Br. 26. U DUBROVNIKU 28. Juna 1894. CRVENA HRVATS Pretplata i oglasi plaćaju se upravi »Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku a dopisi šalju se Uredništvu. Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više puta List izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za (Dubrovnik: ) na cijelu | godinu fior. 4, na po godine fior. 2; (Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu:) na cije- lu godinu fior. 4: 50, na po godine flor. 2: Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, 25; (za inozemstvo) fior. 4 i poštarski troškovi. | smatra se da tiskaju po pogodbi. je predbrojen i za došasto polugodište. Za stranku prava. Na 26 ov. mj. ima se u Zagrebu svečano po- ložit prvi temeljni kamen Domu Dr. Ante Star- čevića. Taj isti dan poslije ove svečanosti kako nam javlja dotični Odbor, držaće se u prostorijam ,Stre- ljane“ godišnji sastanak stranke prava. Na ovome sastanku imade se proglasiti po- lučeno jedinstvo svih hrvatskih otadžbenika i ne- ovisnih živalja, na temelju programa stranke pra- va, koji ovako glasi. 1. Stranka prava stojeć na temelju državno- ga prava i narodnoga načela, radi će svim zakoni- tim sredstvima da narod hrvatski koji stanuje u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji, na Rijeci s kota- rom i u Medjumurju, Bosni, Hercegovini i Istri, sjedini u jedno samostalno državno tijelo, u okvi- ru habsburžke monarkije, te će podupirati svom snagom i nastojanje braće Slovenaca, da se i slo- venske zemlje ovomu državnoniu tijelu prikupe. 2. Isto tako radiće stranka prava, da se kra- ljevina Hrvatska uredi kao pravna država ustavno i slobodno, tako da će narod po svojim zastupni- cima u svim granama državnoga života, po nače- lim ,parlamentarne vladavine, vršiti u hrvatskom saboru zakonođavnu vlast sporazumno s krunom. Na čelu parlamentarne vlade stoji ban kra- ljevine Hrvatske. 3. Poslove skupne cijeloj monarkiji, potiču- će iz pragmatičke sankcije, riješavat će kraljevina Hrvatska ravnopravno kraljevini Ugarskoj, s osta- lim zemljama Njegovog Veličanstva. 4. Stranka prava radiće u opće, da se ustav, sloboda i zakonita nezavisnost kraljevine Hrvatske oživotvori, i svim zakonitim jamstvim, naposeb slo- bodoumnim izbornim redom, pravom sakupljati se se i sastajati se, te slobodom savjesti, govora i štampe zajamči. * P * Djelo, koje zagrebački rodoljubi ovih: dana kane u Zagrebu izvesti od velikog je zamašaja. U ovaj čas oči svih Hrvata uprte su u Zagreb, i sva- čija misao leti k onoj junačkoj četi hrvatskih ro- doljuba, koji toli divnom žilavosti i ustrajnosti na- stoje oko slobode, cjelokupnosti i jedinstva: lurv. naroda, pod jednim programom i jednim političkim vogjom, dičnim Dr. Antunom _ Starčevićem, Starčevićev Dom prozvan je takogjer ,Dom hrvatskog naroda.“ Zgrada zaslužuje taj naziv, jer je Antun Starčević u hrv, narodu, a hrvatski narod u duši njegovoj. U podizanju Doma na čast Starče: vića, hrv. narod nalazi svoju slavu, dok s druge strane Antun Starčević u novomu Domu nalazi o- stvarenu jakost i slavu hrv. naroda, onu jakost i slavu, koju je sijedi vogja u cijelome svome mu- čnome životu imao jedino na umu i na Srcu... Nijedan čovjek nije prost mana, pa će ih i« mat i Dr, Starčević. Ali sve moguće njegove mane i vati, te cije sa svojim načelima i sa svojom savjesti, za