-

SVANE

ge

«vek kaon. Narod bijedan najpostojanije se bori

za“svoja prava, dočim sit malo mari. U oči fran-
+ cuske revolucije, žene, koje su išle u Versalj, bi-

Ž v e adne; a ko gladniji od Iraca, pa ko?pre-
ti od njih ? Rekao sam, da sit malo mari za

: sit gladnu ne vjeruje. To mi tumači zašto
vi mislite, dok nam poručujete da zaniječemo svo-
ju krv, da vam je slobodno mahnitati za Legom.
Siti ste i vi nasljednici mletačkih lihvara, i ti ra-
znarogjena birokracijo, užireni ste žuljevima na-
roda. A siti ste.i vi ispiratori srpskih listova; vas
se prijeteća pogibelj ne tiče. Samo da vam ne
prisije! K.

 

Naši Dopisi.
Iz grada, 18 Jula.

(,Dalmatove“ nesmotrenosti). — U jednom
od zadnjih brojeva ,Dalmate,“ bićete opazili, pri-
jeti nam se, da će se napustiti svaka opreznost,
svaka suzdržljivost, te da će se na javnost iznije-
ti sve što može bit na štetu kojegagod javnoga
činovnika. ,Glavu za glavu, zub za zub,“ prijeti
nam časni Kajin. — Mi nemamo ništa protiv to-
ga da on kontrolira ponašanje činovnika naše
stranke, dapače pozivljemo ga meka prati njihov
rad; neka ga iznosi na javnost, ali uvijek u gra-
nicama istine. Ali kad on, u pomanjkanju dobrijeh
razloga i bez ikakva uzroka, ne zna drugo nego
izmišljati činjenice, koje poslje začinja niskom de-
nuncijom vapeć sad vlast A. protiv činovnika B.,
sad vlast C. protiv profesura D., sad ravnatelj-
stvo X. protiv učenika Y., to gadno ponašanje
zaslužuje s naše strane ozbiljnu reakciju, ne sa
izmišljenim već r&alnim faktima, koje možemo u-
vijek dokazati. Zaludu ćemo s ovakom čeljadi po-
stupati u rukavicama Treba dagjoj. odgovorimo
istim samo istinskim oružjem. pak, koji se

toliko brine za“ opće dobro: da. stvari idu. u re-.
du, prišapnućemo za danas ovo: Zašto ne. pozivlje.

u pomoć Kasije ne Ravnateljstvo, da nadgleda.
čeniči-ne pohagjaju Gabinet i neka dapače

ne : jeluju. monstre-plesu, što ga je isto društvo

a | bea va prošloga marta? Zašto ne potiče na pa-
_< žnju poštarsku oblast poviše zadnjih sablažni koji

su se zbili u mjesnom poštanskom tredu, i 0
na kojim još vas grad govori? Zašto, mješte da do-
bro savjetuje onog mladička koji se misli posvetiti
poštarskom zvanju, on ga draži i služi se s njim
da k stolu glasovite izborne komisije šalje svo-
je glasovite biljete, ,macellate! macellate!“ te mu
uz to još nalaže da razdijeljiva cedulje? O svim
ovim i o stotinu drugih okolnosti mi do sad nije-
smo nikad govorili, jer denunciju ostavljamo kao
sramotni monopol ,Dalmatova“ dopisnika. Ama
od sad unaprijed otvorićemo i mi njeku rubriku
ad hoc, uvjeravajuć. , Dalmatova“ dopisnika, da
on svojom pisanijom "čini svojim ljudima vrlo hr-
gjavu uslugu, pošto kukavnoj njegovoj denunciji,
smi ćemo suprostaviti fakte.
Mešeto.

Iz grada, 19 Jula.
Čitajući gadne denuncije ,,Dalmate“, o ko-

jim Vam pišem u jučerašnjem mom pismu, bijah
za čas zaboravio, da ,Dalmata“ nije sam, već da
ovdje megju nama ima dostojna druga, u svomu
kolegi i političkom savezniku ,Dubrovniku“. Ovaj
se s ,Dalmatom“ upravo natječe u podvalama i
denuncijanstvu. Te denuncije ne peri on protiv lju-
dima kojim ne može naškoditi već baš na one,
kojim bi ove mogle materijalno nauditi i njih u-
propastiti. Tako me prijatelj upozorio, da u pro-
a broju ima jedan dopis protiv jednog straž-

