List. izlazi: svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za (Dubrovnik;) na cijelu \l
godinu fior. 4, na po godine fior. 2; (Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu:) na cije-
lu godinu fior. 4: 50, na po godine fior. 2: 25; (za inozemstvo) fior. 4 i postarski troškovi.

Pojedini broj stoj 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da

je predbrojen i za došasto polugodište,

   

Irska za slobodom.

I.

Kada je duh modernih vremena počeo rušiti
samovolju vlastodržaca, i vladari i prvaci naroda
zabrinuše se, da nagju način vladanja, po kome
bi i narod postao dionikom uprave. Obazriješe se
okolo sebe i vidješe, da je takova forma vladanja,
već odavna u životu u jednoj državi, koja glavno
njoj ima da zahvali jakost i: bogatstvo::. ugledaše Bri-
taniju. U njoj se od vjekova vladalo po pravilima
slobode, i zemlja je zato cvjetala, a vani se je pre-
moć njezina širila. Kada čovjeku što treba, a ne-
ma, tada u drugoga zaimlje. To učiniše i evropej-
ski absolutistički -vladari, kad im-dogorjela luč do
nokata. Pomisliše presaditi klicu engleških slobo-
ština na svoju ledinu, klaštreć je što su. bolje mo-
gli na svoju korist. Porodi se tako onaj laži-par-
lamentarizam, što i sada u opće po Evropi opstoji
i proti kojemu se čuje opravdanih tužaba. Nu je-
dan od poglavitih uzroka da nije posve uspjelo to
navrtanje eugleške ustavnosti na goli-hrek . drugih
naroda (jest i to, što ovi narodi imagjahu premalo
engleškoga duha u sebi. Da parlamentarizam uro-
di: plodom morali bi usvojiti duh engleškoga  na-
roda, ugledati se u gragjanske (kreposti stanovni-
ka Velike Britanije, da i oni: svoju «domovinu  ve-
likom učine, velikom, i ako ne po teritoriju, & eno
po nutarnjem uregjenju, napretku i blagostanju.

Osobito mi Hrvati moramo se ugledati u nji-
hov-primjer, ako hoćemo što trajna postići.  Mo-
ramo pozorno pratiti razvitak /odnošaja u Engle-
škoj,. gdje se radi divnim požrtvovanjem, da se
raširi , carstvo slobode, osobito da se popravi je-
dna velika nepravda, nepravda nanešena Irskoj.

Irska je tlačena bila, al približa se dan  zZa-
dovoljštine, radosni dan, kad. će se bijedni, al u-
vijek fronderski rob, zagrliti sa tlačiteljem svo-
jim, koji mu velikodušno povraća prijašnju neod-
visnost koji hoće da ga posadi za obilnu: sofru bo-
žice Slobode, nazivljuć ga bratom, sebi jednakim.

Velike 'li. sličnosti: megju udesom Irske i Hr-
vatske! Obedvije negda. nezavisne, države, zlim u-
desom, «premda na razni način, padoše pod tugju
premoć. Irska bijaše osvojena; Hrvatska: nikada,
već svojevoljno izabra tugjina kraljem svojim. Obe
zemlje sačuvaše ipak i u tom položaju svoju vla-
stitu konstituciju. Hrvatski ustav bijaše jedan - od
najstarijih u Evropi, bijaše veoma širok, i po nje-
mu sabor hrvatski vladao je Hrvatskom. Tada je
bilo divova u našem javnom životu, koji su znali
prkositi nasilju ma od koje strane: dolazio; / koji
su bili voljni braniti prava i) zevjeđiko kijesino
od svakoga atentata. / ;

Svrhom. prošloga vijeka, nešto : jer: sačaji is-
čumijehaše, nešto jer nastupše vanjski zapletaji,
hrvatski sabor: prenese :dio svoga djelokruga na u-
garski, Početak raspa, početak tužnih dana, koji i
danas traju! Malo vremena : kasnije: kucnu zadnji
čas i Irskoj: autonomiji. ;-Našlo :se irskih : plemića,

većinom protestanske vjeve, :keji prignuše glavu

vanjskom nasilju; i glasovaše: samoubojstvo irske

nezavisnosti, i ipredadoše : svu: /vlast + londonskom

parlamentu. Crni: dani nastadoše'-;,zelenoj Erini“ ;
osta :bez sjene slobode, a narod kmet | njekolicine
lordova. (Za jezik, istina, nije bilo; borbe; jer: irski
jezik sceltskoga \porijetla,: /već prije bješe skoro sa-

