i Naši Dopisi. Korčula, 15 Marta 1894. tio Kad je 15 godina natrag požar uništio šu- mu ,ober“ što no leži u neposrednoj blizini gra- da, zauzme se toli vlada koli općina, da na ures mjesta odgoje ondje borovu šumu. U spomenutu hvalevrijednu svrhu, bijahu žrtvovane ogromne svote, a treba priznati da se. polučio priličan uspjeh, osobito zadnjih godina usljed revnog zauzimanjanja c. k. povj. Mauera. Na sjevernoj strani šume, biva kraj puta “što vodi u Lumbardu, vigjaju se i dandanas do- tične crne table, na kojima se čita zabrana ulaza u šumu, te je svakomu gragjaninu živa uspomena na strogost političke vlasti prama djeci koja su se usudila u šumu stupiti. Toj strogosti ne zamjeravam, dapače mora se njoj zahvaliti, ako se što polučilo, nu punim pravom može se zahtijevati da u prvom redu ne budu prekršili zakon oni, koji su zvani, i koje o žava, pokrajina i općina plaća, da bdiju na op služivanje zakona. Nu -regbi da su ovi drugog mnijenja, pa quod non fecerunt barbari, fecerunt barbarini. Dogodilo se naime, da su dneva 23 Dekem- . bra 1893 bili po općinskom redarstvu zaustavljeni neki Jukić sluga c. k. oružničke postaje u Korču- li, i neki Manečić, dočim su se vraćali iz spome- nute šume sa borima ondje posjećenim, koji su po njihovom kazivanju bili opredijeljeni za božićno drvo. Hvala zauzimanju c. k. povij. Mauera i op- ćinskog prisjednika Dr. Roka Arneri, uspije se još onog jutra dokazati, da su oni bori posjećeni baš na Oberu. Kad je nakon toga na večer 23 dekembra pozvan na odgovornost općinski lugar, ovaj izjavi. da je dotično zamoljen,;.bio dbn prije na većer u šumi, sa c. k. Poglavarstvenim tajnikom Messi, te da mu je ovaj, pregledav šumu, štapom naznačio drvo što ga želi imati ; _ dekembra hodeć put šume, _susreo u varošu c. k. oružničkog Stražmeštra Liebela, koji da ga je za-. molio da mu s Obera dobavi jedan bor za božićno drvo. Nadoda pak, da je odgovorio 'Liebelu da on baš ide na Ober za c. k. Tajnika Messi-a, te da pošalje slugu kojemu da će on predati drvo. Lugarevo kazivanje bi uzeto na zapisnik, te poslijegjeno c. k. Poglavarstvu za dotično uredo- vanje. Poglavarstvo urekne raspravu rad šumskog . prekršaja, gdje, na veliko zadovoljstvo nekojih, lu-- gar izjavi da ne poznaje hrvatskog jezika, te da ne zna što je općinsko Upraviteljstvo dalo upisati na zapisniku koji je on potpisao a da nije ni po- znavao sadržaja. C. K. Poglavarstvo, premda je moglo biti uvjereno da je lugarevo kazivanje |a- žno, povjerova mu, te na temelju istoga riješi glavne krivce. Slavno ,Poglavarstvo, ovom osudom dalo je uviditi koliko drži do zapisnika sastavljena na op- ćini, u prisutnosti Gospodina Načelnika i svih gra- dskih prisjednika, što ne malo doprinaša da se o- nemogući sklad megju oblastima, što ga je govo- rom zaželio c.k. Perovogja Županović, reete Giup- _ panovich pri ustoličenju novog Upraviteljstva. Me- gjutim općinsko Ugraviteljstvo dade pozvati luga- ra, te ovaj u prisutnosti dvajuh svjedoka — jedan od kojih autonomaš — izjavi da poznaje hrvatski _ jezik, .da zapisnik dneva 23 dekembra na općini sastavljen vijerno sadržava njegovo kazivanje, da + mu je taj zapisnik bio dva puta pročitan pa da . ga on-vlastoručno potpisao. Suviše tom zgodom, šine mu je taj zapisnik pročitan a on-ga je tačno ;« protumačio hrvatskim pučkim narječjem, Vrijedno je da spomenem da je c, k. Stražmeštar Liebel, ojunačiv se osudom Poglavarstva, tužio općinske : redare sudu radi sarma koji ih pak naravno _riješio. = Prekidam za danas, upaćnjać nadležne obla- sti na preslušanje sluge oružničke, koje rasvijetlju- je najbolje anormalne okolnosti u kojima mi ži- vemo. Što rekoh, gola je istina, te se izjavljam pri- pravnim do potrebe dokazati i na Sudu, Ja pa ja suviše da je u jutro 23 , KAL :* Iz grada, 16 Marta. Da se dopisnici političkih novina dadu u po- litičkim stvarima zavesti od stranačke mržnje, te izvrnu hotimice istinu, stvar je bez