List izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za Dubrovnik: na cijelu I U DUBROVNIKU 15. Septembra 1894. godinu fior. 4, na po godine fior. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu: na cije- \| šalju se Uredništvu. lu godinu fior. 4: 50, na po godine dor, 2: 25; za inozemstvo fior. 4 i poštarski troškovi. Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. ... Stranka. prava u Dalmaciji. Naš novi narodni pokret, izazvao je veliko ogorčenje kod pristaša starog nar. pokreta. Ako to ogorčenje i ne izlazi na javu po našim novina- "ma, ipak kuha, a u zadnje doba, iza poznate za- darske konferencije pravaša, nalazi oduška u jed- nom zagrebačkom listu, kojem je regbi poricanje "samoga sebe postalo glavnim programom. Stare, a po svoj priliči i mlagje nadobudne "sile oportunizma srednje Dalmacije vježbaju svoja duhovita pera dopisima o dalmatinskim pravašima. I, valja priznati, oni vode s njima ozbiljnu, baš o- bjektivnu polemiku. Dalmatinski su pravaši ,t. zv. stranka prava“; ,političke vrijednosti, koji su svo- je prsi barem iz vana okitili zanimljivim znakom čistog načela“; ,ljudi različite ćudi koji se sad po modi krste pravašima“; ,naduti demagozi“ ; ,naši buffoni“ ; ,monopolizatori patrijotizma i zdravoga razuma“; ,sretnici besmrtnici“; ,don Quixote na koncu devetnaestog vijeka“ i t. d. A pravaški sa- stanak u Zadru bila je ,parada* ili bolje ,prvi kongres humorističnog ljudskog proizvoda naše po- krajine.“ Na tom sastanku gonili su se popovi i fratri sa liberalima“; psovali su se i ružili čla- novi jedan s drugijem ; dr. Mihaljević, kažu, bio je navalio na dn. Iva Prodana, dapače jedni su dru- ge eskomunicirali i t. d. i t. d. Što se prvog. dijela ove pisanije tiče. to orio prestavlja iskreno mnijenje dalmatinskih dopisuika zagrebačkoga lista, koje oni imaju o pravašima, u čemu su potpuno slobodni; dočim drugi dio sve je gola izmišljotina, ali to ništa ne smeta. Mi naprosto bilježimo ovaj.umjereniji ton (koji nas jedini po šhvatanju ,Jedinstva“ dijeli, jer su pra- vaši ljudi. oštrijeg tona) dotičnih marodnih ljudi, ali ma nj odgovarati nećemo, jer bi postali sukrivci mjihova zločina. Puštajmo ragje našoj oprezno šte- gjenoj srpskoj braći, neka ona svoje novine preki- ti ovim cvijećem — koje bi moglo naći mjesta, kao i sve one navale na popa Biankini, u ludijem ,Pa- bircima“ ,Srpskoga: Glasa“/:— a mi se porazgo- vorimo . malo ozbiljnije. Pravaši dalmatinski nijesu od juče, ali su i- pak razmjerno dosta mlada stranka, koja svoj za- četak nalazi preko. Velebita. Prve junačke borbe stranke prava u Banovini sa banom Khuenom, na- šle su velika odziva u mladim srcima dalmatinske omladine. Ova mladež, osvojena veličanstvenom i- dejom slobodne i ujedinjene Hrvatske, oduševljeno prigrli pravaška načela i, s malom iznimkom, osta- ne im sve do danas vijerna. S njome je jednako mi- slilo :i nekoliko starijih ljudi, izmed kojih i urednik »Kat. Dalmacije“, nego te bi mogao izbrojiti na pr- ste jedne ruke. Veći dio od ove. omladine danas su učinjeni: ljudi, ali se za njom poveo sav mlagji naraštaj, :takosda. možemo 'slobodno kazati, da od | izabraženijih + Hrvata u : Dalmaciji : izmed 20 i 80 godina 'bareni: četiri petine pripadaju stranci prava. - Ovaj: elemienat odišvoga djetinjstva do danas uvijek. se: priznavao ! starčevićanskimi i dosljedno tomu bio je već odmalr na čistu sa plemenskim pitanjem; a u politici, sasvim da nije mogao javno utjecati; bio-.je veliki protivnik: onoj pogubnoj po- litici iaroilne stranke prošlog decenija. Izmed ovih mladića bilo: ih: je koji su: 'već nazad 10 godina zadili perom. Inače med njima, osvem zajedničkog osvjedočenja, nije bilo. nikakve sveze, prvo jer ra- \ tiskaju po pogodbi. Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku a dopisi Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više puta | Rukopisi se ne vraćaju. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava. strkani po svoj Dalmaciji, a drugo jer nijesu ima- li nikakve organizacije. Mi smo, da pravo kažemo. više nego med sobom u pokrajini, bili moralno sve- zani sa istomišljenicima u Zagrebu, koji su na nas djelovali svojim pisanjem, govorima, pjesmama, svo- jim čistim hrvatstvom (onda je amo bila velika ple- menska konfuzija), svojom zdravom idejom slobode, a takogjer i svojim teškim patnjama. Ovo kako re- kosmo, nijesu nikakvi disidenti narodme stranke, nego ljudi koji otkad su počeli misljeti, kažu se pravašima. U zadnje doba počeo je stupati u pravašku stranku nov elemenat, koji je bio prije u taboru narodnjaka. To su dakako disidenti, no oni nije- su došli nenadno niti en masse. Već od prije, od nazad 7-8 godina, u samoj narodnoj stranci tinja- lo je veliko nezadovoljstvo radi one čuvene poli- tike, koja nam je dosta štete donijela, ali još ni- je bilo uskoka. Protimba Bulićevu predlogu sje- dinjenja i akcije, ako i nije stranku rascijepila, učinila je da su se došastih izbora mnoge dobre sile povukle, te makar se nijesu pridružili prava- šima, od kojih su njeki zazirali kao od ,dječeti- ne“, ipak ne odobravahu politiku narodnjaka. Oni su rasli što je nar. stranka više ,drijemala“, ipak ne sačinjavahu nikakve nove stranke, dapače u odlučnim momentima i oni kao i pravaši radili su za nar. stranku, da ne pobijedi narodni dušmanin. Na Makarskoj slavi prvi su put onako jasno i svečano istaknuta načela stranke prava. Onda su nekako ova načela zašla širom Dalmacije i ste- kla, kao sve ono što narodu iskreno iz srca go- vori, mnogo novih pristaša. Pravaški izletnici iz Zagreba na svom putu kroz Dalmaciju samom svo jom prisutnošću osnažiše novi pokret, koji se tad počeo zametati kao stranka, a njeki listovi, bez i- kakovih obveza, stadoše zagovarati ga. Ali sa svim tim o kakvoj organizaciji nije bilo ni govora. Sta- ra narodna stranka ostala je i nadalje jedinom hr- vatskom parlamentarnom strankom u pokrajini. U Beču bio je onda jedan jedini zastupnik pravaški i to Istranin Spinčić, koji je osamljen o- tišao sa dalmatinskim zastupnicima u Hohenwar- tov klub. Ali kad je Istra poslala i drugog pra- vaša Laginju, izagje i Spinčić. Tuda negdje u na- knadnom izboru bude izabran Biankini, koji od- mah počne sa hrvatskim pravom i oštrim kritikam na vladu. Kad su malo za tim, radi srpstva i hrvat- stva i čitanaka, istupila ona šesterica iz nar. klu- ba, nijesu prešli odmah u pravaše nego, sa svim da s istarskim u Beču radiše zajedno, gledahu da amo stoje nekako po sredini. S njima skupa o0- dijelio se od nar. str. dobar broj rodoljuba, koji odavno ne bijahu zadovoljni s njezinom politikom i tako su se redovi Hrvata, nazovimo ih anti- narodnjaka, povećali, no tu nije bilo nikakve ho- mogenosti. Više su se mogli smatrati nezadovolj- nicima nego uregjenom pol. strankom. : Ovi disidenti narodne