Br. 23.
List izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za (Dubrovnik:) na cijelu |
godinu fior. 4, na po godine fior. 2; (Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu:) na cije-
lu godinu fior. 4: 50, na po godine fior. 2: 25; (za inozemstvo) fior. 4 i poštarski troškovi. U
U DUBROVNIKU 9. Juna 1804.
| šalju se Uredništvu.
Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da i tiskaju po pogodbi.
e predbrojen i za došasto polugodište.
Polij ga vodom, pobijesnio je!
Zadarsko ,vlaško“ klepetalo, prigodom mi-
nulih naših: općinskih izbora, turilo je u svijet čla-
nak baš po srpsku, dajući mu naslov: ,,Slava Du-
brovniku !“
Članak je žestok; u njemu se vidi da kipi
ijed ibjesnoća Save Bjelanovića. Mi ćemo mu od-
govorit onako kako zaslužuje.
»U Dubrovniku i njegovoj okolici, veli bije-
dni Savica, unesena je u prosti puk taka vjerska
vatra, kakve je ne gledamo nigdje u Evropi. U
listu hrvatskomu objavljeno je puku, neka se u-
gleda u stare Dubrovčane, koji pravoslavnijem sr-
bima, nijesu davali, tobože, pristupa u svoj grad.“
Počekaj malo, bezobrazni Savico! Vjerska
vatra, o kojoj buncaš, nije hrvatsko maslo, nego je
maslo i oporuka prodanog ti ćaće Ljubiše, onoga
Ljubiše, koji je javno u saboru kazao bio, da on
Hrvatima ostavlja takav zapis da će ga se sjećat
unućči i potomci!
U krepost one sramotne oporuke svaki ri-
šćanin u našoj pokrajini stvorio je od svoje ,pra-
voslavne srpske vjere“ ujedno oznaku svoje naro-
dnosti, da tim udari klin u zdravo do onda hrvat-
sko tijelo, jer je na to težilo izdajničko djelo Lju-
bišino. Od onoga doba poniknuše kod nas , Srbi“
kao gljive, jer se svaki »pravoslavni“ u Srba po-
metnuo ., Pravoslavni“ seljaci, koji su prije svoj je-
zik hrvatskim nazivali, počeše od toga zazirati,
ter po nagovoru popova i kalugjera hrvatsko ime
postane malo po malo za njih ,,casus conscientiae,“
U krepost one oporuke, naši se rišćani istakoše
u Dalmaciji kao narodnost napose, zamrzješe na
hrvatsku domovinu, počeše se rotit s narodnim
dušmanima na propast Hrvatske, i svoje ,pravo-
slavje“ istovjetovaše sa srpstvom tako, da svaki
katolik, koji do svoje vjere imalo drži, treba da
zazire od srpstva kao od duhovne zaraze.
»Vlali“, veli Sava Bjelanović, to je bilo iz-
borno geslo hrvatske stranke.“ Nije istina. Sava la-
že kako najgori ,Vlah“. Naše izborno geslo bilo
je: Živjela Hrvatska! — Ali ne bi bilo čuda da
se je u Dubrovniku uz poklik: Živjela Hrvatska“
čuo i poklik: Nećemo ,Vlaha“! Ti poznato je sve-
mu svijetu da vas program naših tako zvanih ,Sr-
bia“ sastoji u riječ ,Vlah“.
Pitamo, što je ,Vlah“ ? Sava Bjelanović zna
to najbolje. Svi pravoslavni nijesu ,Vlasi“, ali do-
bra većina ovijeh našijeh zaslužuje taj pridjevak.
Uzmite čovjeka koji uvijek hini i laže, čovjeka
dvolična, prožeta najprocjegjenijim bizantinstvom ;
čovjeka koji uvijek propovijeda vjersku snošlji-
vost, a u potaji uvijek radi proti onomu čim se
pred svijetom razbaca; čovjeka, koji se poput Bje-
lanovića, vjerom služi kao podlim srestvom za svo-
je tajne svrhe; čovjeka koji se oko tebe umiliva
i grli te da te bolje zaduši; koji se uvijek u sve-
mu drži načela: reci mi, prije nego ti rečem; koji
cijepa dlaku u četvero, i uvijek drugomu podmeće
ono u čemu on sam najveće griješi; čovjeka be-
zobrazna, beznačajna, smjela, drzovita, podmukla
— eto ti ,Vlaha !“* U Dubrovniku opstoji riječ:
laže kako najgori ,Vlah“, i ,8s vlahom do po pli-
tice“, Naš se puk nije nigda prevario u svojoj fi-
losofiji,
»Vlah“ doista može biti i ko nije ,pravosla-
val“, a takovih ima uskoliko.u Dubrovniku, i go-
.
