#8 #6 radi o časti naroda svoga, usplamte mladenač- “g kim žarom, pak svome čuvstvu daju izraza u kra- iz ta ke him riječima, koje kao električna struja prožmu m_naroda, da ga podignu i oplemene. U nas pak mi vidimo:mlade magjarončiće, koji su već u 'trideset0j, godini navukli na se političku trijeznost i ozbiljnost, pod kojim se skriva veliki egoizam i indiferentizam za sve što je narodno. Oni ne znadu planuti i obraniti, a imaju bogme što da brane. Da nema opozicije, koja često potrese narodnim živo- tom, po njima bi se reklo da to nijesu Hrvati već četa tugjinaca došljaka poslana nam u Banovinu, da je administrira, pak je naučila naš jezik. Jedan jedini — Pliverić — što se kad god sjeti da je Hrvat, te prikriveno dade oduška nekom ljubavi, nekoj nadi, ali i taj je tek od lani u vladinoj stran- ci. Ostali su izgubili svaki žar, svaki zanos za hr- vatstvo i to su zamijenili cinizmom i sarkazmom. Na rodoljubnu riječ odgovaraju ludijem vitzevima, a brinu se jedino za materijalno blagostanje svo- jijeh. Vogja pak narodne stranke u ugarskom sa- boru najžešće magjare kao Frana Deaka i druge zove našim velikim patrijotima! — — Na stranci je prava da se bori sa tom po- ganom apatijom za sve što je hrvatsko, sa tim ne- kim rodoljubima, koji narodni interes ovako zastu- paju. I, priznajmo otvoreno, u tom pogledu borba . naših prijatelja preko Velebita kud i kamo teža | je od naše, jer je delikatnija. Jer dok se mi bori- ; mo protiv vanjskih narodnih neprijatelja, oni mo- raju vojevati doma, protiv ljudima koji su na_žalost sinovi vlastitoga našega naroda. Tu obična srestva političke i narodne borbe nijesu dostatna, jer se pro- tivnik lako prepoznaje. Tu treba velikih moralnih / i gragjanskih kreposti, treba ljubavi, štovanja, me- gjusobnog povjerenja izmegju svih onih, koji su u- prli da narod oslobode od gospostva onakijeh mu sinova. I što su oni gori, to nek su rodoljubi bo- lji, što oni dublje padaju, nek se oni više dižu, da mogu sami služiti kao ponos i ujedno kao uzor svome narodu. Otačbeništvo, krepost mora da po- bijedi. Dubrovnik, 3 Avgusta. Zadnji broj spljetskoga ,Jedinstva“ ima u- vodni članak, u kome odgovara svojijem kritičari- ma. Na prvom mjestu odgovara nama, koji smo re- kli, da je novi list organ dalmatinskog oportuni- zma te piše: ,Mi znamo što to znači u usta jed- nog pravaškog lista i koji se značaj onom epitetu daje; s toga najodlučnije odbacamo tu nezasluže- nu uvrjedu i proti istoj se ogradjujemo. Stranka, kojoj nam je čast biti glasilo, »ije nikada paza- rila patrijotiamom, da li je svegjer visoko držala hrvatski stieg“ itd. — U ovom tonu slijedi ,Jedin- stvo“ sve dalje i sve žešće, dok najpotlje nago- viješta da će njegove riječi istina podignuti , strašnu buru i izazvati gromova osobito nekih golobradih novinara,“ ali čiji ga sud u ostalom ni malo ne uznemiruje. Jedinstvo“ je našim riječima dalo hotice ili nehotice posve krivo tumačenje, koje je onda moglo žestokim izrazima komentirati, jer ne cijenimo da nam on podmeće nešto što nijesmo rekli. Mi nije- smo ne sada nego nikad ustvrdili i napisali, da je hrv. nar. stranka pazarila patrijotiznom, te smo baš mi koji imamo pravo da se ogragjujemo proti ovakom tumačenju naših riječi koji bi se moglo krstiti i insinuacijom. Mi smo samo pisali o oportunizmu, a biti oportunista i pazariti patrijotizmom, to je nješto sasvim različita, jer dok prvo znači jedno političko mišljenje, drugoje samo nepoštenje i infamija. To bi uredništvo ,Jedinstva“ imalo jednom razumjeti. z sru=m==mm= Javni prinosi Iz Hrv. Primorja, 28 Jula. Zrno do zrna pogača Kamen do kamena palača. U nas Hrvata je vrlo raširen sustav sabira- nja milodara i prinosa u javne domoljubne svrhe, kojih ima barem šest u užim hrvatskim zemljama. Nema skoro zabave, prijateljskoga sastanka, pri- vatne gozbe i t. d. a da se tom prilikom ne bi sakupila manja ili veća svota u koju lijepu svrhu. Sada se sakuplja u banovini, najviše za dom Dr. Ante Starčevića za školsko društvo sv. Ćirila i Metoda u Istri i od najnovijeg doba i za