Na Ploča, ih dočekiva povorka naših iz grada i Gruža. Jedni pozdravljaju druge s poklikom: Ži- vjela Hrvatska! pa se grle i rukuju. Sva ta sila ulazi u grad, . gd mjesto pred općinom; pro- tivnici trept& aju se. i U, osam sati zatvaraju se općinska vrata i općinskog povjerenstva. Čita se treće. "Na prvo .naše načelnik prvo. oni đa prigovara, odmeće, i to sve raste, dok nasuprot svaki protivnički glas vrijedi, svaka je punomoćnica dobra. Uzalud se sa strane zabavlja da je taj umro, ili da ga u dvorani .ne- ma: On se ošsorno dere, maha, zavija očima. Ni- jedna gotovo naša punomoćnica ne vrijedi za na- čelnika, dok i same seoske glavare odbacuje kao nepoznate. Jednom isti njihov skutonoša Ivo Spiletak, rečen Gagre, zapitan pozna li jednog bi- rača, odgovori da ga pozna, da je on taj. A načel- nik njemu: ako ga ti poznaš, ne poznam ga ja!U- zalud bi pitao načelnika, što on navodi kao uzrok za što odbacuje punomoći, jer on sam ne zna. Gluposti što su se ovom prigodom čule sa načel- nikove stolice ne dadu se pojmiti. Kao primjer ne- ka samo neki služe. Dolaze neke punomoćnice na- pravljene u Trebinju, a on ih odbija jer da nijesu vidimirane od austrijskoga konsula (sic !) u Tre- binju (!!). ,Što govorite?“ pita ga začugjen prav- nik Čingrija. A on se na nj dereči. — Jeli dakle Trebinje estero, ili nije? Dvoranom se ori smijeh. Tada, valja da ga je kojigod od doušnika na izre- čenu bedastoću upozorio, pa da popravi reče: pot- pis kotarskog prestojnika nije potvrgjen od dva svjedoka! Opet smijeh i prosvjedovanje u dvorani. Silan broj punomoćnica odbija se, jer Bilježnik u ovjerovljenju križa ili potpisa veli da ih osobno ne pozna. Načelnik čita samo te dvije riječi, i odba- cuje punomoćnice. Uzalud se s naše strane traži, da čita naprijed, gdje Bilježnik kaže da mu je i- dentičnost osobe potvrgjena od dva poznata svje- doka; on neće da što čuje, već maše rukama, vi- če i pozivlje vlad. povjerenika da drži red, i ako to nije potreba jer je sve micno. Za tim ih rpu odbaca, jer da nije navedeno prebivalište manda- tari; zatim nalazi da je koje slovo zlo napisano itd. itd. Nezadovoljstvo u narodu raste, protesti- ranje vlad. povjerenika i naroda biva sve češće, i naše stoji silno truda da narod umire. Hoće li na- čelnik da koju našu punomoć primi, njegovi na ljevici prigovaraju, i ne dadu mu. Imena se čitaju neobičnom brzinom, tako da i oni koji su u dvo- rani, ne mogu na vrijeme da se odazovu, a kamo li oni koji su ma stepenicam. Za to svaki čas pri- javi se kogod, koji je bio tren prije pročitan, pa ako je sa žutom (protivničkom) ceduljom, toga na- čelnik prima i još mu zahvaljuje; ako je naš, od- bija ga; i tako naravno mnoštvo naših birača nije moglo da glasuje, jer se je za komisiju samo je- dna listina čitala. Ogorčenje raste. Na općinskim vratima stoji žandarmarija i općinski komesar. Niko od naših ne smije unutra, ne bi smio niko ni od njihovih. Ali na jednom na- staje graja pred vratima. Miše Bego i Ivo Goga, dva vrla župljanina, vidješe da je Pavo MBakara, protivnički birač, slobodno uljegao, dok se njima ne dopušta da roditeljima komad kruha ponesu. »Na dvor s njime, ili ćemo mi svi unutra!