čistoća jezika i pravopisa hoće da bude i u novije vrijeme, ,kamenom smutnje.“ I kod toga bi pitanja morali biti puno obzirniji. Velim obzir- niji, jer niko mi poreći neće, da je jezik natru- njen, da nam nije čist, a nada sve da je ger- manisama. Kad je tako, krivo čine oni koji neće da čuju glas filologije. Ako je kadar stručnjak ove ili one struke biti autoritetom, čemu nam ne bi bio ovaj ili onaj filolog, (nomina sunt odiosa!) bio autoritetom. Tako ćemo jednom izaći iz kaosa, u koji stoga, što svaki i zvan i nezvan hoće da bu- de učiteljem još više zapadamo, tako ćemo se i ri- ješiti i onih nametnika kritičara i nametnika uči- telja. A šta da rečemo napose o pravopisu ? Do- kazi koje navedoše svojoj nauci u prilog filolozi fonetičari dosad su nepobijeni; i s protivne stra- ne čusmo ih, ali nijedan da je stvaran; dakle ima- mo razloga vjerovati onim prvim, ta već je vrije- me da smo barem u pravopisu jedinstveni. Ove nekolike riječi rekoh u najboljoj na- mjeri, želeći da se otresemo toga zloduha za dobe; Tim ćemo knjizi i prosvjeti, a tim i Hrvatskoj ko- ristiti najuspješnije. ,Prosvjetom k slobodi“ neka nam bude geslom. »Bošnjak“ bi htio, ali ne more !*) U Sarajevu, 10 Avgusta. Ja sam vam, gospodine uredniče, metnuo na ćage, kako ,Bošnjak“ nije objavio knjige ,Islam i Kultura.“ Svakome, ko i malo prati naše odno- šaje, to je moralo upasti u oči: te je i meni ta- kogjer bilo to nekako čudnovato. Dakako, da sam onda morao čvrsto posumnjati, da li je ,Bošnja- ku“ stalo da Islama, te i sada, pošto on napokon odgovori na moje prigovore u miloj ,Crvenoj Hr- vatskoj,“ jednako tvrdim, da ne mari za Islam. A evo kako i zašto. Jer se ,Bošnjak“ pro- glasuje, da je glasilo nas Muhamedovaca, on mo- ra onda ujedno da tačno prati sve, što se odnosi na nas. Da ne igjemo i ne gazimo na daleko i duboko, uzećemo ono, što on sam u svom od- govoru veli i priznaje. ,Bošnjak“ u svomu odgo- voru veli: ,Kada je izišla rasprava onoga beo- gradskoga profesora protiv svetoga našega dina, a čuvši samo iz razgovora, o čemu se radi, i ne imajući ni dotične (Nedeljkovićeve) rasprave, mi smo odmah .... sa ogorčenjem i pravednim gnje- vom odsudili onu raspravu.“ Dakle , Bošnjak“ tu priznaje ove dvije stvari: prvo, ,Bošnjak“ nije ni vidio, a kamo li imao knjige Srbina Nedeljkovića, niti je izravno mogao znati, kako Nedeljković na- pada naš sveti din, a ipak je o toj knjizi napisao članak; drugo, taj ,Bošnjakov“ članak jedino o- gorčenjem i pravednim gnjevom odsugjuje Nedelj- kovićevu raspravu. Pa iz toga kad uzme čovjek izvagjati, kakva je morala biti ta ,Bošnjakova“ odsuda Nedeljkovićeve rasprave? Bila je jadna i kukavna, a grdna sramota ne samo za , Bošnjak“ naš tobožnji organ, već za nas sve Muhamedovce. a poruga na vjeru. ,Bošnjak“ ne ima ni toliko interesa, da nabavi Nedeljkovićevu knjigu, pak da ju oprovrgne od točke do točke. Je li dosta izra- ziti samo ogorčenje i pravedan gnjev proti tim napadanjima na Islam? Zar mi nemamo istinu u ruci, da pobijemo Nedeljkovića, i zar danas u svi- jetu valja samo ogorčenje i gnjev? Oni koji su čitali Nedeljkovićevu raspravu i ,Bošnjakovo“ o- gorčenje, morali su tužno uskliknuti: Eto na! Mu- hamedovci ne mogu niti imadu čim da se brane. A svakako da je i takovih bilo, koji su tako u se- bi pomisliti, te onda pod istinu primili Nedeljko- vićeve napadaje. ,Bošnjak,“ taj tobože organ nas Muhamedovaca nije ničim, nikakvim faktima po- bio napadaje Nedeljkovićeve, već se je sam svojim odgovorom obručio. »Bošnjak“ nije vidio Nedeljkovićeve raspra- ve, & o njoj je pisao (dakako samo gnjevom i o- gorčenjem); ,Bošnjak“ je vidio knjigu ,Islam i Kultura,“ u kojoj Osman eff. Hadžić factima hi- storijom i navodima iz Kur-ana (a. š.) sjajno po- bija i upravo znanstveno Nedeljkovića — al za to ipak o njoj ne piše niti išta javlja, valja