liši da svoje lične stvari podređe, da za- borave, da pregore kao što su to učinili hvalevri- oni Ijudi oko , Narodnoga Lista“, čiji je korak na- _ iša na opće priznanje. Ali što se nije onda učinilo, moraće se prije ili poslije, milom ili silom. Svak pametan prizna- će da ovako ne može dugo potrajati, da u Hrvat- skoj ne mogu opstajat dvije stranke, od kojih da- nas obe imaju jedan te isti program. Jedna dru- goj valja da se ukloni, da se s njom stopi. Koja će to biti lako je predvidjeti. U sredini neodvisne stranke ima odličnih, u- čenih ljudi, koji se ne trebaju stiditi ni najprvih sinova drugih naroda, što im mi svakom prilikom rado priznajemo, te ih kao osobe i naše osobne prijatelje veoma počitujemo. Ali ovi generali ima- du za sobom jako malo vojske. To je jedno, a dru- go je, da je obzoraška stranka kao i sve druge hrvatske stranke, osvem naše, jedna regijonalna ili provincijalna stranka. Ko bi amo u Boki i Du- brovniku kazao da pripada neodvisnoj narodnoj stranci ? Naprotiv bi li mogli naći Srijemca, koji bi spadao narodno-hrvatskoj stranci tzv. šesnesterice ? Ima li pak i jednoga Hrvata Bosne i Hercegovine, ko- ji je pristaša ijedne od ovih stranaka, da negovorimo o magjaronskoj, kamo spadaju samo činovnici, Sr- bi, hrvatski Švabe, Magjari i pred vladom zainte- resovani ljudi? Bi li nam ,Obzor“ takova Hrvata našao valjda u Istri? Dočim od Srijema do Boke, po svim krajevima gdje naš narod žive, naći ćete mnogo i mnogo ljudi svakoga zvanja i stališa, ko- ji će vam otprto kazati, da su pristaše stran- ke prava i koji su kao dobro uregjena i dišiplini- rana vojska složni u svim načelnim pitanjima. Ova stranka ima dobar broj zastupnika na zagrebač- kom i zadarskom saboru, njome pripadaju svi na- rodni zastupnici istarskog sabora i većina hrvat- skih zastupnika na carevinskom vijeću. Ova je stranka dakle jeaina universalna hrvatska stranka i njoj valja da se poklone sve druge, što hoće da imaju isti program kao i ona, ako neće da posta- nu prostim fakcijama, koje su samo tu da mute i ometaju. Jer mi nećemo nikad ništa učiniti, ako sve naše sile ne saberemo u jednu veliku, dobro or- ganizovanu i narodnu stranku, koja će biti sposo- bna, da se suprostavi neprijatelju, da se dostojno bori za jedinstvo i slobodu domovine. Domovina je narod, a stranka je kao narodna vojska. Svi zna- kovi govore da je ta uloga dosugjena jedino pra- vašima, na kojim megjutim leži i velika dužnost: da dostojno odgovore nadama Hrvata. A ljudima neodvisne i ostalih stranaka — nemoj da se mi ljuto varamo — ne ostaje drugo, nego da biraju iz- megju dične i požrtvovne kapitulacije i osude svo- ga naroda. s. === m i Reforme kod franjevaca. Iz Bosne. *) p»Amor patriae scribere jussit.“ Zaposjednućem Bosne-Hercegovine po Austro- Ungariji, nastupiše u ovim pokrajinam novi odno- šaji kako na političnom tako i crkvenom polju. Preustrojstvom gragjanske uprave, nastala nužda, da se urede i vjerske stvari triju glavnih vjero- izpovjesti. Ne dugo iza zaposjednuća zavela se za katolike hijerarkija, za muhamedovce Reis-ulemat, a za grčkoiztočnjake preuztrojila metropolija u Sa- rajevu. Kako je poznato prije okupacije, još od feta Bosne-Hercegovine, franjevci su kao misionari bili jedino katoličko svećenstvo, koji su kršćansko- katoličkoj raji u onovremenim teškim okolnostima činili dušobrižničku službu, i bili su isključivo do- maći sinovi, jer se strancim nije račilo, pa ni naj- gorljivijim misionarim, dijeliti s ovim narodom gor- ki njegov udes. Franjevci su s toga usljed brzog za- vedenja hijerarkije — redovite crkvene uprave — bili presenećeni, tim više pošto se je mali ili ni- kakav, ako ćemo pravo obzir spram njiha u tomu uzeo, Svak se je pitao, zašto da se njima — do- maćem svećenstvu nije povjerilo i novo preuztroj- stvo crkvene uprave, kao što se je to dogodilo sa inim vjeroizpovjestima ? Istina bog, franjevci su i- miali barem za prvi početak okrom inih prednosti x. domaći sinovi i ponajbolje poznaju od- 4) Od odličnog Faanjeves. Ur. nošaje u