Eto dakle, 6vim'jje hd& filosof dao bat po glavi i Papi i Biskupima. Nema ih, niti može da ih bude, jer je Isukrst uredio svoju crkvu tako da u njoj budu svi braća bez poglavara. Potpuna anarhija ! I da je ovo učio Isukrst!? — Čudno. Isukrstu doista nije manjkala filosofija, i ci- jenim da neću uvrijedit ,mrvu božijeg bića“ što se taji u našemu Ljudevitu, ako mu kažem da je on njega u filosofiji daleko, daleko natkriljivao. Prva pak oznaka svakoga valjanoga filosofa jest to, da ne upada u protuslovja. Nu kad bi one riječi, na koje se pozivlje naš vrli valdeški propovjednik, imale ono značenje, koje im on dava, onda bi tre- balo reći jednu psost, to jest da Isukrst onda kad je učinio sv. Petra ,pastirom svojih ovaca“ (pasce oves meas), i kad je rekao Apostolima: ,ko vas sluša, mene sluša,“ upao je bio sam sobom u ve- liko protuslovje, i izgubio svu svoju filosofiju. Nu pokle se to neda ni pomislit, izlazi da one Isu- krstove riječi imaju se uzet kao znak poniženstva, to jest da starješinsto onijeh, koji u crkvi vlađaju, nema njima biti poticalom da se uzohole, nego da se još veće poniže; što se bistro vidi iz riječi što iza onih odmah dolaze, a koje naš Ljudevit, regbi na- vlaš, propušta: ,... koji hoce da megju vama prvi bude, da vam bude sluga, kako što i Sin čo- vječanski nije došao da bude služen, nego da služi, i preda dušu svoju za spa- senje mnogijeh.“ Sličan razgovor držao je Isukrst svojim učenicima takogjer iza kako im je bio oprao noge po zadnjoj večeri, da im poda iz- | gled podniženstva. Što zar Isukrst nije bio ,po- glavar“ Crkve? ,Vi zovete mene: naučite- lju i Gospodine, veli on, i dobro govori- te: jer taki jesam.“ Bio je on to doista, ali onaki ,poglavar“ kakav je sam bio, hoće on da budu i oni, koje svojoj crkvi za vidljive poglavare postavlja : , Izgled sam dao vama, da kako ja uči- nih vama, tako i vi budete činit.“ — Sve ovo ra- zumiju i mala djeca, samo ne razumije ,filosof“ Vuličević. Oh, jadne li ti Srpske Omladine uz ta- kova meštra! U srpstvu želi slogu, ko u Krstovoj crki propovijeda anarhiju!! Ali zaludu: ideje su ideje! Ljudevit Vuliče- vić, spomenuvši kako u srpstvu ima Esava ,koji bi narodnost prodali za malo leće,“ prelazi da go- vori o vražijoj borbi, što ju vodi savjest s trbu- hom, pak da dokaže da duševnosti trbuh nije isto, razvija pred srpskom Omladinom svo- ju teoriju o duševnosti, učeći ju ovako: , Kazala je stara metafizična škola, da se ljudi ra- gjaju sa savješću, i da je u svakoj savjesti na- ravni sud zla i dobra. Ona je kazala, da je u sva- čijoj savjesti glas Božiji. 1 Positivizam dokaza da je to sanja. Savjest je nešto stečeno, i fak- tori su joj: roditelji, familija, vjera, crkva, opseg, prijatelji, društvo, ješa i piće, Kako je naše tijelo sastavljeno od vanjske materije, tako je isto i naša savjest plod vanjskijeh uticaja i upliva. Ona je onaka kakvi su joj faktori, i ne može biti | inače. Neki misle da je savjest nepromjenjiva; ali to je sanja. Gdje je pokret, ondje se sve mijenja. Iriroda je opći pokret, u kome se sve kreće. Ako nam se mijenja tijelo, fizično biće, m o- ra nam se neophodno mijenjati i savjest, moralno biće.“ Sve ovo što dokazuje? Dokazuje, po našemu filosofu, da duševnost iliti savjest, ne zavisi o tr- buhu, da trbuh i savjest nije isto. Doista: diffici- le est satyram non scribere! Najprije ono što on krsti imenom: ,stara metafizična škola,“ to vam je stara i uvijek nova kršćanska nauka, zastupana od' ljudi kakovi su: Platun, Aristotel, Toma. Akvinski, Dante, Canti, Tommaseo, Pascal, Manzoni, Gladstone; poduprta od naravoslovaca kakvi su: Newton, Cuvier, Her- schel, Oerstedt, ,Ampčre, ,Agassiz, ,, Mayer,.. Biot, Quatrefages,f Chalmers, Faraday, Cl, Bernard, i toliki drugi svjetskoga glasa; — a što on zove »Positivizam,“ to. vam je materijalizam, za- stupan u starije. doba, od Lucretius-a, pa. Voltai- ra i Fridrika I. pruskoga, a u novije.od Biichne- o Vo Moleschott-a,, Spencora,.Darwina,i dru- žine, — ,Stara