- SVANE ge «vek kaon. Narod bijedan najpostojanije se bori za“svoja prava, dočim sit malo mari. U oči fran- + cuske revolucije, žene, koje su išle u Versalj, bi- Ž v e adne; a ko gladniji od Iraca, pa ko?pre- ti od njih ? Rekao sam, da sit malo mari za : sit gladnu ne vjeruje. To mi tumači zašto vi mislite, dok nam poručujete da zaniječemo svo- ju krv, da vam je slobodno mahnitati za Legom. Siti ste i vi nasljednici mletačkih lihvara, i ti ra- znarogjena birokracijo, užireni ste žuljevima na- roda. A siti ste.i vi ispiratori srpskih listova; vas se prijeteća pogibelj ne tiče. Samo da vam ne prisije! K. Naši Dopisi. Iz grada, 18 Jula. (,Dalmatove“ nesmotrenosti). — U jednom od zadnjih brojeva ,Dalmate,“ bićete opazili, pri- jeti nam se, da će se napustiti svaka opreznost, svaka suzdržljivost, te da će se na javnost iznije- ti sve što može bit na štetu kojegagod javnoga činovnika. ,Glavu za glavu, zub za zub,“ prijeti nam časni Kajin. — Mi nemamo ništa protiv to- ga da on kontrolira ponašanje činovnika naše stranke, dapače pozivljemo ga meka prati njihov rad; neka ga iznosi na javnost, ali uvijek u gra- nicama istine. Ali kad on, u pomanjkanju dobrijeh razloga i bez ikakva uzroka, ne zna drugo nego izmišljati činjenice, koje poslje začinja niskom de- nuncijom vapeć sad vlast A. protiv činovnika B., sad vlast C. protiv profesura D., sad ravnatelj- stvo X. protiv učenika Y., to gadno ponašanje zaslužuje s naše strane ozbiljnu reakciju, ne sa izmišljenim već r&alnim faktima, koje možemo u- vijek dokazati. Zaludu ćemo s ovakom čeljadi po- stupati u rukavicama Treba dagjoj. odgovorimo istim samo istinskim oružjem. pak, koji se toliko brine za“ opće dobro: da. stvari idu. u re-. du, prišapnućemo za danas ovo: Zašto ne. pozivlje. u pomoć Kasije ne Ravnateljstvo, da nadgleda. čeniči-ne pohagjaju Gabinet i neka dapače ne : jeluju. monstre-plesu, što ga je isto društvo a | bea va prošloga marta? Zašto ne potiče na pa- _< žnju poštarsku oblast poviše zadnjih sablažni koji su se zbili u mjesnom poštanskom tredu, i 0 na kojim još vas grad govori? Zašto, mješte da do- bro savjetuje onog mladička koji se misli posvetiti poštarskom zvanju, on ga draži i služi se s njim da k stolu glasovite izborne komisije šalje svo- je glasovite biljete, ,macellate! macellate!“ te mu uz to još nalaže da razdijeljiva cedulje? O svim ovim i o stotinu drugih okolnosti mi do sad nije- smo nikad govorili, jer denunciju ostavljamo kao sramotni monopol ,Dalmatova“ dopisnika. Ama od sad unaprijed otvorićemo i mi njeku rubriku ad hoc, uvjeravajuć. , Dalmatova“ dopisnika, da on svojom pisanijom "čini svojim ljudima vrlo hr- gjavu uslugu, pošto kukavnoj njegovoj denunciji, smi ćemo suprostaviti fakte. Mešeto. Iz grada, 19 Jula. Čitajući gadne denuncije ,,Dalmate“, o ko- jim Vam pišem u jučerašnjem mom pismu, bijah za čas zaboravio, da ,Dalmata“ nije sam, već da ovdje megju nama ima dostojna druga, u svomu kolegi i političkom savezniku ,Dubrovniku“. Ovaj se s ,Dalmatom“ upravo natječe u podvalama i denuncijanstvu. Te denuncije ne peri on protiv lju- dima kojim ne može naškoditi već baš na one, kojim bi ove mogle materijalno nauditi i njih u- propastiti. Tako me prijatelj upozorio, da u pro- a broju ima jedan dopis protiv jednog straž- čovjeka vojnika iz Trebinja, koji je tako So vljen, da ga, ako je moguće, upropasti. 'To me je ponukalo, da se za stvar ispitam najvećom po- mnjom, te ću je ovdje u potpunoj istini iznijeti, upozorujuć uz to vojničku vlast da će se kadgod grubg nasamariti, bude vjerovati njekim de- ie koji bijahu prisiljeni da se radi kruha bace na kojekakvo piskaranje. »Dubrovnik“ piše da je na 7 ov. mjeseca stražmeštar g. Andro Horvat od 16 pukovnije u E luta sa kia stražmeštrom mjesne obli; i RNA mjesnijeh tamnica g. J. Medu- nost i pravoslavna vjeru“ i ko zfia došta bi još bi- lo došlo, da_ nije reagirao ,naš vrli radnik Vice Balcani.