_ njem viištotnjska i može se kadgod hoće pridru- zodit svjetovnjačkom življenju; kao, takovo ono dijeli sa svjetovnjačtvom narodnosne težnje. Znati je pak, da kod istočnih .pukova narodna dobića izvagjaju se u ime pravoslavja.“ Žalosna istina! Grčko-istočno svećenstvo sma- tra kao da je svoju zadaću u svijetu i narodu pot- puno izvršilo, kad je svoju pastvu odvraćalo od Rima i činilo joj da sve to većma zamrzi na ,La- tine.“ Istočnoj crkvi ne samo manjka jedinstvo, nego joj manjka i sama težnja za jedinstvom. Iz njezina se krila nigda ni ne diže glas za sjedinje- njem! Ona kan da je posve zadovoljna ropskim stanjem u kome se nalazi kao sluškinja raznih dr- žava i državica na istoku, koje se inade koja će ju bolje za svoje svrhe izrabit. Lijepo o tome ve- li francuski dnevnik: ,Istočna crkva postavši dr- žavnom crkvom, prometla se u narodnu crkvu... Za Ruse, pravoslavna crkva jest crkva ruska, kako je to za druge države crkva grčka, ili crkva srpska, ili bugarska. Dosljedno tome kod naroda prevjernih i dobroćudnih kao što su Slaveni, ra- zvitak narodnog ponosa imao je prijati razvoju po- nosa vjerskog. Vjera je a da se čovjek ne o- sjeti, postala formom patriotizma i puk se navikao da narodne dobitke smatra vjerskim dobicima.“ — Sdrugim riječima nije smatran kao pravi Rus, ko ne pripada ,pravosla- vnoj“ ruskoj crkvi, niti pravim Srbom, ko ne vje- ruje u srpsko pravoslavje, niti pravim Gr- kom ili Bugarinom ko nije pripadnik istoimenih pravoslavnih crkava. Može li biti gore besmislice ?! A ipak je na žalost tako, a što je gore i žalosni- je to je da grčko-istočno svećenstvo u ovakovim nazorima ne vidi nikakve pogibelji za svoju vla- stitu crkvu, već nasuprot prima kao spasonosnu jednu nauku, koja prije ili poslije istočnu crkvu, kao crkvu, ima dovesti do potpunog rasula i sa- moubojstva. Opisavši veliku potištenost u kojoj se nalazi sadašnja grča iliti anatolska crkva napram tur- skoj vladi, prelazi francuski pisac da potanje go- vori i o onim balkanskim narodima, koji su se po- moću Evrope oslobodili osmanlijskog pritiska, te o bjima veli ovako: ,Ali su ti narodi bili nepotpu- no otkupljeni, tako da je svaki od njih stvorio za se neku vrst iredentizma, a u krajevima gdje se miješa vjera s narodnosti, vjera je postala formom toga iredentizma.“ — Velika hvala francuskome piscu što nas je ovim značajnim rije- čima još bolje utvrdio u onome o čemu smo mi već davno bili osvjedočeni, biva da je srpstvo od pravo- slavja nerazlučivo. Srpskom iredentizmu sjedište je Beograd. Odatle se on širi napram zapadu isto- ku i jugu, ter zahvaća Hrvatsku, Bugarsku i Ma- cedoniju. Forma tog srpskog iredentizma jest pra- voslavna vjera, ali ne koja mu drago, nego pravo- slavna srpska. Na temelju te državne vjere ima- lo bi se obnovit i utvrdit negdašnje Dušanovo car- stvo. Ovo je namisao i program svih koji se , Sr- bim“ krste i u sveto pravoslavje vjeruju. Uzme li se kao izhodište ova ideja od sebe se tumači vas rad i postupanje Srba u kojemu god kraju oni se nalazili. Primum movens polazeći iz Srbije i Beograda, svi ostali manji ili veći točki zasagjeni po Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Dalmaciji i drugdje, vrte se onako kako su prvo maknuće pri- mili, i svukud je srpska vjera forma srpskog ire- dentizma. Naši tako zvani dubrovački Srbi sači- njavaju najzadnji točak na velikim kolima pravo- slavnog srpstva; ali taj umišljeni srpsko-dubrova- čki točak čini da se kola k zadnjoj zamjeri još bo- lje i laglje gibaju u koliko dubrovačko katoličko srpstvo, premda neznatno, služi pravoslavnom srp- stvu za ,opsjenu prostote,“ kako bi rekao stari Starčević. Srpski vjerski iredentizam, o kome govori francuski pisac, jest naša nesreća, rak-rana cijelo- ga našega naroda. On je onaj što nas dijeli u dva tabora, na korist trećega; on goji mržnju, muti po- jam o narodnosti i sve to veće nas odaljuje od općenitog našeg narodnog cilja. Nužda je ipak da se mi Hrvati proti njemu borimo, kao proti duho- vnoj zarazi, koja odasvuda prijeti da nam okuži zdravo narodno tijelo. Pogibeljna je ta