. Billig, meine Herren, nur 26. Kreuzer,
vikao bi Židov! Nu to su članovi do sada a koli-
ko će ih još biti! Malo veoum malo, jer kad su u
fanatizmu, kojeg ovakove institucije u prvom mahu
podigaa m rom djecom slšiačći id, saapi
što će biti u buduće. Upravo nam je ,lLega“ u
još većem sjaju pokazala nama dobro poznato ni-
štavilo t. zv. Talijana (i cosi detti Italiani della
Dalmazia, kako se izrazuje N. Tommaseo).
Prelazimo na govor g. Pavla Mazzoleni ,di-
scorso d' argomento storico“, ali po izvorima crp-
ljenijem iz povijesti, koju je rodila plodovita ma-
šta g. Pavla Mazzoleni. Izmegju inog taj gospodin
veli: ,La storia c' insegna che dal latino rustico
si sviluppo naturalmente nei municipi dalmati la
lingua italiana; onde questa lingua possente non
ci fiu importata, ma nacque in casa nostra come
nel bel mezzo d' Italia.“ Bum! Što se babi htilo,
to se babi snilo! Kao prastanovnici Dalmacije Ili-
ri što su se utopili u rimsko more, tako su se i
ovi Latini, znatno brojem umanjeni dugijem bor-
bama sa Gotima, Avarima i Hrvatima, dijelom iz>
selili a dijelom obiteljskijem svezama te utjecajem
većine tekom vremena asimilirali Hrvatima. , Stari
prasjedioci i najdavnije pridošlice, koji su još o+
stavali, ma kojeg poriekla bili, tekom se vremena
svi stopiše s narodom od sedmoga vijeka unapried
naseljenim u njegov jezik, zvao ga tko slovinskim;
ilirskim, hrvatskim ili srbskim; jezik koji je za:
vladao po cieloj zemlji.“ (Dalmacija iz djela Oster-
reichisch-ungarische Monarchie in Wort; und Bild.)
Već s toga razloga nije se mogao u Dalmaciji do«
goditi onaj proces, koji u Italiji biva da se tali-
janski jezik razvije iz latinskoga. Pa sve da i La-
tini premda pomiješani sa Hrvatima ne izgubiše
svoj jezik, to ovaj nije ipak mogao podnijeti tu
inetamorfosu, jer mu je manjkala ona »sloboda i
izoliranost koja je tomu potrebita bila; te nije mo-
guće pomisliti da na to pretvaranje nebi imao u“
tjecaj hrvatski jezik. I po tome dogodila bi-se
smjesa latinskog i hrvatskog jezika, koja nebi ni-
kada rodila čedom talijanskijem i to mletačkog
porijetla. ,Presvijetla“ donijela je u Dalmaciju svoj
jezik sa svojijem uredbama, uredima i naseljenici-
ma i naravno onda i sami Dalmatinci koji su u
Italiji učili. Pa kad bi sve i dopustili da istorijska
istina povijesti gospodina Pavla Mazzoleni vrijedi
za ostalu Dalmaciju, to ova nikako ne stoje za Ši“
benik o kojem upravo govorimo. Šibenik je 'u e:
smom stoljeću sagragjen od Hrvata; to drže kao
najvjerojatnije veliki broj mašijeh povjestničara ka6
Smičiklas, Klaić itd., nu radije ću ovdje navesti
njekoliko autonomaša koji su to potvrdili. F. A.
Galvani govoreći o osnutku Šibenika u svojem ,1l
re d' armi di Sebenico“ sv. I. str. 9 veli: ,L' ipo-
tesi pih verisimile & che cominciasse poco dopo
1 oceupazione della Dalmazia compiuta nel'7 ses
colo da' Croati i quali a meglio conservatsene it
posesso, visto il sito tanto da natura munito, vi
avranno eretto dapprima un castello.“ Don Antonio
Fosco, sada šibenski biskup u svojem koledaru ,l
Gronista di Sebenico“ 1861, str. 10 tvrdi: ,L" es
stenza della: citt& di Sebenico,: forse non va al di
la dei mille anni, avendo cominciato coll?! &isers
un castello forte denominato dal Arcangelo s. Mi<
ehele, e fabbricato probabilmente dai re: Croati.,...“
Šibenik utemeljen od Hrvata bio je uvijek jedno
od glavnijeh: središta hrvatskijeh u Daluaciji, s
mislimo da Hrvati ne bi bili zato odabrali
niku g. 1066 izdao znamenitu : povelju
dao
krijevamm sloboda samontama st, Marig 4