BV DEASA STRA SRANJE TENA AC SENNA DRA DANS ENA Pozivljemo p. n. gg. predbrojnike, da se požure sa isplatom, jer smo već uljegli u drugo polugodište. Ona gospoda predbrojni- ci koja nam više duguju, primiće ovih da- na posebni pismeni poziv. Domaće viesti Ovaj broj izlazi radi nekih tehničkih zapri- jeka dva dana kasnije. Ostali će slijediti u redu. Povratio se je naš urednik s vojničkih vježba i preuzeo opet sve uredničke poslove. Filoksera. — Službeno je konstatirana filok- sera na Silbi, Olibu, Novalji i Časkoj na otoku Pagu. Sada dolazi druga vijest da se službeno kon- statiralo da je tamo filoksera zarazila ima već 6 godina dana. Šest je godina dakle da se je filok- sera uvukla u Dalmaciju, a mi smo to tek sada obaznali. Kolike li štete i.... sramote! A koje tomu kriv? Bilo bi ludo da bismo mi tražili od prosta i neuka seljaka, da on istražuje svoje vi- nograde i da prijavi ako je našao trsne uši koja je tako malena, da se gotovo prostim okom i ne vidi. Ali vlada ima svoje strukovnjake i ona je bila dužna malo bolje pričuvati granicu dalmati- nsku, tim više što je u neposrednoj blizini onih okuženih otoka Istra, gdje filoksera odavna hara. Kako se vidi kroz ove šest godina što je filokse- rau Dalmaciji ona nije mnogo napredovala. Ali da se već nazad šest godina znalo da je imamo, mo- glo se je do danas mnogo uraditi. Mi bismo na pr. mogli danas imati nekoliko hiljada mladih a- merikanskih loza, dosta jakih i tlu prirogjenih, dočim sad ćemo ih tek početi uzgajati. Čitamo o raznim povjerenstvima koji se sa- da uz dobre nagrade šetaju po Dalmaciji. Tu ima doisto vrlo vrijednih strukovnjaka, megju koje mo- žemo punim pravom ubrojiti i novoimenovanog mladog učitelja Lovrića i druge. Ali tamo nalazi- mo ikojekakvih savjetnika i diugih ličnosti koji se u poljodjelstvo i u filokseru razvmiju koliko i mi u kinesku gramatiku. Bolje bi bilo da ovaki stru- kovnjaci izoštanu doma, a da se za one debele svotice njihovih putnih trošaka posadi ili posije američka loza. Danas i onako službeno konstati- ranje malo vrijedi. Je li filoksera tu, mi je ne mo- žemo povjerenstvima ni uništiti ni ograditi. Neka učitelji poučaju narod strukovni o gojenju, navr- ćanju itd. strane loze, neka vlada uredi rasadni- ke, a neka savjetnici — ostanu lijepo doma. Sramota je nadalje da vlada nije našla sho- dno da u filokserični odbor imenuje ma da bi je- dnoga usposobljenog vinogradara iz Dalmacije. To joj je već bio predbacio i ,Narodni List“, ali se »Smotra“ svom silom na nj oborila tumačeć krivo zakone. Zakon kaže da u povjerenstvu imaju spa- dati 3 strukovnjaka, i ona broji kao strukovnjake izučene gospodare, dočim u ovom slučaju kao strukovnjaci razumijevaju se jedino vinogradari. Vinogradara nema nijednoga. Bio je jedini Antu- nović, ali više nije ni on. U ostalom ostavljamo »Nar. Listu“ da on opširnije odgovori ,Smotri“, a mi ćemo drugi put ,Smotri“ poručiti još je- dnu gorku istinu. Hrv. biskupi u Budimpešti. — Za zadnje crkv. pol. rasprave o gornjoj kući, došli su na glasova- nje i biskupi iz Hrvatske, naime zagrebački nad- biskup i biskup djakovački preuzv. Strossmayer, da glasuju protiv osnovi. Ovo je djakovačkom ve- likanu prvi put nakon mnogo godina, da ulazi u sabor, pak još u tugji, gdje za njega, po njegovu i našem uvjerenju, nema mjesta. Što je ipak ova iznimka počinjena, to se nema, kažu, nikomu dru- gomu pripisati nego vrućoj želji pape, koji da je molio hrvatske biskupe, neka i oni pogju u veli- kašku kuću, da po mogućnosti osujete protu-kato- ličku vladinu zak. osnovu. Ustoličenje Zagrebačkog nadbiskupa. — U- stoličenje presvj. Dr. Posilovića slijediće u Za- grebu na 8 ov, mj, Odlikovan Hrvat, — Čitamo u bečkim no- vinama, :da je tamo ovih dana bio svečanim nači- nom odlikovan Hrvat stražmeštar A. Sabljić, koji je nedavno spasio jednu djevojku iz valova Du- predan je junačkom stražmeštru od brigadira srebr- | lo naroda na slavlje. Oko podne završila je služ- ni krst s krunom za