/ Br. 84. CRVENA HRVA List izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za Dubrovnik: na cijelu | Pretplata i oglasi a se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku a dopisi godinu fior. 4, na p& godine fior. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu: na cije- lu godinu fior. 4: 50, na po godine fior. 2: 25; za inozemstvo fior. 4 i poštarski troškovi. Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da / je predbrojen i za došasto polugodište. 'U DUBROVNIKU 25. Avgusta 1894. šalju se Uredništva. | tiskaju po pogodbi. Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više puta I Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava. . . Bog i Hrvati. Hrvatsko naše pleme nalazi se sada u te- škom i jadnomu položaju. Odasvud tmurno, oda- svud mračno, i kuda god okom / kreneš ne vidiš išta što bi u tebi moglo uzbudit: nadu boljeg stanja .... narodne slobode i samostojnosti. Ali neka sve kad bi nam cijelo obzorje bilo mračno i uzvitlano, da bi barem sve hrvatske si- nove vidjeli skupljene oko jednog barjaka, oko je- dne misli, učvršćene u jednoj čežnji, sjedinjene u jednome pokliču, u onome rodoljubnom pokliču, koji se je nekoč prvom iz usta Antuna Starčevića čuo, a čija :se jeka raznijela širom domovine, i to- liko srca uznijela i osokolila: Bog i Hrvati! 'Ah slatke li, divne misli, što u srcu svakog Hrvata ulijeva načelo stranke prava,i njezinog ge- sla: Bog i Hrvati! Ništa smo bez Boga, ništa smo bez čistog hrvatstva, Povijest čovječanstva uvijek i u sva- ko doba bjelodano svjedoči da narodi bez Boga kvare se i propadaju. Povjest domovine očito nam pokaza, i uvijek nam pokazuje da se ona rastva- ra, fiijesu li njezini sinovi Hrvati, i ništa drugo nego Hrvati: Bog i Hrvati! U ovo zadnje doba, kako i prije, čuje se i čita svega i svašta proti onoj stranci, koja zastu- pa hrvatsko pravo i proti njezinim načelima, a to većinom od onih ljudi koji nijesu sposobni da ta načela shvate, a još manje u djelo postave. Ne sa- mo Nijemci i Magjari, skupa s našim uortačenim Srbim i Talijanim, nego i sami neki koji se Hrva- tim nazivlju, napeše sve svoje sile da stranci pra- va ugled potkopaju. Teška je ovo rabota, kad ne- bi bila neharna ! Dok se čovjek uprav ćuti i osjeća Hrvatom, dok je narod onaki kakva ga je Bog stvorio, biće uvijek u svojoj cjelini zagovaratelj stranke prava, i svetih njezinih načela. Stranka prava u narodu, a narod u njoj. 1 za to svikolici koji nastoje da poniže stranku prava, ponizuju sam narod hrvat- ski, koji srcem svojim uz nju pristaje. Koga god bi Hrvata danas susreo te ga u- pitao: da li se on kani boriti za narodna prava, odgovorio bi ti da bi. Naravno, sram bi ga oblio po licu kad bi ti drugčije odgovorio. Nu ipak, u- pitaš li takove ljude, jesu li oni za stranku prava, neki bi se prekrstili kao pred nečastivim, neki bi udarili u psovke i podmetanja, a neki biti obrnu- li legja, neznajući šta da promucaju. Ovomu pojavu koji je uzrok? Evo koji: Ri- ječi su jedno, a djela su drugo. Stranka prava, stranka je života, stranka rada, stranka poduzet- nosti, stranka odvažnosti, Ostale stranke, stranke su truleži, mrtvila, stranke kalkula, šaranja i opor- tunizma. S toga nije čuda da mnogi i mnogi, koji misle da je ovaj "bivot za lagodnosti i uživanje, a ne za borbu, i očajnu 'borbu, bježe od stranke prava, kao no ti jer ona njihovo shvaćanje rada i života 'odlučno osugjuje, Bacimo- li oko na ljučka "djela i poduzeća što se