čovjeka vojnika iz Trebinja, koji je tako
So vljen, da ga, ako je moguće, upropasti. 'To me
je ponukalo, da se za stvar ispitam najvećom po-
mnjom, te ću je ovdje u potpunoj istini iznijeti,
upozorujuć uz to vojničku vlast da će se kadgod
grubg nasamariti, bude vjerovati njekim de-
ie koji bijahu prisiljeni da se radi kruha

bace na kojekakvo piskaranje.
»Dubrovnik“ piše da je na 7 ov. mjeseca

stražmeštar g. Andro Horvat od 16 pukovnije u
E luta sa kia stražmeštrom mjesne
obli; i RNA mjesnijeh tamnica g. J. Medu-

nost i pravoslavna vjeru“ i ko zfia došta bi još bi-
lo došlo, da_ nije reagirao ,naš vrli radnik Vice
Balcani.“ Pomislite malo naivne laži! Čovjek do-
lazi u dućan Srbina i hrišćanina Lončara da se
napije čašu vina i stane mu vrijegjat srpstvo i
vjeru! To ne bi nikakav ludov učinio, kao što ne
bi taku bedastoću niko drugi mogao napisati ne-
go ljudi oko ,Dubrovnika.“ Ali ipak ,Dubrovnik“
na temelju ove gluposti nema srama, da zazove u
pomoć sve vojničke oblasti, neka za Boga oštro
kazne stražmeštra Horvata !

Mi smo se zato pomnjivo ispitali i evo isti-.

ne. Istina je, onaj dan došli su u dućan Lončara
gore imenovana dva stražmeštra i g. Medunić.
Kad su stupili u dućan, momak Lončarev (Srbin i
hrišćanin) pozdravi ih sa: dobar veče naši Hrvati!
Stražmeštar Horvat mu na to od prilike odgovo-
i: ,Sjegurno da smo Hrvati. *) Ja sam rodom iz
Hrvatske, & i zovem se MHorrat, pa kako ne bi
bio Hrvat.“ Na to skoči crevljar Balcani, koji je
u kutu sjedio i s kojim nije niko govorio i počne
ružiti Hrvate, da kakvi Hrvati, da otkad su izgu-
bili komunu Hrvati su to i to, da ih više nema
itd. Rečeni stražmeštar mu je na to odgovorio
dvije, tri oštre i imao je pravo, jer ovo društvo
niti je s njim govorilo, niti se u nj uprtilo.

Ovako stvar stoji. Znatiželjni smo da li će
vojnička vlast zbilja uzeti u zbilju podvale ,Du-
brovnikovih“ piskarala, u kom slučaju mi bi se
još navratili na ovaj i na njeke druge prijedme-
te iste vrsti.

Mi se sramimo za Dubrovnik. Ovi hajdučki

lažni“ napadači tugjeg položaja i tugje budućnosti
preteći će talijansku Mafiju. Rešeto.

 

*) Neka nam denuncijanat dagje ratni članak, po kome
je vojničku zabranjeno kazati vje je narodnosti. Ur.

U sirajćva, 10 jala. %)a

Hajru", nasi men jenfeun' nas
t. j. Najbolji je onaj, koji svijetu kri,

Čijenjeni gospodine uredniče ! dozvo
malo «prostora u Vašem velezaslužnom
venoj Hrvatskoj“ za slijedeće riječi.

Odavna se velika potreba opažala, da:se k
ja studija o Islamu napiše u našem jeziku, te
se krivi pojmovi o Islamu, koji se nalaze osobito
megju Nijemcima i Magjarima razbistre i poprave,
ali kako sve, tako i to čekalo je zgode.

Kako su se ti krivi pojmevi poredili megju
spomenutim ljudima, nešto su navedeni u , Islamu
i Kulen“, a pošto se poki sami 2 sebe mogu sa-

o e

GO

mi nije namjera ih NU

Osvade i napadaji na Islam negdje su rasle,
a negdje spadale, dok napokon i u onu  kukavnu
Srbiju ne dospiješe, te i Srbi, i to oni koji nika-
ko ne poznaju Islama, usudiće se grdno obarati i
udarati na naše svetinje. Izmed njih je najbezo-
braznije napao, kako je već poznato, prof. Milan
Nedjelković u ljetopisu ,Matice Srbske“,

Spomenuh da ne poznaju Islama, jer im se
to iz samih djela očito i bistro vidi, dok govore,
da Islam i kultura ne mogu zajedno. Istina da ne
može sa onakom  nemoralnom, koja je poplavila
Srbiju.

Dakle za što napada gosp. Nedjeljković, te
se skoro srami pred svijetom, kad ne zna. Odgo-
vor u ,lslamu i kulturi“,

Dakle kad se pak i Nedjeljkovići  usugjuju
napadati Islam, druge ne osta osim odgovoriti.

Ko će odgovoriti? Naravno naša Ulema. Ali
na žalost veći dio naše Uleme nije sposoban da
u svom narodnom jeziku posebnom knjigom osva-
de i napadaje odbije, te koliko god joj je to na
srcu lebdilo zbog spomenute zapreke, čekala je
Ulema za to časa a počela o tom brinuti se i ra-
diti, t. j. da bar odgovori na arapskom ili turskom
jeziku, jer joj je time lakše, Nu, povrh toga po-
javi se hercegovački soko, koji se takogjer ima
ubrojiti megju one, koji su dobro proučili svoju
vjeru u svakom pogledu, te juuačkim perom u ,I-
slamu i kulturi“ odbi one bezobrazne napadaje na
Islam i donekle podade razbristoću pojmova, koji
skoro u svem zapadnom svijetu krivo vladaju o
Islamu.