zasluge, što mu ga je udie- lilo Njeg. Veličanstvo. Sabljić služi u bosansko- hercegovačkom bataljunu. Khuenova zvijezda. — Kako pišu iz Zagreba položaj grofa Khuena veoma je uzdrman. Magjari nemadu više u njega onoliko povjerenja kao prije, osobito otkad je htio da zbaci njihova obljubljeno- ga Wekerla i da zasjedne na njegovo mjesto. Grof Khuen se i Wekerlu samom veoma zamjerio, kad ba božija. U večer grad bio je krasno rasvijetljen. Dvi- je glazbe svirahu pred biskupovom palačom. Vri- jeme tiho i vedro dopusti da rasvijeta ispane u potpunom redu. Placa dubrovačka bila se napuni- la otmena općinstva, a onako rasvijetljena, priči- njala se više kakovim gospodskim salonom nego li javnom ulicom. Presvijetli, praćen od načelnika | i svog klera, šetao se izmegju svoga naroda dive- | ći se onom magičnom prizoru. što mu ga spravi se bio zaletio i kralju obećao da će izvesti nješto ! ljubav i veselje puka. Kasno u veče svrši ova li- za što je sam Wekerle držao kao nemoguće. Po- slije svoga poraza povratio se ban, istina, mirno u Zagreb, al je magjarskom premieru postao vrlo / sumljiv, jer se osvjedočio da mu tako rekuć o | glavi radi. Ovo je smisao svijeh dopisa o banu, / koji ovih dana stižu iz Zagreba. Magjari bi sad rada uzeli novoga čovjeka, kad bi ga našli. Gradska Kronika. Ustoličenje našega Biskupa. — Svečano ustoličenje presvj. Dr. Josipa Marčelića, koje je slijedilo u nedjelju 24 tek. ispalo je baš onako kako smo željeli pak se i nadali. Potomci starih dubrovčana u ovoj zgodi pokazaše, da oni znadu javno izkazati svoje tovanje onima koji ga za- služuju i slobodno ispovjedati čuvstva svoje vjere, koja ih je izobrazila, te glasovitim i srećnim učinila. Svečanost je započela jutrom u 8 sati, kad se iz stolne crkve sve svećenstvo skupa krene k crkvi sv. Andrije na Pilama, otkle po starom 0- bičaju svaki novoimenovani biskup ulazi u stolnu crkvu. Kad se rasporedila procesija, biskup se upu- ti da svečano uljeze u grad. Pred njim stupaše povorka od 12 djevojčica, krasno u bijelu odjeve- nih, koje posipahu ispred Biskupa cvijeće. Raspo- red procesije ne služi da ga opišujemo, jer smo ga već javili u prošlome broju našega lista. Ali nam je dužnost posvjedočiti, da se je malo kad vidjelo u dubrovačkom puku toliko veselje, toliko oduševljenje, kao u ovoj zgodi i toliko natjecanje čeljadi kako će bolje izkazati časti štovanje pra- ma novome Pastijeru. Njegov ulazak s Pila u grad bi pravi triumf. Ona veličanstvena impozantna po- java, kad je med narodom stupao krotko i ganute, pognute glave i blagosivajuć, svakoga je začarala. Placa posuta cvijećem vidjela se okićena zastava- ma raznovrsne boje, prozori se uresiše sagovima i mnogobrojnim gospodskim svijetom, koji se na- tiskao da što bolje uživa svoju i biskupovu slavu. Svakovrsni prigodni sastavci čitali su se po zido- vima. Tome krasnome prizoru nadodajmo divno ljetno vrijeme, sviranje dvijuh glazba, tutnjavu zvona, pjevanje crkovnih pjesama i sam žamor sakupljena naroda, pak zasvjedočimo, da smo i- zim Gundulićeve svečanosti — malo igda u Du- brovniku vidjeli i čuli što slična. Ako se nijesu čule, može se ipak reći da su se vidjele upisane na čelu prisutnika one znamenite riječi natpisa te se vidio u ovoj prigodi vrh velikih vrata stol- ne crkve: ,Blagosovljen koji dolazi u ime Gos- podinovo.“ Kad Biskup stupi u svoju stolnu crkvu pje- vači zaore Te Deum a zatim su pročitani odno- sni spisi niegova imenovanja za dubrovačkog bis- kupa. Prečasni vikar kanonik dn. Stijepo Bazdan upravi Biskupu u hrvatskomu jeziku krasni govor, kojim mu istakne odanost svoju i cijeloga pučan- stva. Presvijetli biskup odvrati mu istim jezikom, te se u sočnom ovom govoru, izrečenu muževnim lijepim glasom koji se je svakoga dojmio svrne i na Stari Dubrovnik i na negdašnje glasovite du- brovačke svećenike, koji se odlikovahu zbog svoje sve- tosti i znanosti i preporuči svomu novomu stadu, da bude poći stazom svojijeh starijeh. Nakon to- ga počne