dvojbe gnju- sna i bogumrska, ali bacati se blatom na revnost svećeničku i na bogoljubnost vijernika, to je upra- vo djelo gjavolsko.S toga mi je mučno vjerovati da je kršćanin dopisnik iz Dubrovnika u br. 21 ,Dal- mate“, koji onako sramotno laže govoreći o ko- rizmenom propovijedanju u našem gradu; ako je pak zbilja kršćanin nije za stalno polazio nikakvi- jeh propovjedi, pa ni onijeh O. Venturia, kojega - on toliko (a ja bi se okladio preko volje) hvali, jer da je slušao njegove lijepe riječi o kršćanskim dužnostima, ne bi zaista onako bezbožno poricao i izvrćao istinu. Jer što je nego poricati i izvrća- (| ti istinu tvrditi da domenikanski propovjedač nije - prikladan za gradske slušaoce i da u svojim pro- povjedima svaki čas ističe hrvatstvo? Ko piše ove retke, slušao je pomnjivo sve propovjedi M. Domića, te može reći da je O. Domić posve ugo- dio dubrovačkome općinstvu i to baš inteligentni- jemu, koje je mnogobrojne polazilo njegove propo- vjedi, jer 0. Domić ima sva svojstva vrsna propo- vjedača. U njega su predmeti posve zgodno birani prema duhovnim potrebama vjernika, razglabanje je i dokazivanje skroz logićno, slog lijep, jezik u- zoran, dobar glas, kretanje pravilno i neprisiljeno, jednom riječi O. Domić pokazao se je dostojnim propovjedaonice -ovih OH. Domenikanaca,. koju su i ovih zadnjih godina prodićili toliki izvrsni redo- vnici ovog zaslužnog reda i koja će ako Bog da i u naprijed vabiti : Dubrovčane, da slušaju lijepe i učene govore 0 svetim stvarim4 na svojem milom jeziku, ma bilo-to drago ili ne bilo bogoljubnim .[ dušama ,Dalmatovih“ dopisnika. — Nego dok je sud ,Dalmatovog“ dopisnika 0 propovjedanju u crkvi od. Rozarija . bezočna -i bogumrska laž, ona mu je pak druga smiješna, da puku nije drago što se kitice muke gospodinove pjevaju hrvatski a ne latinski. Ko i malo pozna Dubrovnik i Dubrov- čane krstit će,se lijevom rukom na takovu ludost. Samo ludi :;, Dalmatov“.. razumije. Neka upita koju mu drago. osobu, te je polazila one funcijoni, i neće naći jednu koja hu neće reći da je nijesu upravo ushitile one kitice pjevane krasnim glasom O. Oreba, toga miljenika ljubitelja crkvenog pjevanja. Ali naravno, , Dalma- tovcima“ je zlo, sve što je hrvatsko; oni se rugaju i slavenskim apostolima, jer ih, Hrvati osobito štu- ju, oni viču na hrvatske svećenike, jer se ovi re-. vno brinu za duševne potrebe, naroda od Boga nji- hovoj upravi povjerena, oni ne, mogu da čuju da bogoljubni puk u jeziku od Boga mu danu svoje molbe svome tvorcu uzdiže. Njemu su sacerdoti esemplari e dotti samo ono malo svećenika,. koji vjeruju u njegov credo; svi ostali nijesu dru- go nego intriganti, faziosi, ignoranti, po- liticanti, dapače ih je Bog jadne i tjelesno na-: grdio učinivši ih barcollanti, cachetici i što hoćeš. i x .. Ali nijesu samo hrvatski svećenici ,Dalma- tovom“ dopisniku trn u oku; svaki katolik, dosta da je Hrvat, za njega nije drugo nego licemjerac, koji ide u crkvu samo iz političnih razloga, to jest da u oči općinskih izbora pokaže svijetu da ljubi talijanski jezik, Jadni dopisnik mjeri Hrvate svojim laktom; kako, on mrzi na sve što je hrvat- sko, tako ne može da razumije kako Hrvati iz bo- goljubnosti mogu polaziti talijanske predike. Ne, moj dobri dopisniće, Hrvati ne čine u tome k ve-- stion od partita; oni.i ako bi pravom mogli očekivati da se u stolnoj crkvi, dubrovačkoj pro- povjeda narodnim jezikom, ipak pošto to žalibože još nije uvedeno, a ne znamo upravo zašto, znadu ipak iskazati dužnu počast riječi božjoj i ako im ge dijeli drugim jezikom, osobito ako je propovje- dač onako vrsna sila, kao što je učeni i rječiti I- susovac O, Venturi-a prepuštaju ,Dalmatovim“ do- pisnicima čast, da iskale svoju političnu mržnju na nedužne osobe propovjedača riječi božje. Ali »Dalmatov“ dopisnik, koji hoće da bogoljubne Hr- vate prikaže licemjercima, sam je najveći licemje- rac kad hvali O, Venturi-a, jer znadu i