ula- givanje, krivudanje, oportunizam, dvoličnost on nije nigda znao. Stojeći samac u svojoj zabiti, onoj za- biti, kojom se emancipirani magjaroni rugaju, daleko od visoke gospode, od dvorskog ulagivanja, od svi- jetskih raskoši, razmatrao je svijet, razmatrao ' svo- ju Hrvatsku. Promatrao je što je ona bila, i što jest napram svijetu, a što svijet naprama njoj; sve mijene kojima je bila podvrgnuta, sve nevolje i nepravice što je u prošlosti podnijela, i što još uvijek podnosi. Dugo iskustvo naučilo ga je da Hrvatska nema ni u koga da se uzda, nego u se, i u iskreno rodoljublje svojih sinova. Geslo je nje- govo :. Bog i Hrvati! Za drugo on neće da zna. Hrvatstvo njegovo, jest hrvatstvo čisto, svijesno svojih pravica, svojih dužnosti i zadaće svoje, 0- snovano ne na vici i ispraznome hvalisanju, nego na zdušnom radu, na požrtvovanju, a nadasve na poštenju. Kogod uz ,Staroga“ pristaje, treba da je pošten, radišan i za narod na svaku žrtvu spra- van. Ko tih svojstava nema, a pravašem se nazi- vlje, nanosi uvredu Starčeviću, a protivnicim da- va povoda da njegova sveta načela izvrgavaju ru- gu i smijehu, i da njegovo ime i stranku njegovu omalovaže pred narođoni, kako što še je na žalost" do sada ne jedan put moglo vidjeti. Stranka prava, kojoj je Starćević začetnikom, i uz koju je sada vas narod, priznaje njega svojim vogjom, i ne može da bude inače. Malo je ljudi, napram kojim narod naš goji takovo povjerenje, i taku ljubav, kao napram ,Staromu“. Dok je on živ, ne može da bude u stranci drugog prvaka i vogje; do njega. On se sam ne nameće, nameću ga djela njegova. Kad njega nestane, hrvatski na- rod, i jedino narod, znaće koga da mu nagje do- stojnim nastupnikom, a pri tome biranju glavnim kriterijem biće poštenje. Kad bi se stranka prava, za živa Starčevića, od njegova vodstva odmetla, to bi značilo da ona već nije ono što je prije bila, i vaskolik narod imao bi prava da posumnji o i- skrenosti njezinih osjećaja. Podignuće veličajnog Hrvatskog Doma u Za- grebu na čast Starčeviću svečano zasvjedočuje ljubav i veliko pouzdanje što cio narod još uvi- jek polaže u vrlog starinu i dično njegovo vod- stvo, a u isto je doba najodlučnija osuda svih o- nih koji bi njega, pod stare njegove dane, htjeli tako rekuć, zabašuriti i po gotovo iz brazde pro- gnati. Starčevićev : Dom ima biti mjesto, gdje će se sastajati sve što u Hrvatskoj odlučno misli i nezavisno radi; to ima biti ognjište na kojem će se svaki Hrvat moći ogrijati pri žarkoj vatri ne- prečinjenog rodoljublja; rasadište čistih, krepkih + plodnih misli; oltar na kome će svaki hrvatski sin polagati svoju žrtvu za čast i slobodu domo- vine; kvašnc koji će svojom preporodnom silom djelovati “A najdalje krajeve, gdje živu Hr- Poli iti. okolo jedne misli, pnost i jedinstvo oko jedne otadžbine! U Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava. Mi jasno očitujemo svoje političko uvjerenje, jer nema razloga da ga prikrivamo, a poznat je i smjer ,Crv. Hrvatske.