borba, po- kle zaraza dolazi od ropskom 'zapletaju, dogagjaji nalazeći nas u omra- zi i neslozi, mogli bi prouzročiti propast i jednih i drugih. Ali nije kud kamo, Hrvatima duševnost nalaže da se svim silama bore proti struji srpskog vjerskog iredentizma, dogodilo se štogod se dogodilo ! Svoju raspravu o sjedinjenju crkava zaglav- ljuje francuski pisac ovim lijepim riječima: ,De- set je vjekova prošlo od Fotijeva raskola a da se nije na putu pomirenja ni jedan korak učinio. Jeli nije ovo razlog da se očaja i da se djelo mržnje i strasti nehajstvom potvrdi? Nipošto. Što su napo- kon deset vjekova napram otajstvu budućnosti ? A kad bi se i drugi vjekovi pristavili prošlijem a da se djelo sjedinjenja ne ostvari, svegj je lijepo da sred nesloga i potištenosti ljudskih podigne se kadgod glas čisti i vedri, kao onaj Leona XIII, koji svrha Isukrstove Stolice čini ljudima nadazri- jeti kraljestvo mira i dobrote na zemlji“. Za hrvatski jezik u trgovini. Trst 7 Aprila. *) U svoje vrijeme i ,Crvena Hrvatska“ doni- jela je okružnicu trpanjskijeh trgovaca upravljenu trgovačkijem firmama u Trstu, Rijeci i Beču ko- jom javljaju da će unaprijed u trgovačkijem poslo- vima samo hrvatski dopisivati i da neće primati putujuće agente, koji hrvatskog jezika ne poznaju. — Većina trg. firma odazvala se je rado njihovu pozivu priznajući da je njihov zahtijev pravedan ; ali našlo ih se je nekoliko, koji jedino iz mržnje pro- tiva našemu narodu i jeziku, nijesu hotjeli nipošto hrvatski dopisivati. Izmegju ovijeh osobito se isti- će nekakova firma ,Mann & Rossi“ koja trgu- je sa drvljem; s toga je dobro da ju svi tamo upo- znadu. Preporučamo našim trgovcima koji su do sa- da bili u poslovnoj svezi sa ovom židovskom fir- mom, neka ju nauče kako se mora poštovati je- dan narod i jezik s kojim se žive, a to će najbo- lje pokazati ako unaprijed pretrgnu svaku poslo- i vnu svezu sa istom. U Trstu imamo osobito u o- vom predmetu, više narodnijeh poštenijeh firma koje su mnogo jače i solidnije od gorispomenute. i Izmegju ostalijeh vrijedne su preporuke slijedeće : Jakov Mankoć, Gugl. Cavalieri i Frano Laurić. Neka se dakle na ove obrate svi naši trgovci koji trguju s drvljem. Kako u Trstu tako na Rijeci i u Beču naći će solidnijeh i poštenijeh firma, koje su pripravne naš jezik poštovati. Pohvalni primjer trpanjskijeh trgovaca poče- še slijediti i mnogi drugi trgovci iz Dalmacije, ali ne u onolikoj mjeri kako je bilo očekivati. Pozna- ti su nam mnogi i mnogi trgovci, koji se u svakoj prigodi ističu kao veliki hrvati i tobože radikali, koji povrh svojijeh dućana imaju velike hrvatske natpise a njeki dapače i trobojne, a ipak i dan da- našnji iza kako su trpanjci razbili led slijede ne samo talijanski dopisivati nego, osim hrvatskog nat- pisa, sva njihova trgovina ima isključivo talijanski karakter. — U Dalmaciji talijanski jezik gospodari još je- dino u €. k. uredim i u trgovini; ali dokle gospo- dari u uredim nije naša krivnja, dočim u trgovini mi smo sami krivi, a kada sami ne znamo ili ne- ćemo da poštujemo svojega jezika kako možemo to zahtijevati od drugoga?! Mnogi misle da bi služeći se svojim jezikom materijalno štetovali, jer da ne bi možda bili dobro posluženi; ali u tome se jako varaju. Neka im služe za primjer Bosna i Hercegovina, koje su mnogo veće od Dalmacije a ipak ove pokrajine služe se samo hrvatskim je- zikom u svijem svojijem trgovačkijem poslovima i dopisuju hrvatski sa Trstom, Rijekom, Bečem i Budimpeštom, pa ipak su veoma dobro služeni. Bilo bi dakle jednom vrijeme da se otresemo starijeh presuda i tugjinštine, te da u svakoj pri- godi pokažemo svijetu da smo narod sa kojim tre- ba računati. Najbolji ustuk talijanaškoj , Lega Nazionale“ koja se je u zadnje doba i po Dalma- ciji počela širiti bit će, ako svi hrvati i u svakoj prigodi budu svoj jezik upotrebljavali i isticali, Mislimo da su baš trgovci najprvi na to pozvani, pošto su oni najneodvisniji stališ, tim više što se ovdje ne radi o nikakvoj novčanoj žrtvi, već dosta je imati malo dobre volje, Na taj način učinili bi svojoj otadžbini ne