nju Evrope. A takva šta ne smije se više dogoditi u Hrvatskoj. Hrvati štujući svoju slobodu, znati će društvu 1 matict ilirskoj — Riječ o ji. | goslavenskom Akad. Sveučilštu, narod- nom Muzeju — Teški porod Akademije. cijeniti i tugju i nema nikoga ko bi ih mogao u- Podiže se Akademija god. 1867; njome treba or- potrebiti orugjem proti čijoj slobodi. Takovo shva- ganizatornog duha, i brižne ruke, koja bi ju još ćanje ne protivi se geslu hrvatskoga naroda, ne nježnu njegovala i gojila: i nalazi je u Račkomu. | protivi se ideji cjelokupnosti i slobode hrvatske On već od njezina prvog postanka, postaje joj domovine, i niko na svijetu ne može, da Hrvatima presjednikem,. sposyećiva joj svoj-veliki um, svoju upiše u grijeh, što neće da demonstriraju proti svestranu kultitru, isvoj neumorni 4 požrtvovni rad, | slobodi magjarskoga naroda.“ da joj sila jača, ugled svjetla, u svezu dovede sa prvim evropejskim te vrsti zavodima. Lebdi mu pred očima da cilj znanostima i umjetnostima nije, / niti može drugi da bude, do uzdignuća i opleme- | njenja čovjeka i naroda; a da se to samo postići : može ako znanost bude služiti istini na vjeri na- slonjenoj, ako budu narodi crpiti svoje intelek- tualne i moralne sile iz Propela. Ovim pravcem on udara; ovaj ideal: Bog i domovina provire iz njegovih djela, težnja, rada kroz vas život, što ga znanosti posvetio; osjeva iz njegovih govora, što ih pred Akademičkim Zborom drži. ,Rad Akemije »(. Ljetopis J. A. g. 1888) treba da oživljuje o- uhaj duh, po kojem znanost oplemenjuje čovjeka »1 narod; a to biva: onda, kada znanost služi isti- phi i višim idealnim ciljevima. Znanost ne smije ,8e pi pod ikoju cijenu podniziti do skutonoše Pheistine i nepravde, do puka ratila sile i časo- nYitih hirova moći. Što pjesnik dovikuje guslam, tomu propovjedniku prošlosti. vjestniku. buduć- Phosti: Digni oči k nebeskoj vedrini, za- | i | »gledaj se u svijetla nebesa, iz kojijeh | vječna ljubav bljeska..; iz njih čitaj.“ (nastaviće se). Pogled po svijeta. — U zastupničkoj kući u Beču na. 10 tek. pri raspravi 0 proračunu Česi demonstrativno go- vorahu česki i zahtijevahu krunisanje kralja u Pra- gu i državno pravo. Gregr žestoko napade na vla- du i na grofa Hohemwarta. Pak tada na koalici- ji, Poljacima i češkom veleposiedu. "Napao je na Plenera, Mad ia na ministra-presjednika Win- dischgriitza. Reče je iznimnom stanju kriv na- mjesnik. Velika buka u kući, pa kad se umirila Windischgriitz izjavljuje da neće dalje govoriti, — Pri raspravi dispositionfonda govoriće Perić. — Za- stup. Biankini krenuo je iz Zadra za Beč na 11 tek: — U Bugarskoj u raznim gradovima bilo je krvoprolića megju narodom i vojskom. — U Sr- biji novo ministarstvo napokon se ustrojilo. — Njemački Ćesar bio je u Mletcima sjajno dočekan. Povratio se u Opatiju. Javljaju da se mi- sli prošetat i po našoj Dalmaciji. — 1z Španjolske ima oko polovine ovog mje- seca prispjeti na poklon Papi 15.000 hodočasnika. Domaće viesti. Prijenos kosti hrvatskoga pjesnika Luke Bo tića. — Zaključivši splitsko općinsko vijeće da se : splitska općina, prihvati prijenosa smrtnih ostana- ka pjesnika Luke Botića, u istom Splitu ustrojio se posebni odbor, presijedan od Dra. Gaja Bulata, kojemu je svrha sabirati dobrovoljne prinose toli za prijenos, koli za dostojnu grobnicu prahu pje- snikovu. Odbor je za to, danom 18 marta, upravio poziv na Hrvatski narod, potičući ga na iskaz skoga rodoljuba i književnika iz otu- gjenoga Splita.