zemlji — i svećeničko usposobljenje za hijerarkične časti; oni bo su izučavali bogoslovne nauke u stranim učilištim i mnogi se odlikovali, ali na žalost manjkalo im je jedno bez šta nika- kovo društvo, nikakova uprava nije moguća, falilo im je jedinstva i sloge. Da, to je ona zla kob, ko- ja kako eto progoni kroz vjekove naš hrvatski narod na političnom polju i neda nam da ravno stanemo, da se konsolidujemo: tako nas eto i po- jedine skupine pa i u crkvenim redovim pritišće. Gorka je ovo istina, ali činjenica koju ne koristi zatajivati, pače po momu dubokom uvjerenju je- dini je uspješni joj protilijek, da se uvjek javno žigoše. Franjevci bosanski prije Austrijske okupaci- je bijahu samo na oko jedna provincija, u istinu pako dijelili su se pojedinim distriktima, (kustodi- jam zvanim), samostanima, koji su bili u upravi posve nezavisni jedan od drugog; pače zavidni je- dni drugim u napretku, te kad bi se radilo 0 op- ćoj stvari usljed prećeranog tog lokalnog patrioti- zma svak je imao pred očima jedino interes svo- ga kraja. Mukom mimoilazim sva ona trvenja, ko- ja su iz toga proizlazila, te povod davala Rimskoj kuriji, da miri ,braću.“ Kamo pusta sreća da ni- jesam ni sad take hude dužnosti, te da ne tičem u one gorke i žalostne uspomene, ali sam prisi- ljen ljubavlju roda i reda da natuknem izvor zlu, koje žalibože još i dandanas progoni , Bosnu-sre- brnu.“ Kadgod se radilo o kojoj višoj časti u pro- vinciji bosanskoj, na dnevnom su redu bile intri- ge, makinacije, denuncijacije itd. Braća zavidna jedan drugom prepirali su i osvagjali pa često bio izlazak, da im je nametnut treći i strani i obisti- nila se ona: ,Duobus litigantibus tertius gaudet.“ Niti gospostvo Turske, niti strani neprijateljski u- pliv ne dozvaše ih, pameti, ne otvoriše im oči da uvide istinitost one evangjelske ,omne regnum in se divisum, desolabitur.“ Take ih zateče i austrij- ska okupacija i uspostavljanje hijerarkije. Rim i Beč dobro upućen koli izvještajim stranih izasla- nika, toli — i možda još više — samih domaćih franjevaca o žalostnom megjusobnom njihovu od- nošaju, jednostavno ih ignorirasu sudbonosnom tre- nutku, te novi nadbiskup, noseći u džepu naputke bezobzirno zasjede novu metropolitsku stolicu u Sarajevu. Pak da ih barem taj najnoviji udarac osvijesti? Jok! Usprkos svemu tomu ne mogu da dogju do svijesti, da im je u potpunom jedinstvu i bratskoj slozi jedini spas i pošten opstanak. Zna- lo bi se i iz najnovije dobi mnogo štošta pričati o žalosnoj ulogi bosanskih franjevaca, koji prem ogorčeni novijim preustrojstvom crkvenih odnoša- ja, ipak gledaju da steku privrženost stanovitih ličnosti, a da bi tq bilo barem za opće dobro! Ne, nego opet da se okoriste pojedini krajevi a zavi- dnim se okom još uviek megjusobno prate. Ovo moradoh istaknuti da bude jasniji povod i uzroci najnovijem pokretu kod bosanskih franjevaca. Kako je već neko nedavno "u zagrebačkom Obzoru“ iznio .na javnost, kod bosanskih franje- vaca snuje se nekakova reformacija. Franjevci su bosanski, kao misianari dogad uživali mnoge po- vlastice, podijeljene im od Sv. Stolice radi izvan- rednih opstojnosti i mučne dušobrižničke službe u ovim krajevima. Tako mogli su se po narodnu odijevati, a i dan danas svojim ,brcima“ bez bra- de svraćaju pozornost i kurijoznost stranaca. Oni imaju posjede zemalja i šuma itd. Usljed nastalih novih odnošaja i zavedene redovite crkvene upra- ve, te olakšanog saobraćaja, mnoge prijašnje po- vlastice po sebi dakako padaju, ali pošto faktično još opstoje i dugo će opstojati zasebni odnošaji vjerski u ovim krajevima, ne može se reći da nije- smo još ni partibus infidelium; a navlastito neu- mjestan je smjer da se franjevci bosanski dotje- raju po talijanskom kalupu. Radi toga eto već dvaput od okupacije da izlazi u Bosnu-srebrnu glavom Redo-general iz Rima, dočim ih prija kroz vrijeme krutih višestoljetnih franjevačkih patnja nikad ne vigješe ovi krajevi. Novi odnošaji, novi i zahtjevi. Ko ne napre- duje taj nazaduje, te se mora priznati