List izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za (Dubrovnik:) na cijelu ||
godinu fior. 4, na po godine fior. 2; (Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu :) na cije-
lu godinu fior. 4: 50, na po godine fior. 2: 25; (za inozemstvo) flor. 4 i poštarski troškovi.
Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da
je predbrojen i za došasto polugodište.
Nova misao.“
pParfois c'est le mot qui fait la chose.“
Duc de Broglie.
Poslije rata bila je monarhična većina ona,
koja je stvorila. Francuskoj repuplikanski ustav,
ostavljajući ipak na njemu otvorena vratašca, kroz
koja bi se moglo provući kraljestvo, ako bi nasta-
la povoljnija vremena. Nu repuplikanska manjina,
kad se dočepala vlade, zatvori za sobom ta vrata,
a narod joj je dao pravo, svaki put, kadagod su
se na nj pozivali. Sad nastade žestoka borba iz-
megju republikanaca i konservativaca, pod kojim
su se imenom skupljale sve wmonarkične frakcije, i
one božijega i: one marodnog prava, a njima se
pridruži i francusko svećenstvo, od velike pomoći
pri izborima. To je prisililo i razne repuplikanske
stranke, da se drže na okupu. Koncentracija od-
bije sve juriše na formu vladavine, i da izbije ne-
prijatelju . oružje iz ruke, zasnuje mnoge - protu-
crkvene zakone, kao n.. p. zakon o redovima, škol-
ski i vojnički zakon, i udari na samostane namet
,d' aceroissement.“ Tako nastrada katolička crkva,
radi neopreznog uvlačenja vjere u politiku.
Nakon one znamenite, . vulkanične" provale
patriotizma, koju je Boulanger označio svojim
imenom. u _ historiji, narod se. odlučno izrazio
za republiku, a monarhiste se vratiše u vrlo o-
graničenom broju u sabornicu, i vidjelo se da se
neće nikada više oporaviti.
To je porodilo zamisao, da se ocijepi interes
crkve od onoga monarhije. Leo papa, snažnom ru-
kom, rastavi francesko katoličanstvo od mrtvoga
trupa, komu bijaše prikovano, i savjetova.vjerni-
cima da se priljube Repuplici. I bi poslušan. Re-
publika, prezirna gueuse, dobila .je tim toliko,
da drugčija vladavina u francuskoj nije danas mo-
guća; ali se republikanska stranka počela preu-
strajat. Baštinica ideja velike francuske revolucije,
pojavljala se tečajem vijeka u kritičnim časovima,
da je opet nestane, dok nije nakon grozne naro-
dne katastrofe duboko korijen pustila. Al priznati
je da se je pokazala sposobnom za vladu. Podigla
je domovinu iz očaja, preuredila financije, razvila
trgovinu i obrt, preustrojila vojsku i mornaricu,
dovela zemlju od poraza do velikog blagostanja.
Oružana uvijek za svoj opstanšk, otkada je papa
podigao njoj u prilog svoj moćni glas, pretopila
je u se cijeli narod; nema dakle više proti komu
da borbu vodi: tu se zače ideja pomirljivosti i
snošljivosti.
Ministar bogoštovlja: Spuller, tajnik začetni-
ka III. repuplike, duše narodne obrane, Gambette,
a desni prijatelj velikog državnika Jules Ferry-a,
razjašnjujuć stajalište vlade u ovim okolnostima,
izusti : riječ velikog zamašaja. ,Bsprit nouveau,“
njegov izraz, što je možda i nepromišljeno izusti,
nu poslije bistro razvio, postao je oznakom : sloge
i mira, To ne iznači još ida: će civilni zakoni biti
ukinuti, ali znači da se neće strogo provagjati, a
glavno da se neće stvarati drugi. Riječ je ta po-
četak formacije jedinstva, koje nemože nego po-
krijepiti Francusku, i proti vanjskom :dušmaninu,
i proti domaćim rušiteljima - stečevina. borbe za
slobodom, vogjene kroz vjekove. ilu'
i i o. *
| Svaka :plemenita ideja nagje u francuskoj ili
korijen ili pogodna tla, a odatle je beru drugi na-
U DUBROVNIKU 28. Aprila 1894.
rodi. Ideja snošljivosti propiruje, kao blagi lahor
po Evropi, uzimajući u raznim zemljama razne for-
me, ali ćeš je moći svuda raspoznati. Ona nije ni
Hrvatsku izbjegla, jer mi živemo, hvala Bogu, e-
vropejskim životom. Nesloga i domaća borba bile
su od pamtivijeka hrvatska nesreća. U časovima
kad se je odlučivala sudbina naroda, nesloga bi
pomutila duhove i udarilo bi se krivom stazom.