“ kliče naš narod pred vratima. Bakara neće da izagje, na- rod sve više pritište, i žandarmarija Bakaru iza- gna. Za ovoga znamo; nu, kako je on uljegao, ko nam jamči da nijesu i drugi ulazili? Odbijanje naših glasova sve više raste, na- rod se uzvrpoljio, Gondola napada, psuje; birači mu okreću legja, čuje se prigovora i žešćih, On- da za čas zamukne, da i opet odbija, psuje i de- re se, Odbaca jednog, jer da je umro. ,Kako sam umro, kad sam ovdje živ?! odgovori mu onaj. Sve- jedno ga odbija. Drugomu kaže: ,tebe zovu nad- imenom Lasilo“ (a u listini toga nema). I tebe zovu Šiško! odgovara mu birač. Svejedno odbija se. Na jednom čuje se glas: Ovdje vlada samosi- lje jednog čovjeka! Hajdemo ća! — Narod se uz- vitlao, nastaje pobuna i buka u dvorani i po pro- hodima, naši hoće da izlaze. Ali ih opet drugi za- ustavljaju, uz poklik: Izgubićemo! natrag! Živjela Hrvatska \, i tako se vraćaju. Dvorana u taj tren bila je opustjela. Gondola i družina bili su go- RIMA Sipeotiio st zasteži. Oih (3 i naprijed predavaju na stol, 00a škakve kon trole i formalnosti, kako i:do tada, samo što se žute meću na jednu hrpu, ljubičaste na drugu. Nema ni žare da ih u nju metneš. Ljubičaste (na- še) na vrlo su tankoj hartiji, vjetar bi ih lako mogao odpuhati, a da ih onako punom šakom za- grabiš, bi ih, brate, stotinu zahvatio! U kasnu noć još traje glasovanje. Naš je narod iznemogao, na samoj je vodi čitav dan, nu se ipak postojano i junački drži i glasuje. Dok se naši bi- rači tako more, njihovi piruju. Sve sobe ureda su za njih, a i ona mjesnog školskog Vijeća. Negdje iza deset prestaje glasovanje. Po našim bilješkam, što smo držali imamo većinu od 41 glas, premda su nam preko 120 glasova odbili, a barem 60 ne- primili, jer su. pri čitanju listina naši kasno pri- stupili, pa ih načelnik ne htio primiti, dok je sva- ki njihov primljen. Isti nam protivnici priznaju da smo pobijedili, pokunjeni su. Počinju se brojiti cedulje, kad tamo, gle čuda! nalazi se 16 više njihovih nego naših! Toni Puljesi izlazi na prozor, i podvikne: Živio Fr. Gondola! Slab odjek, a si- lan žvižduk. Izlaze naši iz Općine s Dr. Čingrijom na čelu. Dočekuje ih silno mnoštvo naroda kličuć : Živjela Hrvatska! Sve plešće, kliče i kreće put Čitaonice. Tamo Dr. Čingrija držao kratak govor, obrazloživši kako se s hrvatskim biračima postu- palo, i kako sutra treba očekivat isto. ,Mjesto jednog Gondole, reče, imaćemo ih pet; s toga, ti narode, odluči hoćemo li sutra u borbu.“ A narod jednoglasno: ,Hoćemo, pa makar mjesec dana tra- jalo! Živjela Hrvatska !