“ | Nadat se je da će vas hrvatski narod, za či- govo je jedinstvo pokojni pjesnik toliko radio, i to- liko ga ljubio, brojno se odazvati Odborovu pozivu, Novci se šalju ujedno s popišnicom , Botićevu Od- | boru“ u Split, a na ruke blagajnika Dujma Mikačića. / Iskas proti Košutu. = Kako prošli put ja- vismo zagrebačka mladež, slijedeći savjet gg. Dra. Franka i Mazure odustala je od demostracije pro- ti Košutu. Zagrebačka ', Hrvatska“ ovako stvar o- brazložuje: ,Da je sveučilištna uiladež izvela svo- ju nakanu, to bi se bez sumnje u tim kru- ovima: zlo shvatilo i ta bi so. cija sma- trala srestvom reakcije. Hrvati, i ako vaeda vjerni svojoj dinastiji i svome vladaru, bore, se za svoju samostalnost i slobodu; Košutova pak slava u Bu- dimpešti smatra se po čitavoj Evropi impozantnim izražajem težnja jednoga naroda za njegovu slobo- du. Kad bi dakle hrvatski sveučilištni gragjani pri- redili - spomenutu demonstraciju, moglo -bi se to , Mi Y kumpćii sag: 89, uaali proti općenitom mala». 3) čaša (Uredaj +33000 + sa00057 pieteta ,prama uspomeni prvoga hrvat- i U gragjanstva, Zu Društvo sv. Curila + Metoda u istra, *) | sakupilo se je u Trpnju prigodom vjenčanja Dr. Mate Burakovića obćinskog liječnika sa g. Mari- com Ivetta iz Trpnja: Dr. Mate Buraković kr. 4; Ante Ivetta kr. 2; Duje Vežić kr. 2; Ane Mar- kela kr. 2; Stjepan llijić učitelj kr. 1; Ante Belin i stariji kr. 1; A. Botteri tajnik kr. 1; Kapetan To- mašević kr. 2; Don Ivo Fabris kr. 1; Mato Mr- čić kr. 2; Kapetan Vidoš kr. 2; Ivan Miletić ko- mesar kr. 1; Oreste Fabris kr. 1; Ante Belin mla- dji kr. 1; Ante Glavina kr. 1; Don Stiepo Mar- ković župnik kr. 1; Kapetan Maćela kr. 2; Dr. Ferri, načelnik kr. 2; Lujo Berić kr. 2; Ivan Mr- čić novč. 80; Baldo Brigović novč. 30. Usve kru- na 32 i 20 para ili £, 16 i 10 novč. »Historik, koji istinu ljubi 1* — Pod ovim naslovom čitamo u ,Obzoru“: Izišao je 1 i 2 sve- zak smotre ,Ungarische Revue“, što no se izdaje potporom magjarske akademije. U tim svescima nalazi se historijska rasprava dubrovačkog profe- sora Josipa Gelcicha pod naslovom: ,Eine Sei- te mittelarterlicher dalmatiner geschichte“. Nije nam namjera da govorimo o samoj raspravi, nego ćemo samo upozoriti, kako taj historičar poput dru- gih nekih pod plaštem znanosti zašućuje hrvatsko ime. Stanovnike naime dolnje Dalmacije zove di- ljem svoje rasprave sad ,Dalmatiner“, sada ,Sla- ven“, sada ,Serboslaven“, a nigdje ih ne zove Hr- vatima, što oni zaista ne samo danas, nego to i u srednjem vijeku bijahu. Jao si ga historiji, kad joj služe takovi falsifikatori !