Zaboravili su sve velike realne zasluge Stambulo- ' va na pol. polju. Ne gledaju da je on mnogo do- prinio pripojenju Istočne Rumelije, a poslije znao isto steći naklonost Sultanovu, dapače navesti ga da bude pokroviteljem bugarske crkve i škole u Macedoniji. Ne gledaju na materijalni procvat ze- mlje, na obveznice bugarskog zajma, koje su do- prle do pari na glavnim bursama, što je sve za- sluga valjane administracije Stambulova. Ne gle- daju sve to, već vide u njemu tlačitelja narodne volje, i slovenskog osjećaja, pak ga hule. Njegovo je carstvo skončano. Zločina njegovih bijaše kao kapalja u moru. More je prodrlo obale, i tud ono svekoliko odtiče : jasna poduka da djelo jednog čo- vjeka, može časom zapriječit napredovanje cijelog naroda, al ga odvratit od cilja ne može, pa makar bio taj čovjek, ko zna koliko jak. Bujica poplavi sve zapreke i zanese ih kao slamku. Tako je sa Stambulovom, a tako je bilo i biće, ufajmo sa svim drugim silnicima (pa makar strašili u crljenu ! op. slagara. * * * U Ugarskoj Wekerle se je opet podigao od svog pada. Nije baš tomu bilo velike nade, govo- rilo se je i o baštinicima; a jedan je bio došao u Peštu da čini inventar, pak se vratio puhajući u šake. Škoda, u tom inventaru bio bi našao mnoga prava, ukragjena Hrvatskoj, pak bi bio spoznao svoje djelo. Ele — mislilo se, da će nemirna ma- njina, koja namiče svoju volju Ugarskoj, uzmaći, primiriti se pred očitom zlovoljom vladara, a pro- tivštinom svih narodnostih Ugarske, proti uvagja- nju civilnog braka. Ali je bila varava nada. Ma- gjari, ili bolje ona šaka masonskih političara, ko- ji ih vode nistrmo, znali su nametnut svoju vo- lju, i zakon će bit opet podnesen velikaškoj kući s nadom uspjeha. Ako bude osnova sankcionirana, biće uvrijegjena njome najveća svetinja svih kr- šćanskih vjeroispovjesti, koje gledaju u ženidbi jedno svetotajstvo. A lažni liberalizam ponosiće se po- bjedom, koja će ulit nemir mcgju narod Ugarske, i onu domovinu, [koju oni žele ojačat, neće tom mjerom nego oslabit. Jakost dižave sastoji se u miru i zadovoljstvu državljana, a većina državlja- na Ugarske uznemiriće se i uzbunit neliberalnim zakonom, očito naperenim proti svim narodnosti- ma, fa korist same magjarske, koja je u manjini u Ugarskoj. Gospodi magjarskoj hoće se nepravde i na- silja, da mogu gospodovati nad ostalim. Skovaše silesiju zakona, koji to gospodovanje njima sankci- oniraju, a gdje ne dotjeće zakon(!) ima bajuneta, veriga i sudaca bez duše, pak i porota je tu, da bijesni Magjari mogu bijedne Slovake i Rumunje, krive što su živi. na robiju slati, Htjelo im: se još zakona o ženidbi i kršćenju, da sprovedu unifika- ciju imena i prezimena na svoju korist, u Magjar- orsagu, i zagrnuše taj zakon liberalnim plaštem. Nu nije im uspjelo prevarit svijet, jer je liberali- zam već vrlo izrabljena riječ, koja straha ne zadava. Gledaju se čini a ne riječi. Pravi liberalizam bio bi pustit svakoga neka se krsti i ženi kako ga volja. Volja ga po crkvenom obredu, gospodar je; volja ga je gragjanski, eto mu. To bi bilo pošteno i pravo! Pravo!? Zato ne znaju Magjari. Gdje su oni tu ga nema, a da se sutra nagje u Ugarskoj, vi- djeli bismo opet seoLu naroda. * * * Iz Belgije javljaju da se i tamo ministarstvo skotrljalo, usljed strikovanja liberalnih zastupnika, koji tako prepriječiše radnju komore. Zbogom da- kle klerikalni izborni red, Ali ko bi svemu svije- tu ugodio? Kako se vidi svuda je nemira, svud se mje- ša, jednom mora grubo svršit. — Nastojmo da tad bude uz nas razlog i pravda, K. Naši Dopisi. Cerro, dne 24 Aprila 1894. Gospodine Uredniče! prošlo je, nekoliko vre- mena da vam se nijesam javio iz ove daleke zem- lje; evome danas da vam nešto ispričam, što u- fam da će te uvrstit u našu milu ,Crvenu.“ Bio sam se za njekoliko vremena odalečio od tm i stoprv jučer slignuo sam natrag. Svi maši (kako no je više puta rečeno) koji se da su čitali u samozvanom ,Dubrovniku“ gdje srbadija grdi jednog našeg Hrvata nastanjena ov- dje. Ovaj gosp. bio je poručio po našoj ,C. H.