da treba i bosanskim franjevcima preustrojstva, tim više, što sada, ne spasi franjevce. Stvari nuzgredne hoće đa se uvedu svom strogošću, a glavne temeljne iz vida pušćaju. Nedavno je dopisnik ,Obzorov“ na- tuknuo kako se smjera, da se zabrane župnicim sluškinje-babe držati; nova forma habita po' urne- ku talijanskom uvede; krunice svakomu privjese o pojas itd. kao da su te stvari najpreče. Ko se lju- di Božji sabl dosid? Naš dobri na- rod za cije bi odsele, kad nas drugčije vidi, nego što smo mu se dosad prikazi- vali sumnjati o prijašnjemu našemu poštenju. I još koješta moglo bi slijediti, što sigurno ne bi bi- lo na umnoženje nego protivno na umanjivanje do maćih franjevaca. Hoće li se reformacije nek se počne s temelja, nek se iskorijene uzroci i povo- di nesloge, razcjepkanosti i zavisti, koja nam do- sad nije dala naprijed i dovela nas do današnjeg komešanja, i odtalen počne; a ostala suzgredna preinačenja, sama bi sobom se izvela. Hoće li se reformacije, nek se braća ujedine u svemu u jed- nu cjelinu i posvemašnu zajednicu. Nek bude per- fecta communita& personali u provinciji; nek pre- stane dijelenje po distriktima i ono prokleto ,me- um“ i ,tuum“ naše vaše, fojničani, sutješćani itd.; nek se preustroji odgoj podmlatka, glede kog neka se centraliziraju študija, kao svagdje, Nek se ne koriste kao dosad pojedini samostani na račun kukavnog obskrbljenja mladeži; nek se bez obzira na zastupanje pojedinih distrikta na što se sada glavno pazi postavljaju za učitelje spo- sobne sile ex corpore provinciae. Tako isto nek se bira starješinstvo u redodržavi. Riječ u jednu kad se hoće reformacije, nek budu omnia commu- nia inter fratres in provincia, communitas perfec- ta, perfectissa; omnia aequalia quo ad cibum ve- stitum ubique et semper, inače biti će kao i do- sad uvijek vječiti nemir, disonancija i povod do- lasku stranih vizitatora, kojih posjeti puno košta- ju, a braća kukavno kao i dosad životariti u svo- joj mukotrpnoj misiji. Ako se sami ne osvijetite ne uredite, zar da nekog tugjeg za to srce zaboli? Nikad. — Dixi. Domoljub. - »Vatan“ i , Bošnjak.“ U Sarajevu, 15 Jula. *) Hajde, šućur Allahu, danas se možemo ba- citi na drugo polje, nego li obično: dok se evo kod nas sve sleglo na Ilidžu, da gleda utrku ko- nja — to je najnovija politika — mi ćemo da se pozabavimo dvijema literarnim radnjama, koje $u kod nas nove. O njima samima, o njihovoj sadr- žini niti bismo se, niti ćemo se na ovom mjestu osvrnuti, jer su i inako druge novine; pa i stri- ne, o tom dovoljno pisale, već ćemo da govorimo o tom, kako su se amo primile. . Počet ćemo kronologičkim redom, kako je koja knjiga izišla. Na redu je prvi ,Mearif,“ ka- lendar nfuhamedanski za godinu 1312. po hidžve- tu. Kako novine pisaše, a kako se ovamo naš svijet pojagmi za tim kaledarom, što su gasure- dili Osam-Aziz, bit će svakako, da je baš dobar i da je s ljubavlju uregjen za Muham&dance u Bosni i Hercegovini, koji ga odmali dbjeručke. pri- miše i obljubiše. Osim slika i zabavnoga kalen- - darskoga dijela u tome kalendaru, osobito je va- žan njegov poučni dio, i to članak ,Umdetul Is- lam,“ pak onda i članak, kojim se svijetu popu- larno dokazuje, od kakve je nužde nauka i knjiga. Uztraje li ovaj kalendar i odsle ovakov biti, on će zaista mnogo koristiti nama Muhamedancima. Nu odmah da vas upitamo: a znadeteli vi, koji list nije objavio taj kalendar? Da sami ne idjete pogagjati — a ne bi bilo teško pogagjati — nije ga objavio jedini ,Bošnjak,“ list za nas Muhamedance, kako se on ko janeći nameće. Taj list, taj , Bošnjak“ ne osvrće. se ni najmanje na jednu knjigu, koja može s vremenom ili koristiti ili štetovati nama Muhamedancima : ako budne ono prvo, morao ju je pohvaliti i preporučiti, a ako ovo drugo, onda odmah i odlučno pokuditi i od- vraćati svijet od nje. Nu ,Bošnjak“ nije ni jedno, ni drugo učinio, a koji su ga razlozi na to navu- kli, nećemo da ispitujemo, Samo znademo to, da su se gospoda oko ,Bošnjaka,“ čim su čula, da +) Piše jedan Muhamedanac, Ur,