Kamo sreće da nije tako! kliče. ,K. D.“, a mi nadodajemo: Ovo su sve posljedice glasovite klauzule. A šta čini vlada ? Pišu nam is Postranja: — U nedjelju brat talijanaša Baja, udrio je Mata Kristovića preva- rom kamenom u prsi. Došao je u kuću s kame- nom u ruci iza legja, te kad mu se namjerila zgo- ga baci kamen na čovjeka, i pogodi ga u zlo mje- sto. Ako su naši Srbo-autonomaši iz grada nauc- kali svoje plaćenike da se ovakijem srestvima slu- že, možemo im doviknuti: sramite se! Mato Kri- stović poznat je kao pošten čovjek i kao trgovac na daleko i široko. Kukavički napad na njega, je klin u srce cijelome Postranju. Ovo vam javljamo neka svijet zna kakvijem se podlijem srestvima služe naši protivnici. U ta- man im muka ! Pišu nam is Janjine: — U velecijenjenom vašem listu 27 januara tek. god. broj 4, čita se gdje dopisnik iz Janjine preporuča čistoću varoša ali na žalost opet je usilovan preporučiti. Eto nam se uvukla bolest djece grlobolja, difterita itd. Nje- koliko ih je umrlo. Ko je zvan za nadgledanje či- stoće, trebalo bi da se malo bolje zauzme. Još više strašiti se je od požara koji može buknuti od časa do časa radi velikih hrpa šume megju pribi- valištima. Da ko vidi rekao bi: ovo je Janjina ko- ja je na glasu, a tamo!! Društro +e Jeronima Glavna skupština društva sv. Jeronima prihvatila je prijedlog upra- vljajućega odbora, da se davaju svakogodišnje knji- ge društvene seljacima obrinicima, radnici: ma i školskoj mladeži za 57 novčića. Molimo dakle u ime pučke prosvjete sve pri- jutelje puka i naše knjige, koji živu u puku, da nam što više ovakovih pretplatnika saberu. No da se uzmogne naklada knjigama tačno opredijeliti, primat će se ove godine takovi pret- platnici samo do 31. ožujka t. g. Upravljajući odbor književnoga društva sv. Jeronima Pišu nam iz Zagreba: — _H poru ubogih sveučilišnih dalmatinskih djaka iza- "A bralo je u sjednici držanoj dne 10 t. mj. za ljetni semestar školske godine 1893/94 slijedeći upravni odbor: presjednik: stud. jur. Frano Alačević, taj- nik: stud. jur. Milivoj Milić, blagajnik: stud. jur. Ante Fabrio, odbornici: stud. jur. Dinko Fabris, stud. phar. Šime Ljubić a u revizionalnom odboru: Dr. Antun Tresić-Pavičić, Bare. Poparić i Peroslav Paskijević Čikara. Frano Alačević. presjednik Milivoj Milić tajnik Gradska Kronika. Zadušnice za Dra. Frana Račkoga. - U četvrtak držale su se u franjevačkoj crkvi sve- čane zadušnice, što ih je naša Čitaonica priredila za dušu blage uspomene velikog pokojnika. Već u fiutro društvena zgrada e se crriim sagovima, a društveni barjak visio tužno na po stijega. Na 11 sati počela je služba božija u prisuću svih cr- venih i civilnih oblasti, &vih društava i korpora- cija, mnogobrojnih odličnjaka i mnoštva naroda. Prečasni provincijal M. P. oo. Franjevaca starina O. Lujo Uccellini rekao je misu. Naše mlado Hr- iatsko Pjevačko Društvo ,Gundulić“, koje se je vom prilikom prvi put pokazalo u javnosti, pje- alo je žalobnu Rossijevu misu pod upravom svo- a zaslužnoga učitelja gosp. prof. N. Marcocchie, te se je uprav odlikovalo. Crkva je bila prekrasno akićena crninom. U sredini bijaše podignut veliki mrtvački odaf). jedan od najboljih što ih ima u Dal- ciji. Naokolo njega bijahu obješeni razni epi- . 