dostojno se odužio slavnoj uspomeni nezaboravnog pokojnika. Il ,Rinnovamento“,*gorički lijepo uregjivani list, kani se, kako doznajemo, preseliti u Trst, da se“ondje u društvu sa ,Il Pensiero Slavo“ bori za naša narodna prava. — Zadnji broj istog lista donosi (ul talijanskom prijevodu na uvodnom mjestu naš članak Slovenija“, štampan u Br. 21. 1 redsku. Kronika. BISKUPOVO USTOLIČENJE. Sutra je svečanost ustoličenja presvijetlog našeg Biskupa Dr. Josipa Marčelića. O našemu novomu duhovnomu Pastiru mi smo već u prošlome broju našeg lista koju iskre- nu kazali. Danas, u oči velike sutrašnje svečano- sti, pridružujemo svoj glas glasu crkve i svega na- šeg vjernog katoličkog puka, te zajedno s njime kličemo?: Blagosovljen koji dolazi u ime Gospodinovo! U ovome svečanome času željeti je, da Du- brovčani zbace s uma svjetovne misli, te se sjete onoga što ih svekolike u kršćanskoj misli sljublju- je, i one zajedničke sudbine koja nas svekolike u budućnosti čeka, pa da svi bez razlike iskažu du- žnu počast svome novome duhovnome ocu i pasti- ru. To je očekivat nadasve od potomaka starih Dubrovčana, koji, dok su s jedne strane braća Hr- vati za vjeru i slobodu krv svoju prolijevali, zna- li su toj istoj vjeri sred zidina slobodnog Dubro- vnika uvijek i u svakoj prigodi svaku počast i što- vanje iskazivati, tako da nema u našemu gradu kamena koji nam ne svjedoči vjeru i nabožnosi otaca naših. Mi dakle na domaku sutrašnje sveča- nosti ne možemo biti hladni, dapače je željet da sutrašnji dan bude pokazat, kako i koliko svi pra- vi Dubrovčani umiju častit onoga, kome je Bog nametnuo tešku zadaću i dužnost da nas puti na dobro, i križ Isukrstov svim nam pripovijeda, pod izabranim geslom: In cruce salus — u križu je spas! Svečanost će započeti u 8 sati pr. p., kad će iz Stolne Crkve krenuti svećenstvo k crkvi sv, Andrije, odakle, po starome običaju, ima se pre- svijetli Biskup uputiti da učini u grad sv ečani u- lazak. — Raspored će biti slijedeći: 1) Stijeg sv. Vlaha; 2) Bratimstva sa barjacima po obi- čajnom redu; 3) Bratimstvo ,Domina“ sa kri- žem; 4) Izvanjske Župe sa svojim barjacim; 5) Dubrovačka Glazba; 6) Ženska pučka škola; 7) Pučka i gragjanska muška škola; 8) Učiteljski zbor e. k. ženskog Učiteljišta; 9) '“Ć. k..Nautička škola; 10) Ć. k. Gimnazija; 11) Prvi dio počasne satnije; 12) Općinska Glazba; 13) 00. Franjevci sa križem; 14) 00. Dominikanci sa križem; 15) Križ Stolne Crkve — klerici; 16) Svećenstvo i Kapitul; 17) Kapit. Prepozit megju dva Kanonika; 18) Biskup; 19) C. k. Kot. Poglavar sa pripadnim osobljem; 20) Načelnik — i drugi prestavnici U- reda; 21) Druga polovica počasne satnije. Kad prvi barjak prispije na velika vrata stolne crkve, zaustaviće se, i svi oni koji sastavljaju ve- liku povorku od 1) do 11) rastaviće se, čineći dva krila, i ostavljajući po srijedi široki prostor. Dvi- je glazbe, i prva polovica počasne sataije posjesti će redom običajna mjesta. Izmegju dva krila stu- pat će drugi dio procesije od 11 unaprijed. Odlazak. — Čujemo da nas ostavlja mje- sni talijanski ministar Markez Franco di Castel- bianco. Oglašeni hrvatski slikar, naš zemljak, gosp. Vlaho Bukovac nalazi se od nekoliko dana u na- šemu gradu, gdje će se zadržati do 10 doš. mj., pak krenuti u Zagreb, i ondje se stalno nasta- niti, kao no ti u kulturnom središtu našega naroda. Zadnji odio engleškog brodovlja, krenuo je odavle u ponedjelnik na podne, kako se kaže za Marok, radi ondje nastalih nemira. Sobet, — Prošle nedjelje na jednom engle- škomu brodu bio je objed, na koji bješe pozvan e. k. Kotarski Poglavar, c. k. Lučki Poglavar i Zapovjednik mjesne vojne Postaje. 