List izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za Dubrovnik; na cijelu Bosnu i Hercegovinu: na cije- | šalju se Uredništvu. Za oglase, zahvale i ost. p godinu fior. 4, na po godine fior. 2; Za Austro-Ugarsku, lu godinu. fior. 4:80, na ;po godine fior. 2: 25; za inozemstvo fior. 4 i poštarski troškovi. Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da | tiskaju po pogodbi. e predbrojen i za došasto polugodište. mmm ————————————m—————— = Otvoramo pretpiatu ni drugo polugodište. Naš rad i postiguuti uspjesi najbolje nas preporučuju, a do rodoljuba Hrvata je, da nas predbrojbom i tačnom pretplatom IE pre. To nam je jedina potpora, naprama ko- joj mi se obvezujemo i nadalje savjesuo vrši- ti dužnost svoju. Cijena listu naznačena je pod naslovom. Resultati jednog važnog izbora. U subotu obavili su se parcijalni izbori za trgovačku-obrtničku komoru Dubrovnika i Kotora. Lako da širemu općinstvu izbjegne važnost ovog čina, tim više što mnogi nijesu ni dobro u- pućeni u ove izbore, te ne znaju 0 čem se radi. Zato ćemo se danas malo na njima zaustaviti, a kome je prijedmet poznat, slobodno mu je da pre- skoči članak. Trgovačko-Obrtnička Komora Dubrovnika i Kotora sastoji iz dva kotara: dubrovačkog i ko- torskog. Kotorskom kotaru pripada Boka, dubro- vačkom politički kotari Dubrovnik i Korčula. Ova komora zastupa dakle cijelu južnu Dalmaciju: od Neretve do Spiča. Evo zašto je njezin izbor vrlo važan. Važan je nadalje i zato, što ova komora bi- ra jednoga zastupnika u pokrajinski sabor, Ona kao i druge sastoji iz tri otsjeka: tr- govačkog, obrtničkog i pomorskog. Svaki kotar bira predstavnike svojih otsjeka napose. Ukupnih predstavnika svijeh otsjeka ima 22, sa rokom od 6 godina, ali tako da se svake tri godine bira polovina. Od ove polovine spada na Dubrovnik (po- litički kotar Dubrovnik-Korčula) 6, na Boku 5 članova. Trgovačkom otsjeku spadaju svi birači koji se bave trgovinom, obrtničkom oni te vrše jedan obrt ili ine znanstvene i tehničke rabote, pomor- skom otsjeku pripadaju napokon vlasnici i gradi- telji brodova, kapetani itd. Birači dakle mogu bi- ti svi gragjani austrijski pripadajući ovom komor- skom području, koji vrše jedan od gore navedenih poslova i plaćaju najmanje godišnje 3 fior. čiste obrtarine bez prireza. Dubrovačko-Kotorska komora bila je njekad citadella autonomaša. Općina ie bila već davno pala u narodne ruke, ali komora svejedno bijaše u talijanskim rukama, te ni zajednica sa hrišćani- ma nije mogla:da im je istegne. U posljednje do- ba bijaše sreća promjenjiva sve do g. 1889, kad je ova komora izabrala za svoga zastupnika, Srbi- na-omladinca Dr. Toni Puljezi! Onda su Srbi bili na vrhuncu svoje ,moći.“ (dod. 1891 obavili su se parcijalni izbori za komoru. Hrvatska stranka, koju su prošli porazi u gradu bili naučili pameti, zadalmuta sad novim svježim dahom čistoga hrvatstva, prikazala se na izbore sama protiv koaliranih pvotivnika..1 mi smo : izvojštili: sjajnu pobjedu. Od: 11. članova naša: je stranka dobila ih je 8 po glasovanju, & 1 pomoću njeke srpske pogreške. Komora dospije tako u hr- vatske ruke. Politički ššarenjaci 'svijeh mogućijeh — boja. buđu zbačeni, i presjeđnikom njenim izabran "prvak naše stranke (g08p. Vlaho vit, DeGiulli, | ak iQdionda progjoše 3 igodine rada i Borbe, = bre polovini komore sukao je rok i ontmadno Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku a dopisi laća se 10 novč. po retku, 4 oglasi koji se više puta | Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava. kako rekosmo, bijahu izbori. Srbo-talijanaši napri- ješe sve svoje sile da dobave što više glasova. Na to ih je i obraz silio, jer iza one poštene ,pobjede“ u gradskim izborima nije smio da slijedi jedan fiasco, koji bi najbolje dokazao njihov broj i nji- hovu golotinju. Da se to ne dogodi, radili su što su više mogli ; u čisto hrvatska mjesta po Pelješcu i drugdje pisali su i prosjačili glasove i ne samo prosjačili nego su, gđje molbe pomogle nijesu, po- kušali i onim njekim moralnim srestvima, s kojih su u narodu toliko na glas došli. Osobito su se u Boki odlikovali. Uspjeh svega toža označiće nam.najbolje cifre. U Dubrovačkom kotaru u trgovačkom otsje- ku naša stranka nosila je gg. Mata Gjika i Marka Mitrovića, trgovce, koji bijahu izabrani sa 213 glasova. Srbo - talijanaški kandidati zadobiše ih samo 45. U obrtničkom otsjeku -Hrvati gg. Luka An- geli i Jako Bino prodrli su sa 154 glasa. Proti- vnici jedva su dobili 49 glasova. Još je veća razlika u pomorskom otsjeku i- stog kotara. Tamo su gg. Mato Krile i Antun U- cović dobili 70 glasova, od kojih 3 glasa na g Krilu nijesu bila priimijena, jer mu je ime bilo po- grešno napisano, dočim protivnici nijesu uspjeli da nagju nego cigla 2 (dva) glasa i to ona svojijeh kandidata. Ako uzmemo u obzir da i od ta 2 glasa samo je jedan srpski, onda ne možemo a da ne pri- znamo pravo naše braće na ovo srpsko more i srpsko primorje, o kom ,Srpski Glas“ toliko buda- li. Ono je zaista njihovo. Izbrojimo sada sve glasove predane za Du- brovački kotar, te ćemo naći da su Srbi i Talija- naši imali ukupno 96, a Hrvati 437, dakle goto- vo 5 (pet) puta više nego udruženi im protivnici skupa. Spomenimo se još da su to glasovi neod- visnih ljudi, ljudi koji većinom pripadaju boljoj klasi srednjeg stališa, pak zaključujino. U Boki nijesmo mogli doći do ovakovih re- sultata, jer su tamo dvije trećine pućanstva srpsko- pravoslavne vjere. Ali ipak naprama 186 glasova što su ih protivnici imali u trgovačkom i u obrtni- čkom otsjeku, mi smo mogli suprostaviti našijeh 81, dok smo u pomorskom otsjeku i u Boki — uza sve srpsko naprezanje — sjajno pobijedili sa 2 glasa većine, jer su naši imali 7 a njihovi samo 5 gla- sova. Tako smo u Boki od 5 članova dobili 2, a u Dubrovačkom okružju svijeh 6. Ukupno dakle za ove izbore od Neretve do Spiča, za ove izbore u srpskoj južnoj Dalmaciji, za koju pametni kažu da se zvaše Crvenom Hr- vatskom, bijaše predano 812 valjanih glasova. Od ovih Srbi i Talijanaši dobiše 287, & Hrvati 525, to jest dva puta više nego oba naša neprijatelja. Od naših predloženika izabrano je 8, a od njiho- vih samo 3. Zar ovo nije pobjeda ? Zar ovo ne znači na- predak hrvatske misli # Ovi izbori ne ostavljaju za sobom buke, jer su se obavili pismeno, uz to zakonito i mirno. Prošli su mirno, ali su zasvjedočili veliku silu hr- vatske ideje koja: plati oyilje na jugu. Oni su začepili usta našijem protivnicima i dokazali, da