“ Pomislite malo naivne laži! Čovjek do- lazi u dućan Srbina i hrišćanina Lončara da se napije čašu vina i stane mu vrijegjat srpstvo i vjeru! To ne bi nikakav ludov učinio, kao što ne bi taku bedastoću niko drugi mogao napisati ne- go ljudi oko ,Dubrovnika.“ Ali ipak ,Dubrovnik“ na temelju ove gluposti nema srama, da zazove u pomoć sve vojničke oblasti, neka za Boga oštro kazne stražmeštra Horvata ! Mi smo se zato pomnjivo ispitali i evo isti-. ne. Istina je, onaj dan došli su u dućan Lončara gore imenovana dva stražmeštra i g. Medunić. Kad su stupili u dućan, momak Lončarev (Srbin i hrišćanin) pozdravi ih sa: dobar veče naši Hrvati! Stražmeštar Horvat mu na to od prilike odgovo- i: ,Sjegurno da smo Hrvati. *) Ja sam rodom iz Hrvatske, & i zovem se MHorrat, pa kako ne bi bio Hrvat.“ Na to skoči crevljar Balcani, koji je u kutu sjedio i s kojim nije niko govorio i počne ružiti Hrvate, da kakvi Hrvati, da otkad su izgu- bili komunu Hrvati su to i to, da ih više nema itd. Rečeni stražmeštar mu je na to odgovorio dvije, tri oštre i imao je pravo, jer ovo društvo niti je s njim govorilo, niti se u nj uprtilo. Ovako stvar stoji. Znatiželjni smo da li će vojnička vlast zbilja uzeti u zbilju podvale ,Du- brovnikovih“ piskarala, u kom slučaju mi bi se još navratili na ovaj i na njeke druge prijedme- te iste vrsti. Mi se sramimo za Dubrovnik. Ovi hajdučki lažni“ napadači tugjeg položaja i tugje budućnosti preteći će talijansku Mafiju. Rešeto. *) Neka nam denuncijanat dagje ratni članak, po kome je vojničku zabranjeno kazati vje je narodnosti. Ur. U sirajćva, 10 jala. %)a Hajru", nasi men jenfeun' nas t. j. Najbolji je onaj, koji svijetu kri, Čijenjeni gospodine uredniče ! dozvo malo «prostora u Vašem velezaslužnom venoj Hrvatskoj“ za slijedeće riječi. Odavna se velika potreba opažala, da:se k ja studija o Islamu napiše u našem jeziku, te se krivi pojmovi o Islamu, koji se nalaze osobito megju Nijemcima i Magjarima razbistre i poprave, ali kako sve, tako i to čekalo je zgode. Kako su se ti krivi pojmevi poredili megju spomenutim ljudima, nešto su navedeni u , Islamu i Kulen“, a pošto se poki sami 2 sebe mogu sa- o e GO mi nije namjera ih NU Osvade i napadaji na Islam negdje su rasle, a negdje spadale, dok napokon i u onu kukavnu Srbiju ne dospiješe, te i Srbi, i to oni koji nika- ko ne poznaju Islama, usudiće se grdno obarati i udarati na naše svetinje. Izmed njih je najbezo- braznije napao, kako je već poznato, prof. Milan Nedjelković u ljetopisu ,Matice Srbske“, Spomenuh da ne poznaju Islama, jer im se to iz samih djela očito i bistro vidi, dok govore, da Islam i kultura ne mogu zajedno. Istina da ne može sa onakom nemoralnom, koja je poplavila Srbiju. Dakle za što napada gosp. Nedjeljković, te se skoro srami pred svijetom, kad ne zna. Odgo- vor u ,lslamu i kulturi“, Dakle kad se pak i Nedjeljkovići usugjuju napadati Islam, druge ne osta osim odgovoriti. Ko će odgovoriti? Naravno naša Ulema. Ali na žalost veći dio naše Uleme nije sposoban da u svom narodnom jeziku posebnom knjigom osva- de i napadaje odbije, te koliko god joj je to na srcu lebdilo zbog spomenute zapreke, čekala je Ulema za to časa a počela o tom brinuti se i ra- diti, t. j. da bar odgovori na arapskom ili turskom jeziku, jer joj je time lakše, Nu, povrh toga po- javi se hercegovački soko, koji se takogjer ima ubrojiti megju one, koji su dobro proučili svoju vjeru u svakom pogledu, te juuačkim perom u ,I- slamu i kulturi“ odbi one bezobrazne napadaje na Islam i donekle podade razbristoću pojmova, koji skoro u svem zapadnom svijetu