da do cijelog“ tljela učini jedno udo, tecimo, ruku. | ra, mons. Stef. Knežević. Che tutti i colleghi e a- U 13.0m — ništa. U 140m —' baš stvarni odgovor, pače do- kumentirani : odgovor dopisniku ,Crv. Hrv.“ Tako u 15.0m i 16.0m. Tu dohodi ,Il Nazionale“ i Sp. Popović. Megjutim evo što: mi pisasmo o Popovi- ću u ,Crv. Hrv.“:; ,Tu, kako se vidi, neka časna imena, navedena od gosp. dopisnika, manjkaju, a isplivaše druga imena starih i poštenih ro- doljuba (tu je baš ime Sp. Popovića) onoga do- ba, kakovi vi, gosp. dop. nećete nikad biti.“ I sada on meni dolazi s imenom, blage us- pomene, Sp. Popovića, da me njime pobiva, tobo- že, ma korist +Srpstva u Šibeniku !-Čast od nas prahu njegovu i vrloj uspomeni! A vi, pogani iz- rodi, ne oskvrnjujte imena njegova, vi, nedostojni da vas sunce grije. .Ta nije li to dostatan odgo- vor i neoboriv dokaz, nama u prilog, kad se ime njegovo : dovodi u savez sa ,Nazionalom“ i kad on, kako i sam veliš, piše u, Nazionale.“ Jer uz- mi pak vidi, što taj list piše u svom prvom broju od 1. Ožujka 1862., kad u svom programu donosi iz pera Nodilova ove riječi: ,Tad i nama Dal- matincim biće dopušteno stegnuti tjes- nijim vezom svezu, što nas s našom bra- ćom hrvatskom do sad jedino veže po krvi i po jeziku.“ Pak gledaj slijedeće brojeve gdje isti prof. Nodilo svojim: uzoritim načinom u- staje na obranu aneksije proti neprijateljima iste. Pak ako ,Naz.“ obasiplje hvalama Sp. Popovića, to čini svome čovjeku, uzor poštenjaku, zaslužnom rodoljubu. A vi, pogani izrodi, ne smijete takove narodne junačke zatočnike sebi isporegjivati, svije- tlu im uspomenu crnjeti izrabljujući ih u svoje nedostojne svrhe. Ako je pravoslavne vjere bio, mislite li zar da nije bio vrijednim sinom naroda a napose grada ovoga; mislite li ga učiniti rav- nim sebi, dok_bi on take nevrijednike ne samo odsudio, neg kandžijom proćerao iz zemlje ove, ko što znamo još po kojeg pravoslavnog brata, koji od vas bježi ko od nečiste kuge, a vaše piskara- - njetdrži — :teško je reći sramotnim — al nečim sličnim. Ne prevrćite kosti pošto, već tražite svoje parove. U 17.0m kupu — :ječna velika istina od: sta- "rine; da 'ifačta loqunturš? Eto; gdje je što istinita, to sigurno nije njegovo. ' - U 18.0m kupu — ništa novoga, osim što se vidi da znade za Hamleta, kojega da ,muči ono: biti il ne biti;“ dočim je gosp. Azmišljete sasvim indiferentan za istinom. Možda bi Hamleta još vi- še mučilo: Azmišljete! : 'U 19.0m kupu i 20.0m — risum teneatis! — hrvatski grb postaje njihovim srpskim ! Na zdra- vlje! Sad ko bude jači: ili će oni grb posrbiti ili će naš grb njih pohrvatit. I — dolazi velika laž o M. Pučiću i vladici Kneževiću, da oni nijesu priznavali hrv. drž. prava, već ga držali ,šup- ljom frazom.“ Evo o toj stvari samo ovih ri- ječi Medovih: ,Historičko pravo kad nije skopčano s narodnim, istina je malo vrijedi, ali kada kako ovdje skopčano s njim, neprocijenjivo je blago, koje svak mora da zaljubi i pri srcu drži“ Pozor broj 26 god. 1861. Dakle, eto kakovi su to va- ši nečisti posli i bezobrazno i meljudsko nabaci- vanje na vile ljude ko što je Pučić. Gosp. Azmi- šljete (!) gdje laž ruča, ne večera. Tako ćeš isto naći i ime vladike Kneževića, u početku borbe, mal ne vazda prvo potpisano, bilo pod predstav- kom, bilo pod prosvjedim, kad se je vodila žesto- ka borba: proti talijomanima, koji se protivljahu aneksiji, gdje je vazda nar. stranka isticala kao svoje glavno uporište za stvar hrv. drž. pravo; te kako je dapače Kuežević poletio u Beč da kako god pomrsi nastojanja talijanaška i da javno kaže što narod u Dalmaciji želi. Rekoh u početku bor- be! U oštalom, na žalost, bolje je neka