stranke išli su s dalm. pravašima nekako usporedo ali drugim putem. Da je to potrajalo, u prvom kreševu bila bi nastala velika konfuzija, iz koje ni mi sami nie znamo ka- ko bi seizišlo, ama zanago ne dobro. To su uvi- djeli rodoljubi, koji se odijeliše od narodnjaka i oni su onda prvi pružili ruku te prešli u tabor stranke prava, koja ih je pod svoj barjak primila najvećim oduševljenjem, Oni su se tako izmješali sa starim pravašima dalmatinskim, a zadarska konferencija učinila je da su se svi kristalizovali kao jedna cjelina. Danas tu nema nikakve razlike, kako će to najbolje dokazati oni te sudjelovahu zadarskom sastanku. I zaista bilo je skrajnje vri- jeme, da se to učini. Suvišno je ovdje govoriti što hoće ti dalma- tinski pravaši. Oni imaju opći i svim poznati pra- vaški program. Oni će u Dalmaciji tjerati otvore- nu i čistu hrvatsku politiku, a svoja načela zago- varaće svegi i svukud bez ikakvih obzira, jer su protivni diplomatizovanju i igranju na miša slije- poga, bilo s vladom bilo g inoplemenim protivni- cima. Ako se ovom politikom odmah i ne posti- gue vidljivih stečevina, ona će maš narod osvije- stiti, ona će ga politički izobraziti i naučiti da znade što je i što hoće, da bude uvijek budan, uvijek spravan na borbu za svoja prava. Ako u- strajemo, mi se nadamo da ćemo nešto postići, jer svi drugi narodi ako su što dobili, to moraju zahvaliti jedino svojoj odlučnosti i ustrajnosti. Eto nam Talijana, Bugara, Rumunja, a najbolji pri- mjer imamo u Magjarima i do brzo možda u Česima. Da bismo drugčije postupali, da bismo htje- li konservirati nješto što još nijesmo ni postigli, mi bi se opet našli u drijemežu i mrtvilu, koje nam je donijelo toliko poraza. Konservirati može samo onaj koji nešto ima, a što mi imamo u Dal- maciji? Narod koji je stekao svoje pravice neka postupa oprezno i umjereno, neka ne izazivlje, ne- ka dobro pazi da ih ne izgubi, ali onaj narod koji ide da ih tek steče, on valja da se bori. Kad se ostvari naša ideja, onda ćemo i mi postati i uz mjereni i konservativni. Ima u nas rodoljuba koji misle, da Hrvati dalmatinski, dok bijahu u manjini, mogli su imati radikalniju politiku, ali da se kao većina imaju drugčije vladati, jer su tobože na upravi zemlje, To je, istina, jedna potilička teorija, ali ona vri- jedi u državnoj upravi, gdje većine postaju vlada- ma. Manjina kad postane većinom, onda ona, kao vlada, izvagja svoj program, U nas u Dalmaciji većina nije vlada, jer Dalmacija nije državom. Za- to nemaju pravo oni koji opravdavaju nar. str,, da je kao većina morala promjenuti svoju politi- ku, makar da se njezina načela nijesu ni najma- nje ostvarila. Još se kaže narodu, da je on preslab za bor- bu prama gore, dapače njeki se zgražaju na pra- vaše, koji se usudiše, kako piše ,Jedinstvo,“ bezob- zivno navaljivati. ,i na same vladine osobe,“ Mi se naprotiv nadamo, da bi naš narod mogao izdr- žati svaku borbu, kao što je izdržao do g. 1879, kad je protiv sebe imao vladu, talijanaše, koji su onda bili nešto drugo nego danas, zemljaštvo i napokon srpstvo. Prigovara se nadalje pravaškoj stranci, da će ona rascijepati hrvatstvo i tim ojačati hrvat- ske protivnike, U ovu. obmanu mnogi tvrdo vje- ruju, Prvo ona neće rascijepati hrvatstvo, nego ga tim više okuplja, u koliko se ovo u njoj sabire oko jedne opće hrvatske stranke, koja ima jedan cilj, eden program uitisdinom goa Mi