LT Lončara i tu stao [| —
rogom 'vrijegjati srpsku narod« | +) Ovaj dopis primimo qd prijatelja mubamedaoac%. Ut,

  
 

Taj soko je Osman Nuri eff. Hadžić. Njego-

vu sposobnost i nadarenost ne ide mene da spo-
minjem, s toga ću samo neka nam dozvoli — mla-
deži — da mu ovako javno s bratskim  selamom
srdačno i oduševljeno čestitamo na onoj zlata vri-
jednoj ,Islam i kulturi“, kojom je onako vješto,
junački i pravilno odbiti znao besposlice Srbe M.
Nedjeljkovića. Živio! sokolu Hercegovački! uzore
naš i naša — mladenačka — diko, jer si u istom
gnijezdu odgojen gdje i mi, koji Te želimo slije-
diti, pa slava Ti!

Ono na kraju, u zaključku svoje zlatne knji-
ge, što si upravio na nas, braću muhamedance u
Bosni i Hercegovini i srcem i dušom čujemo i u
srce kao alem kamen usagjujemo i stavljamo, te
će mo iz svih sila nastojati za onim se Vašim
bratskim savjetima povesti, a i druge gledati u-
putiti, jer kako velite nami j& spas u nauci.....

Džealellahu sajehu meškura !

U ime nekoliko svojih drugova:
Hafiz-i - Sezać.

Sarajevo, 13 Jula.
Cijenjeni gospodine Uredniče!
Ne uzimam pera od obijesti, već me je sil-
no potresao novi glas o trci u Butmiru! kod Ili-
dže, koja je utanačena na 15 jula. Pisati bi bilo
suvišno, kakav je bio program o toj trci, jer ga
skoro već svak zna, kao što će se saznati i za

preinaku.
U 27. broju Bošnjaka“ stoji uvodni članak

»Irka kod Ilidže,“ koji sadržaje novi program.
Što bih duljio i kazivao? Bosansko-hercego-
vački su konji izvagjeni iz svih prvih šest trka; a
mjesto seljačke uvedena je ,Velika narodna trka“
u daljini 4800 m. Tomu se navodi, da nijesu na-
ši ljudi vješti jokejskoj trci, pa da bi mogli pro-
uzrokovat nesreću, pasko bi nadoknadio štetu. vla-

= 4 pr. kad siastrada konj od više hiljada fr.,
, Ta zar treba da meni drugi
o očiti em kod trke? Jokejski

ori uvjerav je. promjena sa-
na korist našu. Ali to A u glavu.

  
  
 

  

grivašim!
Pa nas tješe time, što je M izjeno 10.000

kruna za posebnu domaću trku, kao da naši lju-
di lete za novce, a ne znaju, da je lanjski pobje-
ditelj Mustaj beg Džabić iz Jajca, čijeg je konja
jašio Sabit aga Ademović, više potrošio nego dobio.

Zašto je taj klub bio prije dopustio učestvo-
vanje naših konja? Pa što će u nas tolike trke
na kojim ne.daju našim konjima letiti? Naši lju-
di vole hiljadu puta više utrkivati se nego gledati.
Ja da sam svog konja upisao, odmah bi ga sad
ispisao, osim ako sam ga uvrstio u seosku, onda
bih ga, može biti, pustio na veliku narodnu trku.

U glavnom «danas je kod nas govor samo
o trci. *)

Avdija.

*) 1 do nas su doprli glasovi o uzrujanosti, koja: tamo
vlada radi toga što se domaći ljudi i domaći konji ne mo-
gu natjecati sa tim finim pasminama. Kao uzrok, da su

oni iz jokejske trke isključeni, navagja se to, da se ovi
ne mogu pokoriti internacijonalnim pravilima kod trčanja.

Ne znamo u koliko je taj izgovor umjestan, Ne odobrava-
mo pak nikako da se naprama domaćoj rasi tako postu-
palo, tim više što ti četveronožni celebriteti imaju i dru-
gih pijaca u Europi, pak se za domaću pasminu imalo
uzeti više obzira. — Uredništvo.

Kotor, mjesec Jula.

(Razgovor u Kotoru u kafani ,Dojmi.“) —
Laka. ,Che ciera“!!!..... Vidi se ,che 1 ojo de
riciha ga fatto effetto.“ — Piero. Manje nego li
misliš. — Zuka. Tebi je bilo dosta po unce, ma
ostali su pwpili toliko, da ga u Stefanovića i u
Viskovića nema ni kap više. — Piero. Nečini mi
se toliko interesantno radi izbora od kamare od
komertia — ožalostiti se. — Zuka. Nemoj da te
čuje David; jer on osim ono ulja što je kupio u
Mila, popio je i onu bočicu, što je našo na vra-
tima od butige. — Piero. Da nu kaži mi, kako
je to bilo, — Zuka, Ono jutro iza izbora, David
otvorio butigu i dok je nešto radio unutra, stavili