meta ična škol la“_(u koju, Bogu hvala, nijesno još “ vjerovanje ili) omirajaći se ma tiičelo uzročnosti, i po kakvoći učinka vodeći razmjernost _uzroka,..twrdi ; toveij)g. dube. Ovaj, budući amnerja, "jednostavan; kao- jednostavan oa je u svome jest testvu nepromjenjiv. Kao takov on je u svome djelovanju nezavisan, dosljedno za svoja djela ve- će ili manje odgovaran. Izvanjski svijet neopre- djeljuje savjest u čovjeku, niti ima moći da u njemu uništi prirogjenu mu spoznaju dobra i zla. Čovjek ćuti u sebi moć da radi i proti svojoj sa- vjesti, pa i proti svemu opsegu, familiji, vjeri, cr- kvi, društvu u kome se nalazi (a niko to bolje ne može posvjedočit što Ljudevit Vuličević) što ne bi mogao kad bi savjest bila ma- prosto ,plod izvanjskih utjecaja.“ Ovako od prilike uči ,stara metafizična škola.“. Naprotiv mo- derni positivizam, polazeći od poznatog načela : »Keine Kraft ohne Stoff,“ i da što se ne vidi, ne opstoji, tvrdi da Bog i duša, i u opće sve što si- že u vrhunaravno, ima se zabaciti kako babušti- ne; i dosljedno tome, što se tiče ljucke savjesti, drži s našim Vulićevićem *) da sud zla i dobra ni- je od Boga u sreu čovječijemu zapisan; da se čo- vječije moralno biće mijenja isto kako i fizi- ćno, dosljedno skupa s njime i propada ; da je ,sanja“ nezavisnost i nepromjenjivost čovječije du- ševnosti, u jednu riječ da čovjek kad čiui dobro ili zlo, to čini ,jer ne može inače“, čini ne od sebe, nego jer su ga izvanjske okolnosti naučile da radi onako, kako radi. — Ali nastaje ozbiljno pitanje: ako je baš tako, onda jeli čovjek za svoja djela pred Bogom i pred svijetom u duši svojoj odgovoran ? Nije, odgovara zdrava logika. Jest, tvrdi čudnova- tom nedosljednošću Ljudevit Vuličević. I ne mari ako po njemu u izvanjske faktore što ,stvaraju“ savjest u čovjeku ulazi ga i ,ješa i piće“, to jest trbuh. Čovječja savjest, i ako djelomice stvorena od trbuha, ipak je, po misli našega filosofa, od trbuha posve nezavisna; ona nije, kako on veli, s trbuhom jedna te ista stvar; i svijet ima pravo da zla čovjeka pedepše, sasvim da mu je on sam zlu savjest narinuo! Kako se pak slaže ,ideja“ o stečenoj sa- vjesti, sa ,idejom“ o ,mrvi božijeg bića“ što se, po Vuličeviću, krije u toj istoj savjesti, to je pita- nje, koje je kadra jedino da riješi kakova Hartman- nova ,Philosophie des Unbewussten...... a Da zaglavim. Kako s prva rekoh, prava ,ide- ja“ Ljudevita Vuličevića jest, da poduči srpsku na- osob katoličku dubrovačku omladinu u dvjema stvarima: da u Crkvi Isukrstovoj nema poglavara, i da je materijalizam jedina prava svjetlonosna nauka, koje ako se srpska Omladina bude držat, neće nigda doći do toga da zamjeni glas trbuha sa glasom duševnosti, i da ovu proda za trbuh. Tim idealima zadahnuta, srpska će Omladina moći prkositi i odoljet svim nasrtajima divljih ,vepro- va“, a narodnost u kojoj bude takove mladeži, ne- će i ne može nigda zaginuti!.... Sic iturad astra! D. Vice Medini *) ,Gottes Dasein anzunehmen ist ,Unsinn;“ die Zure- chnungsfiihigkeit eines Menschen anzunehmen ist ,Unsinn, “ die Fortdauer der menschlichen Seele anzunehmen ist »Unsinn.“ — ,Die Sitte ist das Product aiisserer Umstiin- de, verschiedener Zeiten und Ansichten.“ Ovako Vogt, Bilder aus dem Thierleben, ' Pogled po svijetu. — Na 7 svibnja počeće u gornjoj kući u Budimpešti rasprava o gragjanskom braku, koji teško da bude usvojen. — Što se dosada znade svetkovanje: 1. svibnja prošlo je ovog puta u opće mirno, — Pariški atentator Henry bio je osugjen na smrt. — Srpski kralj Aleksander odlazi na put, pa će ga zamijeniti Milan u regenciji. — Engleška je donje kuća 25 pr. mj. s velikom ve- ćinom usvojila bill o osamsatnom dnevnom radu u rudnicima. Ovo će biti socijalno-politički doga- gjaj najvećega zamašaja. — Gladstone uvijek po- pjegjuje. — U Beču zast, Bjankini potužio se na "Vlađu što ne posvećuje dužnu pažnju rimskim mo- numentim u Dalmaciji, pa je zapitao ministra pre- sjednika što je od zaključka dalm. sabora, kojim