eimd; &ve je to valjalo tek stvoriti, jer su ne- l&tokavštini. Boi Nije čuda da su se Hrvati našli osamljeni u “svom nastojanju. Odasvud reže kivni neprijatelji, pripravni da uguše svadi narodni pokret, a narod malen, k tomućrascijepkan na tri četiri dijela, o- stade sam bez ičije pomoći. Iz zdvojnosti koja bi ga spopala, kad uvidi svoje tužno stanje, izvede ga jedino ideja ilirska, koja ga je učila da on nije sam nego da ima braće u Evropi, da ima braće na Slovjenskom jugu, na koje da se osloni. Slo- vjenska solidarnost potače Hrvate na ustrajnu bor- bu protiv rastućeg magjarskog centralizma. Knji- ževnost koju zovemo ilirskom, sva ide tim smje- rom, i budi narod pjesmom da ustraje u ustav- noj borbi. Njemački centralizam bio je malo popustio, jer magjarska ideja posta doskora opasna i samoj Austriji. Kad je tako odlanulo s jedne strane, u- sredotoči se sva borba protiv Magjara, koji je svojim zahtjevima već mjeru prevršio. Očajna po- litička borba porodi se sad protiv ,ustavnog bra- ta,“ a mržnja na Magjara prodre u sve slojeve na- roda. U to puče i buna u Ugarskoj, a Austrija slaba i rasklimana radi nezadovoljstva njenih na- rodnosti, i radi nepovoljnih odnošaja u Njemačkoj i Italiji, poče da ugagja Slovjenima, da se obrani od Magjara. U Hrvatskoj bijahu tada dvije stran- ke: hrvatska i magjarska. Ova zadnja izgubi svu moć iza onih nasilnih čina prije 1848. Kad se je hrvatska stranka domogla vlasti, bijaše sukob ne- ukloniv. Ovake stvari, i one prilike koje tada ve- živahu Hrvatsku s Ugarskom ne mogu se riješiti do li ratom. Austrija znala je dobro izrabiti ono stanje i zaratiti Hrvate s Magjarima, a to mnogi zamijeraju Jelačiću. Veli se, Hrvati mogli su se onda ragje nagoditi s Magjarima, i stvoriti sebi samostalnost po volji; ali mislim da bi to bilo ne- moguće poradi ogorčenosti Hrvata na Magjare, kao što i radi magjarske preuzetnosti i tiranije. Ni- jedna strana ne popuštaše, a sveopći onaj rat, po- vuče u svoje kolo i Hrvate. Jelačić proglasi rat, pak, da je i služio samo Austrijskoj politici, on bi tim ratom samo vršio vruću želju Hrvata, koji su htjeli mačem u ruci da izvojuju stara svoja prava. Samo je bila pogreška, koja se osvećuje još i sada, što Hrvati odviše povjerovaše Nijemcu, te što ne zatražiše nekih pogodnosti radi usluga još prije rata. Hrvati su imali tražiti sjedinjenje Hr- , vatske ne tek za budućnost, nego odmah još prije | rata imalo se je sve uglaviti diplomatičkim putem. Iza svršenog rata oslabiše Magjari posve, a naprotiv ojačaše Hrvati u toliko, da bi oni sjedi- nivši svoju domovinu i izvršivši ideju ilirsku mo- gli postati trećom odlućujućom skupinom u Au- striji. Ova bijaše još sva zauzeta duhom centrali- zacije, pa kad i Česi počeše tražiti svoje pravo bi proglašen apsolutizam, koji obustavi sve starodav- ne ustave da ih zamijeni jednim stvorenim u nje- mačkom duhu. Gorko oćutiše tu promjenu svi na- rodi Austrije, a najteže Hrvati i Ugri. Ratom izmegju Hrvata i Magjara, i krvlju koja tim poteče, prekinu se pravna sveza izmegju oba naroda. Hrvatska se počne uregjivati kao po- sebna država, kad ju stiže apsolutizam. Stari nje- mački jaram pade opet na Hrvate svom težinom svojom, i zaguši u klici onaj pokret, koji htijaše da Hrvatsku učini onakom kakva nekada bijaše, time da se Austrija pretvori u federalističku državu. Nevolje, muke i progoni što ih Hrvati i Ma- gjari pretrpješe od apsolutizma, ublažiše onu mr- žnju megjusobnu, a kad apsolutizam pade, ostade u glavnom mržnja na Nijemce, koji su haračili u ovim slobodnim kraljevinama kano u pokorenim zemljama, Ustavi bješe povraćeni narodima, ali po jadnu Hrvatsku bijaše najgore. Vlada austrijska ne htjede nipošto da se i Hrvatska podigne, za to je udesila svoju politiku vrlo lukavo: koliko u ja- vnosti popuštaše, toliko je potajno radila protiv Hrvata. Tako ne dogje do