gd njega pravi golemi kapital za svoju: čitalačku publiku. Nije kud kamo tajiti, pokle se. primiču op- ćinski izbori, ako nijedan auktoritet neće da sklo- ne Dubrovčane da zamrze na Hrvate, a svim sr- cem prionu uz ,Srbe“, hoće zanago auktoritet je- dnoga Ljudevita Vuličevića! Jer ako iko smije da govori 0 narodnosti, 0 ljubavi, o Isukrstu, o Du- hu svetomu, 0 spasenju. duše i 0 svečenićkim du- žnostima, to smije i može Ljudevit Vuličević ! Ljudevit Vuličević! Ko je da ne pozna, ili nije čuo govorit o Ljudevitu, rečtius Petru Vu- ličeviću, tako zvanome Jelinu sinu, cavtaćani- nu? — Bio je fratar Malobraćanin, pa se odme- tnuo od vjere i od reda. Nemogući se veće naći u domovini, pošao je u tugjinu, u Trst, Polu, Mlet- ke, obijajući po Italiji, kako u nas reku, ,od ne- mila do nedraga, od pasje vjere do vraga“, propo- vijedajući Protestanstvo i drugujući sa framasuni- ma, pišući u bezvjerskim listovima proti crkovnim redovima, proti ispovjesti, proti Papi i svećenstvu, i proti svemu što je katoliku sveto. Sada se na- lazi u Napulju, kako propovjednik kod ondješnje protestantske valdeške crkve, i odanle se eto po drugi put oglasuje u » Dubrovniku“, služe- ći se hrvatstvom kao izlikom da obaspe pogrda- ma svećenike, i nikoga drugoga nego svećenike, jer je to. njegov stari zanat, koji je naučio od ta- lijanskih framasuna. I nije čuda, da negdašnji fra Lodovico, gojeći u srcu duboku mržnju napram katoličkoj crkvi i njezinom svećenstvu, obara se i na Hrvat- stvo, ne mogući ga smislit u Dubrovniku. Hrvati su većinom katolici, pa se njemu čini da bi uz hrvatstvo moglo katoličkoj vjeri u Dubrovniku bi- ti bolje, nego li uza srpstvo. A to je što ga boli, pa za to i govori da bi prije vjerovao da je vrag na otaru nego Hrvat u Dubrovniku! Jelin sin veli ovako, ter spominje s uzda- hom negdašnji ,stari skladni Dubrovnik naše sta- re i skladne vlastele.“ A ja govorim: ,Prije vrag na otaru, nego Vuličević u Dubrovniku“ ; i za ovo upućujem ga uprav na negdašnji stari Dubrov- nik, koji bi ga kao odmetnika bio prokleo i na staru našu skladnu vlastelu, koja bi se kako i prije u Luterovo doba, sa svijem dubrova- čkijem pukom bila zavjetovala svetomu Vlahu, da onake kuge oslobodi Dubrovnik. Ali je tako na svijetu! Ko govori o glibu ? Onaj koji je u najvećemu glibu. Ko podmeće dru- gomu neispunjanje pastirskih dužnosti? Onaj koji je svaku takovu dužnost i svaku: božju i ljudsku obvezu pod noge bacio. Ko drugomu predbacuje pogrgjenje Duha Svetoga ? Onaj, koji je toga isto- ga Duha ražalostio i koji ga, ustrajući u odmetnu- ću, neprestano žalosti. Rasfratrica govori 0 sveti- nji, odmetnik o vjeri, zaslijepljenjak 0 svjetlosti ! Ne čudimo se. Lupež obično najveće govori 0 po- štenju, i nije na svijetu .bilo nevjernika ili: odme- tnika koji nije ovako.govorio, polag one sv. Pisma: ,Superbia eorum qui te oderunt, ascendit sem- per.“ A kad nebi on ovako govorio, kako bi drugči- je potutolio tajni glas duševnosti, koji ga osugjuje? ! U ostalom cijenim da ne može biti niti pra- vovjerni protestanat onaj koji svoju dušu smatra »mrvom 'božijega bića.“ Kršćanska nauka ne priznaje u božijemu biću nikakvih mrvica, koje bi tobože od Boga otpadale, ter sačinjavale čovječiju dušu. Slična nauka odava pantheistički emanaci- nizam;a ko u tu nauku vjeruje, te se u isto doba razmahiva pretvorenom nabožnošću, pozivlju- ći se na Isukrsta t Svetogh Duha, treba“ reći, ili da nije u svojoj, svijesti, ili da se najsvetijim stva- rima služi kao podlim srestvom da bezazlene bolje zavede. S druge pak strane, Ljudevit Vuličević, koji misli da ima s Bogom nešto zajedničkoga, ako će i mrvicu, ne može za pravo tii! da: bude..po- zvan na odgovornost za sve ono što djeluje i piše. Jer, ako je njegova duši jedna's Bogom u nara-| vi, 0 u i me za ova kre e M A do su-| dnjega. dana. , ei 98 lou iloso a Megjutim, dok to bude, neka ga vele ne mo-. ri misao na Dubrovnik, koji od njega ''nij6' imao nigda nikakve koristi, niti će je imat. A za Hrva-; ORE NASCAR CI A Jed u Dubrovniku širi i šivjeće. ako: Bog da, dokle: god bude Orlanda i svetoga Vlaha, n& da Dubrovnik u glib povuku, jer je to posao izroda i odmetnika, nego da mu osvjetlaju lice.i dignu s jega sramo- tu, što na nj navukoše na žalost neki isti njegovi sinovi, mrčeći pred svijetom njegov čisto slavenski karakter. Dubrovačko pak hrvatsko svećenstvo, kome i ja častim se pripadati, naći će se uvijek na braniku, i do: zadnjega daha boriće se za čast i jedinstvo hrvatskoga roda, i za čistoću one vje- re, koja uprkos svim mijenam i napastim, nije nig- da došla na manje u slobodnome i uvijek katolič- kome Dubrovniku. D. Vice Medini. New Orleans. 29 marta 1894. Otrag koje doba, ja sam kroz cijenjenu na- šu ,Crvenu Hrvatsku“ pozvao braću u Južnoj A- merici, e da bi smo tako mi sjevero-Amerikanski Hrvati i oni sjuga mogli sklopiti kojekakve brat- ske sveze, da bi smo se malko upoznali, jedan drugog posavjetovali, u nevolji pomogli, itd.; nu na žalost do danas od braće ni glasa ni odziva, Ja neznam kako bi ovo tumačiti morao. lli južna braća zbilja neće nikakovih sveza s nama sjever- nim Hrvatima? To se nemože vjerovati. Ja znam što je. Mi Hrvati smo previše mlitavi, spori, mi nećemo jošte da počnemo ozbiljno misliti. To je sigurno uzrok neodzivu južne braće. Nu ja bi rekao da bi to moralo prestati. Ja bi ragje posa- vjetovao, da se mi Hrvati u daleku svijetu već pre- nemo iz dubokog sna u kom spavamo. Istina amo u Sj. Drž. počeli se opažati znakovi budjenja što u velike veseli svakog patrijotičkog Hrvata; nu to još nije dosta, treba raditi i to raditi brzo, nepre- stano i neumorno, a da tako dostignemo barem u čem druge narode; jer, treba priznati, daleko smo zaostali, uz sve naše hvalisanje. Rek bi da braća u Južnoj Americi nepojme sve ovo. Jer ako pojme, zažto muče? Zašto nam se neodzovu? ta Bogu hvala imamo dosta novina, od kojih ja sam im i adrese naznačio. Nu i ako nam se neozvaše kroz naše novine, mogli su to učiniti kroz našu dičnu ,Crv. Hrv.“ kroz koju su se već i prije o- glašivali. Da su oni to učinili mi bismo im se bili: opet odzvali, i tako 'bi bliže upoznanje već davno bilo započelo. Nu ja ipak još nezdvajam. Ja evo po drugi put pozivljem braću u Južnoj Ame- rici da primaju naše novine, da pišu kroza nje, da tako zavlada jedna: misao hrvatska i u dalekom svijetu, sve tamo s krajnje Patagonije, pak do le- denog Greenlanda. Odzovite se dakle, južna bra- ćo, pak ćete \Widjeti, koliko zajedničkim silama moći ćemo jedan drugom koristiti. Suviše, koristi- ćemo i potlačenoj našoj domovini, biće nam lakše da svijet upoznamo s našim slavnim hrvat- skim imenom, i t. d. Da, sve to ćemo braćo po- stignuti kad budemo složni kad budemo bliže u- poznati. Ja se dakle nadam da ovog puta moj poziv neće ostati glas vapijućeg u pustinji, nego da ću primiti čim prije bratski odziv. Uz to živila sloga i spoznanje med sjevernim i južno-američkim Hrvatima! Vaše Momče Dalmatinče. Kotor, 18 Aprila. Razgovor u Kotoru, kod monumeata. Piero. Servus, Jovo! — Jovo. Adio fa- mozni Piero! Kako su te ono picigali u ,Hr- vackoj kruni!“ — Piero. Da ti rečem istinu, nije- sam se naljutio, jer je znak da me se plaše. Cal- lista mi je jučer učinio raporat, da je ,Lega“ impresionala Hrvate, a istom kad budu doznali za presidenta! ..,. .. + — Jovo. Neluduj. Hrvati se smiju vašoj ,leghi“ i vašem presidentu. — Piero. Tako mi isto reče i Kapitan Leso, a ja se smijem vama. — Jovo. Boga ti, a ko će biti pre- sidentom? — Piero. Pogodi. — Jovo. Okladio bih se za bićerin, da sam pogodio. — Piero. E, pa kaži. — Jovo. I pil furbo. — Piero. Il pih politico. —.1ayo.Onda, je, Ferdi.; — Piero. Ta mani se, neće da se primi, kao što ni Brunelli, ni Sardelić ni ostali impiegati. Ferdi nije odvažan kao što treba, ali je insuperabile, kad po ka- I onakovi koriste. fesur nije persona fina. Nego, vratimo se na qresidenk dakle ti. ostaje prvi posije iapiogaka. u kandidaturi. — Pietr0. Jok, ja nemogu, dapače nesmijem, jer mi je kapetan Leso već dao uvjet- ni consilium abeundi. — Jovo. Che pa- triota!!! Sada nijesam više u stanju da pogodim ako mi ti ne kažeš. — Piero. Vittorio nosi Dra, Quadrelli-a, ali ne može da bude, jer je talijanski podanik, a traži nostrifikaciju živinarske di- plome-s 2 24.2... — Jovo. Zašto ne može, kad barem, inter nos rečeno, znademo, da je svrha gle- ghe“ da širi ,Irredentu.“ Ta nije li ona isto što i ,Pro patria“? Ja bi birao za presidenta , Grilla“ jer zaslužuje. — Piero. Ne možemo, brate, ,Gril- la“ radi obraza. — Jovo. Vidim, da se bojiš po- vjerit mi tog novog vašeg Mesiju. — U smokve ti i vaša lega.“ — Piero. Kazaću ti ko je, ali zakuni mi se srpskim nebom, da nećeš nikome ka- zati. — Jovo. Kunem ti se ovim našim srpskim nebom, da neće ni zemlja znati. — Piero. Čuj Jovo! Il presidente del gruppo della Lega na- zionale di Cattaro sara Ponorevole con- sigliere comunale Šior Toni Crivich; dietro proposta fatta dal ,Grillo“. Da- kle? che te ne pare, Jovo, della scelta? — Jovo. Da ti pravo kažem, moj Piero, izbor nije Mod, M001. da — Piero. Ma, cosa, ma?..... Un bel vecehio, aspetto patriarcale, tim- bro di voce baritonale, lingua purgata, stile elevato, intelligenza superlativa, e poi ha dato saggi di erudizione e di sublime arte oratoria nelle sedute co- munali, Vjeruj Jovo addatto e poco impor- ta se fu una volta guardia di Finanza. — Jovo. Ne luduj molim te — pristao možda i da otvori ples ,della lega“ na 5 maja! — Piero. Ne, on otklanja tu čast; bal će otvoriti Fretti. — J o- vo. Taman tako; zamjena je dobra! Ha ha! Ta- lijanski podanik Fretti!!! — Piero. Nego, kad smo pri ovom razgovoru, da te nešto zapitam. Čuo sam, da tebi nije po ćudi ova naša ,lega.“ — Jovo. Kako hoćeš, da mi bude po ćudi ,lega,“ kojoj je svrha u srpskom Kotoru, ispod srpskog Lovćena, gdje Srbin samo žive, raditi o glavi srp- skom jeziku. Vi se najviše oslanjate na zanatlije, te da ih ufatite na baketun obećavate ,Roma, 'To- ma e Mezzo Milan,“ ali oni će iz nje istupiti pri- je neg se i nadate, jer su najprije i nada sve austrijanci. Non so se mi spiego ..... Piero. Ne bunćcaj toliko. Nije tako; gdje ja ula- zim nema prijevare. I Rade odobrada ,legu“ i on će se upisati. — J ovo. Neće bogami. Komu u ži- lama teče prava srpska krv ne smije u ,legu.“ — Piero. Ti tako govoriš, a znam ti kazati, da će ,Srpsko pjevačko društvo Jedinstvo“ pjevati pri otvoru ,leghe.“ — Jovo. A ja ti kažem da neće. To bi bila bruka, prava sramota za srpski narod. Ako smo s vama kad se radi protiv Hrvatima, e to su drugi računi: onda su nam zajednički inte- resi po srijedi. — Piero. A takvi ste!! Vidim, da nas vi ližete i mažete kad imate potrebu od nas. Kakvi srpski Kotor d' Egitto! Ovo je ter- ra italiana. — Jovo. Vidi se da si učio histo- riju, ako i ne po listinama, a to sigurno iz nekog rječnika, gdje stoji: ,Cattaro citta italiana.“ Ne hulazni bogati! Mi da davamo novce u zakladu; da našim žuljevima trujemo našu srpsku djecu, da nam postanu izrodi. Za ništa me ne zovu ,Mali Bismark;“ srpskog mi poštenja neće niti jedan Srbin u vaše kolo. — Piero. Hoće, hoće Rekao mi je dušanov p...... da će i on doći al ballo, — Jovo. Ako je pomanitao hoće, pa napokon on je Srbin Katolik. — Jadna Boko sto si dočekala! Ako ti je milo naše prijateljstvo ne zanovetaj mi više tvojom ,legom.“ Idem u školu. — Piero. Adio — ne srdi se, a uz to: Evviva la lega! Dobrota, 16 aprila. Potresla je srcem dobrotske mladeži smrt, i ako očekivana, dvadesetgodišnjeg mladića Joza Mi- loševića pok. Gjura. Živio je o idealim za ideal — Hrvatsku. Čista neporočna ponašanja, uzorita dru- govanja, neokaljana značaja, čvrste volje, bio je ljubljen od svakoga skoro više nego da je bio po- jedinim brat. Kad smo mu vijence polagali na pre- rani lijes, oh Bože, kakve su nas misli zaokuplja- le — sile su nas izdale — te smo pred njegovim mrtvim licem popadali. : Jadni Jozo — uvenuće cvijeće koje smo pa tvoj grob, ali neće, ne woše, ne-smiji