List izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za (Dubrovnik:) na cijelu |
godinu fior. 4, na po godine fior. 2; (Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu:) na cije- |
lu godinu fior..4::50, na po godine dar. 2: 25; (za. inozemstvo) fior. 4 i poštarski troškovi. ||
U DUBROVNIKU 81. Marta 1894.
šalju se Uredništvu.
Pojedini broj stoj 10 novč, Ko ne. vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da tiskaju po pogodbi.
U Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava,
je predbrojen i za došasto polugodište.
Pretplata i oglasi plaćaju se upravi »Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku a dopisi
Za oglase, zahvale i ost. plaća se ,10 eh po retku, a oglasi koji se više puta
kajit Košut.
Ljudi :često puta prerano sude, gledajuć kroz
prizmu svojih uvjerenja, presuda i strasti na doga-
* gjaje koji se zbivaju pred njihovim očima. Savre-
meni sudovi. ne mogu. biti nepristrani. Ali: napo-
kon istina. pobjedi, Jer kad se junaci, kojima je u
historiji naznačeno svoje mjesto, odmaknu malo
od sadašnjosti, sudi im druga generacija, koja ih
pozna samo po njifovim djelima. Ona, kao slike,
gleda ih iz daljega, te rasčinjajuć ih savjesnom
kritikom, brže im upozna vrline i mane i dosta
puta svijet ostaje začugjen, kako je dugo vreme-
na mogao vjerovati jednoj — laži.
Lajoš Košut spada megju heroje, kojima je
u historiji dosugjena ovakova sudba. Glas i slava,
te je danas uživa u Europi, raspršaće se poput
dima, kad pokoljenje došastoga vijeka bude istra-
živati one njegove ,zasluge,“ kojima se danas di-
vi zapadni svijet. Onda će se vjerovati ono, čemu
se sad mnogi smiju, te će se o Košutu misliti o-
nako kako što se misli o .kojekakvom prostom na-
rodnom regenatu, ako isključimo udivljenje, što će
ga valjda ostaviti njegov veliki talenat, jer ljudskoj,
slabosti to više imponuje, od poštenja i haraktera,
Onda će .se i nama Hrvatima suditi malo
pravednije, jet. će: Europa. uvidjeti :da magjarski.
pokret nije, za,drugim :težio, nego kako će pogja-
miti i potlačiti okolne narode. i jezike, da na nji-
ma sazida Veliku ,Magjarsku., :Narod, sa takovim
težnjama, može koga prevariti, ali ne može osta-
viti u povijesti ono mnijenje, koje je, recimo, o-
stavila. plemenita borba italijanskog naroda za svo-
ju slobodu. Mi se nadamo da ćemo mi, za koje se.
drži, da .smo god, 1848-49 bili srestvom represije
magjarske narodne slobode,.sinuti u pravome svi-
jetlu. Nepristrana povijest kazaće, da su se onda
Hrvati borili za svoj opstanak i za svoju slobodu,
a da, Magjari bijahu — ono što su i danas — ti-
rani i tlačitelji. drugih naroda. : +.
"Njihov pokreti njihove ideje nijesu mogli naći
prikladnijega prestavnika od Lajoša Košuta. Rogjeni
Slovak, krv jadnog ugnjetenog našeg brata na Kar-
patim, on:je pogazio svoje ime: i izdao htek :svo-
jih djedova. Vjetujemo, čovjek: će se zaustavljati
pred njegovom figurom, te će zadivljen promatrati
njegova djela; ali ne!;ako.još pravile ima, čevje-
čanstvo:..ne smije zaboraviti, da su.ta djela bila
djela jednoga narodnog odmetnika, da je Lajoš Ko-
šut gnječio slobodu svoga roda, kome se je sramo-
tno iznevjerio.
Trijezniji pisci već danas smatraju Košuta
njekom vrsti političkoga pustolova i šarlatana, a
kao takova držali su ga i njegovi intimni prijatelji.
»Ja ne poznam čovjeka,“' \piiše' Magjar gosp. Sze-
moće; je 8 tijime: poslovao u ministarstvu, bur-
“ivizusta 1849, ja“ no ' poznam
dhcem
je" I
X
go neka se vrati. Početkom januara 1849 pobje-
gao je Košut megju prvijem, i to potajno u De-
brecin.“
»Dne 11 avgusta 1849 oko 9 sati sjedili smo
zajedno u ministarskom vijeću, pa ipak se je on
u 12 sati zahvalio, ne kazav nikomu ni riječi, te
je predao diktaturu Gorgyeyu. Isti dan sastao sam
se s njim u Radni, tri sata od Arada, te ga upi-
tah: — Kojim pravom mogao si se ti zahvaliti,
a da se nijesi o tom posavjetovao s ministarstvom ?