svim »izumato, ali: (o žešća. borba: nastalA:-je brzo:

za vjerozakon. Irci su naime većinom katolici, a
toga nije trpjela anglikanska nesnosljivost. Engle-
ška je počela vladat u Irskoj kao u kakovoj ko-
loniji. High Church, žirena bogatim prihodima
irskih biskupija, povede rat katoličkoj vjeri. lrci
tegnuti u živac, junački se opriješe. Vlada pokuša
da ih materijalno  satare. | Dok su ostali djelovi

| sjedinjenog kraljevstva napredovali, Irska je naza-

dovala. Mnogi se Irci na to iseliše u Ameriku, a
što preostade glad stjera na najmanje proporcije.
Od 20 milijuna duša što je Irska negda brojila,
spade na četiri. Nu borba se uzdrža.

Najprvo ugovaraše sa Napoleonom, ne bi li
on iskrcao odio vojske u Irsku, da tim putem ski-
ši moć okorjelom protivniku, plavom Albijonu. Ka-
da se ugasila Napoleonova zvijezda, rotiše se sva-
kojako' da se dočepaju slobode, ili da se barem
osvete.  , Fenjani“ nijesu se ustručavali ni od bo-
deža, ni od laguma, a pokretu dolazila novčana
pomoć iz Amerike, gdje se ustrojila republikanska
irska stranka, te tiskala i vlastiti parpirni novac,
koji je obećivao vlasniku, nakon proglašenja Irske
republikom, protu-vrijednost u kovanom novcu, sa
odnosnim kamatama. Irci bijahu ponajviše surovi
radnici, te je pravo čudo, koliko su znali žrtvova-
ti za svoju domovinu. Irkinje su većinom služile, te
tako: posta poznata poruga, da irski pokret uzdr-
žavaju newyorške kuharice.

Vladi Irci dotužiše i ona udari na Irsku ko-
ersivni zakon, koji je politički zločin kaznio smr-
ću ili dugom robijom. Irci plaćaju glavom, ali se
ne pripadaju — slijede svoju. Dogovoriše se, ne-
će da plaćaju gospodarevo: ko plati mrtav je. Go-
spodar ih tjera s bića — oni mu se svete. Ako
bi ko zakipio prazno biće — bovcottiran je. Kru-
ne svoje djelo ubijstvom podkralja i tajnika mu,
prvu noć kad stupiše na irsko zemljište; a u West-
minsterskoj opatiji neustrašivo brani svoju domo-
vinu div O* Connel. Vlada šalje vojsku, dvostruči
mjere — oni bezobzirniji. Nasljednik prijestolja,
prince Wallesa dolazi u Dublin, tjeraju ga zvižda-
njem. Kuda će se tako? Može li se tako  napri-
jed? počelo se pitati engleško javno mnijenje.

Megjutim se ustrojila megju Ircima  parla-
mentarna stranka, čije vodstvo preuze nakon 0'
Connella, glasoviti Parnell. Silna duha, jamačno je
pogodio novo doba, i odluči povesti narod svoj,
drugom stazom, k eilju. Bogat i ugledan, a van-
redno nadaren, organizirao je patrijote i metnuo
im se na čelo; a oni ga priznadoše vodjom, sa-
svim da je bio protestanat. I ne pogriješiše, jer
pod njegovom upravom slaviše mnoge pobjede. O-
ružje kojim: je najragje vojevao, bila je obstrukcija.
Svak mu se divio, a protivnici ga poštovaše.

U to doba ukinuše inglezi prevlast anglikan-
ske crkve u Irskoj, i dadoše katolicima  jednako-
priavnost. U tu veliku reformu uplete svoje ime
'neiimrli V. S. Gladstone, rodom “Englez. Kao je-
dan'o prvih živućih umova i haraktera, osjetio je
meprivdu učinjenu Irskoj, i glas, koji krepko po-
\dizaže za potlačene, tugje narode, još ga krepćije
\podigne za potlačene svoje zemljake, za oporavu
jednog dijela 'svoje lijepe domovine, Polovicom o-
\samdesetih godina po treći put postade ministrom
i predloži zakon “o itskoj autonomiji." Nu zadnji
čas odlijegnu iga jedan dio stranke, pod vodstvom

gne, inpromsnoči pad: kabineta. Sabor

Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku a dopisi

| šalju se Uredništvu.
Za oglase, zahvale i ost. plaća se ,10 novč. po retku, a oglasi koji se više puta

| tiskaju po pogodbi.
I Rukopisi se ne vraćaju, Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava.