00. Franjevci (latinski), zatim jedan od Veleč. osp. dn. Mata Vlafiušića i napokon lijepa prigo- na pjesma M. P, o0. Franjevaca. Đubrovačka Na- odna Čitaonica položila je lijep vijenac, / koji će biti poslan u Zagreb.na onu silnu hrpu, te je-vi- zrekao je krasni i učeni govor, koji će kako ču- emo biti posebice štampan. . Ma da se o velikom kojniku do sad mnogo .govorilo-i pisalo, ipak je \ Vran umio da reče nješto novoga, Njegov go- Društvo u pot- |. od kojih je jedan učinila Čitaonica; drogi M.' . vor bio je začinjen dubokim mislima i zdravom |:i g. Rudolf Pizzighelli odigrali su na glasovira naukom. On je djelovanje Račkovo podijelio u tri dijela, u ono svećeničko, naučenjačko i rodoljubno te je svaki obradio rijetkom vještinom, što je us- bitilo svakoga, ko ga je slušao. Možemo reći da su ove zadušnice bile jedne od najimpozantnijih što su dane u Dubrovniku. Na dugo bi pošli kad bismo htjeli svakoga napose spomenuti, ko je prisustvovao ovoj počti, što su je priredili Hrvati Dubrovački u slavu svog veli- kog suplemenjaka, te ćemo se samo u kratko o- svrnuti. Na prvom mjestu bijaše prestavljena opći- na preko načelnika gosp. bar. Gondole i članova upraviteljstva; prisustvovahu na dalje činovnici kot. oblasti na čelu im poglavar gosp. bar. Maroi- čić; kapitul stolne crkve sa svojim vikarom preč. kan. Bazdanom; župnici gradski i prestavnici svi- jeh samostanskijeh redova; prestavnici financijal- ne oblasti sa fin. upraviteljem gosp. Tacconijem ; presjednik okružnog suda gosp. Milić; lučko po- glavarstvo; poštarski i brzojavni ured; svi mjesni učevni zavodi; trgovačku-obrtničku komoru presta- vljahu gosp. Vlaho vit. DeGiulli i mnogobrojni čla- novi; pokr. bonicu prestavljao je gosp. Dr. R. vit. Mišetić sa ostalim liječnicima i činovnicima; ,Bla- go Djelo“ na čelu mu presjednik gosp. Ugjo vit. Stauber; bijahu zastupana sva mjesna društva osvem talijanaškog i korporacije svijeh stranaka itd. itd.: Izmegju odličnijeh gragjana vidjesmo na- rodne zastupnike gg. Dra. Pera Čingriju i Marina pl. Giorgi; akademika gosp. dra. Kosta kneza Voj- novića; gosp. Nikšu pl. Gradi, Dr. Matu pl. Za- magnu, Dr. Ugja pl. Saracu, Nika grofa Pozzu, Marka grofa Pozzu, mnogobrojne profesure, sveuči- lišnu omladinu i veliki broj gragjanstva. Isticala se lijepa kita gospogja uglednijeh obitelji. Po svršetku žalobne svečanosti Dubrovačka Narodna Čitaonica upravila je Akademiji u Zagreb ovaj brzojav : »Predsjedništvo jugoslavenske akademije u Zagrebu Svečane zadušnice Dru. Franu Račkomu, ko- je je danas uz srčano sudjelovanje časnih otaca Franjevaca i mjesnog pjevačkog društva ,Gundu- lić“. priredila u crkvi istih fratara Narodna Dubro- vačka Čitaonica uspješe najsjajnije. Zastupane bi- jahu općina i sve ostale crkvene i gragjanske o- blasti i korporacije svih stranaka. Ganutljiv govor izrekao č. otac Urban Talija. Upraviteljstvo Narodne Dubrovačke Čitaonice.