— Istina je, odvrati on, nu vas dvojica možete
prosvjedovati! Na ovu advokatsku primjetbu od-
vratih porugljivo : — Ipak je Gorgyey veoma kriv
da te mije dao uhvatiti obzirom na punomoć koju
si mu dao. — O! ja sam i na to mislio, odvrati
Košut, njegova vlast počinje večeras u 9 sati a
dotle sam:se ja izvukao iz škripca. To je on od-
govorio! On je mislio na se ali ne na svoju otačbinu.“
Ovako piše njegov sudrug, te nastavlja: ,U
progonstvu nijesu : se htjeli s njim družiti vrsni
Magjari, koji su ga poznavali, kao što su Bem,
Bathyany, Perczel, Dembinski, Mesaroš.“ I ovo će
sve biti istina. Ali Košut imao je veliki govornički
dar, kojim je znao začarati fanatične Magjare. U
progorištvi Europa mu je, kživo obaviještena, po-
dala najveće slavlje. Kad je iz Turske pobjegao u
Gibraltar, engleski zapovjednik dočekao ga je voj-
ničkim počastima. Prvi gradovi Engleske i Ameri-
ke htjeli su ga imati u svojoj sredini, te mu is-
kazivahu najveće počasti. I to je uplivalo da je
njegov kultus u Magjarskoj sve više rasao, te se
konačno pretvorio: u pravi mythus, sasvijem da je
Košut od svoje domovine odsutan četrdeset i pet
godina.
Ne smiju mu se zanijekati velike sposobno-
sti. Njegova grozničava radinost kroz devet godi-
na pred revoluciju učinila ga je najpopularnijim
doljikoi magjarske. Na peru i jeziku nije mu bi-
lo ipara, te je svoje: zemljake dovodio do pravoga
fanatizma. Poslije, u progonstvu, nije prestao nje-
gov upliv i u mnogim važnim poslovima, vozili su
se Magjarski patrijote u Turin, da še & njimespo-
savjetuju, znajući da će narod njegovo mnij&nje
prihvatiti kao svetinju.
Nama Hrvatima Košut je bio najvećim ne-
prijateljem. Gdje je ta Hrvatska, ne mogu je na-
ći na karti?“ rekao je jednom, i taj mu usklik
narod hrvatski nije zaboravio. :I ne samo Hrvati-
ma, već svim narodnostima u Ugarskoj pa i svo-
jim Slovacima Košut bijaše krvnim dušmaninom.
Sav njegov rad bio je udešen, da sve ove narode
podloži: magjarskomu imenu i magjarskomu jeziku.
. — Kao zakleti neprijatelj habsburške dinastije,
mrzio je prejasnu vladajuću kuću sve do zadnje-
nom, koji će ga sada na svoje troške pokopati, a
a za njegovim lijesom stupaće prestavništvo ugar-
skog sabora i ugarska vlada!
Treba li tomu komenata ?
Ne zacijelo.Mi ne žalimo, već se dapače ra-
dujemo svim onim demonstracijama, što su se 0-
vih dana počinile po svoj Ugarskoj, po onej spas
naš od neprijatelja naših. Mi se nadamo
da će odlučujući krugovi napokon uvidjeti kamo
vodi protuslavenska politika monarkije. Žalimo je-
dino sramotu :našu, da se je našlo četrdeset Hr-
vata, koji su za nesreću zastupnici u Pešti, koji
sve te demonstracije gledaju mitnim okom, te će
i nadalje ostati magjarski mameluci i najizdašnija
potpora ove i ovake magjarske vlade. Crnim slo-
vima zapisat će njihova imena povijest Hrvatske.
Društvo za istraživanje domaće povijesti. :
U Spljetu je. ustrojemo društvo sa gornjom
zadaćom pod imenom ,Bihač.“ Ovo, sastavljeno
od ljudi koji nami već svojim imenom jamče us-
pjeh i pobjedu, razaslalo je slijede zivna
sve hrvatske novine :
+ Dalmačija“ obiluje starinskim spomeničim, po-
vjestriim i umjetničkim, ćak iz predhistoričke, pa
iz grčko-ilirske, rimske i lirvatske dobe.
Dosta se je toga dosad _iznašlo, svaki se dan
što nalazi; a mnogo toga ima još zatrpana u kuć-
nim sk im, ili se skriva u utrobi majke zem-
lje. Nije oo oteti zaboravi te posakrivene izpra-
ve, a zemlja je lakoma, te neda iz svoje wtrobe
to blago spomenika, nego težkim trudom i veli-
kim troškom.
Istina, dobar dio toga blaga za povjest i u“
mjetnost pripada rimskoj dobi, ali ima velevažnih
spomenika i iz drugih, pa izobilja i iz naše brvat-
ske dobe, i to baš iz onog vremena, kad počimlje
život nažega naroda u ovom liepom dijel hrvat-
ske domovine.
Nego kako je Božja Providnost.i priroda i-
zabrala u svakoj zemlji nekoje predjele, gdje je
obilato razasula svoje prirodne dražesti, tako je i
um ljudski izabr; oje krajeve, u kojim se je
osobito razvio ra elo plodove - iznio. / Ovaj
predjel jest Split i bliža mu okolica, ivo srce ie
vajkada naše pokrajine, bilo u prirodnom, _ bilo u
umnom, bilo u narodnom pogledu. .
Pre m i tvrdim poljanam_povje»
počeo israštanj razvedenim po ti
nim raztrgnutim predjelim naše domovine, razdie-
liti povjestno-starinarsko iztraživanje i im
nje na razne kotare, odoljeva se lakše
postizava se bolji uspjeh.
Oliicn 14 Mira uhiti maine MAMA:
Eh do.