sjedinjenja Hrvatske, a sabori biše radi svojih zahtjeva uvijek raspušteni. mjerju, i tako ne bijaše nikada napretka. Magjari megjutim imahu zdraviji temelj svomu radu: nji- hovo plemstvo težilo je s narodom za jednim ci- ljem: da krunidbom opet uskrisi svoje državno pravo, i koliko god im se austrijska vlada opiraše oni uspješe radi sloge i jednodušnosti svoje. Bilo im se je boriti samo s jednim protivnikom, a pri- jahu im tadanje političke okolnosti u Evropi. Go- dine 1867. okruniše oni kralja svojom krunom, a Hrvatska osta kao da visi u zraku. Zalud se hr- vatski sabor opire. Ponovno raspušten, bi sazvan s novim izbornim redom za slijedeću godinu. Ta- danji izbori ne zaostajahu za sadanjima _,pravil- nošću i zakonitošću“, a ujedno malodušnost Hrva- ta doprimože da su u treći sabor došla lica do tada većinom nepoznata. Bila je to stranka magja- ronska, kojoj bijaše dana zadaća da riješi sudbinu Hrvatske. I riješi ju dostojno svog imena. Sa U- garskom, ili bolje s Magjarima, sklopljena bi na- godba onako kako je Magjari sami željahu, a sa- bor naš raspravivši o njoj u pet šest sjednica, pri- mi tu nagodbu u cjelini bez posebne rasprave. Ta ko odlučiše oni sudbinom Hrvatske u pet dana! — Plodove te nagodbe beremo mi sada. Veli se: oci zobahu kiselo grožgje, a djeci utrnuše zubi. Slavna državna prava Hrvatske napuštena su, sje- dinjenje odgagja se u neizvjesnost a mi živemo onako od milosti od dana na dan. Od onda je ma- gjaronska stranka na vladi, a sada kad se temelj izmiče, jer narod uvidje kamo ga ta politika vodi, rabi ona sva srestva da se uzdrži. Tko je jači, taj tabači! Ovim sam u glavnome odgovorio na pitanje : kako stojimo? Nedavnom prošlosti htio sam da pokažem valjani put. Naš narod neka bude ustra- jan i jedinstven, nek ima stalnu cijelj, a politika nek se nevodi onako od zanata i inata, nego iz ljubavi prama domovini i narodu iz kojega niknu- smo: ovo je prava, i plodonosna politika. Mi sto- jimo zlo. Treba lijeka, a do kojih je to neka u- pru, i nek savjesno rade. Ljubavi i rodoljubnog ponosa nam treba! X. Prvi sastanak kršćanskih arheologa u Splitu-Solinu. Čitatelju pozdrav u Isusu Krstu! Buduć glasovi, koji se bijahu prvih dana ko- lovoza lanjske godine 1893 prosuli o koleri, osu- jetili držanje prvog sastanka kršćanskih arheologa, | koji je bio već urečen, bijaše dužnost Promicatelj- nog Odbora, da vidi u koje bi se najzgodnije do- ba tekuće godine 1894 mogao sazvati ovi sasta- nak. Iza svestranog promatranja, činila mu se je najshodnija treća nedjelja mjeseca kolovoza teku- će godine. Pun dakle nade u Boga, a i u ljude, podpi- sani Promicateljni Odbor najuljudnije pozivlje na ovi sastanak, koji se ima držati u Splitu-Solinu dne 20, 21, 22 kolovoza: 1) štovanu g.du, koja se bave kršćanskom arheologijom, crkvenom povjesti i patrologijom ili povjesti i starinama Dalmacije. Ove zovemo ,pra- ve članove“ (socii genuini); 2) sve one, koji podupiru ove nauke i sve prijatelje ove veoma zanimive zemlje, koji pristu- paju kao članovi sudionici (socii participantes). Iz samoga imena sastanka razumije se, da drugi, izim kršćanskih drugova (pravih članova i sudionika), nemogu biti pripušteni, Scijenili smo shodnim ovo predložiti na pre- tresanje sastanku : 1) prikazati će se, koje kršćanske starine bjehu dosad odkrivene, iztražene i proučene u Dal- maciji i u bližnjim pokrajinama ; 2) razjasnit će se, koliko se je u zadnjem deceniju uradilo za razvitak nauke kršćanskih sta- rina bilo u samoj Evropi, kano na pr. u Austro- Ugarskoj, Italiji, Francuzkoj, Njemačkoj, Švajcar- skoj itd., bilo u zemljama van Evrope. 8) razpravljat će se o utemeljenju kršćanskih muzeja i u kojim gradovima da budu. 4) sporazumjet će se, što se ima učiniti da se na sveučilištnim i u bogoslovnim zavodima po- dignu stolice za kršćansku arheologiju i patristiku. 