Br. 99. CRVENA HRVAT List izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za (Dubrovnik:) na cijelu | Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Orvene Hrvatske“ u Dubrovniku 4 dopisi godinu fior.:4, na_p6 godine fior. 2; (Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu:) na cije- lu godinu fior. 4: 50, na po godine fior. 2: 25; (za inozemstvo) fior. 4 i poštarski troškovi. | Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da e predbrojen i za došasto polugodište. musmmuČšČlžČnmnmmmmmmmnmm=mxiMmaem=mmhmnmmmmmmnmmmnncmmmmm: U DUBROVNIKU 2. Juna 1894. | šalju se Uredništvu. tiskaju po pogodbi. Priroda se_ osvećuje. Kada je otraga četiri godine šaka mladih ljudi, koja hoće da bude srpska, skosnula na ži- vot i pozvala u pomoć već gotovo mrtvu autono- mašku stranku, da sruši narodnu, srpskim esklu- zivizmom ne zadahnutu, Dubrovačku općinu, neki ljudi neupućeni u mjesne okolnosti zapljeskali su za jedan čas na taj pojav, koji su smatrali naro- dnim i izrazom neke liberalne misli, koja preska- če vjerska pitanja i hoće da postane narodna, pak su taj srpski korak opravdavali time što Dubro- vački autonomaši nijesu neprijatelji našem. naro- dnom jeziku. Povodom onoga lakoumnoga članka, što ga je onom prigodom svakako s dobrom na- kanom bio u svijet turio ,Obzor,“ jedan srpski liberalni“ dubrovački omladinac našao je bio za shodno da u istome listu kuša da opravda ono za što je on-bio najviše odgovoran. Kada je stvar našem općinstvu postala jasna, kao što je bila ja- sna našim ljudima u Dubrovniku, niko živ nije vi- še mogao sumnjati o istini. Ljudi što su. bili na općini bili su umjereni ljudi; ljubili su jednakom ljubavlju i jeduo ime i drugo —.a suviše bili su na općini nč s ljubavi prema vlasti, već su bili tu da se žrtvuju i da narodu u koliko mogu, budu od koristi; oni na- protiv, koji su pozvali u pomoć zajedničkog ne- prijatelja da ih sruše, valjda samo zato. što su sli- jedili tradicije nikad dosta oplakanoga grofa Rafa Pucića, .bili su mladi, umišljeni. i neiskusni ljudi, opojeni zarazom srpskog eskluzivizma, puni často- hleplja i spravni da mu žrtvuju sve, pak i samo svoje srpstvo, kako smo to doživjeli minulih izbora. Naši ljudi, uvjereni da su vršili svoju du- žnost, čim su bili na vlasti, povukli su. se mirno na stranu i promatrali su. žalosnu komediju, što ju nepromišljenost i lakoumnost narinula njihovoj užoj domovini, gradu Dubrovniku. Dani su prola- zili, prolazili su mjeseci, prolazili su godine a o- mladina srpska, ta uzdanica srpskoga naroda, ru- ku o ruku sa dalmatinskom autonomaškom biro- kracijom stala je okupljena ne okolo jedne naro- dne misli, ma kakova i koja ona bila, već oko baruna Frana Gondole, Ako je istina da u stra- načkim borbama jedna osoba prestavlja jedan program, tad valja reći ili da ta mladež nije programa imala ili da ga je barun Gondola znao vješto zamijeniti sa svojom osobom. Što je barun Gondola u politici to znadu i dubrovačka djeca; dokle ide njegov patriotizam, to znadu takogjer dubrovačka djeca. Znali su to i naši srpski patrio- ti; ali uzalud, kada samo srpstvo nije imalo tolika krila da se razimahne na općini. Od onda su prošle četiri godine, a iskustvo nije mladim ljudima ništa koristilo, Pak evo. danas čovjek uzalud tare oči i pita presenećen: što je ovo što se u Dubrovniku dogodilo? što se to zbi- ja iza kulisa srpsko-autonomaške lige? gdje je o- no proslavljeno: pravoslavno