ri su sto puta od , Vlaha!“
Ljubiša je bio ,Vlah“, i radio je kako ,Vlah“,
pa je u Savi Bjelanoviću sebi dostojnoga nastu-
pnika našao. Zna se veće kako Sava o vjerskim
stvarima misli, i koliko u njih vjeruje, a ipak se
za ,sveto pravoslavje“ najvećma zauzimlje, jer mu
,pravoslavje“ dobro dolazi, da ,Srbe“ uzdrži slo-
žne na okupu proti Hrvatima. Megjutim, dok se
za ,pravoslavje“ svim svojim silama zauzimlje, u
svome listu viče neprestano i propovijeda : Slobo-
da, liberalnost, snošljivost!
Tako i u članku, gdje se bavi našim općin-
skim izborima, viče na ,vjersku vatru“, na ,bez-
dušnike koji trguju vjerom i politikom“ na ,stru-
ju divljaštva, koja nosi blato u kuće u crkve, u
općine, u sabore;“ na ,tugjince i nekoliko popova“
koji, po njemu, sačinjavaju hrvatsku stranku u
Dubrovniku.
Mi razumijemo Savu Bjelanovića i njegovu
pomamu. Žao je njemu, što je Dubrovnik progle-
dao, ter uvidio kakovo srpstvo kane njemu bez-
dušnici nametnuti; žao mu je što je Dubrovnik,
%jetivši se starih svojih predaja, odlučno stao na
put ,vlaškomu“ bezobrazluku i uvijek rastećoj po-
tolasti; žao mu je što je Dubrovnik prigodom mi-
nulih izbora, jasno i očito pokazao sve ništavilo
toli razvikane srpske pobjede; pa nemogući odo-
ljet bijesnilu i ljutini, stao psovati i grditi kako
nigda prije.
Potvrgjujemo sve ono što smo, izazvani, ka-
zali bili o odnošajima starog Dubrovnika napram
, Vlašima“, bilo to Savici milo ili nemilo. Sve je
onako kako smo rekli. Prije propasti dubrovačke
slobode, ,Vlasi“ nijesu mogli ni prismrgjet u Du-
brovnik. Stari naši smatrali su ,Vlahe“ rastvornim
elementom, koji ako im se u državu uvriježi, do-
vestiće prije il pošlije do državnog rasula i pro-
pasti. Stari naši tvrdo su držali da jedinstvo dr-
žavno neće se moći uzdržat bez vjerskog jedinstva,
i radili su polag toga uvjerenja. ,Srpski Glas“ mi-
sli da to nije tako bilo, nego sve protivno, te da
pokaže kako su stari Dubrovčani ,pravoslavne“
milovali, pokazuje na izgled nekijeh srpskijeh vla-
dara bjegunaca, koji su u Dubrovniku nalazili za-
štite i pristaništa! Ele je zaista Sava Bjelanović
izgubio glavu kad ovako piše. Stalno, Dubrovčani
su davali zakloništa u svoj grad svakome progo-
njenome, bio taj Srbin, Turčin, Grk ili Arnaut,
ali inovjerskih naseobina stari Dubrovčani u svo-
joj državi nijesu trpljeli; to zna svaki, koji ne u-
zimlje u sprdnju povjesnicu Dubrovnika.
Ipak ,Srpski Glas“ tvrdi i naglasuje da ga
čuje sve ,pravoslavno“ srpstvo: ,Nije ni mogao
stari Dubrovčanin misliti i osjećati onako, kako u
njemu (sic!) misle i osjećaju mladi Hrvati, jer ne
bi bio ono što je bio, Od , Vlaha“ privreo je Du-
brovniku jezik, krv, bogastvo, i tijem je postao ve-
likijem i slavnijem.“
Dakle Dubrovnik, bez ,Vlaha“ ne bi bio ono
što je bio ; Dubrovnik na svoj svojoj slavi i veli-
čini treba da zahvali ,Vlasima.“ Jezik, krv, boga-
stvo, sve smo te blagodati primili od ,Vlaha!“ Ži-
vjeli , Vlasi !*
Ipak mimo sva to ,vlaška“ dobročinstva, sta-
ri Dubrovnik , Vlahe“ je gonio od sebe, O nehar-
nosti neizrečene!