“ da mu Uredništvo ,Dubrovnika“ ne šalje lista jer da on nije Srb, nego pravi Hrvat i Hrvata sin. Gospoda od Uredništva onog skladnog lista odgo- vorili mu svakim pogrdama, kakve samo mogu i- zaći iz njihovih gadnih usta, i kakve samo njihov list može iznijet na svjetlost. Istina je da je onaj gosp. iz Župe, koja je cvijet Dubrovačke okolice; ali nije došao iza brda proseći da ga u naš grad primu, kako oni. Dosta je onaj dogagjaj pok. g. Marinovića, da se znade što su Srbi. Na 18 t. m. odputovao je za Dubrovnik gosp. Ivo Acalia sa svojom časnom suprugom. Vrijedan je Hrvat i dobročinitelj svih naših, te u znak har- nog odvratka pri njegovu odlasku, svi naši i pu- no Peruanaca sa gospogjama otpratiše ga do da- ljega na konjima. Eto, mili Ivo, nigda te neću za- boravit, ne samo ja nego sve Cerro kog si osta- vio ucviljena dok nam se na zdravlje opet ova- mo _povratiš. Nazad dana poradi jedne osobe..... , 0d na- ših bilo je u zatvoru jedno vrijedno momče, ali ; će sada Sud popraviti uvrijedu. Ima nas ovdje blizu stotina Hrvata, a zapo- vijeda nam jedan švaba iz Hamburga, kao Vice- Konsul. Doista ova osoba nije vriedna nipošto da je uzvišena do takog stepena, i nijedan od nas ne može ga kao zapovjednika, niti je pristojno da nam zapovijeda jedan čovjek, koji ne poznaje na- šeg materinskog jezika. Svi naši mole, da se Vla- da pobrine zato i neka nam zapovjednikom učini jednog našeg čovjeka, a ima ih lijepi broj koji Li bilipuno vrijedni i dostojni takog časnog stepena. Našao sam u jednom dućanu gdje je jedan moj prijatelj čitao list što mu ga je napisao vele- cijenjeni gosp. Peroslav Paskijević Čikara, pristav trgovačke obrtničke Komore u Zagrebu, u kojem šalje punu torbu pozdrava svijem Hrvatima u Cerro, Ah! dragi Gospodine da vi je znat samo, kako je naše srce radosno i veselo videći da se sjećate nas u dalekom svijetu. Ja i svi naši Hrvati ovdje odvraćamo vam trostruko pozdrava i neka vas Bog poživi do duge starosti, na korist naše mile domovine Hrvatske. Na početku ov. mj. umroje u Limi General Bermudez presjednik ove Republike, a sada spra- vlja se velika buna s toga što su zbacili prvog podpresjednika a drugoga uzvisili. Mijena novca je nešto malo poboljšala, i to nam je na veliku korist. Živjeli! Do druge zgode ostajem vaš * Dubrovčanin Hrvat. S. Francisco dne 30 | 5 94. Gosp. uredniče! Latih se pera, da Vam' sa- mo dvije riječi pišem: Kad se je znalo za Hrvat- stvo u Californiji itd., a dan današnji?... ,Hrvat- ski pjevački zbor, Zvonimir,“ medju kojim smo i ja i drugi sve po izbor pjevači a iza toga , Hrvat: Dalm: Klub, Zvonimir,“ a uz to i, Hrv. glazba; Dobro stablo Hrvatsko pružilo jošte bolje grane. Što se može ljepšega promisliti od hrabre, i vjerne, mladosti hrvatske? Nema ništa na svije- tu ljepšega što kad je jedan narod vjeran svojim dužnostima a osobito domovini svojoj. Kamo sre- će da bi naša hrvatska narodnost poznavala svoje dostojanstvo ! Nebi se tako, ne, ođrekla lahkoumno svoje M e as» Izgubljena jest jednom — izgublje- na je u nepovrat. I pokajanje ulije, da, u dušu i slasti i zadovoljstva — ali pokajanje nije nevi- Ma doša: Blago narodu, koji imade staraca i pastira mudrih; a poslušnih i vjernih mladića! Inače jao, i sto puta jao! .... ali na žalost izdajicam — života nije — ter neće uteći snaž- nim mišicam desne ruke vjernih sinova hrvatske. Vjerujte mi gosp. uredniče, da Hrvatske novine sasvim malo se zauzimlju glede vjernih sinova Hrv. prava, koji se nalaze u slobodnoj Americi, a tim nam dokazuju da nemare za o- ne što su dušom i tjelom za ,pravo“ svoje hrvat- ske domovine. Već je Amerikanskim hrvatima sud- bina u jakoj desnici ruci, koja će sve sisteme mo- derne filozofije naših (tako zvanih Srba) dušmana zadesiti, koji se nečuvenom bahatošću grade soo, Al ovdje! tislaso, jesu uprav Hrvati i pripovijedaše mi |urediteljima proti hrv, pravu, uzdišući prem su oni kud