spome- nik neprežaljenog hrvatskog učenjaka i politika Dr. ; ćutit će on onu pri Franje Račkoga. i Stara je i poznata stvar da su Hrvati popre- ko siromasi, a od bogatijeh velika većina ne ma- ri ni za narod ni za narodni napredak, stranom za to, što nemaju čuvstva za domovinu, a stranom što potekoše iz drugog naroda pak im je samo do toga stalo da se ovdje obogate i da se onda vra- | te kući da tamo uživaju ono što stekoše Hrvat- skoj. Milodare dakle prinosi niža i siromašnija kla- sa, pak je i posve naravno da te glavnice po ma- lo rastu. Prinosi đoista redovito teku no glavnica po malo raste, jer tisuće su velike svote. U dru- gih naroda lako se sabere, za kratko vrijeme ve- lika svota, jer ondje prema mogućnosti pojedinci davaju i po tisuće a kod nas tek po desetke. No valja to priznati da se naši prinosi sakupljaju u što širim slojevima i masama, a to baš me je po- taknulo da napišem.ovo nekoliko redaka, a time da potaknem i obilnije sakupljanje za budućnost. Ovakovo javno sakupljanje imade mnogo ve- | ću moralnu vrijednost, nego li kad pojedinac sam | dade toliko koliko dostaje da se namiri trošak ili i za spomenik ili što sličnoga. Evo zašto. Gragjevi- ne ili spomenici koji se sagrade ovakovim prino- sima većinom se namještaju u kulturnom središtu narodnom. Hrvatu je Zagreb baš prava Meka. O- danle njemu sviće i zora naobrazbe, odanle se ši- ri polje književnosti koja opet sve više širi u o- ' stale hrvatske zemlje svoje niti i svoj utjecaj. Iz | Zagreba dolaze od nedavna i mjerodavne političke i izjave, uopće sve što hrvatski ćuti svraća svoje loči u Zagreb, to je dika to je utjeha svakoga Hr- ! vata. Baš Zagreb u glavnom pokazuje koliko su Hrvati napredovali tamo od 1848. Svaki ko samo može prolazeći kraj Zagreba svratit će se na dan, dva u nj, da ga vidi i prou- | či, a sada baš dolazi ono što sam htio da nagla- sim. Proći će kraj doma Starčevićevog, spomenika Račkovog, kraj akademije, doma Matice Hrvatske, sv. Jerolima, spomenika Kačićevog, poslije i kraj medicinskog fakulteta pa i sadanjeg sveučilišta, i t. d. divit će se krasoti predmeta uvjeren o mo- ralnojci kulturnoj zadaći toga zavoda i spomenika, pak će uvijek veseo gledati rečenu zgradu ili spo- menik. Jer koliko su to svojine naroda, u toliko su i svojina njegova, jer je jamačno i on prema mogućnosti doo koju svotu u svrhu gradnje ili izradbe. On će biti svijestan da je veselo i nekim pijetetom doprinjeo svoj obol u tu svrhu, pa ma- kar samo nekoliko desetica. Negleda se tu na ve- ličinu prinosa nego na volju i ljubav onih koji što prinose u označene svrhe. Svjestan si toga on će veselo gledati plod toga sabiranja i u zgradi ili u spomeniku vidit će komadić svojega, no uz onaj mali komadić svoga naći će on tamo i bezbroj o- nakih komadića koji potječu iz cijelog hrvatskog naroda, i koji nijesu bili darovani manjom željom i manjim pijetetom nego li je on sam to učinio. Kad to bude znao, on će veseo uvjeriti se: da je ista misao, ista želja i molitva, što ih on imao i činio u vrijeme sabiranja, bijaše i u tisuće i tisu- će drugih Hrvata, bez da su oni zanj znali ili on za nje. Tada istom razdragat će mu srce onaj po- nos čistoga hrvatstva, a' u patriotizmu ukrijepit će ga onaj moralni vez koji bude ćutio s ostalim Hr- vatima u taj čas, kad je najmanje na nje mislio. Ovo osvjedočenje dat će mu nove snage i odlučne volje, a pregaranja razne vrsti pričinit će mu se posve naravno, jer će znati da on nije sam koji što čini, žrtvuje ili trpi za domovinu jer će znati da to čini manje više svaki čestiti Hrvat, makar on to ne znao i ne čuo, Ovakve misli moraju se nadati same od sebe svakome koji se ma ikoliko zamisli o tom “a ne trebam da razlažem koliko to koristi. Plemenito srce dobit će time to- liko okrepe za daljni rad, da će sve svoje sile u- prijeti da nastavi što je započeto. + Još nešto važno polučuje se tim javnim sa- biranjem za kulturne svrhe uglavnom gradu, sva- ko će to i sam osjetiti akđ$seo tom dublje z gli ili bude u Zagrebu prolazio kraj takve gradnje. Promatrajući