se pozivaše vlada da ukloni zapreke postavljene pohagjanju hrv. sveučilišta u Zagrebu od strane dalm. mladeži, U sjednici 1, svibnja. tužio se na Vladu što ne . šeljeznicu, što žrtvuje naše vino, nedaje jezik u uredim, proganja hrv. :zasta- hana, nagradu za izvoz vina, pitajući, uz živo 0- dobravanje, korenitu promjenu uprave u Dalmaci- ji. — U Bugarskoj svršila je ministarska kriza. Domaće viesti. Umoljavamo sve p. n. predbrojni- ke, koji još nijesu ma li pretplatu, da to što prije učine. Izdavanje lista skopča- no je sa velikijem troškovima, koje niko dru- gi ne nadoknagjuje nego rodoljubno hrvatsko općinstvo, te drži i čita naš list. S. toga svako zatezanje donosi nam omete i neprili- ka, a osim toga i jednu neugodnu posljedicu, naime obustavu lista. ,Srpski* sastupnik Kvevkić potpisao je Bon- dinu interpelaciju učinjenu u prilog ustrojenja pu- čke škole u Spljetu. Svečane sadušnice za hrv. mučenike - grofa Petra Zrinjskoga i kneza Krsta Frankopana drža- le su se po svoj Hrvatskoj dne 30 minuloga mjes. Zastupnik Juraj Bjankini primio je prigo- dom svoga imendana ogroman broj brzojavnih po- uzdanica. Svaki Hrvat doista ne može a da ne odo- brava u velike njegov žilavi i rodoljubni rad. Živio ! ,Slovenski Narod* pišući o združenju hrvat- skih opozicija, veli da je njegovo mnijenje da ako se je dostiglo sjedinjenje glede programa, što se tiče imena, da bi to bila najzadnja stvar, o kojoj se nebi smjelo prepirati. Vrli pravaš, Dr. Ante Trumbić iz Spljeta položio je ovih dana ispit za odvjetnika. Od srca čestitamo. »Dalmata u zadnjem broju piše da ,l' isti- tuzione di una scuola italiana a Ragusa sarebbe una vera necessita, e non vi č che da celia- re...“ — Za ovo neka se preporuče ,Srbima“, e I affare č fatto. Brzojavljaju nam iz Spljeta 3 0. m. — Da- našnji broj ,Pučkog Lista“, zaplijenjen je zbog članka ,Gladne godine“, u kojemu se zamjera Vladi da pri velikoj ekonomskoj nevolii koja prije- ti gladom, nije se pobrinula ničim za puk u Dal- maciji; hvali se držanje Bjankinia u Beču, zamje- ra se starijim zastupnicim da ne sudjeluju. Pišu nam iz Hercegnovoga: — Kako javlja »Le Courrier de Bizerte“ u svomu ovogodišnjemu br. 67, prvoga Aprila dne 31 marta u istom gradu bi svečano predata kolajna za spasenje (la me- daille de Sauveautage) Carstva ruskoga izmegju dva druga i našemu zemljaku Pavu. pok. Frane Plazo- nića sestriću g. A. Popića iz Hercegnovoga, koji dne 13 sječnja lanjske godine spasi od morskih valova ruski brod Paule. Svečanost bila je veličanstvena u prisustvu svih vlasti toga grada, a opće veselje neopisivo. Nedjelni Courrier cijelu prvu stranu lista na- punio je opisivanjem iste. Srce nami i svakomu domorocu ima biti veselo čujući da naša mila mla- dež hrvatska i daleko od svoje domovine znade držat visoko zastavu svoje poznate . hrabrenosti i vrline. Živio nam vrli Pavo! Slaveni u Trstu. — U nedjelju imalo je ,Sla- vensko potporno društvo“ u Trstu svoju godišnju glavnu skupštinu. To je jedno od najvećih radni- čkih društava u Trstu, i čvrsti je oslon slaven- skoj ideji. Da se vidi kako je slavenstvo u Trstu jako, kako bujno žive, pod umjetno stvorenim ta- lijanskim harakterom grada, donijećemo njekoliko podataka iz Izvješće društva za god. 1898. Po tom Izvješću bilo je u sve članova pro- šle godine 1243, Društvo je potrošilo za potpore bolesnih članova for, 11,721:02; a za lijekarije for. 1945.44. Dohotka je imalo for. 17315:52, a troš- kova for. 14742:38. Nedotakljiva glavnica iznosi for. 11623:70 a ostalo vlasničtvo društveno for. 1750.51. — = Rodoljubni tršćanski radnici: mogu se slobo- dno ponositi jakim svojim društvot, koje može služiti izgledom, kojemudrago drugomu sličnomu društvu svojim uregjenjem :i mudrim: upravlja- njem. Radnici svih slovenskih narodnosti nalaze: u njemu ognjište svoje i zapleće; samo Srba nijed- noga nema: ni radnika, redovitog člana; ni'go- vej pa je zagovarao, oprost, kotlarino, gojifeu, dae:( gOduplrajućiji SIMA \oiiguš omsvii |