krivo vladaju o Islamu. LT Lončara i tu stao [| — rogom 'vrijegjati srpsku narod« | +) Ovaj dopis primimo qd prijatelja mubamedaoac%. Ut, Taj soko je Osman Nuri eff. Hadžić. Njego- vu sposobnost i nadarenost ne ide mene da spo- minjem, s toga ću samo neka nam dozvoli — mla- deži — da mu ovako javno s bratskim selamom srdačno i oduševljeno čestitamo na onoj zlata vri- jednoj ,Islam i kulturi“, kojom je onako vješto, junački i pravilno odbiti znao besposlice Srbe M. Nedjeljkovića. Živio! sokolu Hercegovački! uzore naš i naša — mladenačka — diko, jer si u istom gnijezdu odgojen gdje i mi, koji Te želimo slije- diti, pa slava Ti! Ono na kraju, u zaključku svoje zlatne knji- ge, što si upravio na nas, braću muhamedance u Bosni i Hercegovini i srcem i dušom čujemo i u srce kao alem kamen usagjujemo i stavljamo, te će mo iz svih sila nastojati za onim se Vašim bratskim savjetima povesti, a i druge gledati u- putiti, jer kako velite nami j& spas u nauci..... Džealellahu sajehu meškura ! U ime nekoliko svojih drugova: Hafiz-i - Sezać. Sarajevo, 13 Jula. Cijenjeni gospodine Uredniče! Ne uzimam pera od obijesti, već me je sil- no potresao novi glas o trci u Butmiru! kod Ili- dže, koja je utanačena na 15 jula. Pisati bi bilo suvišno, kakav je bio program o toj trci, jer ga skoro već svak zna, kao što će se saznati i za preinaku. U 27. broju Bošnjaka“ stoji uvodni članak »Irka kod Ilidže,“ koji sadržaje novi program. Što bih duljio i kazivao? Bosansko-hercego- vački su konji izvagjeni iz svih prvih šest trka; a mjesto seljačke uvedena je ,Velika narodna trka“ u daljini 4800 m. Tomu se navodi, da nijesu na- ši ljudi vješti jokejskoj trci, pa da bi mogli pro- uzrokovat nesreću, pasko bi nadoknadio štetu. vla- = 4 pr. kad siastrada konj od više hiljada fr., , Ta zar treba da meni drugi o očiti em kod trke? Jokejski ori uvjerav je. promjena sa- na korist našu. Ali to A u glavu. grivašim! Pa nas tješe time, što je M izjeno 10.000 kruna za posebnu domaću trku, kao da naši lju- di lete za novce, a ne znaju, da je lanjski pobje- ditelj Mustaj beg Džabić iz Jajca, čijeg je konja jašio Sabit aga Ademović, više potrošio nego dobio. Zašto je taj klub bio prije dopustio učestvo- vanje naših konja? Pa što će u nas tolike trke na kojim ne.daju našim konjima letiti? Naši lju- di vole hiljadu puta više utrkivati se nego gledati. Ja da sam svog konja upisao, odmah bi ga sad ispisao, osim ako sam ga uvrstio u seosku, onda bih ga, može biti, pustio na veliku narodnu trku. U glavnom «danas je kod nas govor samo o trci. *) Avdija. *) 1 do nas su doprli glasovi o uzrujanosti, koja: tamo vlada radi toga što se domaći ljudi i domaći konji ne mo- gu natjecati sa tim finim pasminama. Kao uzrok, da su oni iz jokejske trke isključeni, navagja se to, da se ovi ne mogu pokoriti internacijonalnim pravilima kod trčanja. Ne znamo u koliko je taj izgovor umjestan, Ne odobrava- mo pak nikako da se naprama domaćoj rasi tako postu- palo, tim više što ti četveronožni celebriteti imaju i dru- gih pijaca u Europi, pak se za domaću pasminu imalo uzeti više obzira. — Uredništvo. Kotor, mjesec Jula. (Razgovor u Kotoru u kafani ,Dojmi.“) — Laka. ,Che ciera“!!!..... Vidi se ,che 1 ojo de riciha ga fatto effetto.“ — Piero. Manje nego li misliš. — Zuka. Tebi je bilo dosta po unce, ma ostali su pwpili toliko, da ga u Stefanovića i u Viskovića nema ni kap više. — Piero. Nečini mi se toliko interesantno radi izbora od kamare od komertia — ožalostiti se. — Zuka. Nemoj da te čuje David; jer on osim ono ulja što je kupio u Mila, popio je i onu bočicu, što je našo na vra- tima od butige. — Piero. Da nu kaži mi, kako je to bilo, — Zuka, Ono jutro iza izbora, David otvorio butigu i dok je nešto radio unutra, stavili