čuci po gradu, da njegovo oštro i pravedno šibanje lažnog liberalizma talijanskih patriota, tih idejala , Dalma- tavib“ pristaša, nije bilo baš po ćudi stanovitih kru- dopisnik može tvrditi da; je puku milije ono što ne razumije od onoga što gova kojima bi se možda bilo činilo naravnije da se sa katoličke propovjedaonice slavi možda Gari- baldi ili ćak i veliki ćaća Adriano Lemmi. ,Dal- matov“ je dopisnik dakle: ovoga puta grubo nasjeo. Stoga ćemo ga svjetovati da in puneto katoli- čanstva i vjere mete pred svojim vratima, a kad bude htio da usreći svoju publiku kojim plodom svojeg zlatnog pera, neka se drži one talijanske : Seherza coi fanti, e lascia stare i santi. Prijatelj istine. Šibenik, 16 Onome koga ide! — Ni , tuc- kati“ svakome ne davaju. [I tu se “hoće uvjeta i sposobnosti. U Šibeniku gradi se evo perivoj: je- dni kopaju, drugi tešu kamenje, treći vuku k i- riole, i u more siplju. ,Quattro. oeci“ je iel:r megju ovim zadnjima. — Gosp. Azmišljete (r!/ ;:- še u ,Srp. Glas“. Našlo se dakle i za nj posli! Pak, — šta | radi, šta li piše?!... U 1.0m kupu rečenica zanijela vila daleko od realnog svijeta, i nije napisao ništa, t. j. napi- sao je, al tu nema ništa. Dakle sve jedno. U 2.0m kupu — ut supra. U 3.em — ut semper: počima lagati. ,Be- zočno izvrće ono, što se je štampalo“ (tako on pi- še). Naše riječi stoje štampane ovako: ,U br. 49 Srp. Gl. od 21. decem. vidjesmo i pročitasmo ue- ki dopis iz Šibenika. Iznenadio nas baš ko pesi u oči sa svoje smjelosti i sa svog svoje vrste bezobrazluka“. Dakle? U 4.0m kupu — sicut dixi; suviše se na- bacuje na časnog prof. K., s nije dostojan ni ime spomenuti. U 5.om kupu opet — ut supra., U 60m isto. U: 7.0m, 8.0m, 9.0m, i laže i ne zna što go- vori i pobija se. Najprije veli: ;Mi smo u. nekoli- ko redaka dokazali, kako se je nastojanjem Srba i njihovom bogatom kesom osnovala: Slavj. čit. u Šibeniku“. Za tim kaže: ,Rekao sami po- navljam da su Slavj. čit. u Šibeniku utemeljili zgoljni Srbi, u kojoj su se bratski morali. sa- kupljati svi Slavjani bez razlike, a Hrvati su je naprosto uzurpirali, kao što su i Ma- ticu Dalm. osvojili, koju je takogjer osnovao Dr. Bož. Petranović“. Pak idući dalje: pobija sve, kad veli ,ako nema odviše srp. potpisa na starijim zapisnicima i pozivima, to nije Ja ipak da se Srbi isključe“., Kakova je ovo pisanje 2 — Ah! da. Tako se piše ,radi onog uzvišenog zadatka koji vrši štam- pa“. Je li? — ,Ovo su facta crna na bijelom, a — facta loquntur!“ To je ubr. 7. god. 1894. A u br. 49. god. 1893. piše ,,Ovu su čitao- nicu utemeljili: s ve sami zgoljni Srbi.... još onda, kad u Šibeniku .,Krešimirovu gradu“ nije bilo osim pok. kan; . Mrkice samodrugog ama ni ciglog narodnjaka osim Srba“... Kad dakle nije bilo ama ni ciglog narodnjaka, ko- ji su to onda svi Slavjani bez razlike, koji su«se imali u njoj okupljati ? Ovdje valjda niti — secundum non datur! Jedanput vele da se je nastojanjem Srba, i da su je sami zgoljni Srbi utemeljili, a drugi put obratno vele, «i ,to nije ipak dovoljno da se Srbi isključe“. Ta, kad ama ni ciglog narodnjaka osiiu Srba nije bilo, koji bi vas bijes tad imao ua isključi, kad nema ko da vas isključi, van da bi- ste se sami vi zgoljni Srbi megjusobno isklju- čivali. Prije: Srbi osnovali, a sad ih ne valja i- sključiti za to jer ih je ,dvojica potpisanijeh“. Po- što ih je dakle bila RR to su onda bili Svi sve sami zgoljni Srbi“ i ,ama ni ciglog na- rodnjaka osim, Srba.“ Conti chiari amici cari! U ostalom mi Pravoslavne, ili ako hoćete Srbe, niti ih isključujemo nit smo ih isključili ; nego mi poštene Srbe, kad: ih ima,. uklj u- Slavjanskog. se tiće i Azmišljete ()), da su Maticu Dalm, osnovali naši ondašnji ljudi, & prvi na sele Pri A svi :i Petranović, i da je Petranović ko i ono doba zvao svoj jezik samo hrvatskim, U 10,0m kupu kod i do sada — nema 1 U 110m idem, U 123.0m? blaženi duhom, jer je njihovo :kraljestvo nebesko! Hoće