sbiše kroz tijek minulih vjekova, vidimo da nijedno od njih nije uspjelo, ako nije u svom ra- du imalo one žilavosti'4 radinosti, te čine da čovjek svojom misli izagje na kraj, usprkos svim suprotivam. Uzmemo li primjerice kršćanstvo, vidi- mo da ono nijedrugim uspjelo na svijetu nego svg+ jom žilavosti i besprimjernom ustrajnošću u inadsvim bijesnilim i progonatvim, Poznate su u predme- tu načelo i izreke Početnika kršćanske vjere. ko- ji meće da njegovi sljedbenici budu slični onim, koji spavaju, te puštaju da im preko noći lupeži raskopaju kuću; kao što s druge strane izjavljuje da ne može biti sljedbenik njegov svaki koji, dok ore, obrće se natrag: ,Nemo mittens manum ad aratrum, et respicem retro, aptus est regno Dei.“ Oslanjajući sena ovaka načela, kršćanstvo, ta stran- ka čovječijeg prava, dobilo je svijet. U hrvatskom pak našem narodu, koja stran- ka da izvojuje slobodu roda? Zar hrvatski magja- roni, koji zadovoljni sadašnjim, ana budućnost ne misleći, puštaju da pofflepni susjedi kuću raskopa- ju; zar oni dnigi neki i u Banovini i našoj Dalmaci- ji, koji imaju svu dobru namjeru da oru po narodnoj njivi, ali dok oru, obrću se natrag, te im cijelo o- ranje postaje uzaludno, tako da bi ostalo besko- ristno sve da bi orali do sudnjeg dana? — Kaže se: program nas ne dijeli, dijeli mas akcija. Baš tako? A što će nama program bez akcije? A zar nije program sama akcija? Sve da se stranka pra- va samim programom nebi razlikovala od inih stra- naka, već samo to što je ona aktivna, dava njoj pra- vo da opstoji kao posebna stranka. S.toga pravo imaju koji kažu da sadašnja“matodno-hrvatska stran- ka u Dalmaciji nije više ona što je prije bila, već nešto sasvim drugo. Riječ je ostala ista, ali se je duh promjenio, i ako se okolnosti nijesu promjeni- nile. Stari borci kao da se obezdušili, videći da nijesu uspjeli u onome za čim su težili. Prestala je prijašnja toli spominjana odvažnost, zanos, po- duzetnost, žilavost, a ušuljalo se mrtvilo i oportu- nizam, nad kojim je nezaboravni Pavlinović jadi- kovao, i onaj neki nesretni duh inada i svojeljub- stva. koji čini da se krsti pretjeranošću, paradom i bučnim iskazom sve ono što se s protivne stra- ne začne, reče ili zadjeluje. Pored ovoga stanja stvari i raspoloženja du- hova nije čuda da u njekim predjelim, navlaš u onim gdje hrvatsko ime nije dobro poznato, ili sudbom raznih političkih opstojnosti pridušeno, lju- di, a osobito mladež, daju se zanosom u naručaj o- nim nehrvatskim strankam, koje i ako prikriveni, a ono ipak imaju svoj čisti program, te na sebi ka- žu više rada, života i zanosa, za postignuće kakvih pa bilo i neostvarivih ideja. Velimo nije se čuditi, jer treba biti baš zadojen hrvatskim čustvom i o- tadžbeništvom i kazat gotovo vrhunaravnu krepost, da ne budeš napastovan štogod nespametna uradi- ti, kad vidiš kako tade i misle neki oglašeni Hr- vati, i kakove idejale oni narodu prestavljaju! Srp- stvo u hrv. zemljama uvijek napreduje i neprestano nas okužuje, i, nemojmo se ni malo varati, ono će "uvijek napredovati dokle god sve što se hrvatskim zove, ne prigrli načela stranke prava, koja jedina u sebi sadrži toliko kreposti i snage da srpsku na- | past odmetne injezine napore osujeti. Klin se kli- nu izbija, a ideja idejom pobija. Nije dosta čuvat ono što imamo, nego i postić ono što nemamo, a što nas po pravu ide. Bez ideje narodne kakovu zastupa stranka prava, hrvatska ideja, u naro+ dnom pogledu, nije neg