Da nije bilo nesloge, bili naši župani bili igda po-
šli tražit u Ugarskoj sebi kralja, kad su se naše
velikaške obitelji ponosile ugledom, starinom roda
junaštvom, sjajem, bogastvom da im je bilo malo
premaca i megju okrunjenim glavama! Da bijaše
malo, više razbora i snošljivosti, hrvatstvo bi bilo
udarilo drugim smjerom; ne bi bili onako žalosuv
dokončali plemeniti pothvat braće Horvata i Zri-
novića bana. Nu ko bi izcerpio sve slučajeve, gdje
nam je nesloga zlim urodila? Svak se sjeća bije-
sne borbe koju su vodile dvije rodoljubne stranke
u Banovini. Prepirale su se čiji je rad spasono-
sniji domovini, i opijeni riječima, potkopavali su
jedni druge, dok je domovina sve to više propa-
dala. Svakomu je pao kamen sa srca, kad su se
pravaši i obzoraši združili i pomirili. Diljem hr-
vatstva: to je blago djelovalo i lijepim plodom u“
rodilo. Još nam je ugodnije pak bilo, kad do nas
dospiješe glasovi, da će se te dvije stranke potpu-
no stopit u jednu veliku vojsku, koja će slušat
samo jednu zapovijed. Istiniti su ti glasovi bili,
obojica se sporazumiše o zajedničkom programu,
na temelju hrvatskog državnog prava. Još ih mu-
ti ime, koje bi imali nadjesti preporogjenoj stran-
ci; a to je vrlo škakljiv posao. Svakomu je teško
zapustit ime, uz koje je privezao svoju djelatnost,
kroz dugi niz godina; ali čvrsto se nadamo, da će
patrijotizam, koji je dosad nadahnjivao njihove ko-
rake, obodrit ih do potpunog samoprijegora, a ko-
ja stranka više : pregori, zaslužnija postaje za do-
movinu. Kad bi se naša brojila, rada bismo da se
uzdrži popularni naslov ,stranka prava“ jer naj-
bolje označuje težnju, a pokle je raširen u naro-
du, najuspješnije vojuje sam po sebi za našu svr-
hu: Parfois e est le mot, qui fait la eho-
se! Štogod zaključili u Zagrebu, znamo da se to
neće i ne smije tumačiti kao pobjeda jedne stran-
ke nad drugom, već kao pobjeda patriotizma, i hr-
vatske misli nad ljudskim svojeljubljem. Svakako
možemo se radovati da su stvari tako napredova-
le, da sporazum i u imenu mora se postići. ,L.' e-
sprit nouveau“ porodiće: ,ćtat nouveau“.
K.
Kako stojimo %
Idejom ilirskom Hrvatska se probudi na novi
šivot iza one sramotne / kapitulacije od 1790, Sve
više propadaše ona stara samosvijest hrvatska, ko-
ju podržavaše naše plemstvo u starodavnoj kralje-
vini Hrvatskoj. Plemstvo to poče zaboravljati na
svoju narodnost i na/ svoje porijetlo živući živo-
toin tugjim, a često i w tudjini, trošeći tamo svo-
je blago, nagrnuto od slavnih: predja i teškim ra-
dom hrvatskoga kmeta, koji se je jadan mučio da.
gospodar udobno živiti usmogne. Kada se je plem-
stvo htvatsko. ovako odrodilo, posta nesposobnim
za tešku političku borbu protiv njemačkoga cen-'
traliguna, U Magjara bilo jo: plematvo zdravlje i de-|
*
Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku a dopisi
| šalju se Uredništvu.
Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više puta
tiskaju po pogodbi.
U Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava.
moljubnije, a jadni Hrvati pomisliše prislone li se
uz ,ustavnu braću“ Magjare, odoljeće lakše Ni-
jemcima. Magjari pristadoše, ali kako su već po-
čeli zapostavljati ostale narodnosti, a uzdržati sa-
mo čistu magjarsku, bila im je i neodvisnost Hr-
vatske zazorna. Hrvati dakle tražeći pomoć u njih
moradoše doprinositi stanovitih žrtava, a te žrtve
bijahu odreka na narodna hrvatska prava. Naši oci
onog doba popuštaju jedno državno temeljno pravo
za drugim, samo da ih lakše obrane od centraliz-
ma. Jedini uvjet koji stavljahu bijaše taj, da mo-
gu opet uskrsiti svoja prava, kad nadogju bolja
vremena. — Na žalost mjesto boljih nadogjoše još
gora, jer Hrvati nijesu se imali boriti samo protiv
Nijemaca, koji sapeše svu vojinu krajinu, nepre-
stano kušajući da razmaknu svoju vlast dalje u
Hrvatsku, nego im se bilo boriti protiv novoga
neprijatelja: do sada prijatelja, t.j. proti Magjarima.
Jedva se domogoše Magjari glavnih prava
hrvatskih, već kušaju da slobodu Hrvatske unište,
da našu domovinu učine svojom provincijom. Na-
rinuše nam svoj ustavi jezik; sve naše imalo. se
odlučivati u Pešti; a škole. naše nek prime jezik
njihov. Isto i uredi. Otimabu . nam najljepše česti
domovine u koliko ih ne držahu već Nijemci u ru-
kama, a Hrvatima otvoriše se oči, kad već bijahu
jednom nogom u grobu. Bilo sesije sad boriti pro-
tiv austrijskog i magjarskog centralizma.
Kad pomislimo da su Hrvati onda bili posve
osamljeni i prepušteni sami sebi, valja da se di-
vimo onom čilom i ustrajnom, rekao bi zdvojnom
naporu, koji Bog blagoslovi, “te urodi dobrim
plodom. Naša slovjenska braća svud naokolo ste-
njahu pod tugjim gospostvom te bijahu bez ika-
kve ustavne slobode, a mi sami bijasmo rascijepa-
ni na razne oblasti: vojničku i civilnu; marod lir-
vatski ne bijaše svjestan kako treba, jer nesjedi-
njen, neprosvjetljen i ne poznavajući se kroz knji-
ževnost, ne imagjaše skoro ni zajedničkih interesa,
a uz to gnjeten s toliko strana živio je samo ma-
terijalnim životom, nipošto duševnim. Književnosti ne
bijaše skora nikakve, sve mrtvo i tamno. Krasnu a
žalosnu sliku tadanje Hrvatske daje nam pjesnik
Štoos (god. 1831.) Domovinu opjeva kao krasnu
al tužnu ženu, nekadanju kraljicu, al. na njoj ne
vidiš više ni jednoga kraljevskog uresa, sve joj o-
teše grabljivi tugjini. Domovina je zaboravljena,
prošlost nepoznata, a narod naš sada već se sra-
mi, ako ga stranac zove Hrvatom. Rogjenu Hrva»
ticu i ne poznaješ više, misliš da je Nijemica. Tu-
gjim .narodima već i noću sunce sije, a u Hrvat-
skoj možeš i danju tminu napipati.
Takva je Hrvatska prije preporoda.
Iz one tmine, iz onog mutvila probudi Hrva+-
te nekoliko mladih ljudi a na. čelu im Gaj. Du-
ševni im je vogja Drašković, grof Trakošćauski,
Mladi ovi ljudi učili su u tugjini; :tu naučiše da
ljube svoj narod jer vidješe : kako Nijemci i Ma+
gjari za svoj narod. rade. Upoznaše se u stranom
svijetu i s ostalim Slovjenima, najviše: s parodom
Češkim, koji se budio već prije mas. Česi bili su
Hrvatima uzorom. Vrativši se kući našli ovi mla-
dići narod u mrtvilu, bez svijesti i književnosti, i
počeše sad onaj rad koji se zove hrvatskim pre-
porodom. Kolike muke i napora. trebaše «ok se
hrvatski jezik bar toliko izgladi, :da se s njime
može što valjana napisati i reći!.. Trebalo je. pra-
vopisa, trebalo je stvoriti terminologiju, uariječj