je sav narod u ovim stranama — osvem ono vj rom posrbljenih hrišćana — čisto hrvatski. Oni 'osobito u Dubrovačkom izbornom kotaru, gdje dunali 0-puta više glasova, polasali svemu da amo tijeh Srba nema i da se sve naše srpstvo, koje ne prolazi zidine Dubrovnika, sastoji iz ne- koliko usijanih glava, punih vjetra i prkosa, koji sami ne znadu što hoće. Ali ni gornji broj nije njihov, jer odbijmo glasove korčulanskih, dubro- vačkih i bokeških talijanaša, (koje su Srbi lukavo prevarili, jer im nijesu dali niti jedno sigurno mje- sto) i onda tek divimo se velikoj srpskoj sili u ra- zvikanoj srpskoj Boci i srpskom Dubrovniku. === Vrlika. Danas je hrvatski pogled uprt na Vrliku. O- na je, kako se kaže, na dnevnom redu. _ Na 5 ov. mj. otvorila se u Vrlici hrvatska čitaonica. Tom prilikom bilo je tamo mnogo sla- ve i veselja; došlo je gostiju iz Spljeta, Knina, Drniša, Zadra itd., došlo je naroda iz raznih kra- jeva, tako da je više izgledalo da se otkriva ka- kav spomenik, nego da se stvara jedna od onih čitaonica, kojih u nas toliko imade. Jer se u Vrlici nije samo otvorila čitaona hrvatska. Narod vrlički uhvatio je onu prigodu, da javno izrazi svoj toliko vremena pritajeni osje- ćaj. Vrlićani su se tu prvi put zakleli, d& stupaju u borbu kao Mhwvati zajedno. sa ostalom braćom. Otvorila se je čitaonica i navijestila se onoj kra- jini nova era, era borbe za hrvatsku narodnost za hrvatsko državno pravo. Begenišemo! Živjeli Vrličani! Mi smo do sada nekoliko puta ukorili bra- ću iz Gornje Dalmacije. Tamo se spavalo i pu- štalo narodnim dušmanima, da rade što ih je vo- lja. U Gornjoj je Dalmaciji narod pravoslavne i katoličke vjere, pomiješan. Na mjestima je vicina" pravoslavnih, a na mjestima opet katolika. Prosti narod i jedne i druge ruke u naobrazbi,dosta za- ostaje za našim seljakom, ali što se narodnosti tiče, življe osjeća kome pripada. Dok će naš čo- vjek obično reći da govori naški, Bukovčanin, Kni- njanin itd., ne kaže inače nego hrvatski. Hrvatski govori koliko katolik, toliko pravoslavni. Pa ipak je kako rekosmo dušmanima našeg imena uspjelo, da iz ove krajine učine najjaču protu-hrvatsku tvrgju u Dalmaciji, Ima 15 godina, da sjeverna Dalmacija bira za zastupnike najfanatičnije ne- prijatelje hrvatstva ! A kako to? Pomoću vjere. . Kalugjeri koji su svoje gnijezdo savili na Kr- ki i Zrmanji i pravoslavni popovi rastrkani tamo amo vjerom su narod gonili protiv. svoje braće. O- ni su činili, da oni jadni i slijepi seljaci, koji sa- mi kažu da su Hrvati i hrvatski da zbore, budu bez svog znanja najljući dindušmani toga svoga imena. — - Ali to je još ništa. U nekim krajevima ovi novoskovani Srbi umjeli su sobom zavesti i naši- jeh ljudi, bez kojih se no bi nikako uzdržali na vlasti. "Tako se dogodilo da je taimo hrvatska :svi- jest spavala tvrdi sanak. > \ ošilod : + Megju ove krajeve spadaju Obrovac i Vrlika, U Vrlici pašuje Kulišić općinski načelnik i ujedno narodni zastupnik, čovjek lukav, / ljubezan i sladak kao med. Njegov otac bio žestoki prista- ša hrvatskoga prava i uvodio amo bana Jelačića, a podmladak se izvrgnuo u srpsko-pravoslavnog Srbina. Ima godina da on upravlja sudbinom Vr- a | like, skoja fi Grbina odlučivala da pošalju: mita