 

rajuć većinu unionista. Kraljica pozove lorda _Sa-
lisbury-a da sastavi ministarstvo i taj je vladao
poduprt od torryjevaca i liberala-unionista, kojim
postade vogjom Chamberlain, namjesto Hamiltona
koji se morao seliti u kuću lordova, usljed smrti
svoga oca vojvode od Devonshira.

Tjesniji postadoše tada odnošaji medju glad-
stonovim liberalcima i Parnellovim  Ircima-narod-
njacim. Salisbury pokuša uništiti Parnella i odatle
, Timesova“ parnica, kojom mu ne naudi; al mu
iskopa grob podkupljeni suprug crnooke preljubni-
ce. Parnell je pokopan za uvijeke, a lrci se raz-

dvajaju. Salisbury utjeće se opet koersiji, koju le-.

ader liberalaca napada oružjem razbora i čovječ-
nosti, a oko njega kupe se i lrci. Drže se sastan-
ci po svim krajevima zemlje,  predobiva se javno
mnijenje za pravednu stvar. U golemu  meetingu
u New-Castle sastavlja se program potpuno  radi-
kalni. U naknadnim izborima narod daje glas li-
beralima, i konservativna se većina  tanča. U to
nadogjoše novi izbori.

 

UT A

» Revue des deux Mondes* 0 združeni u.

ak i. iii OMMA, saa

Ovaj oglašeni francuski dnevnik, u sveski mi-
nulog marta, donosi pod naslovom: ,L/ union
des Eglises et I Eglise orthodoxe,“ za-
nimivu raspravicu u kojoj se razlaže o duhu i na-
čelima evkve katoličke i erkve grčko-istočne, a pi-
seu je glavna namjera da istakne raznovrsne opre-
ke što postoje izmegju jedne crkve i druge, koje
su, po mišljenju spisatelja, takove naravi da čine
združenje crkava u sadašnjim okolnostim veoma
mučnim, ako ne nemogućim. €
dosta objektivna, najpače gdje se opisuje sadašnje
stanje i raspoloženje duhova u' istočnoj crkvi. Naj-
veća zapreka koju pisac nalazi sjedinjenju crkava
sastoji u žestokoj oporbi, na koju od strane dr-
žavnih vlasti nailazi svaki pothvat i pokušaj
za sjedinjenje, dok sdruge strane u samim istočnim
crkvam nema toliko duha i kreposti da se, kad bi
i htjele, otmu uplivu države, koje su ih sasvim pod
svoj jaram podvrgle. Evo kako o tome veli pome-
nuti francuski dnevnik: ,Ali ako država ne nalazi
koristi da se odreče svoje oblasti nad erkvom (i-
stočnom), nalazi li koristi crkva da smetne sa se-
be skrbništvo države? Želi li ona u združenju sa

rimskom erkvom naći nezavisnost i slobodu? Ne.

cijenimo. Najprvo kad bi to ona i htjela, nebi bila
u snazi da se bori s državom, Drugog oružja proti
državi ona nebi našla osim vjere svojih pripadni-
ka. Nabožni osjećaji Grka odviše su površni a i
vjerovanje njihovo od nazad po vijeka odveć je o-
slabilo, da bi puk mogao: podupirati crkvu u nje-
zinoj borbi proti državi. U Grka je duh bitno svje-
tovnjački, a takav duh megju njima. još se veće
razvio uslijed nauke rasijane megju njih otkad po-
gtigoše nezavisnost. Slavjani su , mistični“ i vjeru-
ju, ali je njihova vjera 'odveć stegnuta na ' forme,
da bi dopuštala i samim svećenicim da prime pre-
inake koje bi združenje s Rimom izazvalo? (Ur.) pa i
gamo svećenstvo zadojeno u formalnostim kako i pa-

gtva njegova, nebi btjelo da preuzme inicijativu tih

preinaka. Napokon: kod Grka, kao i kod Slavena,
ore nije odijeljeno od svjetovnjačtva: kiko '

to je to w rimskoj crkvi: ono ne (sačinjava Stališ :

njegovo življenje: pomiješano je sa šivlje« ,

 
 

Rasprava je uopće“

Sem