4 Ema Gjivanović, supruga našeg dobrog znanca Dara Jaka Gjivanovića umrije u Zadru na enne Gugile, dari: goga; Poetnoca s Qubr Tipogratia 0. enne Gugile, darin: ipogrdia; Eoetnoca & Zadranka 16 tek. iza duge teške bolesti. Mrtvi ostanci biće preneseni u obiteljski grob u Dubrovniku. — Vr- lome otadžbeniku naša iskrena sažalovanja ! Primamo i uvršćujemo : Prošle nedjelje lijepa kita dubrovačkih radni- ka i gragjana učinila izlet s parobrodićem ,Cav- tat“ u Mline, gdje su od čestite braće Župljana bili najsrdačnije primljeni. Hrvatskoj pjesmi i hr- vatskim nazdravicama nije bilo kraja. Ovaj u pra- vome smislu riječi hrvatski teferić, na kojemu bje- še preko 300 duša, nije, kao što je naravno, do- bro zamirisao našim protivnicima. Ta iz samog Dubrovnika, o kome vlaški ,Dubrovnik“ laže da u njemu nema Hrvata, pošlo je toliko radnika, da ih je bio puncat parobrodić — tako, da više nije mogao kreati, pa ih se vratilo kući do 50. Nadri- Srbima žao, da su Hrvate Župljani bratski primi- li, jer su oni iz Župe bježali preko potočina; žao im da se megju radnicima ovako divno širi hr- vatska misao, — pa, rekli bi, kad im nijesu mogli teferić spriječiti, tužili su ih za drugo strašno zločinstvo, biva, kad su se vratili iz Mlina, da su učinili, znate što? Molimo vas ne smijite se, jer su tuženi, da su preko ,grada“ i ,Pila“ pjevali hrvatske pjesme! A to je laž! Jer oni koji su bili u Župi, nijesu pjevali niti preko grada niti preko Pila; pjevali su drugi mladići, a mi nijesmo kri- vi, ako se u ,srpskom“ Dubrovniku može skupiti i deset društava, svako do 50 članova radnika, da pjevaju hrvatske pjesme. Svakako konstatujemo, da je općina pozvala mnogo gragjana i to baš ve- ćinom od onih, koji su bili u Župi, da se oprav- daju što su tobož pjevali .po gradu i po Pilama. — Sad hoće li barun Gondola, da nekim podmet- ne ovo za to, kako bi ih kaznio za izlet u Župi, prepuštamo čitaocima da sude. Ali, ako mu je ta namjera, onda je to jedna prosta ........ Nego oni, koji su pjevali po gradu i Pilama za što su tuženi? Ili je već postalo zločinstvo pjevati hr- vatske pjesme? Da su išta pjevali zabranjena, ili u nevrijeme (i ako je bilo 8% sati) slijedio ih je Ivo Komesar s policijom, pa je mogao — ne, mo- rao ih je opomenuti i raztrkati. Ali od svega to- ga nije bilo ništa, to zna i Komesar, inače bi po- stupao bio po zakonu; pa ipak sutra dan mrče se tužbe i čine se — kule po zraku. A mi govorimo da tako ne smije biti, jer ako su što skrivili, Ko- mesar nije činio svoju dužnost; ako nijesu, kao što nijesu, onda je tužba osnovana na pertidnoj laži. Jedino, ako je zločinstvo pjevati hrvatske pjesme, onda skidamo kapu, i molimo za opsadno stanje. — Govore nam da jena općini bilo čudnih prizora. Tako n.pr. da je Gondola litio da se ne- kim stavi u zapisnik ono što on hoće, pa. da oni podpišu. Ali mu ta taktika nije upalila. Svakako optuženi, koji nijesu pjevali, iznijeli su svjedoke, pa idemo da vidimo, hoće li ih ipak općinsko u- praviteljstvo kazniti — jer onda će nadležna vlast morati da učini svoja dužnost, i da prouči sve tuž- be. Nije to baš šala tužiti i pozivati poštene gra- gjane na općinu pred onim Gondulom, od koga se valja čuvati, da vas u uredu svojim ponašanjem ne kompromituje. Nije to šala, ako ih osudi, osu- gjivati poštene ljude da su pjevali (scusate se č poco!) i ako ipak mnogi od njih nijesu ni pjeva- li. Ovoga u Dubrovniku nije nikad bilo i ovakovi postupci u našem inače mirnom gragjanstvu siju ogorčenje. U ostalom neki misle, da ovim Gondola hoće dokazati, kako tobož hrvatski radnici ovdje izazivlju nemire. Ako je tako, onda tome treba stati na put; a zbilja upada u oči, da općina uvijek tuži i globi Hrvate, doćim na protokolima sudske i po- litičke vlasti ima i članova srpske fukare, a za opći- nu izgleda da su oni Andjeli. Završujemo s