grad ništa ga neće toli sjetiti ma to da je to glavni grad svih Hrvata na kulturnom i političkom polju kao kad bude vidio zgrade i spo- menike podignute javnim prinosima. Jamačno je pratio tekom sakupljanja broj i veličinu prinosa te zemlju iz koje je došao, pak promatrajući zgradu svoje okolice i pokti- znati da to nije bilo sabrano samo u b nego u svim hrvatskim zemljama, koje tim ju svoju volju da se oko toga kulturnog središta okupe i u političkom po- gledu, i tim će se u njega učvrstiti one duševne sveze što ih on goji prema braći u ostalim ze- mljama. > Evo to su posljedice javnog sabiranja, ono nas jača i u patriotizmu, potkrepljuje u nama mo- ralno osvjedočenje o pravu i pripadnosti uzajamne hrvatskog naroda, ono širi megju nama ono duho- vno bratinstvo koje mora da veže jedan narod. Hrvati na žalost ne mogu da se ponose svojom slobodom, svojom domoljubnom vladom i političkim napretcima kako to naš vijek slobodoumlja zahtje- va, moraju dakle da se zadovolje ovakim dokazi- ma svoje ustrajnosti i svoje duševne zajednice. Doista ovakovim razlaganjem možemo da mnogu slabu dušu ohrabrimo. Napisah ove retke da potaknem gdjekojega na razmišljanje, a ne da ocjenim vrijednost moral- nu toga sabiranja. Ujedno molim svu braću hrvat- sku da razmislivši što o tom pohrle darovima ro- doljubivim, da se započeto dovrši. Starčevićev dom osobito nam je taj čas na pameti, za godinu dana bit će već gotov, požurimo se dakle i prinosima, da gradnju posvema podignemo narodnim prinosi- ma, da dom Dr. Ante Starčevića doista bude i dom ,Hrvatskog naroda“ kako je ,Obzor“ do ne- davna pisao. On mora da bude vjerodostojnim i čvrstim pečatom onih zaključaka što se učiniše za sav narod dne 26 Juna 1894 u Zagrebu. Upri narode slava je samo tvoja. jine k ovome gra Naši Dopisi. San Francisco, 3 Jula. (Kako su varali naše Župljane). — To vi tamo vrlo dobro znate, ali ja ću vam nešto pri- povigjet što je došlo lijepo na ove strane. Nazad malo dana neki mladić iz Župe i moj veliki prija- telj primio je iz doma pismo, u kome mu ćaća izmegju ostaloga.piše: .,dragi sinko, učinili smo za načelnika gospara Frana Gundulu. Tako smo sada svi naši Dubrovčani, a neka srbi idu koze pasti.“ Nadalje mu pripovijeda kako su bili izbori itd. Sada možete suditi koliko znadu oni naši nesretnici, za koga su glasovali i što su učinili. Da Srbi ovako ne rade ne bi nikad dobili. Taj čovjek koji je glasovao za Srbe šlje ih da idu koze pa- sti, a da su oni izabrali dubrovčane. Žlje ti ga * Dubrovniku na onakijem dubrovčanima! Amo na našoj izložbi 24 prošlog mjeseca bio je veliki slavjanski i. Tu su se Hrvati baš opoštenili. Bilo ih je došlo sa svih krajeva Sjedi- njenih Država. Gosp. Zdravko Mužina urednik Dania“ iz Pittsburga, koji je takogjer bio amo, obećao je da će u ,Danici“ o tomu donijeti opis na šifoko. Da ste mi zdravo i veselo! Županjac, 20 Jula. Mi premda štošta iznosimo na javnost kao kroniste, ali ne u takovoj mjeri kako bi imali i morali ; a zato iznosimo e ne bili se koja rana iz- vidala. — Istina, ima mnogo koječega što vrijedi javnosti, no ipak, sad za sad ćemo nešto i preću- titi do bolje zgode, nego ćemo sad samo nješto iz- nijeti što nam najviše srce tišti, ne bi li nam bar tako malo odlanulo. Ima više godina kako g. S. obavlja službu kod političke oblasti u Županjcu, ali ne baš tako uzorno kako H1 morgo, što nije od dike ni nje- mu ni njegovim starešinam, jer narod prosti mi- sli, da se to s višeg mjesta nalaže. Mi smo istina koji vidimo dalje od nosa protivna mmjenja. Nekojeg vremena predbacivano je u javnim glasilim koješta s nadom, da će se oni sami sje- titi i tako u se doći, te savjesnije svoju službu 0- bavljati. Nada nas prevari! — Gosp. 8 — regbi riješava agrarna pitanja po osmanlinsku preko či- buka i na ulici bez parnice i saslušavanja. Zašto je tako lak? Govori se da ima intimne odnošaje s subašam-providnicim itd. itd. Glavari se seoski imenuju po volji i to 8 dobre ruke. Bar to bi se moglo seljanom ostaviti, da izabiru po svojoj volji kao za otomansko doba,