i kamo mlohaviji nego li njiho«. vi prešastnici oni ipak i ne misle na svoju sla- boću! ... Umišljaju jadnici, da iznašaju tko zna kakove novosti, dok u istinu samo oponašaju i prebiru stare diple, koje su bile bačene u koprivu još u vrijeme prvog izdajice koliko vjere toliko naroda i domovine. Dosta je dalje neću! Živila Hrvatska i njezina prava! Domaće viesti, Primiče se kraju i prvo polugodište, a mnogi naši dužnici još dtežu ša pretplatom. Mi ih najljepše molimo da se sjete svoje patrijotičke dužnosti, i da što prije e račune s našom Upravom. Oni pak te su pismeno tražili račun dobiće ga ovih dana, čim se naš urednik po- vrati iz vojnika. VA ,CRVENE HRVATSKE“. Za stranku prava. — Gosp. Enrik Alfirević iz Vodica primio je od hrv. akadem. mladeži u Beču pismo, kojim mu saopćuje zaključak učinjen na posebnom društvenom sastanku. Taj zaključak glasi: ,Hrv. akadem. mladež u Beču pozdravlja ' s oduševljenjem političku izjavu sastanka u Vodi- | cam od 20 pr. mj., izjavljuje se s njom solidarnom i želi da sva Dalmaciia slijedi taj primjer.“ — Pri- - godom smrti nezaboravnog Buzolića, gosp. Kažimir Ljubić, presjednik ,Hrvatskog kluba“ u Zadru, primio je bio sažalnicu od strane ,kluba stranke prava“ u Zagrebu, na koju je opet odgovorio za- hvaljujući i primjećujući: ,Neka čuju prijatelji i neprijatelji Hrvatske, kako se ljube i štuju sinovi jedne majke, članovi jedne stranke — stranke pra- | va; prijatelji da se hrabre, neprijatelji da se pla- , še.“ — Ovaj odgovor veli Zagreb. ,Hrvatska“, o- bradovaće za cijelo srce svakog hrvata, kad uvidi kako se redovi stranke prava slažu u složnu i o- duševljenu (alangu u borbi za prava Hrvatske, Jedna Papina riječ. — Katoličko novinstvo uzimlje ovaj čas u radostan pretres Papine riječi izušćene francuzu Harmelu, biva da svećenstvo mora izit iz sakristije.. Strosmajerova slika. — Od štovanog gospo- . dina S. Kočonde iz Zagreba primili smo na dar krasnu uokvirenu sliku vladike Strosmajera, izra- gjenu od našega slavnoga slikara Vlaha Bukovca. Ova slika jest ona ista što se nalazi u zagreb. ga- leriji slika, a njezina reprodukcija odobrena je od Akademije. Poprsje je snimljeno u životnoj veliči- ni; široko 55 cm., a 68 cm, visoko, — Cijena je slici for. 15 u lijepom (10$ cm. širokom) pozlaće- nom okviru, i to na obročnu isplatu; a uz pouze- će ili za gotovo for. 13; 50; — zaista jeftino ako se uzme u obzir ovako krasna umjetnička radnja, koju toplo preporučamo svim štovateljim velikog Biskupa. i Sastanak u Spljetu. — Glasilo Spljetske općine ,Narod izvješćuje o sastanku držanu na 18 ov. mj. u Spljetu, u kome se je vijećalo o na- činu kako da se pomogne jadnoj našoj pokrajini, toliko oštećenoj vinskom klauzulom. Stvoreni su razni zaključci, koji dao Bog da budu uvaženi! Ne već ,Nurod“ nego ,Jedinstvo.“ — Ure- dništvo , Naroda“ javlja da će list drugim polu- godištem promijeniti naslov, i zvaće se , Jedinstvo.“ Novi list da će uopće slijediti tradicije ,Naroda“ u zagovaranju hrv. ideje i cjelokupnosti hrv. dr- žave, i da će ,osobito nastojati na ujedinjenje ra- da sviju patriota, koji teže k istoj svrši.“ Izjavlju- je da ,ne priznaje u zemlji drugih ,političkih“ narodnosti &o hrvatske; da neće tjerati radika- lisma u smislu vikanja, deranja, demonstracije, surovosti“ (?); da ,prama vladi biće iskren te ju baš za to, pri današnjim okolnostima, meće podu- pirati, jer da njezin politički i ekonomski pravac ne odgovara zahtjevima hrv. naroda; s istog pak razloga da će prama njoj biti pravedan, kad bude nastojala da udovolji našim pravednim zahtjevim, pMlada Hrvatska.“ — Ovako će se zvati nova smotra za politiku i knjigu, koju kani prvim srpnja izdavati u Zagrebu vrli hrvat gosp. Dinko Politeo. — Samo ime Urednika preporuča ovaj list, koji će izlaziti svakog mjeseca na 5 araka u če- tvrtini. Cijena 5 for. na godinu. Sprovod pok. Don Stjepana. Busolića, pjesni«: ka i narodn. zastupnika, ispao je sjajno u Vaskolik pak hrv, mutan nr? dr A