.Ako su kakvu zemlju, od Srba osvojenu, Du-
brovčani za skupi nowo u njih kupili, a je bil
fior. duga) .
Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku a dopisi
Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više puta
l Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava.
srpska darovština. Ako su, kako po grčkim, tur-
skim i arapskim, tako i po srpskim zemljama tr-
govali, to je za to da se reče da su po Srbima
obogatili! A obrtnost, znanost, umjeće, mudrost,
po kojim je Dubrovnik postao moguć i slavan, sve
je to crpio iz ondašnjih ,srpskih“ visokih škola i
akademija! Nije šala ! ,Vlaška“ krv u nama teće,
a krv nije voda, veli Sava Bjelanović. ,Ova mi-
sao predvodila je sav mlagji naraštaj u Dubrovni-
ku, sve njegove učene ljude, i predvodi danas na-
še prijatelje ..,. U Dubrovniku najugledniji ljudi
pripadaju našoj stranci ili autonomnoj. Vogje su
naše stranke ljudi, odlični po nauci (poput Frana
Gondole, Bačića, Baja, Bakare, Graceića i dr.)
bogatstvu (ovo je istina), plemstvu (dvojica, troji-
ca radi neizmjerne taštine), a pri tom isu mahom
katolici (na imenu, poput Toni Puljiza i družine,
koji uče da.je prvo narodnost, pa onda. Bog i
vjera). Svi ovi ljudi puku su prekazani kao ,Vla-
si“ ili kao ljudi prodani , Vlasima“ (gori su od ,Via-
ha“!) i Srbi katoličke vjere, koji srpsku stranku
predvode, i katolici autonomaši, sve ljudi bogati
(glavna njihova vrlina), nezavisni (poput . Gondo-
le), učeni (sve knjižernici i akaden.ici), pošteni (ka-
kow čemu) koji su obnovili staru slavu Dubrovnika
(obnovili su na Dubrovniku svoje kese) stvaranjem
Gundulićeva spomenika (stvorio ga je narod, a za-
čeo se pod starom općinom), i dotične svečanosti,
koji ga i sad materijalno podižu (dokaz: 12.000
, Hrvati ,uložiše vjeru i slavu Du-
brovnika za poi (živjela Hrvatska !). Propi-
li su, kao što su zaslužili. (Vraga smo propali!
Mi smo na boljemu skoku nego što smo - igda bi-
li !), i sad kažu da su moralno pobijedili (Jesme
i brojno i moralno !). Još nam prijete brcima po-
pa Jakića pred Slavenstvom!“
Udri na popove! ovo je stari zanat Save
Bjelanovića, i ostale ,liberalne“ družine, A znate
li što im je rekao pop Jakić, urednik trščanskoga
Il Pensiero slavo“ ? Evo što:
»Non basta forse a questi traviati il vedere
i loro confratelli nel giovine regno della Serbia
voli le spalle ai loro redentori — i Russi —.
ci vuole ancora qui nell' Austria- -Ungheria ch' essi
coronino |' opera proditoria coll' unirsi ai Magia-
ri ed ai degeneri figli del popolo italiano contro
i loro confratelli croati ?
,A noi pare che sarebbe tempo di fnirla.
"Non basta soltanto professarsi ortodossi e
usare la Čirilica, ma ci vuole anche uno schietto
patriottismo — quel patriottismo che informa i
confratelli russi e i falchi della Crnagora. Questi
prendano ad esempio i traviati Serbi se non vo-
gliono un giorno diventar |' obbrobrio delle gen-
ti slave.“
Pop je Jakić rekao, i dobro je rekao, i živu
je istinu rekao. Sava se ljuti. Što ćemo mu mi?
Otvoreno / pismo. '
Gosp. Ludoviku Vuličeviću
bracki pozdrav u Isukrstu ! |
Dragi Brate!
Tvoj čudni vjerski nauk, koji iznosiš pred
dubrovačku omladinu, dovoljno je pobio
sni pop Medini u dva članka ,Cr. Hr.“ k
morg potpisati svaki gdravi filooć i