“ Što se tiče ovog glasovanja, osvem gore na- pomenutih i drugih nebrojenih zloporaba, istak- nut nam je još jednu nezakonitost počinjenu od protivne strane, to jest da je načelnik nezakonito pridržao punomoćnice, čiji glas bješe odbacio; što nam je otelo poslije pri izboru vijećnika 29 glasova. x* * # Dočepavši se srbo-talijani na ovako sramotni način izbornog povjerenstva, spravljaju se da su- tra dan pri izboru vijećnika gora nasilja počine. Već smo prošli put rekli koje i kakve osobe sa- činjavahu izborno povjerenstvo: čeljad, u kojoj ne znaš da li je veće neznanje ili bezobrazluk. Od njih si se mogao svemu nadati. Megjutim preko noći dogagja se u taboru srpsko-talijanaškom znameniti preokret, koji nji- hovu himbenu i podlu ćud još bolje pokazuje. Dva dni prije izbora bješe družba u svome klasičnom proglasu iznijela debelim slovima kao jednog od predloženih vijećnika za treće izborno tijelo Frana Baruna Gondolu. Nu preko noći vidjevši Ba- run da je izborno povjerenstvo izašlo u njiho- vu smislu, ter računajući unaprijed na sigurnu po- bjedu pri sutrašnjem izboru vijećnika, povlači se iz trećeg tijela i stavlja se kao jedan od kandidata za drugo tijelo, te mi jutrom rano dne 23 svibnja vidi- mo po gradu priljepljene nove preinačene imenice srpsko-talijanaških predloženika. Bez sumnje drugo je tijelo za njih najsigurnije, pa u slučaju da bi sta- rija vlast radi nezakonitosti i izbornog nasilja, ko- je on opet sa svojim komardarskim povjerenstvom kani sutradan počinit, uništila izbor trećeg tijela, on, kao jedan od predloženika za treće tijelo, mo- gao bi se naći izbačen, pa s bogom načelništvo! Računa Gondola dobro na sve to, pa veli: hajde- mo mi u drugo tijelo, tu smo najsigurniji, dogodi- lo se od trećeg tijela štogod se dogodi! Megjutim učinićemo sutra u trećemu tijelu vraga i njegova oca, odbacaćemo, lupaćemo na desnu i na lijevu, činićemo štogod nam je drago: svakako je dobro nemat Hrvata na općini ako će još i za godinu dana ! I što ,barun“ sa svojom družbom naumi, to sutra dan izvrši, Izbori vijećnika za treće tijelo, kako dobro kaže izborni hrvatski odbor u svome proglasu, ne mogu se ni nazvat izbori, pokle ni- jesu nego gorka poruga svakog izbornog prava, reda i zakona. — Po $ 26 izbornog pravilnika, iz- borno povjerenstvo dužno je da zabilježi u zapi- snik glasovanja ime svakog pojedinog birača, čiji glas odbije, i tako isto imena po njemu predlože- nih vijećnika. Toga propisa izborno povjerenstvo nije se držalo. Načelnik slao svakog odbijenog hrvatskog bi- rača da se tuži starijoj vlasti, ali u onome nevigjenom izbornom kaosu nije bilo moguće da svaki odbijeni hrvatski birač bude uzet na zapisnik, tako da dok po bilješkam od nas učinjenim proizlazi stalno daje bio odbijen dvjesta i jedan naš glas, iz izbornog za- pisnika dade se konstatovati da ih je bilo odbije- no nešto manje, biva 158. U istom zapisniku pri- neseni su takogjer razlozi, s kojih ih je povjeren- stvo odbijalo. — Da govorimo najprvo o punomoćni- cam. Dvadeset i četiri naše punomoćnice odbijene su radi zanijekanja istovjetnosti punomoćnika, prem- da je ta istovjetnost potvrgjena od svijeh nazočni- jeh osoba i seoskih glavara. Petnaest ih je odbije- no radi razlikosti stana punomoćitelja, dočim su njihovi, bez obzira na to, primani, kao n.pr. Vu- letić Ivo nastanjen na Hvaru, Šterle Joze nast. u Spljetu, Koprivica Ivo nast. u Konavlima itd. Se- dam ih je odbijeno, jer da nemadu uredovnog peča- ta, a kad su istim opskrbljene, onda je zanijeka- na istovjetnost punomoćnika, kako