nakaza, koja doista ne mo: že nikoga k sebi pritegnut, a još manje oduševit, U borbi s našim mnogovrsnim protivnicima, hoće- mo li izaći vedra čela i poštena obraza, pobija- ni aline podniženi, razvijmo zastavu stranke prava, ter pokliču: ,Srbi svi i svuda“ suprostavimo poklič: VBog i Brvatii“ Zw dog signo pineeg ( Literarni filologični boj u Zagrebu. Rijeka, (Senjska), 18 Avgusta. *) ,Mnogo zvanih, malo odabranih“ ovako, mo- glo bi se danas prikričati kod nas onim, koji uze- še zanatom, da budu književnim i jezičnim kriti- čarima. Evo mene, da koju rečem, što no riječ, sine ira et studio. Nijesam do duše ni književnik, nijesam filolog, a ni antifilolog, a ni kritičar, već rado pratim književne prilike naše i bio bih naj- sretniji kad bih gledao danomice, kako lijepo i zdravo napreduje krvatska knjiga, jer prosvjeta nam je najsigurniji branič naših svetinja; — ona odoljeva najuspješnije protiv bujice tugjinačke. [ za to je od Boga grjehota od onih, koji spreča- vaju na najuedostojniji način napredak naše knji- ge, bacajući na pregršti pogrda na pojedine zaslu- žne književnike, a to lih iz političke mržnje. Nije dosta, da se je u političkoj borbi prešlo svaku gra- nicu, hoće se da taj otrov izlije i na književno polje, tako da svakoga pravog Hrvata vbilja du- ša zaboljeti mora, — a izvor svemu tomu od one strane, koja se hoće graditi pred narodom i ba- štinicom i predstavnicom svega dobra, što je da- nas u Hrvatskoj! Ovo je bolest, koja je začela hvatati korijen još za ilirskoga pokreta — a kao da se nastoji ne bi li što dublje uhvatila korijen. No ta bolest, ako nam je stalo do našega kulturnoga i politič- koga života mora da se izliječi, izkorijeni. Ta za Boga, ugledajmo se samo u veće, pro- svijetljene narode. U tim narodima književnik je nad strankama; pripadao on ma kojoj stranci on je miljenik čitavoga naroda, nijedna stranka ne monopolizira književnošću, ona je dobro čitavoga naroda, da čitavoga čovječanstva! Pa tako bi i kod nas moralo da bude, ali nije na žalost tako. Trebamo li primjere spomi- njati?! Ta ima ih i previše, da dirnemo u taj o- sinjak. Pa makar i na prvi mah bila sitnica — ali to uzmimo samo, — vrlo je karakteristična. Jeste li kada čitali u ,Obzoru“ oglašen beletristički list »Prosvjetu“ ili ,Dom i Svijet,“ a jeste li pak u nHrvatskoj“ čitali oglašen ,,Vienac.“? Ako kada, ali to je bilo vrlo rijetko, više nego rijetko. A da idemo redom!? — — Ne! Sapienti pauca. Mi kao maleni narod, koji -se imamo boriti jošte za našu slobodu morali bi još više cijeniti našu knjigu i književnike naše u jednu ruku, a u drugu ne smije da književnost sagje sa svoga visokoga niveau-a, da ne bude srestvom spekulacije i i strančarstva. O tom svemu lijepih nam misli iznosi naš za- služni romanopisac Šandor Gjalski u svom naj- novijem djelu: ,Radmilović“ što izlazi u ovogo- dišnjemu , Viencu.“ Recimo iskreno, govoreći samo o beletristič- kim listovima, da ih imađemo previše, a kad bi čovjek, i ne bio kritičar, stao suditi o svemu, što izlazi u tim listovima, imao bi. mnogomu čemu da prigovori. Ja držim da bi koristnije bilo po knjigu i napredak naš, kadbi imali jedan ili najviše dva valjana beletristička lista, u_ kojim bi se usredo- točivale sve bolje sile, pa ne bi tako kojekakva pljeva dolazila megju zdravo zrnje, *) Premda smo mi nešto ob ovom u proš. broju natuknuli to ipak uvršćujemo ovo pismo ugledna pravaša da se vidi kako se i megju nama. trijeznije mi grmi Vr, poe;