li ili ne valja. Kad je Hadžićeva knjiga izišla, ,Bošnjak“ je niti ne objavi, a kamo li ocijeni. Mi hoćemo +) Od jednog Muhamedanca. Ur, da znademo dakle za što je ,Bošnjak“ prešutio knjigu, kojom se sjajno pobijale osvade na Islam? On je tu knjigu vidio, ,Bošnjakovci“ su je čitali, dočim Nedeljkovićeve rasprave nisu vidili, a ipak se svojim ,odgovorom“ izvrgnuše ruglu! Uz put ćemo ovdje jednu ponovno i jasnije iztaknuti: ,Bošnjak“ misli, da je učinio svoju duž- nost,. ako je gnjevnim i ogorčenim člankom odgo- vorio Nedeljkoviću, dočim muče prelazi preko Hadžićeve knjige, u kojoj fakta i znanost obaraju Srbinove potvore. Čiji je dakle rad dostojniji: Hadžićev ili , Bošnjakov ?“ Nu ne samo, da je ,Bošnjak“ morao ogla- sitt, što je taku sjajnu obranu Islama sastavio je- dan naš zemljak. Zašto barem nije radi toga ja- vio? Mnoge novine, koje ocijeniše Hadžićevu knji- gu, rekoše, da ta knjiga obara sve predsude, koje su dosada vladale o Islamu, da je ta knjiga da- kle učinila jedan preokret. Važnost knjizi ne mo- že poreći jedan ,Bošnjak,“ šuteći o njoj. niti što pomaže, ako na tu knjigu neko zavidno gleda. ,,Na- rodno blago“ i nadopunjak ,Avdije“ nisu učinili nikakva preokreta, kao ni brošure: ,Šta misle Mu- hamedanci“ i ,Budućnost Muhamedanaca,“ a ipak se radi toga uvijek kadi nekom književniku, ne- prestano se kadi u samom ,Bošnjaku.“ Ovaj put nećemo da duljimo i da mrvimo napose svaku tačku nespretne ,Bošnjakove“ obra- ne, već pitamo, da nam ,Bošnjak“ kaže: za što nije objavio mi ocijenio Hadžićevu knjigu kad je izišla, i da li on u istinu misli, da je njegov ,ogor- čeni i gnjevni članak“ proti Nedeljkoviću bolji od knjige ,Islam i kultura,“ i da li je taj njegov članak bez ikakvih protudokaza zbilja bio dosta- tan, da odbije sve napadaje? Na ovo neka nam sada odgovori ,Bošnjak,“ a ujedno i-dokaže, pa ćemo se onda lijepo razgovarati i dalje o ovoj stvari, kao n. pr. o nekim opazkama u ,Bošnja- kovu“ odgovoru, o nečijem zavigjanju, što neko drugi znade bolje, znanstvenije i ljepše pisati, makar da sam piše, i t. d. A dotle, dok ,Bošnjak“ to ne izjavi i ne dokaže, ne smijemo ga držati ni za živu glavu braniteljem Islama. Držeći ga ja takovim, želim, da me nikako ne hvali, kako ono u svom odgovo- ru, da na nj pucam finijom sačmom! Za ravnanje još ovo. Nama ,Bošnjak“ sasma nešto drugo odgo- vara, nego smo ga i mogli pitati, Pitajući ga za to, što nije objavio toliko put spomenute knjige, nismo ništa ovdje govorili o tomu, kako on ,hvali čine zemaljske vlade.“ Sve ćemo po malo u svoje vrijeme reći, a za sada upozorujemo ,Bošnjaka,“ da se drži stvari, te da ne obija i drvo i kamen. Pisma sa Zvonika. XI. Dragi Frano! Piše mi prijatelj Edhem Ahme- tović, da se je cijeli muslimanski svijet veoma in- teneriško nad 32. brojem vlaškog ,Dubrovnika“, i da suze radosnice na potoke teku po Evropi, Azi- ji i Africi, gdje god imade i jednog cka uprta u Čabu. Sva muhamedanska srca plivaju u moru bla- godarnosti prama glasilu dubrovačkijeh Vlaha i nadrisrba, jer im je ovo oči otvorilo i upozorilo ih na groznu pogibiju što Islamu prijeti od ,papine enciklike.“ Sad je cijeli Islam ustao na junačke no- ge, i spreman da ustuče strašni napadaj, pjeva sempiternam gloriam ,Dubrovnika“ i njegovijem kumovima. Ali i za nešto drugo su duboko zahvalni svi muslimani, što ih je sull' orbe terracqueo, Dubro- vnikovijem Vlasima, naime što im je čisto i bistro dokazao, da je zagrebačka ,Hrvatska“ postala va- tikanskijem organom. Već ne vrijedi ni šuplja bo- ba što pišu ,Osservatore romano“, ili, ,Voce della virta“; lukava ,Hrvalska“, ogrnuv se najcrnjom mantijom klerikalnih osjećaja, otela je bijednim glasilim rimske kurije čin i hljeb, Užasno! Netom pročitah Edhemovu buruntiju, brže bolje posegnuh za ,Dubrovnikom“, da se i ja na- sladim njegovoj velikodušnosti u hator islamu, te nagjoh brilantni entrefilet pod naslovom: , Musli- manima na znanje.