n.pr. Upravi crkve bl. Gospe u Postranju; trideset ih je odbi- jeno, jer da potpisani svjedoci nijesu naznačeni kao svjedoci istovjetnosti, premda ck. bilježnik u svojoj svjedodžbi tvrdi da mu je istovjetnost pu- nomoćiteljica bila zasvjedočena na istijem puno- | moćnicam potpisanijem; šest ih je odbačeno dije- lom zato što nijesu učinjene u Trebinju, pokle da nemadu sučeva potpisa; dijelom da nemadu dotič- nog punomoćja, dok su to bili osobni glasovi, na koje je dotični župnik imao pravo; pedeset i jed- na punomoćnica odbijena je radi različitih razloga, a ti su razlogi ovakovi: Račić Ilija odbijen je jer da je u Americi, i ako je on pasaportom dokazao da se je povratio nazad 15 dana; Antun Stražičić kao punomoćnik odbačen jer da na Mljetu ima nekoliko Antuna Stražičića; Barzović Ivo takogjer, jer da je rekao da nema nego 40 godina, dočim u listini piše da ih ima 70(!?); Miloslavić Silvo pok. Miha odbačen, jer da listina donosi Mihov, što nije istina; Kovač, našli su da je u punomoć- nici upisano Korač; Majstorović Vicko po listini nalazi se u Dubrovniku, a oni da nije, nego iz Šumeta. Šodrnja Luka odbijen jer da je već gla- sovao kao punomoćnik, a nije nego u ime svoje; Grbić Marin pok. Vlaha odbacen jer da je on ne- zakoniti sin pok. Vlaha Grbića; Račić Ivo p. Ba- ra, jer da je upisano da je umro, a tame živ i zdrav; za taj isti razlog odbaceni su mnogi drugi; devet ih je odbijeno jer da nije ista oso- ba, pa bilo upisano pok. oca ili sin toga i toga; drugi, jer da su glasovali dva puta, što nije isti- na. Miletić Ivo i Grbić Ivo odbaceni jer da prvi nije iz Brašine nego iz Makoša, drugi da je iz Čibače, a ne iz Čelopeka; Štakula Rado jer da nije iz Brgata Gornjega nego iz Donjega; drugim se kaže da nemogu glasovat, jer da onaj koji je sastavio listine nije ih poznavao; Miloslavić Vicko odbačen, jer da ima pridjevak ,Orić;“ Vojvodić Stijepo jer da je rekao da mu je 70 god. a ne 90 kako u listini itd ko bi sve nabrojio. — Prelazeć na osobne glasove nalazimo da ih je odbačeno 23 premda čeljad poznata od Općine i od svih odlič- nih «prisutnih i seoskih glavara. Prigodom jednog hrv. glasa vladin povjerenik opaža da je valjan, % Bakara njemu: Kad sam jedanput rekao da ne va- lja, ne valja! Ivu Martiniću načelnik opaža da se on ne zove tako nego Martinović, pa ga pozivlje da dokaže protivno. Martinić brže bolje donosi sve isprave prepuštane mu od Poglavarstva i same Općine; ali načelnik, kad ih je donio, ne vjeruje, te kaže: nije istina, ti se tako ne zoveš! Ovako se postupalo s našijem biračima, & s njihovijem? — Što se tiče punomoćnica sve su prošle kao valjane; na razlikost prebivališta puno- moćitelja nije se gledalo ; gestaldi nekih bratovština glasovali su i bez biskupove potvrde; za njih su glasovali punomoćnicam žene koje imadu muža, (a tijeh ima dosta); dapače ma ime nekih žena glasovali su i krivi muževi, kao n. p. za Katu Kra- ljić iz grada, nekakav Johan Kraljić iz Gruža; neki njihovi kao n. pr. Frano Bibica i Mato Jarak gla- jesu bile učinjene na ime svih sudbeno nih nasljednika itd. Što se pak tiče