“ — Program, koji gori donesosmo, takav je, da svaki Hrvat, ako je Hr- vat, treba da ga odobri, potpiše, i svim srcem uza nj prione. Zagrebački magjaroni pisali su nedavno, da se ono ne može nazvati programom, jer da je njemu predmetom ono što ne opstoji. Po njihovoj teoriji regbi da je svaki čovjek dužan da se zado- volji onim što ima, i što mu je milostivo udijelje- no, odgovaralo to ili ne njegovim pravicam. Te- žnja za jedinstvom, za slobodom i cjelokupnosti cijelog našeg rastrganog naroda, to po njima ne ! može da sačinjava program nijednog hrvatskog si- na! Lijepo, zaista! Al da bi oni koji zabacuju te- žnju za onim što ne opstoji, zna li barem branit i sačuvat ono što opstoji! — Opet kažemo, nije moguće, da ko hrvatski ćuti, program stranke.pra- va objeručke ne primi. Ako ipak se kogod. nalazi, izvan magjarona, da ga odmeće, to nije, ni$i 'mno- že biti iz osvjedočenja, nego opet iz inada ili o- sobnosti; a stara naša poslovica veli da: inad du- še gubi! Vrlo smo žalili, ter uvijek žalimo neuspjeh tlogovora, što"se vodiše izmegju dvaju" lirv."opozi: rija. Ko je imao pravo, a ko krivo? I ako jemož- da od strane pravaša moglo, biti više taktike, to ipak po našemu sudu, je da su t,' zv. ,Ob- zoraši“ onemogućili sporazum, jer dok su. toliko popustili, pa i sam gornji program poprimili ima- li su i dalje popustit, ako su u: opće iskreno mi- slili u cijeloj ovoj stvari. Možda je to bio jedan politički manevar, kao i revizija nagodbe, pak ni- je uspio kao ni onaj. Svakako cijenimo da ,obzo- raška“ stranka danas nema ,raison d' &tre,“ tene služi za drugo nego da ometa rad stranke uz ko- ju pristaje narod; a osim toga grabi narodu mnoge dragocjene sile, koje zavedene svojim teorijam, ma- lo mare na praksu. ,Obzorova“ stranka, kao poli- tička stranka, mislimo da više ne može stupiti u javni život, pa i ako stupi, ne može da steče ugle- da, jer je svoj prijašnji program napustila, a sada je sebi posudila program stranke prava, s kojim programom ona, kako druga stranka, ne može dje- lovati. Sadanje ,Obzoraše“ čeka čudna sudbina, Zapušteni od naroda i od neodvisnog novinstva, mogu oni da živu za svoje ideale, ali nipošto za javni rad, pa ih čeka neizbježiva politička, smrt. Njihovo nepopuštanje i tvrdokorno opiranje ujedi- njenju sa strankom prava može da ih uzdrži do- kle živu njeki, koji mogu da njekim srestvima ra- spolažu, i koji se još uvijek nadaju u, uspjeh svo- je stvari, ali kojih neće za dugo biti. Napokon pretvoriće se oni u njekakvu kulturnu stranku, ko- ja će se skupiti oko akademije, dok napokon i o- va ne pregje u mlagje ruke. O ,neodvisnoj“ će se stranci onda pleter samo u prošlosti, ocijeniće se neprestano njezin rad, _priznaće joj se zasluge, a opet žigosaće joj se mane i navesti uzroci ne- izbježive propasti. Samo će ocjenitelj požaliti što isčezavaju pred jednom velikom istinom: Dr. Star-||; |: Za to! cilo: da o bolje prigode bilo, | mnogi dobri ljudi te stranke nijesu znali Ro: čević jest i bio je uvijek u. svome; življenju skro- sto: prigoda' polaganje prvog kamena za Starčevi- je raditi. Ova neodlučnost razlogom nan i prijegoran, u svome javnom i privatnom dje» |: ćev :Dom, da se proglasi ono za čim se odavna | nja opozicija, i povodom svim nep lovanju pošten; u svojim. mislima i načelima do |. što se odavna. biva jedinstvo svih | opet pojav kraja: dosljedan i nepokolobiv, Mnogo je bura | nad njim “prohujilo, a on je. ostao uvijek isti; |. na njega jurišale ali onakova ka- kra na onakva ga i ostaviše, Za tranšak- | mnoge su napasti u jednoj misli i na te- fiujini ie tročenoi +ežbimo sm vaše ga timar odjekaati člata hrvatska in: shvate Krivo, jer iskreno i Megjutim mi bi željeli ila" hramu šarka oma da wu onci sreih, te sa Opšta 4 =z