izjavom da smo siti i presiti nekih gadaluka u našem gra- du, i da mi znamo e ne živemo u Aziji, te nije- smo ovisni ni od mandarina niti od mandarinskih sdura i kalanza. A u toliko čujemo da se sprav- lja drugi izlet u junačku i poštenu Župu, kojemu će učestvovati na stotine naših radnika. Javljamo to unaprijed protivnicima, i uvjeravamo ih, da će nas Župljani srcem dočekati, kako mi srcem i od- lazimo. Mi Hrvati i oni Hrvati, mi za ideju i oni za ideju .... a Gondoli i njegovima — čika, pa eto! Živjela Hrvatska !! Diskoras na Poljani. Vlaho. — Eh Ivo, ke nova? što se smiješ? Ivo. — Kako nećeš! Kakvijeh čuješ, kakvijeh viii - — za krepat od smijeha! Vlaho. — Da pripovigji neka se i meni nasmijat. Ivo. — Poveli su ti Gagru s vaporom u Kotor, i dali mu razumjet da Kotor želi učinit njegovu konošencu, i da će ga pričekat con tutti gli onori. Vlaho. — Pak? Ivo. — Jadan ti se Gagre ukrco, i kako mu je more na- ' udilo, kalumo ti se u štivu i tu ti je zaspo; kad blizu Kotora ide ti ga Bakara zvat: Signor Giovan- ni! Signor Giovanni ! — Diže ti se jadan Gagre, kad iz daleka vidi bandiere, čuje mužiku, jer su Vlasi u Kotoru imali festu. On inveče uzimlje da je sve zaporad njega, zafaljiva svijem, stisniva ruke, plače od veselja i govori da on nije merito toliko, i asi- kurava da će on i dalje kombatit za Tonomiju! Vlaho. — E kad je tako imaš se razlog smijat. Ivo. Počekaj! .... Bakara ga kareca i govori mu: toi siete un gran uomo per il nostro partito! — Na to Gagre: nemojmo partit kad smo apena došli! — Ti si, Ivo, un uomo per moi divino! slijedi Bakara. A Gagre: Hvala ti, Pavo, popio sam vina! Bakara kontinua: — Ti si, Ivo, eroe della giornata! — Lako je za giornatu, platićete mi je sutra! odgovo- ri Gagre. Insomma, Vlaho moj,.... pazar!! Vlaho. — A što je bilo kad su arivali u Kotor? Ivo. — Nijesu dali da se Gagre iskrca, nego su mu dali razumjet da ima na vaporu čekat vizite, idifati do- hodila su čeljad kojijem je Gagre pripovijedo, da su dobro otišle elecijoni: Bog i duša naš gospar Fra- no kako Zambelan! Vlaho. — A jesi li ti vidio kakva se dogodila / gosparu Franu? Ivo. — Ne; pripovigji sad ti. Vlaho. — U negjelju na jednomu brodu inglezomu bio je objed. Gospar Frano na 9 ura na kafi uzeo bran- ku per apetito. Kad što ćeš vigjet!“ bio ti je invitan Čirkuo, kapctan od porta, i komandanat od fortece, a gospar Frano u velati, tokalo je da pogje. obje- dovat na Lokrum. Govoru da je bio žut kako buba. Ivo. — A da zašto ga nijesu invitali? Vlaho. — Zašto? Vragovi ti ga znali! Kako sam čuo, para da su se strašili da ne dogje u crljenoj velati, perehč in questo caso tokalo je da pogje na trpezu s postijerima od broda. Ivo. — Uzmi kako Loćeš, davam mu razlog što ga dere. Nego evo ga ozgar, sveca mi! Idem ti zašto ima ne- koliko dana, da me gleda krivo. Vlaho. — Pa što ti prema? Ivo. — A da zazviždi?! . ... JAVNA ZAHVALA Svoj onoj gospodi prijateljima i znancima, koji su nam iskazali svoje saučešće prigodom smr- ti premile nam supruge, odnosno nevjeste EME GJIVANOVIĆ rogi. Gaslunger otprativši mrtve ostanke iz Gruža do vječnog po- čivališta kod Tri €&rkve, te prisustvovavši tuj za- dušnicam, budi ovim izrečena najtoplija hvala. Dubrovnik, 22 Junija 1894. Stijepo Gjivanović svekar Ane 6Gjivanović Dr. Jako Gjivanović svekrva _ suprug Ane ud. Ivanov zaova Odijela i Crevalja za gospodu, gospogje i djecu kupuje se naj- bolje vrsti i uz jeftiuu cijenu kod Weissa Ima na prodaju fotografija Dubrovnika. AA ALAKAAKALAKALALANKAS Ovih dana prispjele su nove Štrealjke za polijevanje loze ,Vermorel,“ i ,Non plus ultra“ i drugih vrsti, te se nalaze na prodaji kod NIKA PAPE u DUBROVNIKU Ko će uzeti neka se na vrijeme. pobrine. Oštećene se popravljaju kod istoga. 15390