srpstvo dubrovačko popa Bućina, gdje ono razvikano liberalno srpstvo dubrovačko Dr. Vlaha Matijevića i njegovih mla- dih srpskih prijatelja ? Dubrovačko srpstvo leži kao mrtvo; nije mu bilo traga u proglasima za prošle izbore, uzalud bi ga čovjek tražio bilo samo i duhata u samim stupcima mjihova glasila, ondje čem, zašto je moglo doći do toga da ti mladi o- duševljeni ljudi nijesu mogli da izagju na srijedu pred gragjanstvom Dubrovačkim sa svojim progra- mom, sa svojim srpstvom ? Kako je to da smo ih gledali i da ih još gledamo u jednom redu sa A- voscani i družinom ispod talijanskih proglasa, još prilijepljenih i živih po gradskim uglovima? Mi se krstimo u čudu — ali opeta pojmimo onaj prirodni zakon, kojemu niko i ništa ne izbje- že, i kažemo: priroda se osvećuje. Da, priroda se osvećuje, jer da tako nije nebi sada toli razvika- no liberalno i pravoslavno Dubrovačko srpstvo le- žalo skučeno pod nogama ne - dubrovačke već Dal- matinske autonomaške birokracije, koja je ovdje u Dubrovniku ustanovila svoju filijalku i nameće mu svoju mržnju prema narodnom našem jeziku, i koja se sad razmeće po staroj i ako obnovljenoj Dubrovačkoj vijećnici na sablazan svakog Slavena. Članovi drevnih Dubrovačkih porodica neće na sebi ljage, koja bi ih kompromitovala pred na- rodom, pak vidjesmo da odbjegoše ligu netom v- vidješe kamo oma vodi. Ali je srpstvo Dubrovačko imalo i drugih o- suda: u samim njegovim redovima bilo je onih, koji bi se bili stidili da ih čovjek vidi da ga sli- jede sklizavom stazom, kojom se zaputilo. Koja razlika, Bože dobri, od sve ove mise- rije, do hrvatske stranke, koja je izašla pred na- rod vedra i mirna čela i rekla mu: mi smo Du- brovčani, ali smo i Hrvati; mi hoćemo da zadobi- jemo našemu gradu ono mjesto na Slavenskom Jugu koje ga ide; ne ćemo da luta, ne ćemo da bude zadnji u narodnom pokretu; Dubrovnik valja da se iskaže dostojan svoje prošlosti; Dubrovnik , | re radićemo skupa, ali da se srpsko ime ne spo- | minje, da se srpski glas ne čuje u Dubrovniku! valja da prednjači. Ovo je sve izviralo jasno iz svakog čina, iz svakog kreta hrvatske stranke. Hrvatska stranka istakla je čisto svoje načelo i nije ga krila ni plc- miću, ni gragjaninu, ni seljaku. Ona se prikazala na izbore sa čisto hrvatskim idejam; ona se nije bojala svjetlosti. Na oči svega grada do blizu pet stotina bi- rača iz grada i okolice došlo je da posvjedoči pred talijanskim i pred srpskim konsulima da ovo nije ni srpska ni talijanska zemlja. Naši vogje nijesu ih doveli; dež. Nijesu došli ni da viču živio Petar, ni živio Pavao; došli su da glasuju za predloženike hrvat- ske stranke, i vikali su: živjela Hrvatska! Za tri dana muke što im je bezdušna i ba- hata sila nametnula, nijesu klonuli duhom; ustra- jali su; a kad bi se u večer sakupili u Čitaonicu na odmor, opet bi klicali: živjela Hrvatska! I kad su čuli da su prividno pobijegjeni, sje- tili su se i shvatili su zašto ih mnoge nijesu go- spoda na općini htjeli pripožnati; shvatili su i ni- jesu se čudili nasilnoj i časovitoj pobjedi protiv- nika, ali su se čudili kako mogu stanovita gospo- da igrati takvu ulogu, koje bi se oni pošteni seljaci bili stidili. Svaka sila za vremena: reklo im se; a oni pošteni ljudi opet su klicali: živjela Hrvatska ! U našoj narodnoj borbi bilo je sjajnih tre- nutaka još za doba nezaboravnih naših vogja Pav- linovića, Pučića i drugih. Vrli Župljani dodali su i oni zlatan jedan lanac onome