male koristi. Pomislimo samo *) Radi znamenitosti predmeta dajemo ovdje mjesta ovo» me dopisu, Uredništvo, osim moralne koristi, koliko bi naše mladeži našlo zaslužbe kada bi svi tamošnji trgovci isključivo hrvatski poslovali i dopisivali. Nije li sramota za nas da _u Dalmaciju dolaze svakakovi putnici sa- mo ne hrvati ?! Nije li sramota da ih imade i ta- kovijeh, koji već 10-15 godina putuju po Dalma- ciji a da nijesu ni dvadeset riječi hrvatski nauči- li? Svi većinom mrze naš jezik i ruju proti njemu kada im se samo prigoda pruži. — Poznato nam je, da putujući Dalmacijom mnogi kupe prinose za talijanašku ,Legu“ ; a pomisliti da takovi ljudi ži- vu našijem novcem i da smo sve sami tomu kri- vi! — Ovo redaka napisasmo u namjeri da ovo ve- oma važno pitanje ostane na dnevnom redu i da se barem sm pospiješi Mpogive riješenje. Govor 0. Uzbana Talije izrečen prigodom zadušnica za dr. Frana Račkoga u Dubrovniku. (Nastavak.) Ove kreposti i njegova svećenička djelatnost nije samo bila poznata i razvijala se u uskom okviru jedne Biskupije: sizala je čak dosta dalje preko tih granica. Veliki pokojnik sa biskupom Štrosmajerom sačinjao je ugalni kamen, na koje- mu dolazila su u doticaj sva ozbiljna političko- crkvena i znanstvena pitanja izmegju istoka i za- pada, koja pitanja on je svojom velikom dušom prepunom krćanske ljubavi, daleko od svake pre- tjeranosti gledao da riješi, i da svede, ostranjujuć svaki sukob, prama istini i probitku vjere, čija je prava neustrašivo branio, i svoga naroda, komu je vas svoj život žrtvovao. U Vatikanu njegova je riječ bila u velike cijenjena, i uvažavana; Leo XIII. na osobiti ga način častio i ljubio, njegovo ime kod srodnih nam naroda bilo je ime ljuba- vii mira, sloge i jedinstva. A što nas više zanaša to je: da on svu sla- vu svoga imena, što se je u nakrst svijeta širila, obavijao je plaštom čednosti i krotkosti: nikada nije za slavom svojom gramzio; nikada sebe nad drugim istaknivao; nikada ni hvale ni nagrade: tra-' žio; i isti emolumentum što je za svoj rad od A- kademije zaslužio, nikada nije primio. Bio je Ra- čki (reći ću vam sa Biskupom Štrosmajerom) pra- va slika i prilika svećenika po srcu Jezusovu. Evo, Gospodo, kratki nacrt Račkoga, kao svećenika .....2.2.... Bilo 9 studenoga 1880 oko 7jY sati u jutro. Rački je čitao s. Misu u Prvostolnoj Crkvi. Na jedan put stane zviždnja, buka, štropotanje, lom- njava po tomu velebnomu hramu, gibanje velikih stupova: ruši se svod u Presbiteriju, diže se silni prah, nastaju tmaste i stravične tmine. Bio to ve- liki potres. A Rački? svijestan velike pogibelji, što tu prijeti, sama dva koraka uzmiče, Bogu svoju du- šu priporučuje, žali na težki udes, moli za spasenje svoga roda: jasni primjer potpune sklonosti Božjoj volji; potpune mirnoće njegove savjesti, postojanosti pred najvećom pogibljom! Odanost, sklonost, mir- noću, postojanost, što je hranio i pokazao sve do ' u zadnjoj teškoj bolesti, sve 'dokle je izdahnuo veliku svoju dušu ! Tužni Zbore! Uz sve ove vrline i kreposti, zabave i zasluge, što no ih je Rački/stekao kao u- zor-svećenik; prisvajao je i one velikoga učenjaka : pravo čudo da je ona duša mogla u sebi kriti to- liko blaga, ako se obazremo na vrlo slabe čovje- čije sile. Svojom dušom dalekovidnom u slivaća- nju, odvažnom u oživotvorenju, prepunom svestra- ne ozbiljne nauke, a oblitom zanosnim žarom sve- ga što je uzvišeno, lijepo i dobro; shvatio je do- bro zahtjeve današnjih vremena: zadaću naime znanosti da osvijesti narod, da ga turi u kolo dru+) gih naprednih naroda, brišući mu sa lica. mrski: pečat prezira. Ovaj mu je idejal stajao pred oči; ma, za kojim je pregnuo, i sebe uprav žrtvovao; io to na osob udva pravca: osnućem i ravnanjeni Jug: Akademije : udaranjem temelja domaće povjesti. — Tek mu Biskup svoju namisao o Aka- demiji otkriva, bukti mu u duši pravi žar, 0n 0: tomu duboko misli, snuje, uči, te odatle potiče na javnost godine 1860, dugi niz članaka, opazaka, rasprava; kao n. p. — O osnuću Akademije — Jugoslavenska Akademija — iJugo-. slavenska Akad, napram povjestaiikog: