kO s#sOstavimo na stranu onu Milanovu pustolo- “qtia“ Koja je nesrećnu Srbiju dovela do Slivnice i toa gled na dva fakta, koja i ako na prvi maju ništa zajedničko, ipak su tako usko Mi a svojim posljedicama prema nedoglednoj W ; naime na krunu što su je Beogragja- vili Milanu na glavu i na politiku, što su kod nas narinuli pravoslavnomu življu. Milanu se prohtjela kraljevska kruna kao što i knezn rumunjskom i Milan je postao kraljem. Povisio je civilnu listu i narasli su troškovi za ra- “zna poslanstva, što sve ne bi bila nikakova velika nesreća. Ali to već nije bio dobar znak kad je to , ma primjer i Magjarima bilo pravo. Dakako taj novi sjaj, dvor u mjesto konaka, sve je to dobro došlo srpskoj političkoj djeci, koja nijesu mogla > da je to oštar i otrovan bodež u samo 0. Crnagora ovjenčana junačkom slavom i sim- patijom cijeloga slavenstva, gledala je zabrinuta u taj Beogradski dogagjaj i nije ga mogla odobriti i tako su popucale tradicijonalne sveze izmegju Beogradskoga i Cetinjskoga dvora; a prema kul- tarnom stepenu obiju zemalja Beogradske su svet- kovine stavile u opreku Srbiju sa Crnomgorom. Pak od onoga dana srpstvo ne diše više jednom dušom, i ako se i tamo i amo diže nebu pod o- blake. ; posljedica svega toga zbiva se u Crnoj *" gori a mah dvostruki preokret. Crna gora, koje ja donekle vodila narodnu politiku i tako indi- rektnim putem blagotvorno dj6lovala na razdvoje- nu braću, valjda zablještana sjajem kraljevske kru- “me, da primami srpstvo, smetnula je s uma doja- košnju politiku na Balkanu i ujedno jače prionu- la uz pravoslavlje, odnosno uz srpstvo. Ustrojenje “ Barske nadbiskupije bio je valjda čin pieteta pre- ma zapuštenim idejalima, a neka se vidi da Crna- gora diše čistim srpstvom, ,Glas Crnogorca“ hva- ta se prve povoljne prilike i pjeva posmrtnu hi- mnu najvećem hrvatskom dušmanu u Dalmaciji. Govor 0. Urbana Talije ian prigodom zadušnica za dr. Frana Račkoga u Dubrovniku. (Svrha.) Sada što da vam rečem 0 radeljekju Rač- koga? Rodoljubje! Bajna riječ kojom se mnogi raz- meću i livalisaju, riječ, koja više puta nije drugo no krinka pod kojom se krije strast, samovolja i egoizam. U plemenitoj duši Račkovoj što slična mije se moglo kriti: rodoljubje za njega nije dru- go bilo no požrtvovno pregnućek podignuću i o- plemenjenju svoga roda, koje bi ga vodilo k sa- mostalnosti u okviru istine i pravice. Zato niti strast, niti osobna kakova korist mije trovala njegovo srce; ljubav, što no mu je na mlazove iz njega tekla, oblijevala je svaki njegov - pothvat, težnju, djelo: bratskim ogrljajem obuhva- ćao je obadva plemena jednoga naroda, spreman da im poda poljubac mira i slobode. »Mi (ovako govori pri otvoru Akademije) plmučenici kršćanski, i zatočnici civilizacije u sto- . pljetnoj borbi proti muhamedanstvu, jedva što nam mje dano. odahnuti, i nepreboljevši rana uspozna- »8mo da samo djela duha narodima dižu neobori- »Ye spomenike . .......Mi smo Hrvati i Srbi »bez otpora stupili prije XII. vijeka u kolo kr- ušćanske Europe. Mi osnovasmo slobodne države mu doba, kada se je s jedne strane feudalizam »Pomaljao, a s druge cezarizam vladao. Naši Dr- - pžislavi, i Krešimiri, Nemanje i Dušani mogu se »pribrojiti pret i najodvažnijim vladao- »cima svih naroda . . Koliko može naš na- urod na polju prosvjete, kada je sebi svoj, sjajno »pokazala mala Republika Dubrovačka.“ i A u govoru (god. 1888) pred Akad. Zborom, . govori: ,Od vremena našega duševnoga preporoda tu : 43% nastoji i potpomaže hrvatska književnost, da se narod dovine do duhovnoga jedinstva j o gda. se osjeća./ne -saMO.po porijetlu i jeziku nego i “sao prosvjeti po nadorganičnim svojti, jednim ; ,8e otl osim stotina gčdina razlijevala u dva glat- ,na traka ujedini. Ovo nastojanje ima se pohvaliti me samo s posebnoga narodnostnoga nego i op- »tega čovjekoljubnoga gledišta. Čovječanstvo sa- pstoji ne samo iz maravnih nego i iz duhovnih, »prosvjetnih jedinica. Prirodni bi tok ljudske po- pvjesti bio da se naravne u duhovne jedinice pre- pobraze i razviju, pak da svaka dodje do napona pSvojih sila, a sve da skladno djeluju, na spas ,ejeline, i napokom da teže k nadnaravnoj cijeli monoj za koju je stvorena.“ Ovo su patriotski nazori velikoga» Pokoj- nika: nazori koji vode do ojačanja i krepčine, do jedinstva i složnosti sila, do moralnog i fizičkog uzdignuća jednoga naroda. Ovi nazori vodili su R. već dok je u Rimu bio da se zauzme svojski kako bi se bolje uredio Kapitol S. Jerolima, s jedne strane upotrebljava- jući prihode za bolju opskrbu Kaptola, a s druge strane za potporu mladih svećenika sa naših stra- na, koji bi htjeli u vječnom gradu napajati se na vrelu znanosti i umjetnosti, te potla pretakati ju u svoj rod. — To ga je vodilo da doprinese ne ma- lo izdanju glagoljačkoga Misala; da se u velike obraduje okružnici ,Grande Munus;“ da se odreče Metropolitske časti, što mu se je u Rusiji nudila: poznao bo je vrlo dobro da njegovim od- lazkom iz domovine, dosta bi se izgubilo, i on svoje sile ne bi joj mogao posvetiti. A na političkom polju kakav je R. rodoljub? Kada se strasti umire, kada se pobace presude, kada se pojavi na obzorju blijesak blagog mira, tada će se od svakoga poznati i pripoznati, kakav je rodoljub bio R. na tom polju. Uz to budi mi ovdje dozvoljeno reći. Rački je ostao svegi vjeran, kako se je dolikovalo, svo- jim čistim načelima, svomu čelik-karakteru: po- svetio svu svoju znanost da brani prava svoga Hrvatskog naroda: nije trpio da se istina zaba- ci, a pravica pogazi; a uz to može mu duševnost mirno posvjedočiti, da u tomu političkom vrtlogu, gdje je lako da nadvlada strast oko njegova srca nije se nikada ovijala mržnja, nikada ugnijezdila strast, nikada zavela ga pretjeranost, što je karak- teristika plitkih umova i nizkih karaktera: kakav Rački doista nije bio. Ovim, Gospodo mislim da sam Vam sve reko. Ali, vajmeh! njega nam više nije! on nam umrije: kruta i neumoljiva smrt ugrabi nam sveće- nika, učenjaka, rodoljuba i ostavi obudovljenu i Crkvu i znanost, i narod: koji kao sirodčad nari- ; ču za svojim ocem: ,Defecit gaudium cordis no- stri, versus est in luctum chorus noster.“ ,Cecidit corana capitis nostri. »Propterea moestum factum est cor nostrum: ideo conturbati sumus. »Pupilli facti sumus absque patre, matres ' nostrae sicut viduae. 1) ,Veselje je odbjeglo srce naše. Kor se je pretvorio u žalost. ,Tuga je obuhvatila srce naše, navukla se je magla na oči naše. »Pala je eto kruna sa glave naše. »Postalismo sirote bez oca, a matere naše udovice. Teško se kidaju suze sa oči naših jer neimamo veće onoga u koga bi tražih i našli u- pute, savjeta i znanja: su; srce što je tako žarko za nama kucalo, ledeno je; pero njegovo zlatno slomjeno je u nijemu grobu! Ali ostaje nam i utjehe: da tješimo se: smrt nam nije sve otela. Ostaju nam njegova velika dje- la, sjajni primjeri, blaga njegova uspomena. Ova steraće se od koljena do koljena, udahnivat će bu- dućnosti težnju za visokim idealima, bodriće na velike pothvate, kazaće da harmonija znanja i vjere može samo protisnuti da naš narod dopre do stepena prave re, pravoga dobrostanja. Veliki pokojniče! Nama, koji sada tvoju gro- bnicu vrućim suzama oblijevamo, čini se čuti mili tvoj glas, gdje nam govori: ja ću vas se svegj spominjati; hladni bo grob sveze ljubavi izmegju mene i vas nije pretrgnuo. Gledaj dakle sa nebeskih visina brižno na nas, i moli, — Moli da sjeme što si sijao bude klijati, bujno se razvijati i rastjeti: nedaj da ga OoidiOruiei Droma usta ona vajmeh umukla - ljuti sjevernjak oprli. Moli da u borbi u: kojoj: nam Je Vojevati, i koja nas čeka, ne zdvojimo, ne oča- jamo. Ne zaboravi ni onoga starca, koji za tobom jadikuje i nariče, bivši s tobom izgubio polovinu svoje duše. A mi zafalni Božjoj Providnosti, koja nam je tebe podijelila, zafaljujemo i tebi na tvomu radu, na tolikim dobrima, što smo od tebe primili, Hvala Tebi! Fala, slava tebi Franjo Rački! Hvala slava, vječni pokoj Tvojoj velikoj duši! Naši Dopisi. Dubrovnik, 1 svibnja. U pameti Ljudevita Vuličevića, cavtaćanina, uzavrele, rekao bih, ,ideje“, kako sirovo varivo u kotlu, ter nemogući mu se uzdržat u lubanji od silne napregnutnosti, nalaze oduška u našemu. lije- pomu , Dubrovniku“. Kako je čitatelju poznato, prva njegova ,l- deja“ bila je krasna i u svojoj vrsti uprav origi- nalna: ,Prije vrag na otaru, nego Hrvat u Du- brovniku .... sa svim onim što slijedi. Ali druga njegova ,Ideja“, natkriljuje prvu, ako ne original- nošću, a ono zaista svojom uzvišenošću, da ne bi za drugo a ono za same ove zlatne riječi: ,Na- rodnost ne gine, dok je u narodu omladine koja osjeća poput mile naše Srpske Omladine !“ I ovoga puta doista naš Ljudevit, pustivši za čas na stranu ,glibave“ Hrvate i ,bezumne“ popove, uhvatio se svoje mile Srpske Omladine. Nova njegova ,Ideja“ za nju je stvorena, iza nju | odregjena. Veliki meštar sljedbenika Petra Val- da uvjeru se da u srpskom narodu ima ,veprova,“ da ima ,ljudi kojijem je trbuh i savjest jedna stvar.“ Veliko je to zlo, pa mu treba naći lijeka i ustuka. Ali ko će to da učini ako ne filosofija? I za to se naš vrli Ljudevit upustio u ,duboka“ umovanja o narodu i narodnosti, o duhu i jeziku, o savjesti i trbuhu, o prirodi i tjelesima, pa ćak i o Isukrstu i Crkvi; ter pretresavši sva ta tako duboka i zamašita pitanja, Tacito vom ožetošću, u punih šezdeset štampanih crta, završuje poziv- ljući srpsku omladinu da ,uzme metlu, pa mete, pomete i izmete“ ,,.. što? — ,Veprove“ divlje svinje što razdiru srpstvo. Da je filosofija zvana da čovjeka od mnogoga zla oslobodi, o tome nije sumnje, i jaoh čovjeku koji ju zapusti! Ona je veliki dar božiji, dar mudrosti, zakoji je Salomun nekoč toliko Boga molio, da mu | ga udijeli, i o kome je Isukrst rekao, da ljude od zla oslobagja : et veritas liberabit vos. Kad bi Lju- | devit Vuličević nastojao da uputi srpsku omladi- | nu, naosob katoličku, u pravoj filosofiji, iliti mu- drosti, njegovo bi djelo bilo zaslužno i pohvalno, i ne bi bilo što da mu se prigovori. | Ali kako opreznost, kad je zlo shvaćena, ve- iliti , oma lasno pretvara se u podlost, tako i filosofija, kad je osnovana na laži, nije veće mudrost, nego razvratnost i ludost, koja, mješte da ljudi oslobo- di, ona ih zavodi, mješte da ih oživi, ona ih ubi- ja, naročito kad je otrov krive mudrosti ponugjen j u međenoj čašici. i I takova je, a ne dimgčija, filosofija negda- , šnjega fra Lodovika, odregjena za srpsku Omladinu. | I zbilja, ako dobro uočimo zadnje njegovo pismo, uvjerićemo se da sve ono što on govori o narodu i narodnosti, -i o odnošajima izmegju sa- vjesti i trbuha, kao i sve njegove preporuke srp- skoj omladini u tome pogledu, ne sačinjavaju pra- vu jezgru njegove tako zvane Ideje.“ Sve ono umovanje vrhu stvari svakome djetetu poznatih, nije nego mama da od Onmladine bude čitan, da tako lašnje čitatelji upiju pravu njegovu ,Ideju“, a ta je: pogrgjivanje ustanova katoličke crkve, i obaranje slobode i nezavisnosti čovječije savjesti. aš Ljudevit, izrekavši ,duboku“ filosofičku misao da je ,narod concretum, a narodnost, abstrac. tum“ ida se narodni duh javlja jezikom, skače s kruške na bat, te veli ovako: ,Inebeski seduh javi ognje- nijem jezicima da sastavi Crkvu, to jest novi na- rod od naroda što su na zemlji, da bi u Hristu svi narodi bili jedan narod, braća bez poglavari, jer Otac sviju nas boravi na nebesima.“ A da ovu »idoju“ potvrdi pozivlje se na Kvangjelje Mateji- no; ,Knezovi narodni zapovijedaju : narodu, i po- glavari upravljaju njim; ali megju vama da ne bu- de tako, nego koji od vas hoće i bude prvi, da ovom bude sluga > da