6) dokazati će se, kako umjetnici, koji ure- suju crkve, mogu i moraju udesiti na svoju pora- bu one plodove, što se crpe iz tituke kršćanske arheologije ; 6) označit će se put, kojim je udariti pri iz- traživanju kršćanskih starina; na koja pravila tre- ba paziti pri opisivanju starih stvari; i kako se knjige mogu na najbolji način prirediti i uresiti slikama, tako da budu i ukusne oblikom i jefti- ne cienom. 7) u sastanku iznieti će se predlozi: o ute- meljenju sbirke kršćanskih nadpisa za Austro- Ugarsku (Corpus Inseriptionum christia- narum Austro- Hungariae) i o časopisu, ko- ji bi sadržavao opazke i učene razprave o kršćan- skim starinama svih učenjaka na svietu. Što se tiče javnih sjednica, svečanosti, izle- t4a u Dalmaciji i glede knjižica, koje će se u sa- stanku razdieliti, neće biti nikakve razlike medju pravim članovima i sudionicima; dok u sjednicama Odbora, ili ako bi Kršćanski Arheolozi bili pozva- ni, da pregledaju starine van Dalmacije, biti ce dakako pravedne razlike. Štovana gospoda, koja namjeravaju učestvo- vati ovomu sastanku, neka pismeno obavieste na- šega povjerenika Mgra. Franu Bulića, ravnatelja e. k. gimnazije i arheologičkoga muzeja u Splitu ; koliko oni, koji su lani prinos izplatili, toliko oni, koji kane stupiti sada kao članovi. Ove zadnje mo- limo, da pošalju istomu Mons. Frani Buliću svotu od 10 kruna austr. (ili 5 fior.) a ti će iza toga primiti izkaznicu. Listove pako, kojim će navjesti- ti svoj dolazak istomu povjereniku, neka pošalju najkasnije kroz mjesec lipanj, da Promicateljni Odbor, koji pripravlja potrebito, bude imao u pre- gledu već početkom srpnja broj članova i u koje dane imaju doći, kako ih pričekati i konak im pre- ma stališu odrediti itd. Naša izkaznica biti će od te koristi, da će članovi imati polakšicu na parobrodima koji putu- ju po Dalmaciji (uobće platiti će za drugi red, a uživati prvi). Izkaznice lani od nas izdane, vriede i ove godine i za nas i za parobrodarska društva. Novi članovi primiti će novu izkaznicu. Na svoje vrieme priobćiti ćemo putovanje parobrodir- skih družtava, da članovi budu mogli na vrieme stići u Split. Točniji program pitanja, koji će se razpravljati u kongresu, priobćiti ćemo članovima kasnije. Da se pako može ovi program utanačiti, želimo, da oni članovi koji kane o gori navedenim točkama govoriti obavieste najkasnije do konca mje- seca svibnja ili našega povjerenika u Beču gosp. prof. Dr. W. A. Neumana (Wien. Garnisongasse 18) ili povjerenika u Splitu Msgra. Franu Bulića o predmetu, sadržaju i naslovu svojih govora i predloga Dano na blagdan Sv. Leona Velikoga Pape 1894 Promicateljni odbor za sastanak : Msgr. Fr. Bulić u Splitu — Dr. A. Hytrek u Stu- denici u Štajerskoj — Prof, Dr, Luka Jelić u Za- dru — Prof. Dr. W. A. Neumann u Beču — Dr. H, Swoboda u Beču — Msgr. Dr. A. de Waal u Rimu. Naši Dopisi, Dubrovnik, na Gjurgjevo. ,Govore mi da ima gliba po gradu, i da su ga unijeli neki što govore da su Hrvati. Hrvati u Dubrovniku!... Prije bi vjerovao da je vrag na o- taru, nego Hrvat u Dubrovniku... Vi sveštenici, što se bavite politikom i sebe zovete Hrvatima, čujem da se ne bavite dušama pastirskom ljubav- lju, kojom Hristos ljubi spasene svojom krvlju. Za vas to nije. Kad vam biskup sveti reče: Pri- mite Duha svetoga — on vam reče da primite Duha ljubavi i mira. A vi nemir širite po narodu. Već vam narod ne može vjerovati... Hristos pla- če a vi se ne sramite, da ste gori od nevjernika. Sveštenici, budite sveti a ne mrtve muhe!.... Po- povi izvadite glavu iz vreće! Pamet u glavu, jer Duh sveti veli; ,Bič konju, a uzda magarcu, a batina bezumnicima na legja.“ Ovako doslovce piše iz Napulja Ljudevit Vuličević, upravljajući svoje pismo na Uredni- štvo ,Dubrovnika,“ Naš samozvani , Dubrovnik“ prima radosno njegovo pismo, podava mu odlično mjesto u listu, pod naslovom ,Pismo iz Italije“ i