imena i ne spominjati da inače na njih ne padne crna mr- lja, koja j&'hi6 malo ih okaljala kad zaboraviše na svoj obraz te izložiše narodno poštenje. Jer dosta je i puno je 'što o rečenom vladici piše L. Vuliče« vić u svom djelu ,Partiti e lotte in Dalmazia ;* *) »Parecchi sorsero a propugnare |' annessione del- la Dalmazia ulla Croazia; tra quelli, per grado e- Discopale, risaltava il vescovo del rito greco a Za- i 3% čije Srbi, ovo ulrbia« piće Uredništvo, mici politici del Knežević abbiamo avuto il vole- re e I' intendimento di giovare alla nazione, non posso dire; la maggior parte di loro volle giovare e giovo, ma il Knežević, quando 1' amor di patria potea essergli di danno, mo- stro senza ambagi di non aver mai ama- to P altra cosa, che non era il suo utile personale“. Pak dalje: ,Prima delle elezioni per la seconda Dieta, il vescovo Knežević venne chiamato dal governatore Mamula, e questi, non so se con minaccie o con promesse, non solo lui allontano dal partito nazionale, ma pure ad esso lo fece assai avverso. Il Knežević defeziono, ed ogni forza, tutto il prestigio episcopale rivolse a danno della sua nazione. ll suo antinazionale aposto- lato comincio a Benkovac, dove prima di quelle ele- zioni era andato a tener discorsi e prediche al popolo ed ai preti della chiesa orientale, inc ulcando a tutti di dare il voto agli uomini propo- sti dal governo. Il vescovo, a conseguir lo scopo, gli uni pregava, gli altri mina- ciava. Dove le minaccie li parevanoi- nefficaci, alle promesse si appigliava, e ne era largo. La discordia, la volubilita, |' intere- se giovarono al prelato, molti a sč attrasse e al nuovo partito, di cui egli era il nuovo apostolo. In quella occasione ei disse ai preti le parole: vi ste moje orugje — donde il Sundečić trasse il te- ma per un canto“. ,Alla burocrazia giovo assai il vescovo Kne- žević; egli guadagno a lei un territorio, che sem- pre si distingeva per sentimenti nazionali, e dove il elero del rito orientale teneva viva la fiamma del patrio amore. II Knežević nego la pa- tria, divenne nemico agli amici; i favo- ri e le minaccie vinseroil vescovo, lo fecero prevaricare. Bi..... al prekinimo tužne žice, a njemu — Bog oprostio! I hajdemo dalje : 'U 21.0m i 22.om kupu rečenica — sama pu- stara riječi osebujnog mirisa, a nekakvi ,neobori- vi dilem“ imao bi da bude u toj pustari želje- nom oazom spasa. “Neoborivi dilem! A kakav je ovaj dilem: ili je gosp. dopisnik ,Srp. Gl.“ čovjek ili ne; jer da je čovjek — ne bi pisao ono što piše, a da nije čovjek — ne bi znao u opće što piše. »Sada ili, ili — tertium non datur!“ U 23.em kupu — glupost. U 24.0m veli da su oni velikodušni i kava- ljeri i da im je netko ,ugrizo za sisu srpsku majku.“ (poetično !) U 25.om kupu , Hrvatska čitaonica sa pro- gramom pravaškim!“ Jadni programe svagdje li te pribivaju ! U 26.0m kupu uhvatio se oko glagolja ,na- čaratati,“ što ga upotrebih u mojem dopisu. Tu mu dokazivanje kulminira. Ne znam, znade li gosp. Azmišljete onu nar. pripovijest, kako je k jedno- me junaku došao drugi junak i pozvao ga da se ogledaju. Pozvani se obuče u sjajnu odoru, pogra- bi najbolje oružje, zajaha i obode konja i — o- drža megdan. Drugog puta, veli priča, dogje ne- kakvo ,gubešce,“ pak se i ono htjedne ogledati s junakom na megdanu. Junak ga pogleda, pa, vi- djevši ga ko je i što je, pograbi metlu iza vrata i proćera ga van. Tu je oružje prema potrebi. U 27.om kupu — kao i gore. U 28.0m — procijegjeno bizantinstvo. U 29.0m — obične gluposti. U 80.om — niti gluposti. To je sve. I ovo je za zadnji put, jer ne- mamo vremena da ga gubimo, a ima pametnijeg posla nego li tebe sapunati, pak i to još bez ko- risti. Ako li bi što zaželio potpisuj svoje ime, ko što si u ,Dubrovniku“ sam rekao, nek znam g ki- me mi je čast, jer ne bih rada sa svakim posla imati a ne znati se. Kad ja budem u napred što htio, ja ću se potpisati. Uz dužnu počast O tpisnik. "Kotor. 