“ I tim bi mogli završiti ovaj naš mršavi opis, al imamo još jednu stvarčicu da nadostavimo. U ovoj tužnoj zgodi sakupilo se u gradu za domolju- bne svrhe 100 kruna i te su odregjene našoj bra- ći u Istri za Društvo sv. Ćirila i Metoda. Za društu St. Cirila s Metoda. — Prigo- dom svečanih zadušnica držanih u Dubrovniku na 15 tek. za velikog Hrvata Dra. Račkoga sakupilo se i predalo povjereniku družbe 100 kruna. Do- priniješe: po 10 kruna gg. Vinko Milić presjednik sudišta i Vlaho DeGiulli; po 5 kruna: g. Drag. Pretner; 4 kr. prof. Carić; po 2 kr. gg. Dr. Po- sedel, prof. Topić, prof. Kušar, Don M. Rajčević, Don M. Vlakušić, Fr. Dabrović, prof. Ukas, N. Vo- dopić, Dr. Mišetić, ravn. Buzolić, Don A. Maffioli, pl. Hreljanović, Klimo pl. Ghetaldi, N. N., Marko Mitrović, B. Mičić, Dr. K. conte Vojnović, V. Cvie- tanić, Dr, Mandolfo, Ivo Perušina, ravn. L. Klaić, kan. Pišta, N.N., prof. Pregelj; po 1 kr. gg. M. Stojković, A. Muhoberac, A. Mandolfo, V. Jastrem- sky, M. Čingrija, M. Rusko, Gj. Kovačević, kap. Tomašević, Don P. Lubov, M. Stahorović, N.N., Petar Orepić, N. grof. Pozza, A. Paljetak, prof. Molir, Miho Miletić, P. Raffaelli, Slav. Markovin- čić, kan. Hrdalo, L. Angeli, Fr. Supilo, L. Welcek, 'Mato 'Miloslavić, J. Rašica i A. Sinobad. Evala im! Nj. Visost Nadvojvoda Karlo Stjepan — Ovih dana boravio je u Gružu Nj. Visost nadvoj- \ Karlo Stjepan podadmiral c. i kr, mornarice ' ga“svojom eskadfom. Općina je njemu u čas pri- redila ju iluminaciju grada. U veče u ka- ' esila pokojnikov odar, Velečasni O,, Urban «Galija. e ii oja ba gji.ca E. Ohmuče- sg deklamovala prigodni pozdrav *). Za ' je slijedio tableau vivant ,Slikarev san.“ . Bellinijevu sinfoniju iz opere ,Montecchi e Capu- leti“ tako vješto, da pljeskanju ne bijaše ni kra- ja ni konca. Iza toga bio je drugi tableau vivant ,Hercegovačko roblje.“ Gosp. S. Radovani odigrao je na glasoviru ,Imitaciju oluje“ maestra Raeys Escotta. Prestavljala se i mala komedija u jednom činu ,Prijeki lijek,“ od Mita Kalića u kojoj su- djelovahu gji.ce D. Babić i Lj. Zore, te gg. S. Kne- žević i B. Čulić, koji se zadnji osobito istaknuo. Dugi i teški Mendelssohnov trio izvršili su gja. Pugliesi gji.ca E. Liiftner i gosp. Jero Pugliesi sa vrlo dobro pogogjenom interpretacijom. Akademiju je završio treći tableau vivant ,Mozart na dvoru carice Marije Terezije.“ Svaki komad bio je popraćen oduševljenim pljeskanjem gragjanstva. Njegova Visost prisustvo- vala je sve do kraja zabave. Čisti prihod ove akademije namijenjen je blagajni za udovice i sirote c. k. pomorskih pot- časnika i kažu nam da se skupila lijepa svotica. Jučer je nadvojvoda sa svojom eskadrom izišao iz gruške luke na manovre, ali, kako kažu, povrati- će se, da uskrs proslavi u Dubrovniku. *) Taj pozdrav sonet je, koji ovdje donosimo: Ljupko čedo jasnoga koljena Koje nigda ne će vidjet mraka, Kud dopire moguća ti sjena? Ko bi stigo brzoga ti kraka? Tvoja bistra, puna nade zjena Pravo slijedi Lepantskog junaka Časne stope; pa i slave c'jena Biće tvoje pouzdano taka. Dok to bude, goste plemeniti! Sad te milo Dubrovnik pozdravlja ; A kad prigješ kod Ćesarske Krune, Kaži njojzi: ovaj grad čestiti Da joj povjest na amanet stavlja Nek pod njome žalosno ne trune. Diskoras na Poljani. Vlaho. — Jesu li iu nedjelju bili u Župi? Ivo. — Ne, nijesu. Vlaho. — Nijesu !!..... Zašto? Ivo. — Dva su razloga, jedan lažni a drugi istinski, Pr- vi je (koji i oni prosiplju po gradu) da su se bili spravili, pa da je u veće bila festa na čast arčidu- ki i tako da mogli poć... Vlaho. — Zašto? Akademija je počela na osam, a oni su mogli na šes bit u Ivo. — Pravi ti je razlog da su oni bili kupili i jagnjiće i salatu i jaja i sve što je od potrebe, pak kad su vidjeli da se spravlja buraška, učinili su konte i na- šli su da je bolje ostat doma. I sad se vadu s aka- demijom. Vlaho. — Govorimo izmegju nas, ne čuje nas niko; Ču- rr jedno kako se ovi puk užego. Ko bi se bio na- risk. Ivo. — Ne, ne govori tako. Puk je bio prije indiferenat, jerbo nije za ništa zno. Šnjime se tratalo kako da prostiš s živinom. Naregjivalo mu se to i ovo i on Je činio a nije ni zno zašto čini. Pak je došla ova prokleta gjenija, koja ga je varala na sve moguće načine, Varali su ga obećivanjima, i prodavali su mu se za Dubrovčane, a tamo su činili i mislili drugo i treće, Malo po malo, na forcu esperijence i diziluzijoni pak je počeo otvorat oči. Sad razu- ije poso. Hajde ti_više reci jednomu Župljaninu oli Konavljaninu : naj! Peečie ti je gospar ti, o- li gospar ovi, da budeš što ion !“ Njima malo pre- ma njihovo gospostvo, nego pitaju: jeli ti gospar Hrvat? Ako jest, dobro, ako nije, progji se kume ćorava posla. Vlaho. — Duše mi, imaš razlog. Više se ne može impo- njavat s Mr. : Ivo. — Ajbo! vijem gospostvom! Sad je posrijedi idea. I da ti pravo rečem, to je dobro, keko per la mo- rale del popolo, jerbo su ga galijoti bili počeli tro- vat s dinarima. Bio bi nam se coll' anđa- del tempo, puk sasvijem istetio, Sreća: da se na vrijeme poćeo vraćat na še, Vlaho. — I kako su se zaljubili u ime Hrvaško !“ Ivo. — Kako nuti u nešto svoje, Narod, moj dragi, po- zna po srcu što je njegovo, Srbi nijesmo, jeli tako. Dosta ti je legat našu sjaru storiju, ćeš: vigjet koliko su dubrovčani podnijeli s Srbijom koja je onda bila nešto drugo nogo sada. Svaki čas su se zalijećali na Dubrovnik da ga osvoju. Naši stari to- liko sa vjerovali Srbima, da im nijesu ni meno per- metili, da zaviru u a 'Toliko su oni bili srbi, da je Gundulić piso da su Srbi i Mačedonci sve i- sto. Pa'u našijem Starijem librima naćeš svegi da " Kiela oK oli Mr ii ravo) nastojali su da s. živu u prijateljstvu jerbo o je doalo dobro radi ko- merča samo .... 1 ota a l li ? . Ivo. — Bravo. peć A jezika. — ni pak nijesmo to vidu i luda djeca. Zato me dii vele tratit riječi. Dunque koga smo plemena? H gaakora M ako ovi. iden de o . prilju narodu kako ovo, I i "ga zašto rbo ti ne bi ni on sam umio e SIREDIJAINza dt Ck dod Ni OD vo. Vlaho. — Jopet snio i Dubrošćani. z Ivo. — Tu ki