“ »Glas Crnogorca“ službeni organ crnogorske vlađe, pišući o Košutu, veli, da njegove dvije najveće pogreške bile su, što nije htio živjet u suglasju sa oštalim ugarskim narodnostima, i što nije htio pri- znati državno hrvatsko pravo (Kako i naši Srbi“, Ur.) Eppur si muove ! — ,Smotra“ doznaje da su Prizivnom Sudištiu u Zadru počele dolaziti od Vrhovnog Sudišta u Beču presude na hrvatskom (ona veli: srpsko-hrvatskom) jeziku. Hilektrična rasvjeta. Telefon. — Općinsko Vijeće grada Zadra dobilo je od Namjesništva po- velju da može zavesti skladište za opću električnu rasvjetu grada. — Ravnateljstvo Pošta i Brzojava za Dalmaciju priopćilo je odluku ministarstva tr- govine, kojom se odobrava ustrojenje državne tele- fonske mreže u Spljetu. Posjedica klauzole. Pišu nam iz Rata: Ova- mo ove godine ne spravlja se obilna ljetina, jer nemamo kiše. Naše vino, radi nesretne vinske klauzole, prisiljeni smo prodavat za sasvim nisku cijenu. Eda kadgod Bog providi i za nesretnu na- , šu Dalmaciju! Prosvjed. Sveučilištna mladež zagrebačka od- lučila je prosvjedovati proti umirovljenju vrlog pro- | fesura Dr. Brešćenskoga. Novo Zagrebačko kazalište uprkos zahtjevim gradiće se na sveučilišnom trgu, jer tako hoće Khuen-Herdervary ! Košut Hrvat. Čitamo u amerikanskom hrvat- skom listu ,Chicago “; Sve amerikanske novine u velike slave magjarskog rodoljuba Lajoša Košuta, te vele da je isti rogjen dne 27 travnja 1802 u Monoku, županije Templin, u sjevernoj strani U- garske. Njegov otac Andreas Košut potiče od jed- ne veoma stare i uvažene hrvatske obitelji (Croa- tian Family); — Tako dakle vidimo i ovdje da ne ri- jetko budu sami hrvati najveći neprijatelji Hrvatske! Gradska Kronika. <, Naš novoimenovani presvj. Biskup Dr. Jo- 'sip Marčelić gi je prošlih dana u Beču na Nj. Vel. običajnu zakletvu, Njegova ka ka e ateie pi do- za regjen tajni pa- dočim će se javni konzistorij na 21 istog mjeseca. — Presvj. biskup boko- IQ of s kotorski Radoničić bio je ovih dana ovdje na pro- lasku vraćajući se iz Rima i Beča, gdje no je bio najdobrohotnije primljen. : Imenovanje. — U Povjerenstvo Javne Do- brotvornosti bjehu imenovani od strane ED u zadnjoj sjednici gospoda: Dr. Baldo Podić, Dum Stijepo Tomašević, Ivo kap. Bogojević i Mato Gju- rišić; to jest oni isti koji su bili do sada. Do- znajemo da su prva trojica tvrdo naumili odreći se časti, prvi radi velikih posala, drugi radi poru- šena zd ravlja, a treći radi silnog truda što ite ulagao brineći se za mnogovrsne siromaškenevolje kao dosadašnji najradiniji član povjerenstva, i ra- di dalečine stana, koja mu je priječila da prisus- tvuje sjednicama istog Povjerenstva. Uspomena trešnje god. 1667. — Prošli pe- tak, 6 aprila, u Stolnoj Crkvi bi održana fumkci- ja, a iza nje zavjetna procesija u crkvu sv. Spa- sa, uz silno mnoštvo puka, na uspomenu velike trešnje, da unaprijed ukloni Bog od nas ovaj stra- hoviti bič. — Sve je teklo u redu da nije moglo ljepše, samo se je opazilo, kako i prošle pute, da načelnik Gondola ide pod samim baldakinom što pokriva Svetotajstvo. Pitamo, koje je dostojan- stvo u gosparu Franu, da on može činiti nešto što ne čini ni Ćesar u Beču? Ostavština. — Pok. Marija ud. Hajtilović, koja