19 Marta. U četvrtak 15 tekućega, po nastojanju ko- torskih Hrvata, držali su se u franjevačkoj crkvi zadušnicam presvjetli pragospodin biskup Dr. Mar- celić, načelnik Dr. Pezzi i lijepi broj Hrvata i gospogja. — U 11 sati otpjeva svetu misu u troj- ki prečasni gvardijan otac Skunca, a odriješenje udijelio je pragospodin biskup. — Na sred crkve dizao se je lijepi odar urešen vijencem trobojnom vrpcom sa natpisom: Račkome — Hrvati. Na ovaj način Hrvati kotorski izkazaše svoj pijetet prama velikom pokojniku, čije ime ostaće neizbrisivo u srcu svakog rodoljuba, a duša neza- boravnog našeg velikana u rajskimdvorima moliće se za svoj mili narod! Pogled po svijetu. — Umro je Košut! Nakon odulje bolesti u- mro je u utornik u Turinu u dobi od 92 godine. Košut je bio porijetlom Slovak, ali se priznavao Magjarom. God. 1848 bio je diktator Ugarske Nje- mu imadu Magjari ponajviše zahvaliti svoj današnji položaj. Nama Hrvatima bio je ljutim neprijate- ljem. — U Ugarskoj je velika žalost. — Zatvoreno je carevinsko vijeće, ali će se otvoriti odmah po uskrsnim praznicima. — Sinod je proglasio ništetnom rastavu iz- megju Milana i Natalije. I Natalija se vraća u Srbiju. — Njemački car prispio je u Upatiju. Iza uskrsa doći će i naš kralj da ga posjeti. U Kvar- neru se spravljaju velike svečanosti. e = Brzojavi — Budimpešta, 23 Marta. — Sinoć je gragjanstvo u znak žalosti za Košutom molbom i silom zapriječilo prestave u dvorskom i narodnom kazalištu. Na carsku ložu zasadiše trobojnu zastavu. Policija je reagirala te je došlo do krvavih sukoba. Ima dvadeset i osam ranjeni- ka. Sve kuće izvjesiše crne zastave a one koje nijesu to učinile bijahu napadnute. Po svoj zemlji vlada grozničava uzrujanost. Budimpešta, 23 Marta. — Vlada će tako- gjer učestvovati sprovodu, ali umjerenim držanjem. Nije dozvolila da ovaj bude na državne troškove, što će donijeti ozbiljnih sukoba. Prag 23 Marta. — Gregr je opasno obolio na očima. Pariz. 23 Marta. — U Grenoble pukla je bomba pred crkvenim vratima. Detalji još nijesu poznati. Domaće viesti, Spomenik Livadiću. — Hrv. pjev. druš. , Je- ka“ u Samoboru odlučilo je da podigne spomenik slavnom ilirskom glazbeniku Ferdi Livadiću. U to ime pozivlje rodoljube da je podupru novčanim prinosima. Strossmajerov imendan. — Na 19 ov. mj. bio je Strossmajerov imendan. Tom prilikom primio je stari dobrotvor naroda sa svih strana brzojavnih čestitaka. Živio Strossmajer ! Pišu nam is Cavtata. — Na 14 ov. mj. obdr- žavane su ovdje i po konavoskijem parokijama sve- čane zadušnice za dra. Frana Račkoga. U Cavtatu je općina priredila zadušnice na koje prisustvova- hu sve mjesne oblasti. Slava velikomu pokojniku ! Umirovljenje dra. Brešćenskoga, — Zagre- bačke novine neprestano pišu o umirovljenju ovog zaslužnog učenjaka, kome nema još pedeset godi- na. Ovaj čin prouzrokovao je veliko negodovanje u Zagrebu, navlastito megju sveučilišnom omladi- nom, koja je svog profesura od srca ljubila. Drži se da je ban — njegov negdašnji učenik — pre- dložio umirovljenje radi govora, što ga je dr, Bre- šćenski držao nad grobom Račkoga. Frank, Vojno- vić, Brešćenski su otpušteni, a na sveučilište do- laze sile, sposobne samo da budu magjaronski i- zmećari ! Novi DE i jeke Dubrovačke ku S, Klare svečane zadušnice za blagopokojnog vr- Gle od 300 tia im Papi “ log Hrvata Dra, Franja Račkoga, Primustvovali su & bića vlasništvo nekolicine