pontifikalna misa, koja je ispjevana pod upravom prof. Marcocehie. Misa je glasovitog Ric- ci, Ne znamo koga više da pohvalimo ili upravi- telja ili pjevače. Možemo kazat, da u dubrovačkim crkvama mi nijemo čuli mise onako vrsno ispje- vane. Nakon evangjelja biskup pročita svoju kra- snu pastirnicu nagomilanome narodu, koga i ona- ko prostrana crkva nije mogla više uzdržati. Tre- ba da nadodamo kako je ovoj svečanosti uz gra- gjanstvo prisustvovala cijela dubrovačka okolica, nava, Pred čitavom vojskom u paradu obučenom | dapače cijela biskupija, jer je ćak a Korčule dg+ jepa svečanost. Budućnost će dokazati, da li su baš svi is- kazi vijernosti, časti i odanosti naprama biskupu bili iskreni. Sa naše strane nema dvojbe, jer ko- ga smo željno čekali, toga smo evo veselo i srda- čno dočekali. Biskup je list naše gore; nama su poznate njegove vrline uma i srca, pak smo pot- puno zadovoljni. Teška je njegova zadaća, ali vje- rujemo što mu proricaše jedan sonet prilijepljen po zidovima Dubrovnika, da mu naime pomoći neće nestat s neba; jer ko vjeru, ko svoj narod ljubi, nikad milost u Boga ne gubi. Lične vijesti. — Danas će biti u Gružu na prolasku put Kotora novoimenovani biskup i ad- ministrator bokeške biskupije presvj. Frano Uc- cellini. Naš biskup poći će s njime do u Kotor, da ga uvede u posjed, a onda će se obojica po- vratiti i to presvj. Marčelić u Dubrovnik, a presvi. Uceellini u Zadar. f Vice Cvojetanić. — U ponedjeljak u jutro nakon kratke bolesti iznenada preminu gosp. Vice Cvjetanić, vinotržac i posjednik u Dubrovniku u 56. godini života. Vijest o njegovoj smrti, koja se brzo raznijela po gradu, svakoga je iz srca ražalo- stila, jer je pokojni Vice bio osoba opće štovana i uvažena, tako da se je o njemu moglo reći, da nije imao neprijatelja. To su Dubrovčani dokazali pri njegovu sprovodu, koji je slijedio sutri dan. uz veliko učestvovanje gragjanstva svijeh stranaka. Pokojnik je bio iskreni i vijerni pristaša naše stran- ke i dobar rodoljub. Laka mu bila erna zemljica ! Imenovanje. — Nj. Carsko Veličanstvo Sul- tan premilostivo se udostojao imenovati gosp. Antuna Persich Effendi kancelarom generalnog konsulata u Dubrovniku. Našemu prijatelju i sugragjaninu srdačna čestitanja! Teatar. — Čujemo da se jedno društvo, što sada prestavlja u Trstu ponudilo da će doći ov- dje, da prestavi za 5 večeri ,Il barbiere di Sivi- glia.“ Ne znamo hoće li se primiti radi veli- ke vrućine. $ Odlazak domobranaca. — U utornik, srijedu i četvrtak bijahu otpušeni oni domobranci, koji su bili došli na proljetne vježbe. Naša slavna općina bila je upotrebila priliku, da nekijem našijem gra- gjanima Hrvatima, kojijem kao civilistima nije mo- gla ništa, naškodi kao vojnicima. U to ime kad su jedne večeri pjevali pjesme, policija ih je sta- la izazivati i općina ih je tako strahovito denun- cirala, da je bilo naregjeno sa strane vojničke 0- blasti, da se protiva njih povede dišiplinarna istra- ga, koja je mogla potrajati i koji mjesec. A od svega toga što se izleglo? Kad je istina sebi pro- krčila put, ovi domobranci bijahu dan ka$nje dru- gih pušteni svojim kućama i tako je slavna grad- ska policija promašila svoj cilj. Izazove li nas ona kroz svoje prljavo glasilo, mi: ćemo joj doka- zati, da je ona denuncija proti landwerašima bila samo politička osveta, jer su se sami njeki redari u tom smislu pred svjedocima izrazvali. Dvadesetgodišnjica. — U petak je ,Dubro- vačko Radničko Društvo“ svečano proslavilo dva- desetgodišnjicu svoga opstanka. U tu svrhu po podne otišli su članovi s muzikom i barjakom u G su zaj večerali, i u veće . rok e zajedno li, se povra Njemački !? — Prigodom Biskupova ustoli- čenja došla naredba ab alto da se odluka Ćesar» skog imenovanja ima čitat « crkvi w tri jezika: njemački, ,srpsko“-hrvatski i talijanski. Tako -da. kle imadosmo krasnu prigodu da se za prvi divimo ljepotama njemačkoga jezika u € vidimo da se čini ono što se prijašnjim ne bi bilo ni snjelo! jo JIMA