je umrla u Mlecima, ostavila je svotu od 3000 forinta da se odmah razdijeli megju sramež- ljive gradske siromahe. Razdioba slijedila je ovih dana kod Općinskog Ureda. Pokoj duši plemenite dobročiniteljice ! Zadušnice za pok. šibenskog biskupa Fosca bile su držane jučer u 10 sati u Stolnoj crkvi od strane preč. stolnog Kaptola. — Nova autonomaška popjevka fo gradskim ulicam dosad nečuvena, zvuči 0 : Nella patria di Avoscani, non _se parla che 'l taljan! — Pazar! truke! Što govore , Srbi“ ?! Diskoras na Poljani. Ivo. — Ha, ha, ha... Vlaho. — Koga se jada smiješ? Ivo. — Kako nečeš čoeče božiji kad me toka po staros čuti nekakvijeh što se ne bi ni vragu u snu snjelo. Vlaho. — Danu neka čujem. : Ivo. — Idem ti jučer iza Gospe za poć u Kurmen vigjet nekakav poso. kad od nekle sve neko brebonji: Ra- do-ji-ka ..... ma-li..,.; a neko opet gje koregava i. govori : ma nije ćaće Radojika nego Radojica.... i jučer sam te glavio da se ne lega trobojnika nego trobojnica ! i Vlaho. — Pa što se čudiš ? To su ti djeca kompitala u skuli ženskom. Ivo. — Kakva djeca, ne stucsj; to ti je, vraže, bio Abe- le in persona, a zalegavo ga je njegov isti mali. Du- šeti oli neznam gje stoji, to se iz njegove kuće ču- lo, pak mu pozn.m manjifiko glas. Vlaho. — Kašpito, ova merita što hoćeš. A reci mi ma- lo kako se on to dečido. Ivo. — Fjorini, fjorini, moj Vlaho; pa ti ima i ono nji- hovo proverbio : O magna sto osso — 0 salta sto fvsso ' Vlaho. — Capisco. .. e compatisco. Vulja promislit na k maru od Komerčija, a bogme i na sve ost.lo, jer ti više tulijeno skili kako ono lukjernica kad jom primajk ulja. Rijećeš mi da ako nema ulja, ima će- rina, ma... Ivo. — Te tvoje konsideracioni nijesu za bacit; da reci mi, molim te, koga se vraga prpoši i lakardija po Dalmati ? ite 8 Vlaho. — Moj dragi, valja da i njegovijem da malo pe- pela u oči i prikaže da i on nešto čini. Ivo. — To ti je, kad sumaš sve zajedno, ona frančeza ; uržin f6 ta, 1 Bog mi stobom ! Vlaho. — Počekaj malo, kurioz sm nešto znati, Ivo. — Para mi da je i tebe uhitio morbin jutros. Što je to ? \ Vlahi — Reci mi što je Lukin s nosom ? [vo. — Per dio! nećeš da bude?! Matej je bio dekoran. Vlaho. — Kakvijeh potežeš ! A čuj još nešto.... Ivo. — Vigji ga!.... : Vlaho. Što je da se svijeh ovijeh dana gospar Frano 0- nako teribilo dereči na Komuni ? Ivo — Dodijali mu siromasi, Kako ćeš znat pokđjna Ma- re Hajtilovica ostivila dinara da Bog pomože da se , razdijeli siromasima od grad«. Siromasi dolazu na komunu a on se ma njih dereči, = Vlaho. — A što ćeš valja mu štogod odbit i na glasinu. Ivo. — I koju vražiju glasinu! Imaš li me još štogod pitat ? Vlaho. — Za sad pira mi se da nemam, Ivo, — Adio. Vlahe, — Arivoderci, Književnost, -— ,Svihanjski Rušićnjak_ili pr 4 bošnost'u Svibnju po Vaseru preveo Cvjetko te betić. (ioiima i u švlečaai se. u Zagrebu rot. . betića O Vi t po 40 novč. Ko naruči najmanje 5 Kiče ve: se plaća i poštarina. Knjižari A obi 20 Knjižica zbilja vrijedi JE m kad lička hrvatska kuća. — Djelo Dra. Ant bor kluba vako rima: Kajiga. i: adi ei Nr i O ae o