“ Kad pročitah ono dvadeset i pet redaka punijeh duboke nadrisrpske mudrosti i besprimjerna poštenja, puče i meni pred očima, i zbilja se pobojah za opstanak vjere i narodnosti naše braće muhamedovaca. Ta nije šala: ,stekliš. ki list“, ,pogani raskolnici na istoku“, ,Islam i papina enciklika“, ,Travnički muslimani“, ,šerijat- ske škole u Sarajevu“, i t. d., sve to skuhano u Dubrovnikovu lončiću tako - ti je miztum composi- tum političke dosjetljivosti, plemenita čovjekolju- bja, fine uglagjenosti i neodoljive argumentacije, da i najiskreniji musliman, kao moj prijatelj Alume- tović, i najokorjeliji Hrvat, kao što sam na žalost i ja, moramo da se povlašimo, ako ne u vjeri, a to u narodnosti, moramo da zagrlimo sve nadrisr- be što se krste su tri i pet prsta, i da kliknemo: »Slava vam vlaški sokolovi, živjeli nam na mno- gaja ljeta, junačine od Gjunisa i Slivnice, živjeli !“ A tebe iz ovijeh mevlaškijeh visina lijepo pozdravlja Tvoj Frano. Naši Dopisi. S Pelješca, 22 Avgusta. Čekamo i čekamo, ali nam do sad čekanje uzaludno. Dokle ima da bude ovako? Ili ćemo zar da u čekanju na dužnost zaboravimo?... Govorimo s vama, gospodo ,Mi, pa mi!“ Što ste namišljeli, kad toliko mučite? Ili je zar kod nas amo sve sretno i blaženo, pa kritike ne služi. Ili s druge strane opet nemate i što lijepa da iznesete, da upozorite, da poučite?... A gdje vam je za prvo orebićka općina, gdje viši činovnici na poluostrvu, gdje vaše obećano ostranjivanje pljesniva od zdrava? Gdje za drugo rodoljubni trpanjci, gdje ustrajna i požrtvovna janjinska omladina; — gdje odgovori i opravda- nja na podvale, koje im se dobacuju? Čitate ,Dalmatu.“ Vidjeste, kako uljudni jedan dopisnik s Korčule, pišući o dičnoj janjin- skoj omladini, zove ih ,giovinastri avvinazzati,“ pjana dječurlija? Pratite naše saborsko djelova- nje. Čuste za odgovor vladina povjerenika o stva- ri, radi koje je ista gore spomenuta omladina bila kažnjena? Vidjeste, čuste — pa?... ,Od sto glasa, glasa čuti nije...“ Što znači to, gospodo? Bog vas je obdario dobro — dao vam je svih pet talenata. Vaša je dužnost, sveta dužnost, s toga, da u razmjeru spram toga i radite. A vršite li vi tu svoju duž- nost? Oprostite nam, ali ... ne vršite... Ne zamjerite, gdje vam ovako otvoreno i osorno govorimo. Dugo čekanje mam je iscrpilo svaki obzir ... Znamo, da znate; znamo, da mo- žete — a nećete! Tu je nešto. Ako nije ono, što mi mislimo, lijenost, onda je zbilja ono, o čemu se po poluostrvu, i ako iz daleka, počelo da šuš- ka. U tom slučaju dr. Pliverić imao bi jedan no- vi i sjajni dokaz o potrešnoj političnoj evoluciji — a mi dobiti dužnost, da to i ono, te vi zane- mariste, kako zaslužuje i kako budemo znali, šibamo. Kažemo ,u tom slučaju.“ — Megjutijem — idemo da vidimo. Čekaćemo još malo, ne biste li se javili — pa onda nas eto, Čist pravac, pa Bog! Pogled po - svijetu. — Na 16 ov. mj. u jutro rano na 4 ure i po bi smaknut Caserio ubojica Carnotov u Lyonu na javnom trgu nedaleko od zatvora. (Caserio je tom prilikom htio da se pokaže junakom ali mu tijelo bijaše preslabo. Bio je blijed i tako satrven da su ga morali donijeti do kočije, Otklonio je svaku religijoznu pomoć, U smrtnom strahu koje mu se čitalo na licu stupi na stratište i pogleda na okolo po svjetini, Kad su ga metnuli na guil- lotinu bio je tako prestrašen da je zavikao: ,Spa- site me drugovi!“ ali se odmah zatim Nera ita što je i viknuo tradicijonalni: ,Živjela anarhija!“ Kad mu je glava pala, narod je zapljeskao. Tako pogibe fanatik koji je mislio da će svojim krvoločnim djelom preokrenuti svijet, — Veliki bijaše komplot anarhista protiv sani franceskog ministra presjednika Dupuy, otkrila soneiih policija, te su uzete ali ga je strože narbista, izmed