vijencu, koje će napokon ovijenčati boljom budućnošću naš istie dje govore 0 ispatku općinskil izbora, Kako, po | nički narod, — A ,Br0i*? došli su sami, dovela ih je njihova mla- / Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više puta li Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane me prima ni uredništvo ni uprava. Izborni pabirci. U zadnjem broju našega lista podali smo na- šim štovanim čitateljima kratku sliku minulih op- ćinskih izbora. Svekoliko opisat, kako smo bili o- dasvud zaokupljeni, nije nam bilo moguće. Cijeni- mo pak da nam ne treba upuštat se u kojekakva duga razlaganja, jer su same činjenice takove, da govore same po sebi. Jedno samo možemo us- tvrdit, a to je da Dubrovnik nije još doživio ona- kovih sablazni, kakve su se zbile na 22, 23 i 24 prošlog mjeseca. Da počnemo iz daljega, opazićemo kako, na općenito začugjenje, sve: one dane koji su prete- kli izbore, srpsku fukaru nije bilo čut gdje viče/i dere se. obdan i obnoć po gradskim krčmam i u- licam; stvar što većma udara u. oči, kad se čovjek sjeti svega onoga pakla i talambuke što su srp- ski plaćenici činili nazad četiri godine za cijela gotovo dva mjeseca predhodna gradskim izborim. Ovoga puta nasuprot od srpske strane sve kao mrtvo i pospano: jedina popijevka što kadikad o- djekuje gradskim ulicam to je talijanaška: nella patria di Avoscani itd. Koji je razlog ovome? Srbi“ jesu li sami zamukli. ili ih je ko drugi za- muknuo? Ako ih je ko drugi zamuknuo ko bi bio taj strašić, pred kojim bi oni bili prisiljeni da svija rep i umuknu? Odgovaramo: naša dićna srbadija bila je prisiljena da zamukne, a to su joj nare- dili talijanaši u ime zajedničkih interesa! d Nije kud kamo: zahtjevi autonoimaša bili su tvrdi, teški. Srbadija se otimala, previjala izmegju gvozdenih njihovih kliješta, ali druge nije bilo, jer talijanaši zaprli: ili ovako ili nikako! Za izbo-- Vi s vašim srpstvom štetite posao; ako što ne do- bijemo ističući ,Dubrovčanstvo“, sa srpstvom zlo i naopako! Nećemo dakle da se srpstvo spominje nimalo ni vele, nećemo ga u popijevci, nećemo ga u proglasim. I tako je bilo. Složna braća izdal« izborni proglas u oba jezika: Birači, elettori! U njemu se govori o svemu, ali o srpstvu ni za li jek. Naravno, puk bi se smutio, pak ih sasvim od- bjegao. Ali zahtjevi talijanaša dopiru dotle, da su voljeli da se ne zna ni od kojeg odbora proglas potiče, samo da se riječ ,srpski“ ne bi upotrebi- la, ter dok svak zna za srpsko-autonomašku koa- liciju, njezin proglas ne nosi potpis dotičnog ,srp- skog-autonomaškog izbornog odbora,“ kako je sva- ka razložitost zahtijevala, već naprosto : izborni od- bor, comitato elettorale; tako da čovjek kad ne bi proglas u cjelini sa svim u njemu sadržanim nesla- štinam pročitao, ne bi ni znao ko ga je u svi“ jet turio. Ovako dično uortačeni, zazitući, dapače sra+ meći se jedni drugijeh, stupiše složna braća' na izborno poprište, da boj biju proti hrvatskoj stran« ci. Ova složna, kompaktna, oduševljena, uvjerena da radi za pravicu i diku roda i grada, dočeka -ili na biljezi. Borba se razviji& osobito pri biranju trećeg tijela. Ovdje glasuje i bira puk, & hrvat: skoj stranci glavno je da pokaže da je puk uza njit: Naši Župljani opoštenili se. Jutrom na 22 svibnja osvanu pred istočnim gradskim vratima više od 300 njih. Pred njima su seoski gu pjevaju hrvatske pjesme, Iza njih vuče se nedo- gledna povorka kočija; u njima se nalaze starei